Quantcast
Channel: Hutbe – Dzemat Braunau
Viewing all 257 articles
Browse latest View live

GDJE STANUJE UMMET

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
13 Sa´aban – 1437.H./20 Mai 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

GDJE STANUJE UMMET

hutbaZahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH.

Postovane dzematlije, draga omladino;

On je najbolji od svih ljudi. Allah dž.š. ga je tako opisao: „Na najvišem si stepenu morala“. /Kalem,4/ Allah dž.š. kaže kada govori o njemu s.a.v.s. I nas Allah dž.š. opisuje. Nas opisuje, ummet njegov i kaže nam: „Vi ste najbolji narod od svih koji se ikad pojavio, tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete“. /Ali Imran, 110./
Sunarodnici njegovi u njemu su vidjeli moralnu veličinu pa ga El- Eminom – povjerljivim prozvali. Allah dž.š. ga je odgajao pa je njegov odgoj najbolji. Poslan je da taj odgoj prenese na čovjeka, na sljedbenika svog, da ga ponudi svim ljudima a o svrsi svog dolaska kaže: „Došao sam da odgojim čovjeka“.

Kad bi neko ko nije nikad vidio muslimane, sljedbenike Poslanikove, nakon što je pročitao ono što je naš opis u Kur’anu i vidio kako vjernika definira Poslanik tražio nas, pitamo se gdje bi nas našao? Gdje bi našao zajednicu ljudi, ummet koji je samilostan između sebe? Gdje bi našao ljude kojima su lica nurli zbog sedžde i koji ponašanjem svojim izazivaju divljenje drugih kao što se sijač divi procvaloj biljci od koje plod očekuje.

Kada bi čovjek koji nas nije nikad vidio krenuo da nas traži, nakon što je čitao o bratstvu vjerničkom, o osobini vjernikovoj da ne smije zaspat sit ako gladnih u društvu ima, gdje bi nas našao? Gdje bi nas našao onaj koji je čitao o čistoći i redu, radinosti i marljivosti vjerničkoj? Gdje bi nas našao onaj koji je čitao o muslimanskoj porodici i predanosti muslimana istoj? Gdje bi nas našao onaj koji je pročitao šta Islam zabranjuje? Šta bi rekao kad bi vidio koliko sljedbenika Poslanikovih pije haram, jede haram, radi haram…? Gdje bi našao taj što je o sljedbenicima Poslanikovim čitao iz hadisa njegovih, danas sljedbenike Pejgamberove, jer bi tražio ljude, muškarce i žene koji se pristojno i po propisu vjere oblače, tražio bi ljude koji vode računa šta govore, kako se ponašaju? Gdje bi našao danas sljedbenike Poslanikove, kojima je potpuno strana pomisao da haram zalogaj u stomak svoj unesu.

Taj, koji bi nas tražio, zurio bi za susretom s nama jer bi očekivao da vidi ljude koji pozitivno misle i optimizam šire jer su im lica od sedžde nurli i jer se nakon vlastitog truda i rada u Allaha uzdaju.
Jedva bi čekao da se među sljedbenike Poslanikove nastani jer je čitao da su oni po brizi jednih o drugima na prvome mjestu i da su u svemu kao jedno tijelo. Čitao je, da u tom muslimanskom ummetu vlast i društvo štiti slabe i siromašne a prema svima pravedno postupa. Žurio bi da se među nas nastani.
Taj što je o nama čitao, a nije nas upoznao, nestrpljiv je da što prije do nas dođe i da se nastani na obalama čistih i uređenih rijeka i jezera, da se nastani u uređenim naseljima, gdje se vodi računa o čistoći, redu, poredtku, pravilima i rasporedu jer je Poslanik odgajajući nas, učio nas da je pravo puta i ulice da s njih sklonimo smetnju, učio nas da se ne smije vršiti nužda svuda i bacati smeće gdje ko stigne.
Nestrpljiv je da se medju nas nastani, siguran da će tu imati najbolje uslove za obrazovanje, za stasavanje njegove djece u odgovorne i za život pripremljene ljude, jer ko više od Islama, od Kur’ana i Sunneta govori o važnosti znanja i obrazovanja, o školovanju?

Danas se pitamo, gdje stanuje Ummet njegov? Gdje obitava Ummet koji ima jasan, jedinstven stav o Palestini, o zlu koje se zove islamska država, o podjelama i sukobima.? Gdje su ti ljudi koji licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i bez ikakvog ovosvjetskog interesa u džamiju idu? Gdje su ti ljudi kojima je Allahovo zadovoljstvo prvi i osnovni cilj? More koje razdvaja Evropu i Afriku, postalo je najveća masovna grobnica jer svaki dan stotine emigranata iz muslimanskih zemalja utopi se u njegove dubine bježeći od gladi, neimaštine, od korupcije, od podjela, od smrti bježeći.
Suština naše vjere je ponašanje, ahlak, a osnovna zadaća Poslanikova je, odgojiti nas. Na tom putu do cilja, nezaobilazni odgojni rekviziti su abdest, namaz, džemat, post, sadaka, zekat, hadždž… Svi ovi obredi u sebi nose svoju suštinsku poruku koja glasi: Nije normalno da si isti i prije njih i poslije njih.

Vjere imaju i svoje simbole. I Islam ih ima. Simboli naše vjere su između ostalih i dzamije. Onaj koji je o nama čitao u izvorima vjere naše i koji žureći putuje da nas upozna, kad ugleda dzamije u našim naseljima, obradova se. Govori: blizu sam te najbolje zajednice koja je ikad na zemlji živjela. Kad stiže među nas i vidje naš ahlak, naše ponašanje, naše društvo neuređeno. Kad vidje neuredne nam rijeke, obale njihove, njive i avlije. Kad vidje koliko u svim muslimanskim društvima je raširena korupcija, nepotizam i mito. Kad vidje da većina sljedbenika Poslanikovih ne klanja ili to sasvim formalno čini, reče: „Hvala Allahu da sam upoznao Islam prije nego što upoznah muslimane“.

Poslanika su, braćo, i ashabe prepoznavali po ponašanju, po moralu, po Islamu u praksi a nas, samo i isključivo po simbolima. Ebu Seid el Hudri prenosi da je Poslanik rekao: „Ko se koristi i hrani dozvoljenim, prakticira sunnet i od čijeg zla su sigurni ostali ljudi, taj će ući u Džennet“. Prisutni rekoše: „Allahov poslaniče, takvih ima mnogo među nama“. On reče: „U stoljećima koja dolaze poslije mene bit će ih vrlo malo“.

Prošli su vijekovi, njih četrnaest, od kad je Poslanik ovo ashabima rekao. Kad im je govorio, tad je većina muslimana bila daleko od harama, živjeli su sunnet i nikome zla nisu činili. Zbog te izuzetnosti prve generacije, one koja je s Poslanikom stasavala, od nas se traži da ih volimo i poštujemo i da u njima tražimo uzore. Od nas se traži da posmatrajući njihov život spoznamo da je živjeti islam moguće uvijek i na svakom mjestu, i da samo takav život, donosi sreću i snagu, donosi pobjedu.

Abdullah ibn Amr ibn As veli: „Poslanik nam je govorio:“Ukazujte počast mojim ashabima. Volite ih jer su oni najbolji od onih među kojima sam bio. Vjerujte u Allaha i potvrđujte moje poslanstvo. Vjerujte u istinitost onoga s čime sam došao od Allaha, slijedite to i prakticirajte. Poslije ashaba, najbolja generacija je ona poslije njih (tabiini). Oni vjeruju u mene i slijede Allahove naredbe, a nisu me vidjeli. Poslije njih je generacija koja njihov primjer slijedi, a poslije njih će doći naraštaji koji neće voditi računa o namazu i koji će slijediti svoje prohtjeve. Oni će ostaviti ono što sam im naredio, a slijedit će i prakticirati ono što sam im zabranio.
Krnjit će vjeru robujući strastima i željama i pokazivat će se ljudima svojim djelima. Zaklinjat će se a da to niko od njih neće tražiti. Kada im se nešto povjeri, povjerenje će izigrati. Govorit će i lagati, te im riječi i djela neće biti u skladu. Od njih će biti uzdignuto znanje i blagost, a zavladat će neznanje i nemoral. Nestat će stida među njima i povjerenja, proširit će se laž, prevara, nepoštivanje roditelja, neodržavanje rodbinskih veza, gajit će se nada u dug život, bit će škrti i za dunjalukom pohlepni, proširit će se zavist, zinaluk, ružno ponašanje, hrđav komšiluk i ljudi će izlijetati iz vjere kao što strijela iz luka izlijeće. Smak svijeta će doći onda kada na zemlji budu najgori ljudi. Ako želite da nastanjujete Džennet i uživate njegove blagodati, onda se čvrsto pridržavajte sunneta i zajednice. Dobro se čuvajte novotarija u vjeri jer je svaka novotarija zabluda. Allah dž.š. nikada neće dati jedinstvo Ummetu Muhammedovu u nečemu što je zabluda. Ko ostavi pokornost, napusti zajednicu, zanemari Allahove naredbe i bude radio suprotno Allahovim propisima, susrest će se s Allahom a On će biti srdit na njega i uvest će ga u Džehennem“./Tenbihul gafilin/.
Zagledamo li se u sebe, braćo, jasno će nam biti da Poslanik govori o nama. Govori o ljudima koji zanemaruju namaz iako znaju da je on farz i temelj vjere. Govori o onima koji slijede strasti i robuju prohtjevu iako znaju da je to šejtanski put. Govori o onima koji kada urade kakvo dobro, žele ga naglasiti, istaknuti, njime se žele pohvaliti, iako znaju da to umanjuje vrijednost djela dobrog, znaju da je to mali širk. Govori Poslanik o onima koji se u govoru bez razloga zaklinju što znači da u govor svoj ni sami ne vjeruju, o onima koji povjerenje izigravaju iako znaju da nema vjere onaj u koga se povjerenja nema, o onima kojima je laž sasvim prisutna u svakodnevnom govoru a djela im se s riječima ne podudaraju.

Najavljuje Poslanik nestanak stida iako će ti sljedbenici njegovi znati da je stid dio imana, znat će da je zadovoljstvo Božije u zadovoljstvu roditelja pa im ipak neće iskazivati poštovanje, znat će da je održavanje rodbinskih veza, vjerniku obaveza jer se na taj način čuva zajedništvo a zajednica jača, pa će ipak rodbinu zanemariti. Kaže Poslanik da će u vijekovima koji slijede njegovi sljedbenici zaviditi jedni drugima, ružno se ponašati, komšiluk oskrnaviti. Pogledamo li se braćo i osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo da je o nama riječ.
Abdullah ibn Mesud r.a. kaže: „Poslanik je nacrtao liniju i rekao: „Ovo je Pravi put“. Onda je nacrtao i s lijeva i s desna po jednu i rekao: „Ovo su stranputice, na svakoj od njih je šejtan koji poziva sebi“. Zatim je proučio: „I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas od Pravog puta odvedu. Eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili“./En-Am,153./.
O nama je braćo riječ i kad Poslanik kaže da će u vijekovima koji slijede zavladati neznanje i nemoral. Svjedočimo da diljem Ummeta Pejgamberova, ne poštuju se kriteriji i pravila koja bi Ummetu dala napredak i pobjedu. Umjesto znanja i moralnosti, naši su kriteriji podobnost i poslušnost. A u ashaba nije bilo tako. Nafi bin el Haris je došao kod halife Omera sa Asfanom kojeg je Omer još ranije postavio za namjesnika Mekke. Omer upita: „Koga si u Mekki ostavio da te mijenja“? „Odredio sam ibn Ubzea“. „A ko je ibn Ubze“? upita Omer. „Jedan od naših oslobođenih robova“. Na to Omer reče: „Odredio si im za svog zamjenika oslobođenog roba“? Asfan reče: „On najbolje poznaje propise i dobro poznaje obaveze. On čita Allahovu Knjigu“. Omer reče: „Zar Poslanik nije rekao:“ Allah će sa ovim znanjem jedne ljude uzdići a druge spustiti“. /Muslim/.

Uzvišeni Bože, pomozi nas da ne budu simboli naše vjere jedino naše obilježje. Uzvišeni Bože, pomozi nam da se uzdignemo i poput prvih, odabranih generacija budemo. Amin


ISLAM NIJE VJERA TERORA I MRZNJE NEGO VJERA LJUBAVI

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
20 Sa´aban – 1437.H./27 Mai 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
hutbaZahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH.

Postovane dzematlije, draga omladino;
Svi smo bar jednom čuli hadis koji kaže da u ljudskom tijelu ima jedan organ koji, kada je zdrav, zdravo je i tijelo, a kada je bolestan, bolesni su i ostali organi. Naravno, riječ je o srcu. Srce je osnova i središte čovjeka. Ono je polazna tačka od koje bitno zavisi ostatak našeg puta.
Dolaskom na ovaj svijet, u amanet smo dobili čisto i neukaljano srce. Zadaća nam je da ga čuvamo čistim. S druge strane, zadaća nam je da se međusobno upoznajemo, a to, opet, bitno zavisi od srca. Kada Allah dž.š. govori o tome kako je ujedinio prvu generaciju muslimana, On kaže ovako: ‘’ I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio, – On je zaista silan i mudar’’ (Enfal – 83)
Dakle, jedinstvo i sloga među ljudima znači jedinstvo ljudskih srca. Nećemo otkriti nikakvu tajnu ako ustvrdimo da među ljudima općenito, pa i među nama, muslimanima, danas nema željenog jedinstva i sloge. Ali, imajući na umu gore kazano, nameće se jednostavan zaključak – srca su nam daleko jedna od drugih.
Istina je, srca su nam udaljena, uprljana i zaključana. Prema tome, na nama je da potražimo ključ, očistimo i otključamo svoja srca i pokušamo se ponovo zbližiti jedni drugima. Poslušajmo rečenicu koju je napisao uvaženi Aid el-Karni i zadržimo se na njoj: ‘’Ako želiš unutrašnji rahatluk i društveni mir, uvijek uza se drži tri ključa: osmijeh, lijepu riječ i šutnju!’’
Dakle, ukoliko želimo da smo rahat sa sobom ali i sa drugim ljudima, moramo otključati svoja srca i to uz pomoć jednog od tri navedena ključa. Osmijeh ima čudesnu moć. On kroti ljude jače od bilo čega drugog. Muhammed a.s. je uvijek na svom licu imao osmijeh, pa je i nama preporučio da budemo takvi. Čak je kazao i to da je osmijeh sadaka. Sami se zapitajte da li vam je draže sresti nasmijanu ili namrgođenu osobu, onako koju vidis da stalno nesta rezi, smjera, fitneluka je puna, nesta petlja?
Lijepa riječ je drugi ključ srca. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Uistinu, nekada nas lijepa riječ i besjeda razgale bolje od bilo čega drugog. Sigurno ste nekada čuli uzdah čovjeka kome je Allah dao sve od dunjaluka ali mu je uskratio blagodat razgovora s nekim. Zanimljivo je i to da mi za razgovor često puta koristimo riječ muhabet, jer, muhabet je razgovor sa ljubavlju i pažnjom a ne šupalj i prazan govor. Na muhabet se nikada ne može odnositi naša poznata fraza ‘’šuplja priča’’. Konačno, i kad smo najbolesniji, pa nam se doktor obrati lijepim riječima, odmah nam je nekako lakše. Eto, to je lijepa riječ, drugi ključ naših srca.
Šutnja je treći ključ. Ponekad, da bismo dosegnuli do nečijeg srca, jednostavno treba šutiti, jer, ako bilo šta progovorimo, samo ćemo pogoršati stvari.
Muhammed a.s. bi nerijetko prešutio uvrede i ružne riječi koje bi mu pojedinci uputili. Isti ti pojedinci bi kasnije bili impresionirani time što im Poslanik ne uzvraća na uvrede nego jednostavno kaže da čovjek, svojim govorom, govori o sebi a ne o drugima. U takvim situacijama šutnja je zlatni ključ ljudskih srca.
Dakle, evo nam ključeva za naša srca. Sad ih znamo i na nama je da tražimo najbolju kombinaciju. Jasno, nisu ovo jedini ali jesu najbolji ključevi. Probajmo i vidjećemo kako, pomoću osmijeha, lijepe riječi ili šutnje spadaju katanci sa naših srca, ruše se barijere između nas a naši međusobni odnosi postaju ljepši, lakši i jednostavniji. Naravno, tragajmo i za drugim ključevima ali najprije očistimo svoje srce jer ono je ogledalo a na prljavom ogledalu se malo šta vidi.
Ljudsko savršenstvo se upotpunjava u zajednici – dzematu, gdje jedni druge pomažemo u ostvarenju svojih potreba. Kada vidite covjeka koji nije u dzematu – zajednici on hoda al nezna kud je posao, on se krece al nezna kud je krenuo. Upravo ova potreba i nužda je ta koja je čovjeka natjerala na formiranje zajednice i da se pokori običajima, propisima i zakonima koji uspostavljaju red, a otklanjaju nered.
Kur’an nas uči da vjernike treba da krasi bogobojaznost a ona se ostvaruje na tri načina ili kroz tri puta: strahom, nadom i ljubavlju. Sve ovo je sažeto u ajetu: „A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje”. (Hadid, 20)
Većina nas odgojena je i dan danas se odgaja u bogobojaznosti strahom od Božije kazne i srdžbe. Uzdržavamo se od grijeha i kršenja zakona jer smo naučeni da ćemo biti kažnjeni ne budemo li tako činili. Sama riječ BOGOBOJAZNOST – arapski TAKVA kroz ovu najčešću varijantu prevoda u našem jeziku sugeriše strah. No ima vjernika koji se pridržavaju Božijih propisa ne što se boje kazne nego što žele nagradu. U jednoj predaji od hazreti Alije prvi su nazvani vjernici-robovi a ovi drugi vjernici-trgovci. Uz ove dvije skupine postoji treća skupina ljudi čiji cilj je mnogo uzvišeniji. Oni ne robuju i ne štuju Uzvišenog niti iz straha niti iz želje za dobiti. Oni su pokorni Gospodaru jer Njemu dostoji da se robuje, iz čiste ljubavi i njihov primjer i ibadet je u spomenutoj predaji nazvan ibadetom slobodnih. Osoba na ovom stupnju voli ono što voli Gospodar i mrzi ono što mrzi Gospodar. Ova ljubav postaje svjetlost koja mu osvjetljava put djelovanja. Svaki od ovih puteva je naravno put vjernika.
Kao što je rečeno u hadisi-kudsiji, kada se rob približi Allahu svojim robovanjem onda Allah postaje okom koji rob gleda, uho kojim cuje, ruka kojom dodiruje itd.
Mi smo danas bombardovani islamom strogoće, skidanjem glava, bolje reći izloženi smo zapadnom pokušaju stvaranja nasilnog islama kojem nažalost neki vjernici počinju služiti, smatrajući ga ispravnim i jedinim dobrim islamom.
Zato imam potrebu danas spomenuti i islam kao put ljubavi. Jer islam to jeste. Uzvišeni Allah je Sebe u Kur’anu opisao lijepim imenima koja oplemenjuju i raduju čovjeka kada ih čita. Milostivi, Samilosni, Blagi, Koji daje sigurnost, Koji mnogo poklanja, Plemeniti, Koji čuva, Veličanstveni, Koji prašta, Koji molbe prima, Koji voli, Moćni, Zaštitnik,…. Mi smo robovi Gospodara Koji je Lijep i voli ljepotu. Zato pogledaj brata do sebe i budi blag, plemenit, milostiv, koji prašta i pomaže. Pokazujmo jedni drugima kroz ove plemenite osobine da smo muslimani, pustimo za čas riječi i retoriku. Učimo od svoje djece u kojima još nije izlapila priroda koju im Bog daruje (fitra). Nekad ne upitaju jedno drugo ni za ime a iskreno se smiju, pričaju, igraju se. Kad odbijaju igru i susret, s kakvim djetetom? Prgavim, koje psuje, pljuje, galami, viče, udara. Zašto, jer to nije prirodno i dijete to osjeća.
Draga braćo, kod nas je ljubav još uvijek tabu tema a mi više nego ikad trebamo da se volimo. Allah traži od nas da se volimo i da jedni drugima to govorimo. Allah voli da pokazujemo ljubav. Allah piše sevab za svaki poljubac i zagrljaj koji date svom djetetu, iako vi dijete grlite iz ličnog osjećaja, Allah to piše u dobra djela jer je to manifestacija dobra i ljubavi.
Gledah neki dan video na kojem mladoženja na svojoj svadbi dočekuje majku i ljubi joj stopala. Suze mi krenuše. Odakle su mi krenule te suze. Iz istine koja je u nama, istine koja nam govori da je pod majčinim nogama džennet. A šta je majka? Majka je simbol ljubavi, s majčinom ljubavi se u jednom hadisu uspoređuje Božija milost da bi se kazalo da je Bog mnogo milostiviji od majke, dakle Božije je neograničeno al ako bi zemaljski htjeli da to primjerom pokažemo ukazuje se na majku, jer njen primjer je vrhunac primjera ljubavi i milosti prema djetetu.
Džennet je dakle pod ljubavlju i milošću. Ako je on time okarakterisan kako mislimo da ćemo bez tih osobina ući u njeg? Volimo Allaha i volimo se u ime Allaha. Ljubav nije rezervisana samo za momke i cure, ona je rezervisana za svakog iskrenog vjernika i usudio bih se reći da je bez ljubavi nemoguće ispuniti srce imanom.
Kako god danas teškim pridjevima drugi pisali o našoj vjeri, draga braćo, moramo znati jedno, islam je put ljubavi na kom vjernici odgajaju sebe u duhu lijepih Božijih imena, kojima je Uzvišeni Allah opisao sebe i sunneta kojim je to praktički pokazao naš voljeni Poslanik.
Gledamo putem TV-a vjernike oko Kabe ili širom svijeta na namazima i predavanjima. Neki plaču, plaču kada im se Božije ime spominje, Poslanikovo ime i imena njegovih bliskih, kada se mevlud zauci. Plaču srca jer je u njima ljubav, čežnja… jer je u njima VJERA.
Allah dž.š. kaže: „Vjernici su braća“ (el-Hudžurat, 10.) Poslanik a.s. je rekao: „…Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša nećete biti vjernici sve dok se međusobno ne budete voljeli…“ (Ahmed, Tirmizi)
Društvu najvišu koristi donosi lijep primjer. Opis hljeba će gladnom samo glad povećati dok će mu hljeb utrobu nahraniti, a danas je naše društvo gladno primjera ahlakli, pouzdanih, čestitih insana i nadasve je gladno čiste ljubavi. Okrenimo se u safu bratu do sebe pružimo mu ruku i pokažimo mu tako da ga volimo u ime Boga, bez obzira na sve, mozda bez obzira na neke nase tako sicusnje razmirice, koje su glupe. Poslanik je preporučio da ako nekog voliš to mu i kažeš. Zato govorimo to, nemojmo misliti, jer sve dok mislimo ne znamo, kad posvjedočimo onda smo sigurni i šejtan je pao. Ja vas volim braćo. Ne zato da biste me hvalili, ne zato što mi dajete platu, iako sam na svemu ovom zahavlan, volim vas jer ste mi vi od ljudi najbliži. Nit sam ja idealan a možda niste ni vi, no koga drugog imam voljet na ovom parčetu zemlje što ga Braunau-om zovemo. Ko mi ima bliži. Da nije vas kako bih ja mogao biti, da nije mene, kako bi vi bili, kako bi danas Dzumu klanjali, naša ljubav međusobna, ovdje gdje jesmo, nije više ni stvar slobode, ona je nužda. Mi smo jedni drugima ovdje Adem i Hava, nema oko nas nikog drugog. Osvjedočili smo se u to prije 20 godina, ne zazivajmo nemarom da nas Allah ponovo odgaja “šipkom”. Kad odemo kući poljubimo svoje majke, očeve, djecu, supruge… Nemoj da nas je stid onoga što Bog voli kad nas nije stid činit toliko stvari koje ne voli. Volimo se u ime Boga i bicemo u Njegovom Hladu na Sudnjeme Danu kada svima ostalima sunce bude tik iznad glava njihovih. Volimo se u ime Boga inače ćemo se mrziti u ime vraga, leanetullahi alejhi!
Neka nas Uzvišeni pomogne u našim dobrim nastojanjima, sjedini nasa srca, ispuni ih ljubavlju jednih prema drugima i oprosti nam naše grijehe. Amin!

U susret Ramazanu – kako da se pokajemo

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
27 Sa´aban – 1437.H./03 Juni 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaZahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH.

Postovane dzematlije, draga omladino;

„O vi koji vjerujete, stalno Allaha na umu imajte i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha stalno na umu imajte jer On dobro zna šta radite“. (El-Hašr, 18) U islamskim djelima se navodi da čovjek neće biti među onim koji su svjesni Boga sve dok se ne bude obračunavao sa sobom strožije od obračunavanja sa poslovnim partnerom, dok ne bude, vodeći tako računa, znao odakle je ono što jede, ono što pije i ono što oblači: iz dopuštenog ili iz zabranjenog.

Često čujemo savjete da trebamo svoditi račun sa sobom prije nego nama račun bude svođen, mjeriti sami sebi prije nego što nama bude mjereno.
Nas, draga braćo, od ovogodišnjeg mubarek mjeseca ramazana dijeli par dana. No, niko od nas ovdje nema nikakvu garanciju da ćemo ga dočekati. Allah zna najbolje, ono što iskustvo kazuje jeste da skoro svaki dan cujemo da je preselio ovaj ili onaj. Puno smo više nekada zabavljeni razmišljanjem kako ćemo nešto u životu nego li samom činjenicom hoćemo li to nešto ikako dočekati i šta ćemo ako ne dočekamo?

Mjesec ramazan je mjesec Božije milosti i prilika vjernicima da se očiste, no, ne bi trebalo da se ponašamo na način da ćemo u mubarek mjesecu ramazanu samo postiti od vode i hrane i postići čišćenje. Post je Allahov i On, Uzvišeni, za njeg posebno nagrađuje, no post ne podrazumijeva samo ostavljanje hrane i pića od zore do iftara. Post bi trebao da prožme sve kategorije naše ličnosti, fizičke i duhovne, vanjske i unutrašnje.
Često mi na um panu riječi koje sam čuo od našeg imama rahmetli Ahmeda Zatege, da mu se Allah smiluje, kada je tokom jednog obraćanja kazao da je manji grijeh pojest nešto u vrijeme posta nego slagati, prevariti, ogovoriti. Jer jesti samo po sebi nije haram, haram je samo u vrijeme posta a ovo drugo je haram samo po sebi i bez ramazana a uz ramazan je to onda dupli grijeh. Nije Ahmet efendija naravno ovim riječima pretendirao da iznosi fikhska pravila i fetve nego da nam skrene pažnju na činjenicu da se za ramazan treba pripremiti na mnogim poljima više nego li što trebamo misliti o frižideru i hrani.

Hoćemo li bar tokom ramazan prestati lagati? Hoćemo li se tokom ramazana kanit ogovaranja i prenošenja tuđih riječi? Hoćemo li izbaciti zavist iz naših srca? Hoćemo li prestati gledati mahane drugih a počet razmišljati o svojima? Hoćemo li tokom ramazana manje razmišljati o dunjaluku a više o onome što smo pripremili za ahiret? Hoćemo li se tokom gladi i žeđi fokusirati samo na čekanje iftara ili ćemo razmišljati o gladnim i žednim oko nas? Hoćemo li za vrućih ljetnih dana da razmislimo o vrućini džehenemske vatre? Hoćemo li tokom ramazana nastaviti voditi besplodne rasprave o mezhebima, sektama, strujama, partijama i još više sjeckati naše džemate i narušavati naše jedinstvo? Hoćemo li tokom ramazana tražiti mahane posta drugog ili ćemo obarati svoje poglede od svega što nas na najljepši način ne podsjeća na dragog Allaha? Hoćemo li provoditi vrijeme surfajući po internetu i pišući facebook statuse ili ćemo pročistiti svoje srce, dušu, um, vid, sluh učenjem Kur’ana i razmišljanjem o njegovim porukama?
Ako o ovome ne razmislimo danas i narednih dana ne vjerujem da će prvi sehur mjeseca ramazana tek tako pogasit u nama sve loše navike i pretvoriti nas u iskrene i potpune postače. Svako djelo traži pripremu i svjesnost, naš život traži svjesnost, naša vjera traži svjesnost, naša smrt traži svjesnost, a svjesnosti nema bez razmišljanja i djelovanja. Postoji neka neobjašnjiva pojava kod nas muslimana koja se očituje u određenom stavu da će se nešto promijeniti nako od sebe. “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11).

Onaj koji svodi račun sa samim sobom i radi za ono poslije smrti označen je kao najpametniji među pametnima dok je onaj ko slijedi svoju strast i od Boga očekuje da mu ispuni kojekakve želje označen kao gubitnik.
Hoćemo li se zapitati, ma koliko mali bili, ima li i u nama razloga što muslimanski svijet nema svoga poglavara? Tražimo li istog, osjećamo li potrebu za njim, dovimo li za njeg ili nam ne treba nikakav vođa jer niko nije pametniji do nas? Koliko smo svjesni obaveze jedinstva među vjernicima, koliko činimo da smanjimo međusobne razmirice i koliko vremena tršimo na poboljšanju a koliko na razgradnji našeg islamskog bića i dzemata?

Mubarek mjesec ramazan bi trebao da bude u pravom smislu te riječi mjesec trezvenosti, mjesec apstinencije od svih navika koje nisu dobre a ovi dani koji mu prethode dani obračunavanja sa sobom, dani konstatiranja koji su to prioriteti i slabosti koje trebamo otkloniti posredstvom posebne milosti Božije u mjesecu ramazanu.
Bez svjesnosti o sebi nema ni svjesnosti Boga, bez svjesnosti svojih slabosti nema ni načina da iste ispravimo. Razmišljajmo zato u ovom danu i noći njegovoj u danima narednim i noćima njihovim o sebi radi sebe. Problemi neće nestati i stanje se neće samo od sebe popraviti dok se njima ne zabavimo a Allah je uz one koji ga traže, odaziva se onima koji ga dozivaju. U mjesecu ramazanu sapet će djelovanje šejtana, lanetullahi alejhi, i pružit svakom tragaču za hajrom uvećanu milost Svoju.
Draga braćo, bliži nam s mjesec ramazan, mjesec Allahove milosti, mjesec u kojem se nagrada vjerniku umnogostručava, kada Allah oprašta grijehe i čisti naša srca. Međutim da bi vjernik dočekao ramazan čistog srca mora prije toga da se pokaje Allahu kako bi ramazan ušao u čisto srce.
Da bi svoju dušu i srce očistili moramo prije svega spoznati jednu neminovnost, a to je da smo mi svi manje ili više griješni i da među nama nema nikoga ko je bez grijeha. Dakle prvi korak je spoznati svoje grijehe, jer se bolesnik ne liječi sve dok ne spozna da je bolestan ili dok ga bolovi ne obuzmu. Nažalost ima onih koji nisu svjesni svojih grijeha i koji smatraju da nemaju potrebe teobu da čine, jer se oni nemarno odnose spram svojih grijeha ne smatrajući ih grijesima ili misle da su njihovi grijesi veoma mali i da će im Allah na Sudnjem danu „progledati kroz prste”. Za ovakve je Poslanik a.s. rekao da liče čovjeku na čije lice padne muha a on samo odmahne rukom i otjera je, takvi su oni koji nisu svjesni težine i opasnosti svojih grijeha, dok se pravi istinski vjernici boje svojih grijeha kao da se nalaze ispod ogromnog brda koje na njih samo što se nije obrušilo. Vjernik se boji svakog svog grijeha bio on veliki ili mali, čak štaviše kada ga zadesi neko zlo, udari se u glavu, posječe prst, ubode ga trn, vjernik se zapita gdje sam pogriješio.
Svima onima koji griješe Allah upućuje poziv koji razgaljuje ljudske duše i privlači ljudska srca, a kako i ne bi kada je to poziv od našeg Rabba svome robu. Allah Milostivi kaže:
وَسَارِعُوا إِلَىٰ مَغْفِرَةٍ مِّن رَّبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِينَ ‌[٣-١٣٣] „…i požurite ka oprostu Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Alu Imran, 133)
Dragi braco, znajte da je Allahu njadrži glas grijesnika – pokajnika koji se odrekao obožavanja šejtana i okrenuo Allahu. Onaj ko požuri ka Allahu i primakne se samo za jedan pedalj, Allah mu se primakne za dužinu lakta. Ko se Allahu primakne za dužinu lakta Allah mu se primakne za dužinu koraka. Onaj ko krene ka Allahu i načini makar jedan korak, Allah njemu krene u susret trčeći.
Da bi došli do pokajanja moramo prije svega da spoznamo da smo na ovom svijetu sami i da jedini koji nas nikada ne napušta je naš Gospodar i da ćemo se na kraju bez obzira s kim bili i koga voljeli Njemu vratiti.
Allah samilosni kaže: „A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje?” (Fatir, 35)
Subhanallah, svima nama je Allah dao vremena da razmislimo. Ako nismo imali vremena u mladosti imamo ga u starosti, međutim onaj ko hoće da razmišlja i dolazi pokajanju, a onaj ko neće zasigurno će se kajati i moliti Allaha da ga ostavi u životu bar još koji tren, a zašto? Zato da bi se pokajao, da bi dobra djela činio, da bi imetak udjeljivao. Braćo draga, mi smo još uvijek živi zato ne čekajmo takve momente, jer kada melek smrti počne da nam puše za vratom, tada više nema povratka.
Učenjaci kažu da je onaj ko opominje En-Nezir to su sijede dlake. Drugi kažu da je to Kur’an a treći da je opominjač Allahov Poslanik. A istina je da sve ovo su u stvari opominjači. Sijede dlake nas opominju da više nismo mladi, da život prolazi, da sazrijevamo, a plod kad sazrije onda na zemlju pada. Kur’an nas na skoro svakoj stranici opominje da ne gajimo nade u dug život, nade da ćemo džennet zadobiti bez dobrih djela, nade da ćemo se spasiti džehennema zbog dobrote naših djedova itd. Poslanik s.a.v.s. je bio El-Bešir i En-Nezir, onaj koji donosi radosne vijesti, ali i onaj ko opominje.
Historija nam je zabilježila jedno njegovo obraćanje članovima svoje porodice kada je rekao:”Kurejšije, otkupite svoje duše dobrim djelima, jer ja vam kod Allaha ne mogu ni malo pomoći ako budete nevjernici. O potomci Abdul Menafa, otkupite svoje duše dobrim djelima, jer ja vam kod Allaha ne mogu nikakvu korist pribaviti. O Abase sine Abdulmutaliba, otkupi svoju dušu dobrim djelima, jer ja ti kod Allaha ne mogu ni malo pomoći ako budeš nevjernik. O Safija, tetko Allahova Poslanika, otkupi svoju dušu dobrim djelima, jer ja ti kod Allaha ne mogu ni malo pomoći ako budeš nevjernica. O Fatima, kćeri Allahova Poslanika, traži od mog imetka šta želiš, ali ako ne budeš vjernica ne mogu se kod Allaha zauzimati za tebe.
Poslanik nije mogao pomoći ni svom amidži, ni tetki, ni svojoj kćerki Fatimi ako budu nevjernici. Ni nama niko neće moći pomoći ako se ne iskupimo od vatre našim dobrim djelima, a od vatre se jedino možemo spasiti iskrenim pokajanjem.
Neki ljudi slijede uputu određeno vrijeme, međutim nakon izvjesnog vremena skrenu sa pravog puta, zaokupira ih imetak, biznis, žena, djeca, razni grijesi i strasti te oni zaborave da se sjete Allaha, zaborave na pokojanje. A Allah nas upravo na navedene stvari upozorava i kaže: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.”(El-Munafikun, 9)
Čovjek ima samo jedan život na dunjaluku i ako ga ne iskoristi kako treba, ako svoju dušu ne očisti i ako ne dođe pred Allaha sa čistim srcem, zasigurno je da će biti izgubljen.
Molim Allaha, da očisti naša srca i duše. Da nam oprosti naše grijehe. Da nas učini jedino Njemu pokornim. Da nam omili iman, islam i ihsan, a da nam omrzne nevjerovanje, griješenje, i nepokornost. Amin.
Allahumme barik lena fi redžebe ve šabane ve beligna ramadane – Bože podari nam bereket u ovim danima i daj nam da dočekamo ramazan! Amin.

Ramazan nas casti – Allah dz.s. zeli da se spasis

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
05 Ramazan – 1437.H./10 Juni 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaRamazan nas casti – Allah dz.s. zeli da se spasis

Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Ramazan nam je dosao. Radujemo mu se jer nam donosi darove i blagodati brojne. Šta nam donosi i kakvoj se to blagodati radujemo? U imenu svom, Ramazan sadrži važne poruke. Ta riječ iz čijeg korijena nastaje njegovo ime u arapskom jeziku označava ispucalu, suhu zemlju na koju padne blagorodna kiša. Blagorodna kiša milosti i oprosta Božijeg past će na duše naše u blagoslovljenom mjesecu posta. U imenu svom, Ramazan sadrži iza svakog slova poruku. Iza slova R, se nalazi RAHMET, iza slova M, se nalazi MILOST, iza slova D, (naravno u arapskom značenju te riječi) nalazi se od vatre zaštita a iza slova N, nalazi se NUR, svijetlo. Svijetlo ramazansko koje će obasijati i naše duše, i naše kuće, i naše avlije, svemir će obasjati.

Da hoće obasjati svemir svjedoče riječi Poslanikove: „Kada se pojavi mlađak mjeseca posta, zasvijetli se Allahov prijesto a sve što je na nebesima i na zemlji govori: ‘ Blago ummetu Muhammedovu kakvu im je počast Allah priredio.“
Počast koju nam Ramazan donosi je POST. Allahova naredba upućena svim punoljetnim, pametnim i zdravim muslimanima i muslimankama. Postiti znači ustegnuti se od svakog tjelesnog užitka od zore do zalaska sunca, i ne samo to. Postiti istinski, znači ustegnuti se od svake negativnosti i grijeha. „Ko ne ostavi grijeh, nema potrebe da radi Allaha ostavlja hranu i piće“, govorio je Poslanik. Razumijemo, nije postu cilj mučiti tijelo glađu i žeđu, uskraćivanjem potrebnog, cilj mu je ojačati volju i učvrstiti odlučnost čovjekovu da se šejtanu suprostavi i da osnaži imanski, kako bi se grijehu odupro.

Takav post, post koji čovjeka snaži i od grijeha udaljava je djelo za koje nagrada čovjeku nije ni opisana. To je djelo koje vodi kapiji Džennetskoj, Rejjan vratima, namjenjenim samo i posebno za postace i koje mu donosi dvije radosti. Ovdje iftarsku a na Ahiretu radost Dženneta.

Ramazan nas časti posebnim ibadetom. On je mjesec Kur’ana. Mi i ovdje u tom blagoslovljenom mjesecu posebno se posvećujemo Kur’anu kroz našu mukabelu. Našim mukabelama mi se prisjećamo Poslanika koji je svakog Ramazana pred Džibrilom ponavljao do tad objavljeno mu, a u posljednjem Ramazanu svoje misije, on s.a.w.s. je pred melekom koji mu je Objavu donosio, dva puta čitav Kur’an ponovio. Na toj poslaničkoj praksi temeljimo naše mukabele, svjesni važnosti učenja Kur’ana i veličine nagrade za to djelo. I zato i mi evo 6 godinu zaredom u nasem dzematu imamo mukabelu. Svaki proučeni i odslušani harf kod Allaha dž.š. se vrijednuje kao deset sevapa. Ko je u prilici iskoristiti dane ramazanske i s Kur’anom se družiti neka ne propusti tu priliku jer Kur’an će se na Ahiretu zauzimati za one koji su se s njim družili.

Ramazan nas časti posebnim ibadetom, TERAVIJOM. Jest kasno jer ljetna je noć koja se skoro sva pretvorila u dan. Ipak, žrtvovat ćemo se i u teravijski džemat žuriti svjesni Poslanikovih riječi: „Ko obavi farz u Ramazanu kao da je obavio sedamdeset njih izvan Ramazana, a ko obavi nafilu u Ramazanu, kao da je obavio farz izvan njega“. Ko god je u prilici neka se posveti ovom posebnom Ramazanskom ibadetu, i neka bude svjestan da svako djelo, veliko ili malo na Ahiretu će biti značajno. Iskoristimo blagoslovljene ramazanske dane i noći jer ne znamo hoćemo li sljedeće dočekati.

Ramazan nas časti IFTARIMA. Poslanik kaže: „ Ko priredi iftar postaču ima nagradu kao postač, s tim što ništa postaču od njegove nagrade neće umanjiti.“ Ramazan nas časti iftarskim berićetom i podstiče nas da iftarsku radost dijelimo s porodicom, s rodbinom, s komšijama. Prilika je da u ovom blagoslovljenom mjesecu kroz iftarsku sofru osnažimo naše porodične veze, obnovimo i učvrstimo rodbinske i bdijemo nad našim komšijskim obavezama.
Blagodati i darove Ramazanske, nabrojati je nemoguće. Potvrdu za to nalazimo u sljedećem hadisu: „Kada je Musa a.s. bio u prilici razgovarati s Allahom dž.š. upitao je: ‘Jesi li, Gospodaru, ikoga počastio kao mene koji sada s Tobom razgovaram ?’ ‘Jesam, imat ću zajednicu ljudi na Zemlji kojoj ću narediti post. Pa kada budu postili i kada im u iftar usne pobijele a lica poblijede i kada Me u takvome stanju nešto zamole, između Mene i njih neće biti nikakva zastora, a sada, o Musa, dok ti sa Mnom razgovaraš između Mene i tebe je sedamdeset hiljada zastora.“ – subahanellah koje li pocasti, koje li prilike u iftarske minute Allahu ruke podici i zamoliti, jer tada izmedju Rabba i Robba nema zastora, Allah te direktno slusa postacu, digni ruke, zamoli Gospodara za oprost, za bilo koju zelju u zivotu, obrati se skruseno suhih ispucalih usana Allahu, odazvat ce ti se sigurno.

Od Zejd ibn Eslema se prenosi da je Poslanik rekao: „Djela se vrjednuju na pet načina: djelo, za koje je nagrada koliko i ono vrijedi, djelo, za koje je nagrada obavezujuća, djelo, koje se nagrađuje deseterostruko, djelo, koje se nagrađuje do sedam stotina puta i djelo, čiju nagradu ne zna niko osim Allah.dž.š. Djelo za koje se dobije ista nagrada koliko i ono, je kada čovjek učini grijeh, onda mu se piše onoliko koliki je taj grijeh, ili kada čovjek naumi učiniti dobro djelo ali ga ne učini. Njemu se piše kao da ga je uradio. Djelo za koje je nagrada ili kazna obavezna je ako čovjek robuje Allahu, bit će sigurno nagrađen Džennetom, a ako robuje nekom drugom, bit će sigurno kažnjen Džehennemom. Djelo za koje je nagrada deseterostruka je kada čovjek s nijjetom čistim učini dobro djelo. Djelo koje se nagrađuje do sedam stotina puta je dijeljenje na putu Božijem, za Vakuf recimo, a djelo za koje nagradu, kakva je, ne zna niko osim Allah dž.š. je post“.

Dragi brate, Allah dž.š. želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Da si grijehu sklon, o čovječe, Gospodar tvoj zna. Kad pogriješiš, melekima, pisarima plemenitim naredi da ne upisuju grijeh odmah. Zadaća je melekima sačekati, upisivanje grijeha odgoditi s nadom da će se čovjek za grijeh učinjeni pokajati pa da ga i neće upisivati. A ako ga ipak upisati moraju jer si, o čovječe, na tewbu zaboravio, upisat će samo učinjeno bez ikakvog uvećavanja istog.

Dragi brate, Allah dž.š. želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Podstiče čovjeka da pozitivno misli, da uvijek dobru teži i da uvijek želi činiti dobro. Ovakve misli i želje ovakve za Gospodara Milostivog su dobro djelo. „Ko naumi učiniti dobro djelo pa ga ne učini, piše mu se dobro djelo“, : govorio je Poslanik. U jednoj je predaji zabilježeno: „Među Izraelćanima bijaše jedan pobožnjak koji je prolazio pokraj pješčane dine i u sebi iskreno poželio i zamislio da je ta hrpa pijeska, brašno pa da sve to podijeli svojim gladnim sunarodnicima. Allah dž.š. objavi Vjerovjesniku koji je u to vrijeme živio: ‘Reci tome pobožnjaku da mu Allah upisuje nagradu koju bi imao da je toliko brašna gladnim podijelio“.

Dragi brate, Allah dž.š. želi da se spasiš i pokazuje ti put spasa. Na tom putu, robuje se svjetova Stvoritelju. Na tom putu se Njemu pokorno živi i zakoni Njegovi poštuju. Idući tim putem, ne prelazi se granica i ne ukoračuje u grijeh jer je svaki takav korak izlazak iz pokornosti Svevišnjem. Bog Uzvišeni se obavezuje da svakom ko Mu robuje i u pokornosti Mu živi, Džennet daruje. Zamisli, o čovječe, da ti radniku plaću daješ, hraniš ga i odijevaš a on tuđi, a ne tvoj, posao radi? Ko bi bio zadovoljan takvim radnikom? Zamisli, čovječe, Allah ti daje blagodati, hrani te, zdravlje ti dariva, dobrima neizmjernim obasipa, a ti šejtanu robuješ. Ako se tako ponašaš, sebe u propast vodiš. Allah se obavezao da će svakog ko robuje drugom a ne Njemu, Džehennemu prepustiti.

Dragi brate, Allah dž.š. želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Kad učiniš grijeh, ako se ne pokaješ prije nego ga meleki upišu, bit će upisan samo taj grijeh, a ako učiniš dobro djelo, Uzvišeni melekima, pisarima plemenitim naredi da upišu deset dobrih djela. Allah dž.š. kaže: „Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi loše djelo bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se nepravda učiniti“./Al – An-am, 160./ Svako dobro djelo, Allah dž.š. iz milosti prema robu Svome umnožava, jer želja je Njegova da se spasiš. Ne oklijevaj, o čovječe, i činjenju dobra požuri.

Ljubav prema Dunjaluku je duboko usađena u prirodu čovjekovu. I Allah i poslanik Njegov nam to potvrđuju. Uzvišeni kaže: „Želja za Dunjalukom vas obuzima sve dok kabure ne naselite“./Tekasur,1./, a Poslanik veli: „Kada bi čovjek imao dolinu zlata , poželio bi još jednu a usta mu se neće napuniti ničim osim zemljom“. Borba je sa samim sobom, i to borba velika, staviti ruku u džep i podijeliti od onoga čime nas je Allah opskrbio. Borba je sa samim sobom i to velika, iz svoga imetka izdvojiti za nevoljnika, za siromaha, za potrebnog studenta i đaka, za opće dobro, za vakuf… Baš zato što je to dobro veliko, Allah dž.š. želeći da se spasimo podstiče nas i stimuliše da to djelo činimo jer je ono toliko dobro i toliko vrijedno da se i do sedam stotina puta umnožava. Allah dž.š. kaže: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče na onoga koji je posijao zrno iz kojeg nikne sedam klasova a u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna“. /Bekare,261./.

Ima i djela koja čovjeka vode uspjehu sigurno. Za takva djela nije nagrada ni opisana, nije ni saopštena čovjeku. Nju zna samo Allah. Post je takvo djelo. Allah dž.š. želi da se spasimo i radi toga propisuje nam post. Radujemo se da nam dolazi Ramazan i donosi u naše živote to izuzetno djelo. Raduje nas da nam dolazi Ramazan i donosi djelo koje nas vratima džennetskim vodi i koje nam i dunjalučku i ahiretsku radost daruje. Budimo odlučni ustrajati u činjenju tog djela, svjesni Allahovih dž.š. riječi: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem“. Bilal r.a. je postio nafilu i došao kod Poslanika i zatekao ga da jede. Poslanik mu Reče: „Priđi za sofru i jedi s nama“, Bilal reče: „Ja postim Poslaniče“, Poslanik reče: „Mi jedemo našu opskrbu a Bilalova opskrba je u Džennetu. Ako se postač nađe s ljudima koji jedu, ne poste, svaki njegov organ čini tespih, a meleki mole za njega govoreći: „Allahu naš, oprosti mu i smiluj mu se“. To traje sve dok čovjek sjedi s njima“.
Uzvišeni Bože, podari nam zdravlje kako bi smo u ramazanskim blagodatima uživali i iz Ramazana čisti od grijeha izašli. Amin. Uzvišeni Bože, hvala Ti na neizmjernim blagodatima a posebno na blagodati Ramazana. Molimo Te, učini nas od onih koji će spašeni biti. Amin!

Hutba glavnog Imama IZBA – e Hfz. Adil ef. Makic

0
0

Allahova milost je uz Zajednicu i one koji dobra djela čine
Neka je hvala Uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju, Kojem ćemo se vratiti na
polaganje računa za život naš dunjalučki. Neka je salavat i selam na časnog poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., na čijem primjeru se mjere i vagaju djela drugih ljudi, na njegovu
časnu porodicu, te sve one koji jasno slijede put islama do dana Sudnjeg.

hutbaA potom,

Draga i poštovana braćo, budimo neizmjerno zahvalni Allahu dž.š., što nas je
učinio pripadnicima islama i što nas je kao takve počastio mnogobrojnim blagodatima od
kojih je mubarek mjesec Ramazan. Poznate su vijesti o njegovom dobru a njegove
neprekidne fadilete trebali bi i morali iskoristiti u svrhu približavanja Allahu i Njegovoj
neizmjernoj milosti. Uistinu je primjer mjeseca Ramazana u poređenju s ostalim
mjesecima u godini kao primjer poslanika Jusufa, a.s., i njegove jedanaestoro braće.
Naime, sljepilo njihovog oca Jakuba, a.s., nije nestalo posredstvom dodira komada odjeće
nijednog od njih jedanaest, ali je nestalo nakon što je Jusufova košulja dotakla njegovo
plemenito lice.
Svi smo mi čuli da je Allah Uzvišeni milostiv prema ljudima, za šta uopće ne
manjka dokaza u tradicionalnim izvorima islama. Tako, u suri Beqara, na kraju 143.
ajeta, stoji:
إنِ
ٱَّللهََّ
ٱبلِ انسَّ
لَِرَءُوفٌ۬
رَّحِيمٌ۬
“A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.”
Božija milost ljudima posebno je izražena u mjesecu Ramazanu, zbog izuzetnog
bereketa i neizmjerno mnogo prilika koje nam se u njemu nude. Ukoliko izdvojimo post,
koji spada u najspecifičniji oblik ibadeta u mjesecu Ramazanu, vidjećemo da se za njega
nude takve nagrade koje su ljudskim rezonima i shvatanjima maltene nedokučive. Njega
je Allah izuzeo iz svih dobrih djela za koje nagrađuje od deset do sedam stotina puta, pa
za njega tj., za post, veli da je Njegov i za njega nudi još posebniju nagradu. Ali, uprkos
tome, budimo svjesni draga braćo, da, ukoliko naspram ukazanih prilika budemo nemarni
i neodgovorni, vrlo lahko ovu nevjerovatnu korist i prednost možemo pretvoriti u naš
gubitak i poraz. Pa tako, umjesto da iza sofre rahmeta i milosti nakon Ramazana ustajemo
kao oni kojima se Allah dž.š., smilovao, oprostio i od Džehennema udaljio, a mi ustajemo
kao oni na koje se On rasrdio ili ne daj Bože prokleo. Pitamo se, zar je moguće da se u
mjesecu Ramazanu-simbolu Allahove milosti, može zaraditi njegovo prokletstvo?
U kontekstu toga je sljedeći hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a kojeg bilježi
imam Buharija u svome Sahihu, a u kojem stoji: Ka’b b. ‘Udžre, r.a., prenosi: “Resulullah,
s.a.v.s., je rekao: “Primaknite se mimberu!”, i mi smo se primakli. Kada se popeo na prvu
stepenicu mimbera rekao je: “Amin!” Kada se popeo na drugu stepenicu kazao je:
“Amin!” I na trećoj stepenici je rekao: “Amin!” Kada je sišao sa mimbera rekli smo:
“Allahov Poslaniče, danas smo od tebe čuli nešto što nikada prije nismo čuli!” On je
rekao: “Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera Džibril, a.s., pojavio se preda
mnom i rekao: “Proklet neka je onaj ko dočeka mjesec ramazan i dozvoli da mu on
prođe a da ne zaradi oprost!” Ja sam tada rekao: „Amin!” „Kada sam se popeo na
drugu stepenicu, rekao je: ‘Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime a on ne
donese salavat na tebe!’ Ja sam kazao: ‘Amin!’ Kada sam se popeo na treću stepenicu,
rekao je: ‘Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga
njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet.’ Ja sam rekao: ‘Amin!'”
U ovom hadisu se navodi da je melek Džibril izrekao tri kletve, nakon čega se
Poslanik s.a.v.s., s riječju “Amin” usaglasio s melekom Džibrilom. Ovom hutbom želimo
dokučiti mudrost ovog postupka od strane meleka Džibrila i Poslanika, s.a.v.s.
Draga braćo, niko od ljudi nije kadar da vam pobroji sve blagodati s kojima nam
je došao mjesec Ramazan. To nije ni nužno. Važno je da se iz predaja shvati njegova
skupocjenost i vrijednost, te da se tim vrijednostima, u želji da ih steknemo, u potpunosti
posvetimo. A prije toga podsjećamo da Kur’an jasno ukazuje na činjenicu da je cilj
čovjekovog stvaranja ibadet: “A džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet
čine !” (Ez-Zarijat, 56)
Šta je cilj ovog ibadeta kad je Allah Uzvišeni neovisan od njega, Njemu ne trebaju
naši namazi, naš post, zekat, učenje Kur’ana i svi ostali vidovi ibadeta. Zašto nas
Uzvišeni Allah jednostavno ne poštedi muke gladovanja i žeđi u ovim vrelim ljetnim
danima. Gdje je ta milost o kojoj se toliko govori? Uzviženi Allah dž.š., odgovara na ovo
pitanje u suri El-E’araf, gdje stoji :
إنِ
رَّحَمۡتَ
ٱَللهَِّ
قَرِيبٌ۬
منِّ
ٱَلمُۡحۡسِنِينَ
“Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-E’araf, 56)
Draga braćo, milost Allahova je svuda oko nas, pa gdje god vidiš priliku da uradiš
hairli korisno djelo, ona je tu. Nemoj biti od onih koji svaku granu ili kamen na putu vide
kao prepreku, nego budimo od onih koji u tome vide svoju šansu i priliku. Allah, dž.š.,
nas podsjeća da je Njegova milost uz dobročinitelje i trudbenike (amilus-salihat-koji
dobra djela čine), što je drugi dio uspostavljenog Allahovog principa na zemlji, za sve
one koji Njemu Uzvišenom žude. Naš se iman djelima svjedoči a ne ispraznim
deklarisanjem i tvrdnjama o navodnom dobrom srcu. Allah voli da ga tražimo, da mu
žudimo, dove upućujemo, korisno djelujemo i radimo, i tada milost nije problem. To je
ono što se želi postići ibadetom. Ibadet nije i ne smije biti sam sebi cilj. Već se njime
trebamo Allahu umiljavati i približavati.
Dvije stvari želimo ovdje posebno naglasiti a na koje nas je došao podsjetiti
mjesec Ramazan. One su ujedno i naši orijentiri gdje se nalazi Allahova milost. Prva je :
1. NADMETANJE U ČINJENJU DOBRA
U hadisu kojeg bilježi imam Taberani, stoji:
Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao jednog dana
kada je Ramazan već bio nastupio: “Došao vam je ramazan, mjesec blagoslova. U tom
mjesecu Allah se usmjerava prema vama i spušta Svoju posebnu milost, oprašta grijehe i
prima dove. U ramazanu Allah gleda vaše nadmetanje u činjenju dobra i hvali se vama
pred Svojim melekima. Stoga, pokažite Allahu ispravnost s vaše strane! Uistinu, jadan i
nesretan je onaj ko bude lišen Allahove milosti u ovom mjesecu.”
Ebu Hurejra, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je jednog dana
upitao: “Ko je od vas danas osvanuo kao postač?” Ebu Bekr, r.a., reče: “Ja!” “Ko je od
vas danas ispratio dženazu?”, opet upita Poslanik, s.a.v.s. Ebu Bekr, r.a., reče: “Ja!” “Ko
je od vas danas nahranio siromaha?”, ponovo upita Poslanik, s.a.v.s. Ebu Bekr, r.a., opet
reče: “Ja!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatim reče: “Ove stvari, doista, nisu se našle pri
jednom čovjeku a da nije ušao u džennet.” (Muslim)
Zašto Poslanik, s.a.v.s., nije upitao ko je od vas jutros osvanuo dobra ili kako mi
kažemo čista srca? Zato, jer se od nas traži angažman, kretanje prema Allahu Milostivom,
odnosno prema Njegovoj milosti. To se od nas posebno traži u mjesecu Ramazanu, kada
se djela mnogostruko nagrađuju, u mjesecu u kojem se čak i spavanje ubraja u ibadet.
Draga i poštovana braćo, ne treba biti nešto posebno razborit i pametan pa da se
uoči kauzalitet, uzročno-posljedična veza između onog što se u svim ovim hadisima nudi
i onog što se traži i na šta se podstiče. Od nas se traži da budemo revnosni u ispunjavanju
naših svakodnevnih ramazanskih obaveza jer, u suprotnom, sva ova milost može nas, ne
daj Bože, u širokom luku zaobići ako se naspram pobrojanih blagodati ponesemo
neodgovorno i nemarno.
Druga stvar na koju nas podsjeća mubarek mjesec Ramazan a u kojoj je Allahova
milost jeste:
1. JEDINSTVO ZAJEDNICE
Draga braćo, naša nas vjera uči da nema bereketa bez zajednice. Ona traži od nas
da ne živimo samo za sebe, nego da vodimo računa o problemima i interesima drugih.
Ona nas mobilizira u jedan savršeno organiziran front koji ima svoj cilj i definiran put.
Mjesec Ramazan je došao da uguši u nama strast za isključivošću i nadvlađivanjem
drugoga, da odmrzne zahlađenost odnosa među muslimanima, da smanji stepen
netrpeljivosti, da nivelira međusobnu mržnju te da u potpunosti afirmira istinsko
muslimansko bratstvo kroz neophodnu blagost, solidarnost i razumijevanje. On je došao
da nas upozori da su ideje nesloge, disharmonije, frakcionaštva i drugih oblika
nejedinststva opasne po zajednicu i pojedinca i da imaju nesagledive implikacije. U tom
smislu trebamo razumjeti i sljedeće Poslanikove (s.a.v.s.) riječi:
“Zajednica (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab
(Allahova kazna).” (Ahmed)
“Allahova pomoć je uz zajednicu, onaj ko se izdvoji, izdvojio se u
vatru.” (Tirmizi)
Naša nas historija uči, da svaki put kada su se muslimani zaokupirali parcijalnim i
nebitnim pitanjima i stvarima, s kojima se vrlo često i danas susrećemo, da je to dovodilo
do gloženja zajednice, kao i duhovnog i moralnog osiromašenja i iscrpljenosti. Zato je
znameniti Hasan el-Bena na pitanje parničara koji su se žučno posvađali, u jednoj džamiji
oko pitanja da li je ispravniji teravih namaz od 8 ili 20 rekata, odgovorio
protupitanjem:”Je li teravija farz ili sunnet?” Svi odgovoriše: “Sunnet!” Onda im on reče:
Pa hoćemo li rušiti farz da bismo utemeljili sunnet. Mnogo je bolje da klanjamo kod
kuće, a sačuvamo jedinstvo i bratsku ljubav.” Muhammed, s.a.v.s., nas podsjeća i
upozorava na teške posljedice razilaženja:
“Nemojte se razilaziti, jer oni koji su bili prije vas su se razišli i doživjeli
propast.”(Muttefekun alejhi)
Pa hoćemo li se draga braćo u korist zadobijanja Allahove milosti u ovom
mubarek mjesecu:
⁃ Odreći lažnog govora i rada po njemu, čuvati se gibeta-ogovaranja i prenošenja
tuđih riječi,
⁃ Prestati da zbrajamo mahane drugih ljudi i posvetiti se svojima i njihovoj
eliminaciji,
⁃ Prestati omalovažavati post drugih ljudi nalazeći im mnoge zamjerke, a posvetiti
se svome postu, spuštajući svoje poglede od svega što je zabranjeno i čuvajući
svoj jezik i ostale organe od grijeha,
⁃ Hoćemo li se pored brige o punjenju naših frižidera raznovrsnim kaloričnim
namirnicama i voćem, sjetiti naše bošnjačke fukare-sirotinje, kojem je uskraćena
mogućnost na rad i dostojanstven život, njega i njegove djece.
⁃ Hoćemo li se oglušiti o pozive i vapaje mnogih koji su čekali Ramazan kao svoju
priliku da lakše dođu, uz pomoć vaših priloga, do ostvarenja strateški veoma
važnih projekata, kao što su kupovina zemljišta za izgradnju džamija i slično.
⁃ Hoćemo li dopustiti da nas ovi skupocjeni ramazanski dani i noći umjesto u
učenju Kur’ana i drugom ibadetu, prolaze, ne daj Bože, u zaokupiranosti
punjenjem naših facebook profila, selfi-slikanja, danonoćnog surfanja po internetu
i slično.
⁃ Hoćemo li se u ovim vrelim ljetnim danima sjetiti vreline Džehennema pred
kojim ćemo svi stajati kako stoji u suri Merjem.
⁃ Hoćemo li se pred iftare u svojim dovama skoncentrisati isključivo na svoje
sebične potrebe ili ćemo se sjetiti svih napaćenih vjerničkih duša u cijelom
muslimanskom ummetu čije su potrebe iste kao i naše, pa im barem, ako ništa,
dovu proučiti.
⁃ Hoćemo li dopustiti da nas trivijalne i beznačajne prepreke odvoje od zajednice i
ne daj bože Allahove milosti…
Draga braćo, dijelim strepnju sa svima vama koji žudite da se islamska zajednica
bošnjaka ovdje u Austriji održi i ostane cjelovita i kompaktna. U to ime, molim
Uzvišenog Allaha, u ovom mubarek mjesecu da nas podrži da istrajemo da ovu našu stvar
oko ujedinjenja naših džemata, u korist svih nas, dovedemo do kraja. Molimo te o
Gospodaru upiši nas u one koji rade za Zajednicu, a tvoj Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je
u Zajednici Tvoja milost i spas!
Allahu dragi blagoslovi nam Ramazan! Pomozi nam da ti u njemu budemo
što pokorniji a ne daj da ti budemo asije i neposlušni! I učini da na njegovom kraju
budemo u skupini onih koje si oslobodio od džehennemske vatre! Amin ja rabbil
alemin!
Glavni imam IZBA
Mag. hfz. Adil Makić

Ramazan se blizi kraju – Etape Ramazana

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
26 Ramazan – 1437.H./01 Juli 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaRamazan se blizi kraju – Etape Ramazana

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših, ”pravnih” vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe i sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovane dzematlije, draga omladino;

Nalazimo se u mubarek mjesecu Ramazanu. Prva trećina je bila rahmet. Allah dž.š. milost Svoju dariva svim ljudima. Poseban izraz te milosti je slanje Poslanika koji sveobuhvatnu vjeru donese i poduči ljude kojim putem ići kako bi sreću i uspjeh svjedočili. Allah dž.š. kaže da je Muhammed a.s. kao milost svjetovima poslan.

Druga ramazanskoj trećini je koja se magfiret zove. Allah dž.š. oprašta kad god se čovjek iskreno pokaje a u drugoj trećini ramazanskih dana oprašta više.
Ramazan je bio kad je ta neizmjerna milost krenula s nebesa na zemlju i uputila se ka čovjeku. Stići u okrilje milosti Božije, ta se mogućnost otvara svakom ko krene putem onog koji je iz milosti prema svjetovima poslan. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i oprosti se svakom robu Božijem koji Stvoritelju druga ne pripisuje, osim čovjeku koji ne govori sa svojim bratom. Tada se kaže:’ Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti“! /Muslim/. Zato su nasi stari mudri postili ponedeljkom i cetvrtkom.

Nema nikakvog prostora niti može postojati razlog za svađu i sukob među braćom muslimanima. Brojni nas hadisi opominju, među njima i ovaj kojeg prenosi Enes ibn Malik u kojem Poslanik kaže: „Komšija će se držati za komšiju na Sudnjem danu i govoriti:’Gospodaru, mom komšiji si dao obilje, a meni si uskratio. Jučer sam bio gladan a on sit. Pitaj ga zašto je zatvorio vrata preda mnom i uskratio mi od obilja kojeg si mu dao“.
Ramazan nam pruža priliku i da o milosti Božijoj razmišljamo i istoj odlučno koračamo tako što ćemo i sami milostivi biti. Poslanik kaže: „U Džennet može ući samo milostiv čovjek. Ashabi rekoše:’Svi smo mi poslaniče milostivi’. On reče:’čovjek ne može biti milostiv samo prema sebi, istu milost treba da osjeća prema svim ljudima a najmilostiviji je prema svima Allah d.š.“.

Podučava nas Poslanik našim obavezama i pokazuje put koji milosti i oprostu vodi. On s.a.v.s. kaže: „Musliman prema muslimanu ima šest obaveza. Ako ga pozove, obavezan mu se pozivu odazvati, ako se razboli, obavezan ga je obići, kada umre, obavezan mu je na dženazu otići, kad ga sretne obavezan ga je poselamiti, ako zatraži savjet obavezan mu ga je dati i ako kihne pa zahvali Allahu obavezan mu je nazdraviti“.
Sadaka je siguran korak ka milosti Božijoj i magfiretu. Znamo da Poslanik kaže da sadaka čuva od zla, da ona mijenja sudbinu i da briše grijehe baš kao što voda gasi vatru. Ramazan je mjesec sadake i to posebne. Sadaka u Ramazanu je vremenom ramazanskim ograničena i s ramazanskim ibadetima u uskoj vezi. Ta sadaka koju mi u govoru svakodnevnom nazivamo vitre uslov je da nam post bude kabul.
Poslanik kaže da post ramazanski lebdi između nebesa i zemlje i neće biti uzdignut Gospodaru svjetova dok ne podijelimo vitre. Važno je znati, vitre i zekat ispravno podijeliti. O tome se brine Islamska zajednica i naš Vrhovni muftija, reisu-l-ulema. Evo njegove fetve koja nas obavezuje. U njoj se kaže: „Na temelju Kur’ana i Sunneta, u svojstvu poglavara IZ-ce u BiH, po ovlastima iz menšure, po kojoj su muslimani u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, te Bošnjaci izvan domovine članovi jedne Zajednice, obznanjujem da je izdvajanje zekata i sadekatu-l- fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u BiH obaveza, (farz), svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur’ana, Sunneta i Idžma’a (koncenzusa) naše Zajednice. U tim sredstvima je pravo siromaha i slabih, te pravo ispunjavanja potreba očuvanja, funkcioniranja i unaprijeđenja rada institucija i ustanova Islamske zajednice, koje iziskuje vrijeme i mjesto“.

Ramazan je poseban. Poslanik kaže da je on mjesec blagoslova, sreće i napretka. Kaže da se u njemu djela dobra uvećavaju i množe. Kaže da kad on nastupi Allahov prijesto se zasvijetli. Poslanik kaže da je Ramazan izuzetna počast čovjeku, čak veća od one koju je Musa a.s. doživio razgovarajući s Allahom dž.š.
Poslanik kaže: „Ko posti Ramazan iskreno vjerujući i svodeći račun sa sobom, izaći će iz Ramazana čist od grijeha“./Muttefekun alejhi/. Ovaj nas hadis uči da je Ramazan mjesec promjene. U njemu se treba događati stvarna, istinska promjena, a istinska je kad mijenjaš sebe. Nije dovoljno u Ramazanu samo postiti i drugim se ibadetima posvetiti da bi se grijeha oslobodio. Nužno je svesti račun sa sobom, preispitati se i promijeniti kod sebe ono što ne valja, odbaciti ono što se s riječju Božijom koja u Ramazanu ka srcu tvom poteče, ne slaže.

Jest, istina je, u Ramazanu se posvetim namazu. Ne bi ni jedan propustio jer je ovo mjesec poseban. Posteći i klanjajući u ovom blagoslovljenom mjesecu razmišljam i sebe pitam: zašto ja svaki dan u godini ne klanjam redovno? To je, jasno mi je, obaveza neodgodiva. Ne može se ostavljanje namaza ničim opravdati, ničim zamijeniti. Klanjati se mora, tako piše u Objavi koja je u Ramazanu počela teći ka srcima našim. Ramazanski ibadeti, blagoslov i berićet njegov, omekšaše moje srce, otvoriše ga i do njega doprije riječ Božija koja se sto trideset puta u Kur’anu ponavlja a namaz naređuje. Hoću se grijeha osloboditi. Zato sad u Ramazanu svodim račun sa sobom i sebi govorim: mnogo mi je namaza prošlo. Mijenjati se moram i ovu ramazansku praksu redovnog klanjanja, preslikat ću u svoju svakodnevnicu. Šta je Ramazan i ja u njemu ako ništa ne promijenim? A samo oni koji svodeći račun sa sobom, Ramazan provedu, od grijeha će se osloboditi. Pokaj se brate za propušteno, i neka te riječ Objave u Ramazanu čovjeku poslane, dotakne i promijeni.

Jest, istina je, u Ramazanu se od grijeha sustežem. Izbjegavam ih. Svesjtan sam posebnosti ovog mjeseca i njegovih blagodati neizmjernih. Prestaju ljudi piti alkohol pred Ramazan i u Ramazanu ustrajavaju odričući se tog harama velikog. Prestaju mnogi ići u kladionicu i kockati se jer Ramazan je mjesec poseban. Kako da u Ramazanu činim tako teške grijehe, pita se čovjek? Kad u Ramazanu neko počne ogovarati, ružno pričati, psovkom se služiti, upozorimo ga: Ramazan je.
Ponovi mi Poslaniče, ko će izaći iz Ramazana čist od grijeha? Onaj ko svede račun sa sobom i promijeni se. Onaj ko jasno uvidi šta je kod njega loše i to odbaci. Šta bi mi značio Ramazan ako bi u njemu samo postio i ibadetio i samo u njemu od grijeha se čuvao a poslije bajrama opet šejtanu u zagrljaj uskočio.
Šta bi značio Ramazan ako bi poslije njega opet alkoholu ili svinjetini neuzubillah dopustio da me truje i opet haramu da me za vatru priprema, omogućio.

Dvadeset i sesti je ramazanski dan. Danas, u posljednjoj ramazanskoj džumi srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, dž.š. pomoć gotovo ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri! Neka se zato raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni! Radujmo se i budimo zahvalni Allahu, azze ve dželle, na rodnoj kiši koju nam je On Svojom milošću tokom ramazana spuštao da oživi ovo obamrlu zemlju i napoji stoku i usjeve, a neki od nas to zbog naših grijeha i nemara nismo zaslužili!
Kaže Allah dz.s. u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)
…I duše i Onoga koji je stvori(7) pa je nadahnu griješenju i bogobojaznosti!(8) Spašen je onaj ko je očisti,(9) a izgubljen je onaj ko je uprlja!(10)

Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu uprljali!
Kaže Poslanik a.s. u hadisu koji bilježi imam Ahmed, da je ummet počašćen u ramazanu sa pet stvari sa kojima nije počašćen bilo koji drugi ummet, a kao peta odlika se navodi: „…Opraštaju im se grijesi zadnju noć!» Neko reče: «Je li to Noć Kadra?» Reče: «Ne, jer radnik prima punu nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!» (Ahmed)

Danas su srca mu’mina zadovoljna, jer je večeras inša-Allah 27. noć mjeseca ramazana, u kojoj tragamo za Noći Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, a u ponedjeljak se inša-Allah završava ovogodišnji ramazan, u kojem smo postili u ime našeg Gospodara, čvrsto Ga vjerujući i nadajući se samo Njegovoj nagradi. Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da će nam naš post biti primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta. Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene, neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha, oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane, oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!

Braćo, ako ispraćamo ramazan, sa njim ne ispraćamo pokornost Allahu, azze ve dželle, bogobojaznost i ustrajnost; naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, subhanehu ve te’ala, i potvrđujemo da ćemo ako Bog da biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju i potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit.
Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, dž.s. kaže Poslaniku a.s. u 99. ajetu Sure El-Hidžr: Robuj svome Gospdaru, sve dok ti smrt ne dođe!

Braćo, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni, koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno, oni koji su neredovno klanjali, oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio, oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka, oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama, oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji, oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu, azze ve dželle, srdžbu!!!

Braćo, neka vam je mubarek ostatak ramazana, neka su vam hairli dani Ramazanskog bajrama i da ih ako Bog da još puno dočekamo u još jačem imanu, miru, sreći, blagostanju ummeta i naseg dzemata.

Uzvišeni Bože, pomozi da nas riječ Tvoja iz sna probudi i promjeni istinskoj povede. Uzvišeni Bože, podari nam zdravlje kako bi smo u ramazanskim blagodatima uživali i iz Ramazana čisti od grijeha izašli. Uzvišeni Bože, hvala Ti na neizmjernim blagodatima a posebno na blagodati Ramazana. Molimo Te, učini nas od onih koji će spašeni biti. Molimo Gospodara da od nas primi namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatu-l-fitr, dove i sva dobra djela koja učinismo u mubarek ramazanu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dž.s. voljom na nas prenijeli svjetlo dina! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima! Amin.

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA_ 2016

0
0

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA
BAJRAM JE KRUNA RAMAZANSKE SKOLE
hutbaImam Abdulah-ef. Čajlaković
05. Juli 2016 g..
MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN
خطبة عيد الفطر
الله أكبر كبيرا. والحمد لله كثيرا. وسبحان الله بكرة وأصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له، خلق كلّ شيءٍ فقدَّرَه تقديرا [تكبير].
{الله الذي جعل لكم الأرض قرارا والسماء بناء وصوَّركم فأحسنَ صوَركم ورزقكم من الطيبات، ذلكم الله ربكم، فتبارك الله رب العالمين} [تكبير].
هو الحي لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدين، الحمد لله رب العالمين. [تكبير].
نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له ولا نظير له ولا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أن سيدنا وسندنا ومولانا محمدا عبده وحبيبه ورسوله. نور النور وبدر البدور. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وألأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Allahovoj milosti se nadamo u prvom danu ševvala 1437. hidžretske godine. Esteizu billah: „A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u njeg, u njemu ćete vječno boraviti!” (Zumer,73)

Draga braćo u Imanu i Islamu, cijenjene džematlije, draga naša djeco i omladino,
Ramazan nam ostavlja najdragocjenije darove i bereket, ostavlja nam najljepše ljepote i emanete. Jedan od ramazanskih emaneta je post, koji nas je naučio da se najveće životne pobjede postižu čistotom i snagom duše i srca. Post u nama ostaje da živi kao zavjet koga smo u ime Allaha dž. š. dali sebi, a taj zavjet je odluka da će u nama i oko nas pobjeđivati plemenitost i čestitost, mudrost i prisebnost, znanje i odgovornost. Kako prenosi Muslim, Allahov poslanik a.s. nam preporučuje da postimo još šest dana mjeseca ševvala. Hadis se završava riječima: “Ako budeš postio navedene dane, kao da si postio cijeli godinu.”

Mubarek ramazan nam ostavlja u emanet i Lejletu-l-Bedr, noć koja je u nama razvila duboko osjećanje i saznanje, da u životu nema istinskog uspjeha bez vjere, morala, da nema pobjede bez rada, reda, znanja i discipline. Najveći emanet mjeseca ramazana je Lejletu-l-Kadr, noć u kojoj smo spoznali da samo s Kur’anom u srcu i u desnoj ruci i s knjigom u lijevoj ruci možemo biti jaki, smjeli, odlučni, ustrajni i nepobjedivi.
Ti idi putem kojim te Kur’an vodi, kao što ti je naređeno, slijedi Allahov put smjelo i ustrajno, i neka tako postupe vjernici koji su uz tebe. Nemojte biti obijesni – oholi. Allah dobro vidi ono što radite. (Hud, 112.)

Bajram je skup svih radosti koje smo doživljavali u ovom najodabranijem mjesecu. Neka se cuje tekbir i selam na svakom mjestu. Jer selam je mir i spas. Selamom iskazujemo svoje najljepše želje i najiskrenije namjere. O vjernici! Živite svi u miru, i ne idite stopama šejtanovim. On vam je zaista neprijatelj otvoreni. (El-Bekare, 208.)
Ezan je poziv na spas, selam je poziv na mir, a bajram je poziv na radost. Oni koji protjeranima ne dozvoljavaju da se vrate na rodno ognjište, ili da govore svojim vjekovnim jezikom, oni su nesretni, za njih nema spasa, oni nemaju istinskog mira, niti mogu osjetiti pravu radost. A mi nismo kao oni. Jer nas odgaja din-i Islam, a njih vodi njihova zloba i zabluda. U vrijeme halife El-Memnuna, koji je naslijedio čuvenog Haruna er-Rešida, u islamskoj državi je bilo 11.000 crkava, sinagoga i hramova. Eto, braćo draga, to je Islam, to je sloboda, to je pravda, to je humanost.
Muhamed a.s. nam preporučuje da u bajramskim danima učimo što više tekbira. Kako, prenosi Taberani, Resulullah a.s. je rekao:”Uljepšavajte vaše bajrame tekbirima (Allahu ekber), tahmidom (El-hamdu lillah) i takdisom (Subhanellahi ve bi hamdihi subhanellahi-l-‘azim).”

Muslimani u biti imaju šest bajrama: Prvi i drugi su: Ramazanski i Kurbanski bajram na dunjaluku. Ako sa ovog svijeta odu sa šehadetom to je treći bajram, Ako pred Munkirom i Nekirom u kaburu odgovore da im je Bog Jedan Jedini Allah, da im je Knjiga-Kur’an, da im je Poslanik-Muhammed a.s. da im je Kibla-Kaba (Bejtullah), da su im po vjeri braća i sestre muslimani i muslimanke i da su izvršavali pet farz namaza: sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju, to im je četvrti bajram, Ako na Sudnjem danu – Danu istine, pravde, svođenja i polaganja računa pred Svevišnjim Allahom uspješno ispit polože to im je peti, najznačajniji bajram, Ako uspješno pređu preko Sirat-ćuprije u Džennet i budu spašeni od Džehennema to im je šesti, završni, bajram.

Ono što je među objavama Kur’an i među svim poslanicima Muhammed a.s. među melekima Džibril-i emin, među danima petak, među ženama h. Merjema, to je među mjesecima mubarek ramazan-i šerif i Bajram i Serif.

Čudan li je ovaj ramazan! Dođe tiho, kao na prstima, ušunja se i unese brojne radosti u naše živote. Obasja nas kur’anskom ljepotom, razgali nas postom, osnaži nas sedždom, smekša nam srca i uljepša živote. I taman kad se naviknemo na njegovu ljepotu, on se iskrade i odšunja na prstima, tiše nego li je došao. Odšunja se i ostavi nas – ni tamo, ni vamo. Ni tamo jer, ruku na srce, nećemo baš plakati za njim, a ni vamo jer, kad se samo sjetimo ramazanske ljepote, najradije bi plakali.
Ipak, danas je Bajram, a to je dan veselja. Da bi naše veselje i radost bili potpuniji, jutros se moramo podsjetiti na važne lekcije koje smo proteklih 29 dana učili u našoj ramazanskoj školi.

Prvo: Učili smo da je najljepše svojstvo kojim se možemo okititi milost i lijepo ponašanje.
Nemoj očekivati da će ljudi biti milostivi prema tebi ako ti nisi milostiv prema njima. Ne očekuj da će te ljudi susretati sa osmijehom na licu ako si ti smrknut. Ne možeš biti voljen ako i sam ne voliš; ne možeš biti poštovan ako i sam ne poštuješ druge i ne možeš biti ugledan kod ljudi ako nisi ugledan kod Onoga ko ih je stvorio. To još nikome nije uspjelo. „Probao sam i sablju i lijepo ponašanje, pa nađoh da lijepo ponašanje puno jače i puno brže pokorava ljude!“, veli jedan arapski mudrac.

Drugo: Učili smo da je veličina čovjeka u opraštanju.
Gospodar svjetova je Milostiv i jedva čeka da podignemo svoje ruke i zatražimo oprosta. Opraštamo li mi? Za najmanju sitnicu drugome smo spremni oči izvaditi a mi bismo da drugi nama sve oproste. Oprosti pa će i tebi biti oprošteno. Ibrahim a.s. covjek – poslanik kojeg je sam Allah nazvao Svojim prijateljem uskracuje jelo jedne prilike musafiru iz razloga sto on nece da klanja s njim, pa mu Allah objavljuje i kori ga rijecima: „O Ibrahime, ne pretjeruj, taj i taj zivi vec cetrdeset godina i ne klanja mi se a ja ga drzim, uzdrzajem i hranim, a ko si ti da mu uskratis jedan obrok.“
Allah Uzvišeni je čovjeku dao život, zdravlje, nafaku – sve. I opet mu oprašta! Ko smo, onda, ja i ti da jedan drugom ne oprostimo? Zar imamo hrabrosti da i na Bajram prođemo jedan mimo drugog a da se ne poselamimo i ne pružimo ruku?
Pogriješiš li prema Allahu, pokaj se i On će oprostiti. Ali, pogriješiš li prema bratu muslimanu, Allah ti neće oprostiti sve dok ti ne oprostiš svome bratu.

Treće: Učili smo da je snaga vjernika u saburu – strpljivosti.
U Kur’anu je 114 sura. U Kur’anu se sabur spominje na 114 mjesta. Sabur je ukras i snaga vjernika. Bez sabura nema uspjeha niti napretka.
Osaburiti ne znači zabiti glavu u pijesak i pustiti da život teče svojim tokom. Osaburiti ne znači ni trpjeti nepravdu i poniženje do iznemoglosti. Vjernik nije i ne smije biti takav. On neće i ne smije trpjeti nepravdu niti tolerisati da ga se ponižava. Nama je dosta vise objasnjavanja sta nije Islam. Mi moramo poceti objasnjavati sta sadrzi Islam. Osaburiti znači prihvatiti Allahovu odredbu. Ako si danas u neimaštini, osaburi i učini sve da se to promijeni pa će ti i Allah pomoći. Ako si danas u muci i iskušenju, osaburi i pokreni se, a Allah će dati da tvoja muka prođe i pružiće ti olakšanje.
Saburom je i Džennet okićen.

Četvrto: Učili smo da je radost vjernika u namazu.
Namaz odvraća od zla. On nas čisti. Namaz je stalna veza sa Allahom. Onaj ko nema namaza je, doslovno rečeno „bezveze“. Uz ramazan si obavljao sve namaze? Odlično! Obavio si ih skoro sve? I to je dobro! Trudio si se da ih obaviš što više? Aferim i na tome!
Sada pred sebe postavi novi izazov! Obaveži se da ćeš poslije Ramazana nastaviti obavljati sve namaze! Daj sebi zadatak da ćeš redovno klanjati tri namaza! Ili dva! Ili barem jedan! Ali, obavljaj ih redovno i budi doslijedan tome. Vidjet ćeš da će te ljepota namaza vrlo brzo osvojiti. Ako redovno budeš obavljao jedan namaz dnevno, ubrzo ćeš se sam obavezati na dva, tri, i uskoro ćeš, uz Allahovu pomoć obavljati sve vaktove. Dobro upamti: za namaz ćeš na Sudnjem danu biti prvo pitan, pa ako rezultat bude pozitivan, tvojoj sreći neće biti kraja! Bude li negativan, nećeš imati priliku za popravni. Zato, sam odluči!

Hazreti Alija r.a. kaže: “Spoznaja je moj kapital. Razum je osnova moje vjere, Ljubav prema Islamu je moj temelj, Čežnja je moja lađa, Spominjanje Allaha je moj saputnik. Povjerenje je moja riznica, Sjeta je moj prijatelj, Nauka je moje oružje, Strpljivost je moja odjeća, Zadovoljstvo je moj plijen, Skromnost je moj ponos, Pobožnost je moj zanat, Uvjerenje je moja snaga, Istina je moj lijek, Pokornost Allahu je moja samodisciplina, Upućivanje na dobro je moja narav, A moja duša osjeća radost u namazu.”
Muhammed a.s. je utjehu i spas tražio u namazu. Njegove zadnje riječi bile su: „Čuvajte namaz!“.

Peto: Učili smo da je ključ uspjeha muslimana u džematu – zajednici.
Allah je na strani džemata a šejtan je uz one koji se odvajaju. Nije li ljepše biti na Allahovoj nego na šejtanovoj strani? Čuvaj svoj džemat, tako ćeš čuvati sebe i svoju porodicu! Budi od koristi svom džematu i bićeš na putu dobra! Budi uz džemat, podrži sve ono što je dobro za džemat, ukaži na grešku ali znaj: džemat je stariji i od mene i od tebe; mi ćemo proći a naša zajednica ostaje. Cijeni svoj dzemat, nasu Islamsku Zajednicu Bosnjaka u Austriji i nas Rijaset u Domovini. Zajednica – Jedinstvo i Institucija nemaju alternativu.
Vuk jede ovcu koja se odvaja od stada. Ko se odvoji od dzemata koraca krupnim koracima ka dzehenemskoj vatri.
Vrijeme je vec pokazalo da je dzemat kao zajednica jedina institucija koja je odrziva u dijaspori jer nju i njega cuva Allah Uzviseni, ma koliko nas bilo. Ali, mi moramo svojim ucescem i clanstvom preuzeti odgovornost i pokazati brigu za Allahovu kucu i njeno konstantno sirenje i unapredjenje u raznim segmentima postojanosti i djelovanja.
Ja doista svaki put a posebno ovaj put s ponosom stojim ovdje na svetom mjestu Mimberu, u ovome svetome danu, u svetoj Allahovo kuci, pred Allahom i vama kao svjedocima i sa srcem velikim kao ovaj objekat, isti kao ruzin cvijet u proljece, isticuci kako nas dzemat rapidno raste iz dana u dan.
Dokazi – argumenti su tu, pred nama, ko zeli da ih vidi. Dokazi su nase dzume na kojima nam postaje tijesno. Dokaz su bile nase Teravije koje su ove godine bile duplo posjecenije od prethodnih godina. Dokaz su nasi mnogobrojni iftari. Dokaz su nasa bratska druzenja.
Dokaz su novi 18 clanova dzemata u ovih prvih sest mjeseci ove godine. Dokaz su 128 novih clanova u zadnjih pet godina. Dokaz su nas 230 clanova dzemata sveukupno. To su nevjerovatne brojke. Dokaz je nas Mekteb. Dokaz je nasih 100 djece koji pohadzaju mekteb. A kao slag na toru dokaz su nase pete tradicionalne Hatme koje organizujemo, ako Bog da, sada u subotu, 09.07.2016. god. na kojima ce biti 11 novih ucaca Kur´ana i 25 sveukupno. Ujedno vas i pozivam u Subotu, dakle, da podjelimo svi jos jednom veliku radost zajedno sa tom nasom buducnoscu, nasom djecom, na koje prenosimo emanet cuvanja dzemata.
Takodjer, koristim priliku da pozovem roditelje na sastanak, a djecu na generalnu probu vec sutra, ako Bog da, u 17.00 sati, dakle u 5.00h, ovdje u prostorijama dzamije.
Dokaz je i nas humanitarni fond, koji udjeli i obveseli i pomogne mnogim porodicama sirom domovine.
Sadaka mjenja nasu sudbinu, stiti nas i nase porodice. A najbolja sadaka je nasa vazifa – veza sa dzematom i ovaj projekat i clanstvo u humanitarnom fondu. Zato vas pozivam da ne budemo samci i time lahak plijen za Vuka, nego da budemo dio svega onog sto je zajednicko, zajednickog projekta, jer tu smo jaci, to smo snazniji. To je dzemat a nad dzematom je Boziji Rahmet i kroz zajednicku akciju sadake imas i veci sevap nego od samostalnog djeljenja.

Bajram uljepšava, učvršćuje i jača naše rodbinske veze. Muhammed a.s. kaže: “Rodbina je dio Allahove milosti. Allah kaže: Ko te bude obilazio i pomagao, Ja ću ga pomoći, a onome ko prekine rodbinske veze, Ja ću mu pomoć uskratiti.” (Buhari)
Podijelimo bajramsku radost i sa svojim komšijama, pokažimo u narednim danima, svu ljepotu, veličinu i vrijednost bosanskog i hercegovačkog komšiluka. Dobar komšija bio ovaj ili onaj vrijedi onoliko koliko cijeli imetak.
U tzv. kulturnim sredinama, kada samac umre, zna se dogoditi da mrtav leži nekoliko sedmica, a samo ga zid dijeli od njegovog komšije. Kod nas komšija zna, brine se i pomaže ti ako te ubode i najmanji trn. A mi smo takvi, zato što nas odgaja Islam.
Resulullah a.s kaže: “Ako želite da vas Uzvišeni Allah i Njegov poslanik vole, onda ispunite i sačuvajte ono što vam se povjeri, kada govorite, istinu govorite, a prema komšijama budite dobri i pravedni.” (Taberani)

Veselimo se draga braćo, u bajramskim danima i sa svojim pravim prijateljima, a to su oni koji nam dobro žele, i koji nas na dobro upućuju. Halifa Omer r.a. je rekao: “Može mi biti prijatelj samo onaj ko ima sljedećih pet svojstava, a to su: Da je pravedan, Da svakodnevno čini dobra djela, Da pomaže onima kojima je pomoć potrebna, Da nikoga ne ogovara niti vrijeđa, Kad mu se nešto povjeri, da povjerenje čuva i sačuva. Ko nema ovih pet svojstava, ne može mi biti iskreni prijatelj.”

A abasijski halifa el-Me’mun dijeli prijatelje na tri vrste. Na prvom mjestu su oni koji su nam potrebni kao hrana. To su naši roditelji. Zatim prijatelji koji su nam potrebni kao lijek. To su oni koji nas uče, koji nas liječe od neznanja. Zato trebamo i moramo cijeniti nasu Ulemu a posebno naseg efendiju, ma gdje bili. Na trećem mjestu su prijatelji, koji su kao bolest. Njih se treba dobro čuvati.

Kur’an kaže da su mu’mini braća. A brat bratu samo dobro čini, na dobro ga upućuje i s njim učestvuje i u radosti i u žalosti.

Šesto: Učili smo da je sveta dužnost muslimana da pazi svoje roditelje.
Kur’an ti kaže da budeš zahvalan Allahu i roditelju svome, kome ne smijemo kazati ni „UH“ a kamoli šta više.
Zapamti: tvoji roditelji su tvoja priča koju sam pišeš. Onako kako se ti budeš ophodio prema njima, sutra će i tvoje dijete prema tebi.

Sedmo: Učili smo da pravu vrijednost imaju samo dobra djela.
Osvrni se iza sebe! Želiš li se prisjećati nekih teških trenutaka koje si prošao u agresiji na našu zemlju? Ne! Želiš li se sjećati momenta u kome si nekoga uvrijedio? Nipošto! Želiš li se prisjetiti neke teške bračne svađe? Bože sačuvaj! Želiš li se prisjetiti nekog nestašluka u kome si izvukao deblji kraj? Ne bih rekao!
Međutim, želiš li imati u sjećanju momenat kada si uveselio majku ili oca? Itekako! Želiš li se sjećati dana u kome si pomogao nekome ili otklonuo nečiju brigu ili teret? Bezbeli? Želiš li biti ponosan kada se sjetiš da si u nekoj hairli akciji ugradio dio sebe i pomogao da se ona realizuje? A ko to ne želi!?
Zapamti dobro: samo dobro koje iza sebe ostaviš ima istinsku i trajnu vrijednost. Zato, čini dobro i dobro će iza tebe ostati, po dobru će te spominjati i od svog dobra ćeš imati korist na dan kada ništa drugo osim dobra neće koristiti.

Jedan alim kaže: “Nekoliko decenija sam razmišljao, ko su moji najbolji prijatelji. Mislio sam da su to roditelji, rodbina i imetak. Ali kada sam vidio da imetak ostaje, rodbina i komšije se s mezarja vrate, a čovjek sam u kaburu ostane, onda sam spoznao da su moji najvjerniji prijatelji moja dobra djela. Ona sa mnom u kabur idu i nikada me ne napuštaju.”
Allah dž.š. kaže: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo dati da proživi lijep život, a doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom, nego što su zaslužili. (En-Nahl, 97.)
Zato je vjernik poput pčele: uzima dobro i iza sebe ostavlja dobro.

Osmo: Učili smo da je vjernik i u dobru i u zlu dostojanstven.
Bajram je vrijeme velikog dobra i zasluženog veselja. Pokaži svoje dostojanstvo u naredna tri dana. Pokaži svakome da si u Ramazanu znao da otrpiš, boriš se sa sobom i pobijediš svoje slabosti. Najbolji dzihad nije ici u Siriju. Najbolji Dzihad kaze Poslanik je svakodnevna borba sa svojim nefsom – sa samim sobom. Da klanjas, pa da dovu uputis za taj napaceni narod.
Mukotrpno si gradio i tabao svoj put dobra u minulih 29 dana. Nipošto ne dozvoli da sve to bude porušeno nedoličnim ponašanjem i haramom tokom Bajrama. Neka tvoja odjeća, tvoj hod, tvoje ponašanje i tvoj osmijeh odišu ljepotom koje si se napajao tokom Ramazana, posebno u interakciji sa domacinima ovdje sa kojima zivimo i zivotni prostor djelimo.
Zapamti dobro: ti ne govoriš o sebi; o tebi govore tvoja djela.

Deveto: Učili smo da je historija majka znanja i da se historija ponavlja ukoliko se ne nauče i ne savladaju njene lekcije.
Za nekoliko dana docekujemo Srebrenicu. Naša mladost, naše majke i naša braća iz svih krajeva svijeta 11.jula hrle u Potočare samo sa jednim ciljem: pokazati da genocid nije i ne smije biti zaboravljen.
Pred nama je novi izazov, nova Srebrenica, ona naša interna, lokalna Srebrenica. Kako god smo 11. jula mozda vec bili u Potočarima, isto tako sutra, na drugi Dan Bajrama, moramo biti bar u mislima na šehidskim mezarjima. Tu ćemo pokazati svoju svijest, svoju zrelost i svoju veličinu. Tu ćemo definitivno potvrditi da su ramazanske lekcije imale smisla. Tu ćemo pokazati ko smo i šta smo!
Sutra je Dan šehida. Neka su nam uvijek u našim dovama naši šehidi, koji su položili svoje živote za nasu divnu zemlju i časnu slobodu.

Ovi naši šehidi odbranili su i nama ostavili u amanet ovo sto danas zivimo, odbranili su mnoge vakife u domovini, a među njima i plemenitog Gazi Husrevbega i njegovo turbe, u kojemu na zidu piše: “Smrt je šerbe, koga će svako popiti.” i “Kabur su vrata kroz koja će svako proći! A šerbe će biti slatko i kabur će biti osvijetljen i prostran samo onima koji budu u ime Allaha dobra djela činili.

Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita. Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.

I na kraju, ispratimo ovaj mubarek Ramazan riječima: El-veda‘u, el-veda‘u, ja šehre ramadan! Opraštamo se, opraštamo se od tebe o mjeseče milosti oprosta i dobročinstva. Mi nismo u potpunosti svjesni tvojih vrijednosti i počasti, o mubarek mjesecu, ja šehre ramadan! Rastajemo se, rastajemo, rastajemo se od tebe, o mjeseče teravih namaza, iftara, druzenja, ibadeta, i učenja Kur’ana.

Uzvišeni Allahu, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane. Milostivi Gospodaru, Osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu; daruj nam mudrost da živimo u miru i slozi s našim komšijama, kao složna porodica i komšiluk.

Bože, učvrsti nas na Pravome putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre!.
Hurmetom šehida Te molimo, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas lijenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da borba za istinu i pravdu bude trajna, i da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam dzemat bude bericetli i uvijek na pravome putu u zajednici i zajednistvu.
Bože Svemogući, Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi, Učvrsti korake naše u istini i pravdi, Osnaži volju našu u bratsvu i slozi. Molimo Te, Bože, Da tuga bude nada, Da majčina suza bude molitva, Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica! Amin.
Svima vam od srca želim sretan Bajram mubarek, moleći dragog Allaha dž.š. za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati, bolesnim i nemoćnim i u nevolji sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći! Amin!!!

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN! EID MUBAREK!

ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان، الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا

Hutba posvecena Srebrenici

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
04 Sewal – 1437.H./08 Juli 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaHutba posvecena Srebrenici

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših, ”pravnih” vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe i sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovane dzematlije, draga omladino;

Danas vam prenosim hutbu posvecenu Srebrenici od zamjenik Reisu-l-uleme Husejin ef. Smajić;

„Tako mi neba sazviježđima okićenog,
i dana već određenog,
i prisutnih, i onoga što će biti prisutno,
prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,
i vatrom i gorivom ih napunili,
kada su oko nje sjedili
i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!
A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog
vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na zemlji. – a Allah je svemu Svjedok.
One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu
pokajali-čeka patnja u džehennemu i isto tako prženje u ognju,
a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske
kroz koje će rijeke teći-a to će veliki uspjeh biti.
Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.“ (El-Burudž 1-12)

وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ ﴿١﴾ وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ ﴿٢﴾ وَشَاهِدٍ وَمَشْهُودٍ ﴿٣﴾ قُتِلَ أَصْحَابُ الْأُخْدُودِ ﴿٤﴾ النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ ﴿٥﴾ إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ ﴿٦﴾ وَهُمْ عَلَىٰ مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ ﴿٧﴾ وَمَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلَّا أَن يُؤْمِنُوا بِاللَّـهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ ﴿٨﴾ الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ وَاللَّـهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ ﴿٩﴾ إِنَّ الَّذِينَ فَتَنُوا الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ثُمَّ لَمْ يَتُوبُوا فَلَهُمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَلَهُمْ عَذَابُ الْحَرِيقِ ﴿١٠﴾ إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَهُمْ جَنَّاتٌ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ۚ ذَٰلِكَ الْفَوْزُ الْكَبِيرُ ﴿١١﴾ إِنَّ بَطْشَ رَبِّكَ لَشَدِيدٌ ﴿١٢﴾
Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu u opsjednutim gradovima i na okupiranim područjima izvršeni su brojni zločini nad civilnim stranovništvom, uključujući i genocid nad Bošnjacima. Za samo četiri dana u mjesecu julu 1995.godine, s namjerom i prema utvrđenom obrascu, zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, u Srebrenici je na najsvirepiji način ubijeno više od 8 000 zarobljenih Bošnjaka. I pored toga što je Srebrenica od strane Ujedinjenih Nacija proglašena „Zaštićenom zonom“, velikosrpski agresor je u toku jedne sedmice likvidirao i zatrpao u masovne grobnice na hiljade zarobljenih Bošnjaka; na stotine živih zakopao; muškarce, žene i dječake sakatio i klao; djecu ubijao pred očima majki; prisilio djeda da pojede džigericu svoga unuka; silovao žene i djevojke; deportovao oko 300 000 ljudi, uglavnom žena i djece. O tome postoje brojni dokazi među kojima i masovne grobnice koje je pokrila trava a zvijeri raznijele kosti.
To su prema Međunarodnom sudu u Hagu „scene iz pakla napisane na najmračnijim stranicama ljudske historije“. Međunarodni sud pravde u Hagu je u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore potvrdio izvršenje genocida u Srebrenici i masovnih ratih zločina i zločina protiv čovječnosti u drugim područjima, ali je presudio da Srbija i Crna Gora nisu počinilac niti saučesnik u izvršenju genocida, već da je Srbija odgovorna za nesprječavanje genocida i nekažnjavanje počinilaca.
Bošnjaci su očekivali presudu vjerujući da svijet ne može opstati bez pravde, da će svijet propasti ako pravda ne bude izvršena. I zato je oglašavanje presude za većinu nas bilo teško podnositi udar na svijest i osjećanje, na memoriju u na samopoštovanje. Utvrđujući zločin genocida i druge teške zločine koje nikad i nigdje nisu mogli pripremiti i počiniti pojedinci bez pomoći države, presuda nije izvršila pravdu kao zadovoljenje prava žrtava. Preživjeli Srebreničani nastavljaju da žive samo radi svojih mrtvih, pronađenih i onih još nepronađenih, nadajući se da će jednog dana ugledati njihove ubice s lisicama a rukama. Njih ne zanimaju velike riječi ni domaćih ni stranih političara, niti im kurtoazna izvinjenja išta znače.
„Svaki naš dan zove se Srebrenica i svaki naš dan zove se Potočari“, kaže jedna Srebreničanka. Te mučenice neopogriješivim instinktom slute da je njihov bol samo njihov i da ne treba vjerovati ni u kakve „istorijske poruke“ koje se 11.jula na dan obilježavanja genocida upućuju u Potočarima.
Malo je u svemu tome iskrenosti, pa se taj cijeli moralistički ritual doima kao veliko pranje prljavih ruku. Uostalom, zar je trebalo da prođe punih deset godina pa da sa moćnog Zapada čujemo glasove koji jedan evidentno genocidni zločin nazivaju pravim imenom.
Točak prošlosti ne može se vratiti natrag i oživjeti mrtve. Ali kakav je smisao srebreničkih žrtava? Hoće li Potočari ostati samo polje bijelih nišana, a Srebrenica gradić koji umire, ili će sila života učiniti svoje? Odgovori na ta pitanja odredit će budućnost Bosne i Hercegovine. Ako postoji nada u pravdu i nada u spašavanje i obnovu života u Srebrenici danas sa ove hutbe preporučujemo:
Draga braćo,
Ovaj svijet je mjesto velikih iskušenja za one koji imaju moć i ovaj svijet je mjesto malih ushićenja za one koji ne mogu proć putem do svoje obećane slobode. Ali, ovaj svijet je i vrijeme u kojem se može prepoznati mala duša velikih i velika duša malih ljudi koji su svjesni da je svaki Božiji dar iskušenje koje pretpostavlja obavezu podjela dunjalučkih briga sa svojim bratom. Dakako, Srebrenica je obaveza za svakog punodobnog i savjesnog Bošnjaka muslimana na iskušenje života, slobode, časti i imetka, kao što je i zekat na iskušenje današnjeg dana zahvalnost Allahu uzvišenom, sabur i nada uz Allahovu pomoć, te istina i pravda uz Allahovu svemoć.
U Mekki gdje je rođen posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. koji je iz nje protjeran zbog islama ali se nakon deset godina izgnanstva vratio kao pobjednik i tako ostavio amanet za sva vremena da prognanik iz svog rodnog mjesta ne smije nikada izgubiti nadu u povratak i ne smije nikada odustati od svog prava na rodni kraj, vlastiti dom i domovinu.
Srebrenica je za Bošnjake Mekka, gdje su rođeni Bošnjaci, koji su iz nje protjerani zato što su muslimani, ali baš zato oni nikada ne smiju izgubiti nadu u povratak u svoju Srebrenicu, u svoju Mekku, u koju se Alejhiselam vratio kao pobjednik jer je „ljubav prema rodnom kraju, prema vlastitom domu i domovini dio vjere“ – govorio je Alejhiselam.
Mi, Bošnjaci muslimani, ne smijemo dopustiti da počinitelji genocida nad našim narodom budu nagrađeni.
Mi ne smijemo ostaviti naše potomstvo u strahu od ponovnog genocida.
Mi se moramo pouzdati u Boga dž.š. moramo vjerovati u sebe, moramo se organizovati tako da ne ostavljamo dugove našoj djeci, dugove koji će oni plaćati genocidom.
Moramo se uozbiljiti i shvatiti da je najsigurnije pomoć ona koju sami sebi donesemo.
Savjesni i odgovorni muslimani Bošnjaci treba da čuju i upamte ove Allahove riječi:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ ۖ لَا يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ ۚ إِلَى اللَّـهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ﴿١٠٥﴾
-Vi koji ste se u Boga pouzdali, pobrinite se o sebi, pomozite sami sebi, jer ako ste krenuli pravim putem, ne mogu vam nauditi oni koji su na krivom putu. Na kraju svi ćete se vratiti Allahu pa će vas On obavijestiti o onome što ste radili. (El-Maideh, 5:105)
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا بِطَانَةً مِّن دُونِكُمْ لَا يَأْلُونَكُمْ خَبَالًا وَدُّوا مَا عَنِتُّمْ قَدْ بَدَتِ الْبَغْضَاءُ مِنْ أَفْوَاهِهِمْ وَمَا تُخْفِي صُدُورُهُمْ أَكْبَرُ ۚ قَدْ بَيَّنَّا لَكُمُ الْآيَاتِ ۖ إِن كُنتُمْ تَعْقِلُونَ ﴿١١٨﴾
-Vi koji vjerujete, za prisne prijatelje uzimajte samo one između vas koji vas razumiju, jer vam ostali propast žele: jedva čekaju da vas kakva muka ili nesreća zadesi, mržnja izbija iz njihovih usta, a još gore što u duši kriju, Allah vam iznosi dokaze, ako pameti imate. (Kur’an, 3:118) (Ali Imran)

هَا أَنتُمْ أُولَاءِ تُحِبُّونَهُمْ وَلَا يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُوا آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْا عَضُّوا عَلَيْكُمُ الْأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ ۚ قُلْ مُوتُوا بِغَيْظِكُمْ ۗ إِنَّ اللَّـهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ ﴿١١٩﴾
-Vi njih volite, a oni vas ne vole i vi vjerujete u sve knjige. Kad vas sretnu govore: „Vjerujemo!“-a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: „Umrite od muke!“ Allahu su zaista, dobro poznate misli svačije (Kur’an, 3:119) (Ali Imran)

إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُوا بِهَا ۖ وَإِن تَصْبِرُوا وَتَتَّقُوا لَا يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا ۗ إِنَّ اللَّـهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ ﴿١٢٠﴾

-Ako kakvo dobro dočekate, to ih razočara, a zadesi li vas kakvo zlo, to ih obraduje. No, ako vi buudete uporni i samosvjesni, njihove zavjere i spletke neće vam ništa nauditi. Allah, zaista, zna ono što oni rade (Kur’an, 3:120) (Ali Imran)
I na kraju zamolimo Svevišnjeg, da današnjim velikim danom, prvom džumom mjeseca Ševvala 1437. hidžretske godine, pomogne i sačuva (nas) Bošnjake u BiH i diljem svijeta Kur’anskom dovom:
رَبَّنَا لَا تُؤَاخِذْنَا إِن نَّسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا ۚ
„Svemogući Bože: ne kazni nas za ono što zaboravimo i nehotice učinimo“

رَبَّنَا وَلَا تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْرًا كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِنَا ۚ رَبَّنَا وَلَا تُحَمِّلْنَا مَا لَا طَاقَةَ لَنَا بِهِ ۖ وَاعْفُ عَنَّا وَاغْفِرْ لَنَا وَارْحَمْنَا ۚ أَنتَ مَوْلَانَا فَانصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ ﴿٢٨٦﴾
„Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas, Gospodaru naš: ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv (naših) neprijatelja, naroda koji ne vjeruju!“(El-Bekare:286)


POTOCARSKI DZEMAT OPOMINJE

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
11 Sewal – 1437.H./15 Juli 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaPOTOCARSKI DZEMAT OPOMINJE

Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH i Srebrenice.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Mi o Srebrenici, toj nasoj Mekki u toku godine posvetimo jednu ili dvije hutbe. Nije dovoljno. Trebali bi i vise. Proslu hutbu o Srebrenici smo procitali od zamjenika Reisu-l-Uleme. Danas cemo mi nesta reci svojim perom o nasoj Mekki, nasoj Srebrenici. Prije svega ostaje zal, velika zal za sve one koji nisu prisustvovali, ili nisu mogli da prisustvuju proslu subotu nasim Hatmama – ciji je moto bio „Nas odgovor na Srebrenicu“. I zaista su to nase Hatme i bile. A posebno ostaje zal onima koji nisu culi izmedju ostalih taj dan i predavanje naseg uvazenog gl. Imama hfz. Adila ef. Makica, koji je rasplakao pola sale.
Spomenuli smo kod nas ove godine, da džemat teravijski je bilo kao nikada do sada. Medjutim, postoje veći i manji. Postoje teravih džemati od nekoliko klanjača i od nekoliko hiljada klanjača. Klanja se i na musalli potočarskog Memorijalnog centra. To je jedan sasvim poseban džemat. Najveći je to teravih džemat u našoj domovini. Na 11. Juli 2016 je tu bio najveci dzemat, od oko 40.000. Tu je do sada ukopano 6.202 naše braće i sestara, a ove godine im se pridružilo još njih 127. To je 6.329. Mi znamo, iz objave učimo, da su ti ljudi koji potočarski džemat čine živi. Allah dž.š. kaže da su šehidi živi i kod Gospodara svoga radosni zbog onoga što su kao nagradu dobili.
Dvadeset i prva je godina od počinjenog genocida i svakog 11 Jula se taj džemat u Potočarima poveća za nekoliko hiljada ljudi, braće i sestara koji mezarja zijarete, koji idu pouku uzeti, idu čuti, šta im vječno živi potočarski džemat poručuje.
Allah dž.š. je naredio da se užeta Njegova držimo i da se nikako ne razjedinjujemo. Naredio nam je džemat. Mi, pod pojmom džemat često poimamo samo naše džematsko okupljanje i pod tim pojmom podrazumijevamo broj kuća, domaćinstava koja se ujedinjuju u osnovnu i najnižu organizacijsku formu u Islamskoj Zajednici.
Živi potočarski džemat nam poručuje da džemat nije i ne smije biti samo povremeno okupljanje i zajedničko klanjanje. Džemat je život svakodnevni. Želite li biti jaki i zaštititi sebe i našu djecu od novih zala, pokolja i genocida, džemat je put, Mekteb je put, Pero je put, Znanje je put, Ikre je put. Bez džemata i zajedništva nema sigurnosti. Želite li Božiju milost i pomoć, džemat je put. Nad džematom i sa džematom je ta milost Svevišnjeg. U razjedinjavanju, u sukobima, svađi i neslozi je kazna i propast, odlazak u vatru.
Potočarski šehidi, poredani u safove najvećeg bosanskog džemata nam poručuju, da kao što se u namazu u safove redamo i u njima zbijamo, tako u svim životnim situacijama i akcijama, moramo. Moramo biti jedan uz drugog i jedan za drugog. Braća ste, opominju nas, potočarska braća. Pomagati se u dobru i bogobojaznosti, morate. Ne izdajite emanet koji ste od nas preuzeli tako što ćete se u zlu i neprijateljstvu pomagati, što ćete jedni protiv drugih spletkariti i neprijatelju koji nas od porodica razdvoji, a neke porodice ovdje čitave smjesti, otvoriti vrata na koja će slobodno ući i rušiti vašu i našu kuću, Bosnu.
Ovaj džemat, u koji se u Ramazanu i izvan njega okupljate, to je braćo, kazuju nam potočarska braća, sredstvo, nipošto cilj. U ovom džematu se podstičemo na jedinstvo. Učimo biti jedan uz drugog, a cilj islamu jeste da budemo jedan uz drugog kao cigle u zidu, da budemo zajednica u svim prilikama, u radosti i tuzi, u veselju i nesreći…
U safovima potočarskog džemata ima i djedova i nana. Ubijeni su samo zato što šehadet svjedočiše. Neki dan, tu, za nas svetu zemlju, ukopao se Hadzovic Mustafa ubijen u 77. godini. Prije njega su tu ukopani brojni koji ničim, nikog nisu ugrozili, niti su mogli. Iz safa tog najvećeg bosanskog džemata nam poručuju da je džemat kojem islam teži, onaj izvan džamije. Džemat je briga o bratu i sestri a džamijski džemat je put do tog izvan džamijskog džemata. U našim selima i mahalama žive stari i iznemogli. Pitamo vas mi iz Potočara, ko brine o njima? Znamo kao i vi da je u našem društvu slaba briga o iznemoglim, starim i siromašnim, o udovicama. Kakav je to džemat u vas, pitaju nas, raziđete se iz džamije a nije vas briga da li je neko u komšiluku gladan. Ne bi se smjelo desiti, vi to braćo znate, da musliman zaspi sit a komšija mu gladan. Kakav je to pripadnik džemata, a ne vodi brigu o ocu, majci, bratu, komšiji? Gdje ste izgubili onaj naš islamski propis i bosanski adet da se o roditeljima, bratu i komšiji brine? Mi vas opominjemo svakoga 11-og Jula i iz ovog velikog džemata: Ako se ne budete voljeli i međusobno pomagali, ako ne budete živjeli džemat u svakodnevnici, ako ne budete jedinstveni u politici, složni u ekonomiji i u svim životnim sferama zajedno, ma gdje bili, ko će vas od zla i nesreće zaštititi, i našim mezarima mir obezbijediti?
U našim ramazanskim džematima, u džamijama i mesdžidima, ima hvala Allahu, dječaka i djevojčica, mladića i djevojaka, ima, kako mi to volimo reći, omladine. Nažalost, mnogo je omladine u vječnom džematu potočarskom. Omladina tim džematom dominira. Maloljetnika je tu puno. Evo ove godine je ukopano i džematu se najvećem pridružilo još maloljetnika, pridružit će im se najmlađi među njima, 14 godina tada ne star – vec mlad Memic Avdija.
Ti potočarski mladići poručuju svima. O omladino, morate voditi ozbiljnu brigu, udružite se i pomozite svakog ko želi i može da se školuje. Pomozite svakog da se obrazuje jer je naša snaga u znanju. Ne dopustite da talenti bosanski propadaju i koljaču našem i onome koji je to klanje mirno promatrao, sluge budu. Džemat je braćo moja draga kad se udružimo i napravimo fond, kao sto smo mi vec hvala Allahu uradili, iz kojeg ćemo pomoći našu djecu da budu naša snaga, da budu naša sigurnost tako što će važna mjesta u državi i po svijetu zauzimati, mjesta gdje se odlučuje. Ne dopustite da drugi odlučuju za nas.
Poručuju mladići iz safa potočarskog, mladićima u našim safovima. Budite džemat, ne samo ramazanski, ne samo džumanski! Budite džemat, udružite se u selima i gradovima i te gradove i sela očistite, budite primjer u svemu. Uredite svoje zavičaje i naselja, vi to možete ujedinjeni i složni. Vi ste naša snaga. Samo ujedinjeni ste snaga. Mi smo živote dali za naše i vaše zavičaje. Vi dajte znanje, trud, dajte zajedništvo. Ne dopustite da su avlije tuđe, da zarastaju, da su mezarja tuđa, da su sela i gradovi tuđi, uređeniji od naših. Zar ste zaboravili braćo naša živa, pitaju potočarski mladići koji su vječno živi, da je islam vjera reda, urednosti, čistoće. Niste džemat ako se raziđete kad iz džamije, sa namaza, sa džume, sa teravije izađete, a niste se dogovorili kako očistiti oko džamije, kako pokositi mezarje, kako pomoći ugroženom u selu, kako zbrinuti ugroženog, kako naći sredstva i pomoći siromašnog studenta, učenika…
U Ramazanu su svi naši džemati uvećani, brojniji su. Klanjajući teraviju pod krovom potočarske musalle, Bosna formira i ima najveći teravih džemat u regiji. Oni zivi zajedno sa onim u safove poredanim mrtvima. Nisu ti džemati tu, da bi kratko trajali i na Bajram se raspustili. Oni su tu da bi ostali, da bi se duh džemata uvukao u naše biće, u naše živote, u svakodnevnicu našu i da bi džemat živjeli, jer je taj živi džemat, stvarni, istinski, islamski džemat.
Statistika kaže da u Bosni ima preko hiljadu džemata, u dijaspori vise od 300. Ima preko hiljadu organiziranih zajednica koje okupljaju ljude oko ezana i džamije. Imamo preko hiljadu džemata, a nemamo zajedništva. Zato mi danas, svi zajedno pitamo, nekoliko dana nakon sto se u Potočarima okupio najveći džemat, da posjeti zivi džemat, gdje nestade džemat? Gdje nestade naša sloga i zajedništvo koje živješe naši preci i koji zahvaljujući baš toj džematskoj snazi kroz vjekove odbraniše Bosnu i nas u njoj.
U nas je džemat danas postao tolika forma, da jednog siromaha u selu ne možemo zbrinuti, da selo čitavo jednu vakufsku kuću ne može napraviti, a jedan covjek porodicnu moze, da su vakufske njive i mezarja naša zapuštena i ostavljena. Naš je džemat danas tolika forma da on čim se selam na namazu preda više i ne postoji.
Mustafa i Avdija i sve potočarske džematlije poručuju: Ako se ne okrenete džematu, nema vama, a ni nama mira i sigurnosti. U džematu je snaga, s njim je milost Božija. Ne gubite snagu braćo i ne bježite od milosti Božije!
Zavrsit cemo Reisovom dovom ove godine iz Srebrenice, te nase Mekke: Zahvala pripada Tebi, Koji si dao smrt i život da bi nas iskušao ko će od nas bolje postupati; – Ti si Silni i Mudri. Hvala Tebi Koji si u Svojoj Časnoj Knjizi rekao: I ne recite za one koji su na Allahovu putu ubijeni: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!
Milostivi Bože, Tebi pripada svaka hvala, Ti si Svjetlo nebesa i zemlje i svega što je na njima. Ti si Istina, Tvoje riječi su istina, Tvoje obećanje je istina, susret s Tobom je istina, Džennet je istina, Džehennem je istina, proživljenje je istina, Tvoji vjerovjesnici su istina. Svemilosni Bože, Tebi se pokoravamo, u Tebe vjerujemo, na Tebe se oslanjamo, pred Tobom se kajemo, zbog Tebe se istinski trudimo, od Tebe presudu tražimo, pa nam oprosti prethodne i potonje grijehe, one koje smo javno ili tajno počinili…
Allahu naš, Ti Koji upravljaš srcima, ispuni naša srca vjerom u Tebe! Gospodaru naš, Ti Koji otklanjaš brigu i tugu, Ti koji uslišavaš dove nevoljnicima, Koji si Milostiv prema svima na oba svijeta, Ti si Onaj Koji je i prema nama Milostiv, pa nam Svoju milost ukaži tako da nam, osim Tvoje, ničija druga milost nije potrebna…
Tebi na sedždu padamo i Tebi hrlimo. Tvojoj se milosti nadamo, a od Tvoje kazne strahujemo, zaista je Tvoja kazna nasilnicima namijenjena. Gospodaru naš, uputi nas zajedno s onima koje si uputio, sačuvaj nas od nevolje među onima koje si sačuvao, približi nas Sebi, blagoslovi nam ono što si nam dao, spasi nas od zle sudbine.
Zaista Ti sve određuješ i Tvojoj se odredbi niko ne može suprotstaviti. Ti si obećao da neće biti ponižen ko je u Tvojoj blizini, niti će biti uzdignut onaj ko se od Tebe udaljio. Slavljen si i Uzvišen, Gospodaru naš. Od Tebe oprost tražimo i Tebi se našim kajanjem vraćamo.
Gospodaru naš, Ti si nasilje zabranjenim učinio i Svoju prijetnju si u Objavi obznanio: …ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
…Ti si Utočište potlačenih i onih kojima je zlo i nasilje učinjeno. Tvojom Te milosti molimo da spasiš i zaštitiš nedužne od onoga ko zlo čini i od onoga ko im zlo sprema! Gospodaru naš, oduzmi im snagu i spriječi one koji zlo drugim ljudima snuju, i one koji im u činjenju zla pomažu, ma ko oni bili i ma gdje se nalazili!
O, Plemeniti, o, Moćni! Molimo Te Svjetlom Tvoga lica koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja, da uslišaš dove onih koji dove Tebi upućuju. Gospodaru naš, Tvoje obećanje se obistinjuje, a Ti si obećao da nećeš odbiti dovu onoga nad kim je nasilje počinjeno. Ti si Sebe nazvao Pravednim, i kod Tebe je konačna pravda. Gospodaru naš, oprosti svim merhumima koji su Ti čisto vjerovanje iskazivali i Tvog poslanika, Muhammeda a.s. slijedili.
Na Šehitlucima Genocida u Srebrenici i sa ovog svetog mjesta mimbera Te molimo, Uzvišeni Gospodaru, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u Džennet uvedi. Strpljivošću njihove najmilije osnaži. Put istine svim ljudima pokaži. Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom i na Onom svijetu i sačuvaj nas od svake nevolje i kazne.
Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas, ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog a.s. pokajanja, ako nas povuče mrak krivovjerja, osvijetli nas Ibrahimovim a.s. pravovjerjem, ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj a.s. lađi, ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom a.s. hrabrošću, ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom a.s. ljubavlju, ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhammedovom a.s. željom za povratkom.
Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi. Učvrsti korake naše u istini i pravdi. Osnaži volju našu u bratstvu i slozi. Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da zločincima kazna bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin.

RAMAZAN PRODJE – STA DALJE

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Sewwal – 1437.H./29 Juli 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaRAMAZAN PRODJE – STA DALJE

Hvala Uzvišenom Allahu na milosti koju nam je ukazao dajući nam da se rodimo u islamu i živimo u islamskoj porodici. Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Tokom blagoslovljenog mjeseca ramazana, Uzvišeni Allah nas je počastio prekrasnim vrstama ibadeta, kao što su: namazi, post, iftari, teravije, sehuri, mukabele, noćni namaz, razne nafile, intenzivnije učenje Kur’ana i dova, posebno u posljednjoj trećini ramazana, u kojoj je Lejletul-Kadr, sadaka, prisniji odnos među braćom i sestrama, brojnijim i snažnijim džematom itd. Sve su to blagodati neprocjenjive vrijednosti, čiju slast i ljepotu ne možemo porediti ni sam čim dunjalučkim.
Zato se mu’mini raduju dolasku ramazana, a žale i tuguju kada on odlazi.

Svakodnevno nas je nevidljiva duhovna snaga, i pored mnogobrojnih obaveza, podsticala da s ljubavlju dolazimo u džamiju i uljepšamo njezino nenadmašno ramazansko ruho. Hvala Ti, o Bože, za tu blagodat, jer je Muhammed s.a.v.s. rekao: „Za svaku stopu, koju koračiš do džamije, Allah će ti povećati deredžu/stepen.“

No, ramazan prođe, a sa njim i mnoge vrste ibadeta, i nemoguće je ibadetske aktivnosti održati na istoj razini. Samo rijetki i uporni će nastaviti posjećivati džamiju, dok će mnogi svoje ibadetske aktivnosti dobrano smanjiti, a neki će čekati do sljedećeg Lejletul-Kadra ili, kako je kod nas praksa, do sljedeće 27. noći ramazana. Ne želim da ih razočaram, ali ako Lejletul-Kadr budu tražili samo u 27. noći, lahko je mogu profuliti, jer u Kur’anu i Hadisu nigdje nije rečeno da je to sigurno 27. noć, već da je treba tražiti u posljednjoj trećini ramazana. Svi koji su u ovoj trećini ibadetili, sigurno su Lejletul-Kadr proveli u ibadetu, a to im se računa kao da su ibadetili 83 godine i četiri mjeseca.

Poslije ramazana, siguran sam da svi mozemo i moramo biti Allahovi gosti makar tri-četiri puta sedmično na obaveznoj džumi-namazu. Ne dozvolimo da nam džamije postanu garibi/usamljenici u kojima klanjaju samo imami, mujezini i pokoji džematlija. Džamije, Allahu najdraža mjesta, trebaju biti žive i nukleus džemata i društva.
One moraju biti svjetionici po kojima se navigavaju stanovnici nebesa, ali i svjetiljke koje će svijetliti ljudima da se ne utope u uzburkanim valovima života i mnogim iskušenjima.

Razmislimo malo, braćo, o nivou našega imana i posvećenosti tokom i poslije ramazana. Planirajmo svoje vrijeme, posvetimo se i obavežimo se na ibadet, jer je ibadet svaka pora našega života i radi njega smo i stvoreni. Dunjaluk bez ibadeta je poput pepela koji nestane u vihoru kratkotrajnih životnih želja i prohtjeva. A zasigurno ga moramo ostaviti i drugima predati. Odlazimo sami sa svojim djelima. Pa, pazimo šta radimo.

Ramazan je poseban mjesec, čije blagodati nisu moguće u ostalih jedanaest mjeseci, ali to ne znači da ibadet treba rapidno smanjiti ili, ne daj Bože, totalno zapostaviti. Jer, musliman treba biti tokom svih dvanaest mjeseci, a ne samo tokom ramazana.

Tokom ramazana smo doživjeli naš vrhunac, a sada polahko padamo, no treba paziti da skroz ne padnemo i oslabimo. Ne smijemo dozvoliti da obligatne namaze propuštamo, da Kur’an zanemarimo, da džemat zaboravimo, treba da makar ponekad postimo, kao npr. ponedjeljkom i četvrtkom. Današnje vrijeme nam toliko izmiče da ga treba svakodnevno planirati. Treba planirati koji namaz ćeš u džematu klanjati, koliko dnevno Kur’ana proučiti/pročitati, koliko puta istigfar učiniti i salavat na Poslanika s.a.v.s. donijeti, koliko sadake sedmično ili mjesečno dati. Uloga ramazana je i bila da nas nauči da planiramo, da budemo disciplinirani i odgovorni, da mislimo na druge i o njima se brinemo. Permanentno idimo putevima koji vode uspjehu, sreći i, konačno, u Džennet.

Pogledajte šta Uzvišeni Allah kaže: „Robuj svome Gospodaru sve dok ti smrt ne dođe!“ (El-Hidžr, 99). Dakle, ibadet ne smije biti povremen, sezonski, vezan za određeno mjesto i vrijeme, već ibadet mora biti permanentan, sve dok je čovjek živ. Samo se intenzitet može razlikovati.

Uzvišeni Allah o vjernicima kaže u Kur’anu: „Koji zekat (uvijek) daju.“ (El-Mu’minun, 4) „Oni koji su u namazu svome ustrajni.“ (El-Me’aridž, 23) Bez sumnje je kvalitet i kvantitet u ramazanu povećan, ali sa ibadetom treba nastaviti i poslije ramazana.

Braćo, i pored silnih blagodati kojima nas je naš Gospodar počastio, mnogi su nezahvalni i ne mare za ramazanom! Žive kao da ramazan i ne postoji. Ne znaju šta propuštaju, a čitamo da mnoge relevantne osobe u svijetu poste, jer znaju vrijednost posta, iako su nemuslimani. Ramazan nema utjecaja na mnoge naše poznanike, rođake i prijatelje. Hvala Allahu što nas je počastio i odabrao da budemo među poniznima, zahvalnima i Njemu odanima.

Nakon što smo otkrili i doživjeli ljepotu islama u blagoslovljenom mjesecu ramazanu, učinimo sve da uživamo u ovim blagodatima i izvan ramazana, jer Gospodar Ramazana je i Gospodar ostalih jedanaest mjeseci. Blagodati u ramazanu, kao što su zdravlje, imetak, porodica, vrijeme i ostalo, su i blagodati izvan ramazana i na njima treba biti uvijek zahvalan našem Stvoritelju. Zar naš Gospodar Veličanstveni nije dostojan da bude obožavan i tokom cijele godine a ne samo tokom ramazana?

Doista, sve što činimo je trivijalno u poređenju sa nebrojenim blagodatima kojima nas je naš Gospodar počastio. Na više mjesta u Kur’anu Allah dž.š. kaže: „A da Allah kažnjava ljude za ono što zasluže, na površini Zemlje ne bi ostavio nijedno živo biće!“ (Fatir, 45). Vrata tevbe/pokajanja su uvijek otvorena i Allah dž.š. prima i raduje se pokajnicima više od najmilostivije majke. Jer, On je zadržao za Sebe 99 dijelova milosti, a spustio na sva bića, od nastanka do kraja svijeta, samo jedan dio. Subhanallah! Kad bi se Allah dž.š. odnosio prema ljudima, kao što oni jedni druge tretiraju, niko živ ne bi ostao na Zemlji!

Evo jednog sjajnog hadisa, u kojem Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: „Kada bi neko od vas ostao na sedždi cijeli život, od rođenja do smrti, obožavajući Allaha, na Sudnjem danu bi se uvjerio da nije dovoljno uradio i da cijeli život nije ništa vrijedio, u poređenju sa blagodatima koje mu je Allah podario.“
U jednoj predaji se kaže da kada bi čovjek činio ibadet pet stotina godina i kada bi umro na sedždi, ne bi se mogao zahvaliti Stvoritelju svome samo na vidu koji mu je podario. A šta je sa drugim nebrojenim blagodatima? Subhanallah!

Kad je stvar ovakva s nekim ko je ibadet činio 500 godina, ili proveo cijeli život na sedždi, šta je onda s nama koji se ponosimo što smo postili samo 30 dana, i to samo od zore do zalaska Sunca? A šta je tek s onima koji nikako ne poste, ne idu u džamiju, ne klanjaju, već im se abdest uzme tek kad umru i klanja im se dženaze-namaz!! A, nažalost, još uvijek je mnogo takvih. Allah dragi neka ih uputi prije nego im duša u grlo dođe. Amin!

Kad se sve sabere, tokom ramazana smo klanjali i ibadetili dva-tri sata, a dvadeset i dva smo proveli u dunjalučkim poslovima. A Uzvišeni Allah je toliko milostiv da postačima i ta 22 sata pretvara u ibadet, pa čak i spavanje i šutnju im čini ibadetom. Subhanallah!

Ko posti mjesec ramazana, računa mu se kao da je postio deset mjeseci, a ko posti još šest dana u mjesecu ševvalu, poslije ramazana, kao da je postio još dva mjeseca. Milostivi Allah tako pruža priliku robovima Svojim da budu nagrađeni kao da su postili tokom cijele godine. Sretni su oni koji i tu blagodat koriste.

Ne dozvolimo, braćo, da nas šejtan zavede i druge sile odvrate od sjećanja na Allaha, od konstantnog ibadeta. Ne slušajte one koji kažu da je vjera teška. Vjera nije teška. Vjera je, tako mi Allaha, lahka. To najbolje znaju oni koji se vrate u okrilje islama i prije svega su ahlakli – moralni – onako sto mi kazemo ljudine. Oni su pravi vjernici, koji su vjeru prihvatili iz ubjeđenja i nizašto je ne bi dali. Hvala im i oni nam mogu biti primjer kakav musliman treba biti. Oni žive islam, a mi govorimo o islamu. Zato nije ni čudo što se muslimanski svijet nalazi u glibu iz kojeg se može izvući samo vraćanjem islamu i Allahu, dž.š. Dobro je rekao Muhammed Abduhu, rektor slavnog Al-Azhara, da muslimani žive bez islama, a nemuslimani sa islamom. Dok su muslimani živjeli islam, bili su nosioci nauke, progresa, renesanse, kulture, i svega drugoga što koristi čovječanstvu, a danas su to drugi preuzeli.
Stoga ne čudi da su današnji muslimani na repu svega u svijetu. Samo povratak islamu garantuje uspjeh u svim avenijama dunjaluka i permanentnu sreću na Ahiretu. Pa, vratimo se što prije, jer sutra može biti kasno.

Da je islam vjera lahka, svjedoče Allahove dž. š. riječi: „On vam u vjeri ništa teško nije učinio!“ (El-Hadždž, 78) „Allah ne želi da vam ikakve teškoće učini!“ (El-Ma’ide, 6) U ajetu koji govori o mjesecu ramazanu, Uzvišeni Allah kaže i ovo: „Allah želi da vam olakša, a ne želi da vam oteža!“ / (El-Bekare, 185)

Od 24 sata, koliko nam je Allah podario svakoga dana, zar nismo spremni dragovoljno posvetiti po 10 – 15 minuta za svaki od pet dnevnih namaza?! Ili, zar nismo u stanju dati od imetka 2,5% zekata, a sve ostalo ostaje nama? Nema zemlje u svijetu koja uzima porez samo 2,5% od svojih građana. I još nešto vrlo važno: kada bi svi muslimani dali samo po 2,5% zekata, niko od milijarde i po muslimana ne bi bio siromašan, svi bi imali posao, kuću, automobil i bili bi akademski obrazovani. Ne može se dati zekat, ali se zato mogu potrošiti trilioni dolara na međusobne ratove, totalnu destrukciju, ubijanje miliona nevinih ljudi, razne vatromete i dr.! Dobro neko reče da je bolji gram pameti od hiljadu duluma zemlje.
Uzvišeni Allah traži od onih koji su u mogućnosti da samo jedanput u životu obave hadž. Mnogi to mogu, ali im je preče svake godine otići na odmor u neka egzotična mjesta, mnogi popuše i deset hadžova tokom života, drugi popiju po nekoliko hadžova, treći prokockaju, itd.
A usuđuju se da kažu kako su potrebne fabrike, a ne džamije. Naravno da su potrebne i fabrike, i pronalaženje tržišta, i briga za stotinama hiljada nezaposlenih, siromašnih, bolesnih, nepismenih. Samo za cigarete je u BiH potrošeno od 2009. do 2015. godine oko 4 milijarde KM!!! Odoše fabrike u dim, ode i zdravlje a nestade i harmonije u porodici. Okanimo se kocke, alkohola, duhana i svih drugih poroka. I to je ibadet. Dobro učimo, puno radimo, budimo disciplinovani, malo govorimo, malo jedimo, malo spavajmo, a puno razmišljajmo. Sve je to ibadet i garancija uspjeha i zadovoljstva na oba svijeta. Tražimo mane kod sebe a ne kod drugih.

Naš darežljivi, plemeniti i milostivi Stvoritelj daje nam mnogo a zauzvrat traži vrlo malo. On toliko malo traži da se stidim i pomisliti da sam Mu odani sluga. On me uči da drugima želim isto što i sebi. A kada bi ljudi željeli drugima isto što i sebi, svi narodi bi bili kao jedan narod, sve porodice kao jedna porodica, a svi ljudi kao jedna osoba. Slast vjere se ne može porediti ni sa jednom dunjalučkom slašću, pa nastavimo da uživamo u ljepoti vjere i poslije ramazana, sve dok nam smrt ne dođe. Uslišaj, o Allahu! Amin.

UZMIMO POUKU IZ DOGADJAJA OKO NAS

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
02 Zu-l-Kadde – 1437.H./05 Avgust 2016. g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

UZMIMO POUKU IZ DOGADJAJA OKO NAS

hutbaZaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Neka je slavljen Onaj koji nam je podčinio sve što je na Zemlji kako bi se njime koristili i mi ćemo se Allahu vratiti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do sudnjeg dana.

Postovane dzematlije, draga omladino;

U uputstvu Rijaseta IZ-e u BiH upućenom nama Hatibima sirom svijeta a koji držimo hutbe kaže se između ostalog: da za hutbu treba odabirati prikladne i sadržajne teme, te ponuditi odgovor na vjerska pitanja i kretanja u društvu. Hatib treba određenu temu događaj posmatrati sa šireg aspekta i konteksta vremena kako bi hutba imala značajniji utjecaj i ostavila pozitivan dojam kod vjernika.

Kako je hutba sastavni dio džuma namaza, dakle u osnovi ibadet i kako je dužnost kroz nju izvršavati emenet vjere i predanja tim je jasnija činjenica da vrlo često uslijed društvenih događaja na koje po prirodi hutbe Hatib treba dati osvrt vjernicima- nije lahko i jednostavno odgovoriti zadatku. Postoje momenti kada je to izuzetno teško, poput onih u ratnim vremenima kada je trebalo na minber izaći pred gazije, a i dan danas je tesko izaci pred iste i govoriti, posebno o onim ratnim temama, desavanjima itd. a koje su oni sve prozivjeli, dalje – poput trenutaka kada je trebalo govirti o teškim događajima u Libiji, Iraku, Avganistanu, Egiptu, Jemenu, danas Siriji, Palestini, skoro pa vječnoj boli naših generacija… Tako je i danas. Održat hutbu a ne spomenuti skorasnje događaje u Turskoj značilo bi iznevjerit emanet ovog mjesta, značilo bi ponašati se slijepim gdje je vid propisan a opet, osloniti se na zadovoljenje emocija koje ključaju u velikom broju nas značlo bi odustati od razboritosti, umjerenosti i mudrosti, ahlaka našeg vođe, učitelja, Poslanika a.s.

Iako ću u ovoj hutbi shodno navedenom spomenuti trenutne događaje nije mi namjera davati im ocjene jer ne posjedujem znanja za takvo što. Mogao bih o njima izreć samo svoju emociju a to u današnjem vaktu može zanimati samo mene koji ih znam i bez iznošenja u javnost.

U Turskoj je pokušan vojni udar i kako kažu analitičari događaja prevagu je odnio narod.
Nesumljivo taj narod osjeća sreću radost u pobjedi kao što oni koji su pokušali udar osjećaju jad zbog neuspjeha. Moje misli u tijeku ovih događaja zauzele su majke, sestre, sinove i kćeri onih koji su u ovim događajima ostali bez svojih voljenih. I kad narod pobjedi i kada narod izgubi u složenim “matematičkim” formulama koje sačinjavaju “događaje naroda” uvijek nekako po strani u zapećku velikih vijesti o pobjedi ili porazu ostanu one vijesti o bolu i tuzi onih koji u tim pobjedama i porazima izgube svoje najvoljenije.

Neki “mali” široj javnosti nepoznati ljudi su kako vijesti govore učinili velike stvari u događajima na koje se osvrćemo. Hoće li biti na TV-u, hoće li biti na vijestima?
Hoće li „orden naroda“ dobit porodice čiji očevi sinovi nisu kalkulisali i na prvi poziv su spremno skočili u koštac s izazovom i na tom putu dali svoj život, daleko od fotoaparata i TV kamera? Vrijeme će pokazati. Mene lično ovi događaji vratili su sjećanjem na pouke i poruke prvih znakova agresije na BiH i na mnoga lica naših očeva, braće i sinova, koja su učinila isto a nikad kasnije nisam imao priliku da o njima čitam u knjigama, gledam na TV-u… A volio bih. Mnogi od njih nisu među živima ali ima i živih. Volio bih da u domivini neke istinske heroje naše borbe s kojima tu i tamo, ponekad, ispijem kahvu prestanem viđati u kafanama a počnem gledat na TV-u, u novinama na sjednicama gdje bi trebalo da sjede i odlučuju povjerljivi i zaslužni. To su oni koji ne znaju sve o svemu jer događaje nisu gledali izdaleka pa da sve pogledom obuhvate, oni su bili toliko blizu presudnim događajima da osim metka ispaljena u lice nisu mogli vidjet ništa više, a baš taj njihov pogled omogućio je drugima da gledaju široko…
Od svih slika koje dolaze s poporišta mnogih bitaka koje se danas vode, nažalost, većinom u islamskom svijetu ja bih najviše volio vidjet lica onih pokrivenih bijelim čaršafima… Oni su osnovni element radosti onih koji se raduju i tuge i jada onih koji tuguju. Oni su bili u žiži “malih” presudnih događaja koji su prelomili tokove historije i posvjedočili o snazi i važnosti čovjeka. On nisu čekali, nisu kalkulisali, cilj im nije bio određen razumskim vaganjem nego srcem koje ne čeka da vidi šta će biti ko će pobjediti da se priklone, nego šta treba učiniti u presudnom momentu. Hrabrost je stanje srca, a ne uma. I to se zove hrabrost, odvažnost i odlučnost…čin koji i kod prijatelja i kod neprijatelja uvijek izaziva respekt i poštovanje…izaziva strah…
Ja toliko znam, uzeti pouke i toliko ih mogu prenijeti lično. Kao članovi Islamske zajednice u BiH, kao Hatib na minberu ove džamije o kojoj ona na neki nacin vodi brigu, bratskom turskom narodu govorimo “amin” na dovu koju mu je kroz pismo predsjedniku Diyaneta R Turske dr. Mehmetu Görmezu uputo naš duhovni vođa reisu-l-ulema, između ostalog kazavši: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, imami, muftije i muderrisi, kao i vjernici-pripadnici Islamske zajednice, izražavaju podršku prijateljskom narodu, Predsjedniku i Vladi Republike Turske u nastojanju da očuvaju demokratske tekovine i slobodu koju je izborio slobodarski turski narod…Molimo Allaha dž. š. da vas pomogne da iz ovog iskušenja izađete još jači i snažniji i krenete dalje u jačanje institucija države Turske i Diyaneta. Amin!

U podužem hadisu kojeg prenosi Muaz ibn Džebel nakon što mu Poslanik a.s. nabroja šta treba činiti kako bi se džennetskih perivoja domogao upita ga: ‘A znaš li ti, o Muaze, šta može biti uzrok da sve ovo propadne’: ‘Pouči me, Poslaniče.’ A Poslanik mu pokaza na jezik i reče mu: ‘Čuvaj se svoga jezika.’
Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, pa zar ćemo i za govor biti pitani?’ Poslanik odgovori: ‘Da Bog da te majka ne izgubila, Muaze! Pa zar će ljude u Vatru išta drugo bacati na njihova lica.’“

Mi smo često društvo neprimjerenog govora o drugom, lažnih optužbi, potvore, društvo u kojem se pojedinci ne libe uvrijediti, poniziti, lažno optužiti onog pokraj sebe, ili pak iznjeti misljenje o necemu o cemu imamo ograniceno ili pak nikakvo znanje. Mi smo nerijetko društvo koje vrlo često vođeno emocijama zna “zaratiti” međusobom bez da zato ima ikakva zdravog osnova. Uz ove događaje za rad svog dobra ovdje valja nam se prisjetiti nekih činjenica koje svojim jezicima i drugim postupcima često dovodimo u pitanje. Islam, vlast definira kao služenje općem dobru. Ko nije spreman kao musliman biti na vlasti, ko nije spreman biti u ime Boga na vlasti neka uopće ne kreće putem ka funkciji.

Sebe će tako zaštiti od ahiretske kazne, a društvo, zajednicu i ummet će zaštiti od nepravde i nereda. Nered i bezvlašće za muslimane nikad nisu opcija. Ne smije narod biti bez vođe, država bez vladara, dzamija bez Imama.
Koliko je važno imati sistem i poštovati ga svjedoče i riječi hazreti Alije: „Vladar nasilnik je bolji od anarhije/bezvlašća“. Subhanellah koliko ove rijeci h. Alije odslikavaju vaznost zajednice i insitucije, a posebno danas, ma kakva bila, bolja je i od anahrije – bezvlasca.
Nismo mi zaštićeni od sličnih dešavanja ni po pitanju države ni po pitanju jedinstva u vjeri. Ataci i pučevi se pokušavaju na razne načine i na jedno i na drugo, zato treba uzeti pouku i ibret. Propitat se ko smo, što smo, uz kog smo? Jesmo li spremni zarad čuvanja svoje zemlje leći pod tenk, kao što smo lijegali i 1992.g.? Jesmo li spremni za rad čuvanja jedinstva Islamske zajednice i našeg ukupnog jedinstva proširiti sopstvene vidike i odustati od sitnica, koje to jesu, ma šta bile, kada se stave naspram jedinstva i zajednice i dzemata. Jer Zajednica – dzemat – Institucija nema alternative. To vidimo i iz rijeci stovanog h. Alije r.a.
Iskustva iz proslosti draga braco, dobra su smjernica za buducnost.

Mi svaki dan, klanjamo li sve rekate namaske, četrdeset puta molimo: „Uputi nas Bože na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao.“ ( Fatiha, 5,6)
Draga braćo, jedna predaja veli: „Svaki čovjek bi se trebao brinuti o pet stvari:
O prošlim grijesima, jer ne zna da li su mu oprošteni; O djelima dobrim, jer ne zna da li su mu primljena; O budoćnosti, jer ne zna kakva je; O ahiretu, jer ne zna gdje će ga smjestiti; O tome da li je Allah s njime zadovoljan.
Osobe koje ove brige zaokupe biće spašene, a osobe koje se o ovome ne brinu njih će:
Čekati kajanje i žaljenje za propuštenim; Čekati kajanje zbog odlaganja činjenja dobrih djela; Čekati kajanje za učinjene grijehe; Čekati ljutnja što moraju svojim dobrima plaćati drugima prema kojima su griješili: Kada vide da je Allah na njih ljut neće imati načina da Ga odobrovolje.“

Jedan mudrac je rekao: „Ko bude smatrao da ima boljeg prijatelja od Allaha, dz.s. malo Ga poznaje. Ko, pak, smatra da ima veceg i ljuceg neprijatelja od samog sebe, taj malo poznaje sebe samoga.“

Zavrsit cu sa rijecima ponovo hazreti Alije da je rekao: Ako steknes prednost nad nekim, postat ces njegov zapovjednik; Ako trazis nesto od nekoga, postat ces njegov zarobljenik; Ako si neovisan od nekoga, ravan si mu. Turska je mozda dostigla taj nivo, pa nekima nije pravo.

Allah nas poziva u mnogim kur’anskim ajetima da uzmemo pouku iz događaja prošlih naroda, to možemo primijeniti i na uzimanje pouke iz događaja oko nas. Molim Allaha da nam podari hajr i ovog i budućeg svijeta! Amin!

Neka čovjek ne sudi o čovjeku

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
02 Zu-l-Kadde– 1437.H. / 12. Avgust 2016.g.– Hatib: Fahir Alimujkic

hutbaNeka čovjek ne sudi o čovjeku

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno oba sipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo, draga djeco i omladino;

Hatib bilježi da je vođa pravovijernih Alija ibn Ebi Talib upitao:“Hoćete li da vam kažem ko je najučeniji među učenjacima? “Prisutni potvrdno odgovoriše, a on reče:“To je onaj koji ne uzrokuje beznađe kod ljudii u Allahovu milost i ne uzrokuje razočarenje u Allahovu dobrotu. To je onaj koji ne garantira ljudima da će biti pošteđeni ispita pred Allahom i koji ne opravdava ničiji grijeh. To je onaj koji vjernike ne nastanjuje u Dženet niti griješnike nastanjuje u Džehenem, sve dok Allah ne presudi među njima. Ni najbolji u ovom umetu nisu sigurni od Allahove kazne. Uzvišeni Allah kaže:“Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. “(E˙araf 99). Ni najgori u ovom umetu ne treba da gube nadu u Allahovu milost. Uzvišeni Allah kaže:“Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. “(Jusuf 87)
Neka čovjek ne sudi o čovjeku. Sud o nama nije u nama. Ko to od nas može milost Božiju dijeliti i nekima je poklanjati a nekima uskraćivati? Milost Božija je tolika da je našem razumu teško pojmiti njen obujam. Ako je samo jedan njen postotak spušten na zemlju pa se iz njega crpi sva samilost među svim stvorenjima, može li iko zamisliti šta sadrži ostalih devedeset devet dijelova milosti Milostivog i koliko prostora u tome ima za čovjeka. Mi živimo u vremenu i društvu u kojem ljudi lahko prosuđuju i jednostavno donose sud, kome će se Allah smilovati, a kome ne. Najučeniji među učenima se ne upuštaju u takve dubine i nikome ne umanjuju nadu u milost Božiju.
Neka čovjek ne sudi o čovjeku. Sud o nama nije u nama. Bog je konačni i jedini sudija. Ko to od nas ima pravo raspoređivati dobrotu Božiju i nekima je darivati a drugima uskraćivati? Božija dobrota je takva i tolika da On Uzvišeni svim ljudima daje opskrbu, svima omogućava da Dunjalukom hode i na njemu dostojanstveno žive. On to Svevišnji, a On je dobar i voli dobrotu, omogućava i vjernicima i nevjernicima. Neki je kafir, kaže predaja, došao Ibrahimu a. s. i zatražio da jede. Kad je Ibrahim a. s. saznao da je nevjernik uskratio mu je gostoprimstvo. Allah dž. š. je Svog prijatelja Ibrahima a. s. ukorio i objasnio mu. Taj čovjek Mene negira, psuje i ponižava, a Ja mu tolike godine uprkos svemu dajem iz obilja Svoga i jelo i piće i odjeću i blagodati bezbroj. Ti mu samo jednom ne možeš dati zato što je nevjernik. Istinski učen čovjek se ne upušta u te dubine i ne donosi ljudima razočarenje kazujući im o onome što ne zna, a niko ne zna, ma koliko učen bio, kome će Allah iz Svoje dobrote na Ahiretu uskratiti a kome obilje dati.
Neka čovjek ne sudi o čovjeku. Sud o nama nije u nama. Bog je sudija konačni, a ko to od ljudi može ikome biti garant da će pošteđen ispita pred Gospodarom biti, i ko to može grijeh lijepim prikazivati i isti opravdavati? U vremenu i društvu u kojem jesmo, ima onih koji odgovornost pred Gospodarom svjetova relativiziraju, koji i sebe i druge u grješenju tješe i različitim izgovorima svoj i tuđi grijeh opravdavaju. Najučeniji među učenima ne upušta se u takvu avanturu. On, i svojim djelom i riječju svojom, opominje ljude oko sebe i uči ih da će sigurno odgovarati i opominje ih da se grijeh ničim neće moći pravdati.
Ljudi ne sude i neće suditi ljudima. Sud o nama nije u nama. Svevišnji Bog je konačni, pravedni sudija. On će razlučiti bez trunke sumnje u pravednost stanovnike vatre od stanovnika Dženneta. Ko to može, pita Alija ibn Ebi Talib prisutne, bez obzira koliko učen bio ikoga smjestiti u Džennet? Najučeniji su oni koji znaju da o tome nema suda dok u Danu konačnoga suda, Allah ne presudi. Ko to može, ma koliko učen bio, bilo kojeg griješnika smjestiti u vatru? Istinski i stvarno učen čovjek zna da do posljednjega daha čovjekovog postoji mogućnoost da se vatre spasi jer Islam briše ono što je bilo prije njega.
Niko na zemlji, bez obzira koliko čvrsto vjeruje i kako živi, nije siguran od Allahove kazne. Niko na zemlji, bez obzira koliko duboko u grijeh zagazio, ne treba izgubiti nadu u spas od ahiretske propasti.
Čovjekovo nije da sudi. Nema čovjek, ma koliko učen bio, informacije na temelju kojih bi mogao donijeti sud o čovjeku. U jednoj predaji stoji da su vjernik i nevjernik, davno u vremenima prošlim, krenuli da love ribu. Nevjernik je zazivao svoja božanstva i svaki put bi izvukao mrežu punu ulova. Vjernik je dozivao Allaha, ali nikada ništa ne bi ulovio. U sumrak je ulovio jednu ribu, ali ona se koprcala i skliznula u vodu. Vjernik se vratio kući bez ulova a nevjernik sa mnogo ribe. Melek zadužen za vjernika, sažalio se na njega. Kad se uspeo na nebo, Allah dž. š. mu je pokazao vjernikovo mjesto u Džennetu, a melek reče:“Allaha mi, nimalo mu neće biti žao zbog svih nevolja koje ga zadese, kada nastani ovo mjesto. “Onda mu je Allah pokazao nevjernikovo mjesto u Džehennemu, na što je melek rekao:“Allaha mi, neće se moći koristiti svime onim što je postigao na dunjaluku, ako će mu ovo biti boravište. “Naše je da radimo, da se borimo da sva iskušenja i izazove vjernički podnosimo. Naše je da svakim korakom budemo usmjereni ka postizanju Allahovog zadovoljstva. Naše je da se ne obaziremo na ono šta ljudi o nama misle ako nam je zadovoljstvo Božije cilj. Naše je da ne donosimo sud o ljudima, jer samo je Allahov sud o nama i drugima mjerodavan. Uzvišeni Bože, pomozi nas na putu do Tvog zadovoljstva. Amin.

Kako postići ono što želimo?

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
15. Zu-l-Kadde– 1437.H. / 19. Avgust 2016.g.–Imam/Hatib: Fahir Alimujkic

hutbaKako postići ono što želimo?

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za oprost Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših i posljedica loših djela koja smo učinili. Koga Allah, dž.š., uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga u zabludi ostavi niko mu na Pravi put ne može ukazati. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i svjedočim da je Muhammed, a.s., Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.

Suhejb, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, a.s.,da je rekao: „Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. A ko ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća,on se strpi pa mu opet bude dobro.“ [Tirmizi] Ima jedno pitanje koje nam se čini lahkim, jednostavnim, kad ga čujemo a opet veliki broj nas ne zna pravi odgovor na njega, a baš od tog odgovora zavisi naše dobro ili loše i na dunjaluku i na ahiretu.
To je pitanje: Šta hoćeš? Šta želiš?
Opšte je prihvaćen stav da su sreća, zadovoljstvo i ispunjenje „snova“ tj. želja mjerila čovjekovog uspjeha danas. Zbog čega su ljudi depresivni, tužni, nesretni?
Nemaju ono što žele, imaju ono što ne žele, ne mogu ono što hoće.. itd.
Uvijek se ponavlja kao razlog nezadovoljstva i nesreće sukob željenog i onog što jest. No, da Allah nekom od nas da moć da ispunjava želje ljudi, da ih usreći kroz to, šta bi prvo morao uraditi? Prišao bi svakom od nas i pitao nas: Šta želiš? Šta ti fali? Šta hoćeš?
Tri pitanja koja se mogu svesti na jedno: Znamo li šta želimo i znamo kako to postići? U hadisu kojeg smo citirali kaže se da je stanje vjernika takvo da je za njega uvijek dobro. Je li nama dobro? Ako nam nije dobro o čemu se radi, kako to da nam nije dobro a vjernici smo, ako Bog da?
Da li je u pitanju neznanje ili zaborav na osnovne elemente našeg života na dunjaluku. Između ostalog o njima nas je Allah Uzvišeni obavijestio u sljedećim ajetima: „Elif Lām Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ”Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovođeni? Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu”. (El-’Ankebut)
Allah dž.š., kaže: „Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.“ (Alu Imran, 186.)
rebamo biti svjesni da koliko je teško opstati na istini pri tegoba, toliko je teško ostati na istini pri uživanjima i ljepotama! Pogledajmo u svoja iskustva i iskustva drugih oko nas: Blagodati vode čovjeka luksuzu i uživanju, odavanju strastima, lijenosti u ibadetima, oholom ponašanju spram ljudi, i znajmo da je zaista teško biti bogat, utjecajan na položaju danas, a očuvati se od iskušenja navedenog!
Džabir r.a., prenosi da je Allahov Poslanik a.s., rekao: „Ljudi koji su uživali na dunjaluku će, na Sudnjemu Danu, kada vide kakve će nagrade dobiti oni koji su se mučili na dunjaluku, zaželjeti da su bili jedni od njih…!“ (Tirmizi)
Ne sumnjam da bi se sada kada smo naveli ove činjenice većina nas složila da nam je, elhamdulillahi, dobro. No, to je ono dobro koje je dobro naspram nečeg goreg. Umijemo mi reći: Dobro je kako može biti! Time ne kažemo da smo baš potpuno sretni i zadovoljni nego više tvrdimo da smo razboriti i svjesni da nije teško koliko može biti. To je ono dobro kojim se u stvari tješimo a čim se tješimo to i nije pokazatelj da nam je baš dobro, jelde?
I dalje ostaje pitanje: Šta želimo? I rađa se jedno sasvim novo: Da li je uopšte moguće postići ono što želimo?
Odgovor naravno tražimo u časnom Kur’anu. U suri El-Muminun – Vjernici u prvih 11 ajeta Uzvišen nam objavljuje: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti…
Dakle, moguće je postići ono što želimo. Naravno imaju uslovi:
-Namaz- ako ti je ova džuma jedini namaz koji klanjaš tokom sedmice, onda znaj da si u tolikoj mjeri sebe udaljio i od ispunjenja svojih želja. Ako ovom prilikom pomisliš na nekog bogataša kojeg njegovo bogatstvo sprječava da dođe i na džumu, onda znaj da njegovo bogatstvo nije dar za njega nego kazna, jer čim ga je od džume odvuklo nema hajra u njemu.
-Izbjegavanje onog što nas se ne tiče- Koliko samo nesreće sebi nanosimo jer nas ponekad jedi bogatstvo onog bogataša što ga sad spomenusmo. A što nas jedi? Zar bi smo ga mi htjeli pod uslovima pod kojima ga je on dobio: da nema namaza, da čini nered, da vara da… Koliko smo tegobe nanijeli sebi tabireći bjelosvjetsku politiku i razne zgode nezgode koje nas se u suštini ne tiču i sl.
-Udjeljivanje milostinje- Ima li neko da je dao a da mu Allah nje vratio? Dajemo li redovno il čekamo da nam nešto bude pa da se toga sjetimo? I to nije loše, ali sretniji su oni koji redovnim davanjem sadake otklanjaju teškoće od sebe. Ne zaboravimo da naša mala sadaka može da pretegne veliku sadaku, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam En-Nesai: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi se sellem, rekao: „Pretekao je dirhem, stotinu hiljada dirhema!“ Rekoše: „Kako?“ Reče: „Čovjek je imao dva dirhema, pa je dao kao sadaku jedan, a drugi čovjek je otišao do svog obimnog imetka i uzeo stotinu hiljada dirhema i dao kao sadaku!“ (En-Nesai) Prvi je dao pola od onoga što ima, dok je drugi dao samo jedan dio svoga imetka i bez obzira što je razlika stotinu hiljada dirhema, prvi sa jednim dirhemom ga je pretekao u nagradi. Sadaka je lijek za bolesti: Liječite vaše bolesne sadakom! Produžuje život, otklanja nevolje i ključ je za postizanje onog što želimo! Jedan čuo da Bog uzvrati na sadaku dao pa mu se nije vratilo i prigovori to hodži koji ga je nagovorio pa u hodža veli: Bog daje onima koji su ubjeđeni a ti si dao da provjeriš, a kad provjeravaš i tebe provjeravaju.
-Čuvanje stidnih mjesta – Danas smo, evo, svi muškarci ovdje i svi ćemo, manje više priznati da nam ljepota života zavisi i od ljepote bračne postelje. A ljepota bračne postelje ne zavisi uvijek samo od naših supruga koje smo počesto spremni optužiti za ovo i za ono. Ona zavisi i od toga šta i kako gledamo tokom dana, šta i kako mislimo pri tom. Sadaka koju svi sebi možemo udjeliti i svojoj bračnoj postelji kad izađemo iz džamije jeste da oborimo svoje poglede od onoga što nam se nudi na ulici. Bez obzira kako muški nefs nazivao neke stvari, ono što je na naštm ulicama danas nije dobro, ono je zlo, zlo po naš vjerski osjećaj, zlo po naš bračni žvot, zlo po naš razum, zlo po naš napredak, zlo po našu budućnost… Ono je pokazatelj koliko smo se pokvarili i izvratili i što je još opasnije koliko to smatramo normalnim. Nije normalno. Normalno je bilo kada su ljudi ovako obučene žene mogli vidjeti dolazeći kući i ulazeći u svoje spavaće sobe, a ne danas, kada se to nudi kad izađeš iz kuće. Zanimljivo je da se i danas ljepše oblačimo u kućama. Dođeš, sjedeš, žene i priub obučene i onda vidiš krenule u grad, šminkaju se, skidaju se… Mnoge se više sređuju i izazovnije oblače nama na ulici nego svojim muževima u kući… Nadam se, da će se što mi više budemo obarali pogled, i ova situacija popravljati ako Bog da, da će smanjena potražnja usloviti i smanjenu ponudu.
– Čuvanje emaneta i izvršavanje povjerenih obaveza – Uzvišeni Allah je naredio Svojim robovima vjernicima da čuvaju povjerene stvari – emanete i da ih predaju njihovim vlasnicima, te da pravedno prosuđuju među ljudima kada ocjenjuju njihove postupke i djela. Također, naredio je da presuđujemo pravedno. Bez ove dvije činjenice nema emaneta. “Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite – da pravedno sudite. Savjet Allahov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi!” [En-Nisa, 58.] Evo, Uzvšeni Allah nam je dao odgovor na pitanje kako će vjernici, oslonjajući se na Allaha, postići ono što žele.
Bio je na internetu snimak žene koja je nazvala telekom operatera zbog nemogućnosti da se spoji na internet. Nakon pola sata ljubaznog objašnjavanja šta sve treba kliknut na svom računaru da bi ga podesila radnik je upita ima li uopšte priključak. Ispade da nema. Tako i mi kad slušamo ova uputstva nije na odmet sjetiti se prvih ajeta sure Bekare koji objašnjavaju kome je Kur’an uputstvo od koristi: To su mutekini – oni koji su Boga svjesni, koji vjeruju u gajb, obavljaju molitvu… Tevekul i oslanjanje na Boga je, da kažem današnjim riječnikom, mreža na koju trebamo biti priključeni, želimo li pristup sreći i dobru. Onom ko nije na ovoj mreži, mreži tevekkula, kako sam Kur’an svjedoči, samo će se još povećat nevjerovanje i nesreća:: “A kada bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: – kome je od vas ona povećala vjerovanje? Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru.” (Et-Tevbe, 124-125)
Ko nije na “mreži” takvaluka i nema želju da je koristi njemu će ovakva uputstva samo još više zakomplikovati. Ukoliko osjetimo nekad i sami da se i nama dešavaju određene komplikacije, da nam se neke stranice života teže otvaraju provjerimo da nismo izgubili vezu, možda nam je zbog nepodmirenih obaveza (neklanjanja, bavljena onim što nas se ne tiče…) priključak trenutno isključen.
Allaha molim za sebe i vas da nas učini od onih koji molitvu obavljaju, milostinju udjeljuju i međusobno se pomažu, stidna mjesta svoja čuvaju i emanete povjere ispunjavaju. Njemu zahvala pripada na početku i kraju i neka je salavat i selam na našega poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i na sve njegove ashabe.
Bože naš, podari nam dobro ovog budućeg svijeta i sačuvaj nas kazne! Amin!

Kraj Kabura Poslanikova

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
22 Zu-l-Kadde– 1437.H. / 26. Avgust 2016.g.–Imam/Hatib: Fahir Alimujkic

hutbaKraj Kabura Poslanikova

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za oprost Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših i posljedica loših djela koja smo učinili. Koga Allah, dž.š., uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga u zabludi ostavi niko mu na Pravi put ne može ukazati. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i svjedočim da je Muhammed, a.s., Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.

Bilježi se da je Ibn Abbas rekao:“Neki je židov iz Šama čitao Tevrat i u njemu našao opis Allahovog poslanika Muhammeda a.s. i njegova svojstva.Upitao je svoje učitelje : ‘Ko je Muhammed’? Oni mu rekoše: ‘To je lažljivac i prevarant, za tebe je bolje da ga ne vidiš i da on tebe ne vidi. ‘Jevrej reče: ‘Tako mi Musaova Tevrata, nećete me moći spriječiti da ga posjetim i vidim. ‘Uzjahao je na svoju devu i danonoćno putovao. Kada se primakao Medini, prvi na koga je naišao bio je Selman Farisi. On je pomislio da je to Poslanik, a Poslanik je bio prije tri dana umro. Upitao je Selmana za Muhammeda, a Selman reče samome sebi: ‘Ako mu kažem da je umro vratit će se odakle je i došao, a ako mu kažem da je živ slagat ću. Reče mu: ‘Pođimo do njegovih ashaba.’Otišli su u džamiju i tamo zatekli ashabe u tugovanju. Jevrej reče:’Esselamu alejke jaa Muhammed’, misleći da je Muhammed među njima. Ashabi zaplakaše i upitaše:’Ko si ti koji otvaraš naše rane’? Jevrej podiže glas i reče:’ Koje li tuge i žalosti i kakvog li uzaludnog putovanja. Da se bogdo nisam ni rodio i kamo sreće da Tevrat nikad nisam čitao. A ako sam ga i čitao, kamo sreće da ne nađoh u njemu Muhammedova opisa. Kako bi volio da sam nakon što sam našao njegov opis zatekao ga živog. ‘Zatim je rekao: ‘Da li je među vama Alija koji bi mi ga mogao opisati? ‘Alija se javi a jevrej nastavi:’I tvoje ime sam našao u Tevratu.’Alija mu poče opisivati Poslanika: ‘On nije bio ni visok ni nizak. Imao je okruglu glavu i spuštene vijeđe. Oči su mu bile tamne, obrve izvijene u luk, kada bi se smijao svjetlo je izbijalo sa njegovih zuba među kojima je bio razmak. Krupnih šaka i stopala i brza hoda, a između pleća je imao pečat vjerovijesništva’. Jevrej reče:’Istinu si rekao,tako je opisan u Tevratu. Da li ti je ostalo kakve odjeće od njega koju bi mogao pomirisati?’Alija reče, idi do Fatime i donesi Poslanikovo džube. ‘Selman je donio njegovo džube na kojem bijaše sedam zakrpa. Jevrej ga je pomirisao i rekao:’Kako je samo lijep ovaj miris.’Potom je otišao do kabura Poslanikova, podigao glavu prema nebu i rekao: ‘Gospodaru, svjedočim da si Ti Jedan, Jedini, Sveobuhvatni, i svjedočim da je stanovnik ovog kabura Tvoj Poslanik i Miljenik i potvrđujem istinitost onoga što je reko. Allahu moj, ako primaš moj islam usmrti me ovog trena. ‘Jevrej se poslije ovih riječi sruši kod časnog kabura i umrije. Alija i ashbi ga ogasuliše i u Dženeti-bekijji ukopaše.“(Tenbihul-gafilin)
Iz raznih dijelova svijeta, iz država mnogih su hadžije već u Medini i već su Pejgamberov kabur zijaretili. Naše hadžije će to isto učiniti u ponedjeljak i utorak. Susret s Poslanikom, selam upućen njemu je sreća iznimna i doživljaj neopisiv. A kako i ne bi bio kad je on s.a.v.s.,rekao:“Ko me posjeti poslije smrti, kao da me je posjetio dok sam bio živ. Ko me posjeti (ko posjeti moj mezar)ima moj Šefaat.
Onog židova koji je opise Poslanikove u Tevratu našao je susret s Poslanikom promijenio i džennetskim stanovnikom ga učinio. A kako i ne bi kad u tom kaburu je svih svjetova čast i dika. U tom kaburu je onaj koji je kao milost svjetovima došao. U tom kaburu je onaj koji je svakim trenutkom svoga života svjedočio Istinu i za sva vremena je uzor ljudima. U tom kaburu je onaj čiji Ummet je bio i treba uvijek biti prvi u svemu jer je s Istinom u rukama.
Od Mukatila ibn Sulejmana se prenosi da je Musa a.s. rekao:“Gospodaru u Objavi datoj mi vidim da će postojati narod koji će imati pravo zagovora i za koji će se zagovarati, pa ih učini mojim ummetom!“Allah dž.š. mu je rekao:“To je Ummet Muhammedov.“Musa je rekao: „U Objavi vidim ummet koji će se boriti protiv onih koji su u zabludi, učini ih mojim ummetom!“On mu reče:“To je Ummet Muhammedov.“Musa reče:“U Objavi vidim ummet koji se čisti vodom i prašinom, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“To je Ummet Muhammedov.“Musa reče:“U Objavi vidim da će pripadnici tog ummeta imati nagradu i kad samo naume učiniti dobro djelo, a ako ga učinu pisat će im se deset do sedam stotina sevapa. A ako naumi učiniti hrđavo djelo, ne piše mu se ništa dok ga ne uradi, a kad ga uradi, piše mu se samo jedno hrđavo djelo, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“Oni su Ummet Muhhameda a.s.“ „Gospodaru, vidim u Objavi kazivanje o ummetu iz kojeg će sedamdeset hiljada ljudi ući u Džennet bez polaganja računa, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“Oni su Ummet Muhammedov.“
Poslaniče Božiji, svih naroda svijeta predstavnici u ovim mjesecima časnim, tvoj će kabur zijaretiti. Zadaća im je promijeniti se, zadaća im je kroz ličnu promjenu, mijenjati i svijet oko sebe. Svima nam je zadaća u ovim mjesecima časnim podsjetiti se na istinu da će ovaj ummet Muhammedov biti svjedok protiv ummeta predhodnih. Svjedočit će da je došla istina i da im je dostupna bila. Allah dž.š. kaže:“I tako smo od vas načinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok“(Bekare 143). Zadaća nam je da se izgradimo i dostojni Poslanikova zagovora budemo. Zadaća nam je da se protiv zablude i djelom i riječju borimo. Zadaća nam je da se od svega što kompromituje nas i vjeru našu očistimo. Zadaća nam je da uvijek o dobru pričamo, dobro radimo, na dobro potstičemo, a hrđavih se djela klonimo. Zadaća nam je da se za Džennet borimo.
Ne možeš, dragi posjetioče kabura Poslanikova, biti isti nakon što si se s Poslanikom susreo. Ne možeš Ummete Muhammedov biti ravnodušan nad činjenicom da je nepromijenjena i vječna riječ Božija u tvojim rukama. Opise i svojstva Poslanikova, jevrej je našao u Tevratu, a potom ih je našao i u Medini. Opise i svojstva nas, svi mogu naći u Kur’anu, o nama je u Tevratu Musa čitao. U časnim mjesecima dok kraj kabura Poslanikova stojimo i selame mu od Ummeta prenosimo pitamo se :Mogu li stvarno oni koji o nama čitaju i susresti muslimana, sljedbenika Poslanikova, s onim osobinama kojima nas Uzvišeni u Objavi opisuje? Pitamo se, postoji li danas Ummet o kojem je Musa čitao?
Vi s hadždža ne možete doći isti. Mi ovdje i svi muslimani svijeta u Uzora čovječanstvu se moraju ugledati i svojstvima kojima smo u Kur’anu opisani okititi.
Uzvišeni Bože, pomozi nas da istinski sljedbenici Muhammedovi budemo.Amin!

HUTBA REISU-L-ULEME

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
07 Zu-l-Hidze– 1437.H. / 09. Septembar 2016.g.–Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

hutbaHvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za oprost Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših i posljedica loših djela koja smo učinili. Koga Allah dž.š. uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga u zabludi ostavi niko mu na Pravi put ne može ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i svjedočimo da je Muhammed a.s. Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.

HUTBA REISU-L-ULEME – Petak 2.9.2016.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji čovjeka stvara nejakim i slabim, pa mu poslije slabosti snagu daje. Veličanstvena je Njegova snaga i moć. Golema je i milost Njegova, kojoj se vjernici nadaju i za koju dove upućuju.
Neka su salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda a.s. na njegove vjerne sljedbenike i sve one koji žive i u miru s vjerom u srcu.
Allah je u Svojoj Knjizi kazao: Zaista smo ti Mi dali najveće dobro. Pa klanjaj se svome Gospodaru i kolji kurban. Onaj ko tebe (Muhammede) mrzi bez pomena će ostati. (el-Kewser,1-3)
Draga braćo,
Ovo su dani jednog od cetri sveta mjeseca, dani Zul-hidžeta, posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara. Naše hadžije otputovali su u Meku i Medinu, da obave obrede hadža. Hadž je nijet, kojim krećemo prema mjestu o kome je Allah kazao:
Zaista, prva kuća koja je radi ljudi podignuta je ona u Meki, koja je blagoslovljena i smjernica je narodima… Ko uđe u nju bit će siguran. Allah poziva ljude Svojoj kući, one koji mogu savladati put do nje (Ali Imran, 96).
Mi koji smo ostali ovdje, s njima smo u mislima i dovama, moleći Allaha za mir, sreću, zdravlje i dobro za sve ljude i cijelu zajednicu.
Braćo,
Allahova vjera je islam.To je vjera pokornosti, dobrote i pobožnosti, onako kako ju je prenio poslanik Muhamed a.s. u svom poznatom govoru: Islam stoji na pet stubova: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadža ko je u mogućnosti da ga obavi.
Ovih pet stubova islama minimalni su zahtjevi da se za čovjeka može reći da je musliman. Istovremeno, svako dobro djelo koje vjernik učini, s nijetom da se približi Bogu, također spada u služenje Bogu. Dobro nema granica; to je sve što je Bogu drago, a ljudima korisno i milo, počev od najmanje stvari, kao što je osmijeh na licu prilikom susreta s drugim ljudima, ili, kako Poslanik reče, uklanjanju s puta onoga što smeta ljudima.
Uvjerenje i vjera (iman) pitanje je srca. Ljudsko srce je u Božijim rukama. Nema puta ka Bogu osim pomoću ljubavi, blagosti i dobrote. Ne postoji prinuda kojom se ljudsko srce može natjerati da sluša i da se povinuje. Zna to Onaj Koji ga je stvorio, a trebalo bi da znamo i mi koji često umišljamo snagu, moć i veličinu. Oni koji žude za Allahovom blizinom, čine to iz ljubavi a ne iz straha.
Allah je kazao: U vjeru nema prisiljavanja; pravi put se raspoznaje od stranputice. Ko zaniječe taguta, a uzvjeruje u Allaha prihvatio je najčvršću vezu. (el-Bekare, 256)
Allah iskušava ljude u njihovoj iskrenosti, a oni, s druge strane, isprobavaju Božiju milost svojim griješenjem i pokajanjem, traženjem oprosta.
Jedno od tih iskušenja je kurban, koji predstavlja veliki test za Ibrahima a.s. njegovu vjeru i uvjerenje, odanost i pokornost, njegovu spremnost da ispuni datu riječ i zavjet kojim se obavezao Allahu dž.š.
Ibrahimova kušnja bila je ono što mu je najdraže – njegov sin Ismail, kojega je dobio u starosti i koga je iščekivao cijeli svoj život. U ovom kur’anskom kazivanju Allah pokazuje Ibrahimovu ljudsku narav, koja nimalo nije različita od bilo koje druge ljudske naravi. Cijeli život, do duboke starosti, očekivao je da ga Allah pomiluje i usliša njegovu najveću želju da dobije evlada. U toj ljudskoj želji se zavjetovao da će dijete žrtvovati, ako ga vidi svojim očima.
Bio je to veliki zavjet i još veća kušnja za njegovu vjeru, iskrenost i postojanost u njoj. Čovjek je obavezan da na svakoj blagodati bude zahvalan i da svaki zavjet ispuni. Iako teška srca, Ibrahim je smogao snage da ostane odan Bogu i u najvećoj kušnji koja može zadesiti čovjeka.
Kazivanje o Ibrahimu i Ismailu ima svoj dublji odgojni karakter za sve generacije muslimana, ali i kršćana i jevreja. Svako od nas ima svog Ismaila ili Ishaka. Svako od nas mora žrtvovati svoju želju kada od nas Bog zatraži, da bismo potvrdili svoju vjeru. Pitanje je samo dali mi prepoznajemo svog Ismaila koji može biti bilo šta u našim životima: imetak, moć, vlast,ugled, neka osoba, naša porodica, stanje itd.
Dunjalučka želja, to je ono što slabi našu vjeru.To je ono za što smo se vezali i što nas odvraća od blizine Boga i ne da nam da spoznamo istinu, zbilju i suštinu svijeta. Ono što volimo slijepom ljubavlju. Zbog toga, kada žrtvujemo kurbana, ne žrtvujemo samo životinju, to je mnogo više od toga, to je naš Ismail, naša želja, kušnja i belaj s kojom izlazimo na žrtveno mjesto, predani Bogu i odlučni da u Njegovo ime prinesemo žrtvu.
Braćo,
Kurban je stroga vjerska dužnost, vadžib, za odrasle i imućne muslimane i muslimanke, čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kao i zekat i sadekatu-l-fitr, i kurban spada u imovinski ibadet. Naređen je Kur’anom u suri Kewser: Klanjaj se namazom svome Gospodaru i kolji kurbana.
Allahov poslanik Muhamed a.s. upozorio je muslimane da je kurban obaveza koja se mora izvršiti: Ko imadne dovoljno imovine, a ne zakolje kurbana, neka se ne približava našoj musali (džamiji).
Mudrost propisivanja kurbana, kako ističe naša ulema, ogleda se u tome da se njime iskazuje zahvala Allahu dž.š. na Njegovim mnogobrojnim blagodatima i zahvala za čuvanje od velikih belaja i iskušenja tokom godine.
Isto tako, kurbanom se proširi i opskrba, kako porodici koja je zaklala kurbana, tako i siromasima, rodbini i prijateljima kojima se daje kurban.
Poslanik, a.s. uputio nas je da je prvo što ćemo učiniti na dan bajrama da klanjamo namaz, a zatim da se vratimo našim kućama i žrtvujemo kurbana.

Braćo,
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini organizirano provodi akciju prikupljanja kurbana. Naši muslimani dobrovoljno uplaćuju svoje kurbane za potrebe naših obrazovnih zavoda, za pomoć materijalno slabima i ugroženim i za druge humanitarne svrhe, decenijama. S druge strane, mi pružamo podršku našim muslimanima koji vrijedno rade na svojim imanjima i čija se životna egzistencija vezuje za ta imanja tako što od njh otkupljujemo stoku za kurbane. Ovim našim pristupom omogućujemo da se kurban ispuni kao vjernička zadaća u svome temeljnom određenju: da bude i izraz duboke i iskrene pobožnosti i da bude izraz našega osjećaja za potrebe drugih.
Apelujem na sve vas koji se možete pridružiti ovome jedinstvenom poduhvatu dobra da to učinite. Neka svako od nas ko je u mogućnosti da kupi kurbana nastoji to učiniti na ovaj način. Na našoj solidarnosti uvijek se gradila naša bolja budućnost. Sjetimo se i u ovoj prilici riječi Poslanika a.s.: Allah će biti na pomoći Svome robu sve dok on bude na pomoći svome bratu.
Braćo,
Ovih dana gledamo i slušamo vijesti o fizičkim i verbalnim pritiscima na našu domovinu. Nije nam svejedno što ih čujemo i vidimo. Uznemireni smo i zabrinuti. Još su svježa naša sjećanja na bajrame u kojima se prolivala krv našeg naroda i u kojima su nasrtali na naše živote, našu slobodu i našu domovinu.
Isto tako, sjećamo se i naše snage kojoj se neprijatelji nisu nadali, a kojom smo se odlučno suprotstavili zlu. Danas se nadamo da će avantura u koju su krenuli neki ljudi biti zaustavljena i da ćemo se svi posvetiti miru i izgradnji naše domovine.
Istovremeno, poručujemo svima da je naša domovina naš emanet kojeg ćemo snažno čuvati i braniti. Apeliram na sve ljude u Bosni i Hercegovini da odbace logiku inata i da ne kreću na put koji može biti put bez povratka. Ništa dobro iz toga se ne može izroditi. Sada je potrebna suzdržanost, strpljenje ali i naša budnost i odlučnost.
Neka ne zaborave oni koji unose nemir među nas a i njihovi nalogodavci da konačna riječ neće biti njihova, već riječ patriota ove zemlje. U to niko ne treba sumnjati.
Braćo,
Uputimo dovu Svevišnjem Bogu da našoj zemlji podari mir, njenim ljudima razum i slogu, našoj djeci koja kreću u školu bistrinu uma i lijep ahlak, našim braniteljima hrabrost i istrajnost, našoj ulemi razboritost i iskrenost. Neka dobro i mir vladaju našom domovinom. Amin!

– Dakle, kao sto vec vecina vas zna, kao i svake godine i u nasem dzematu provodi se ustaljenja akcija uplate Kurbana, a kroz akciju Rijaseta BiH, koja je i dalje moguca. Rijasetova tradicionalna akcija je doista jedinstvena. Kurbansko meso koje se dobije kroz ove uplate kurbana vec dugi niz godina se usmjerava u humanitarne svrhe, za potrebe povratnika, siromasnih, ugrozenih, zavodima za nezbrinutu djecu i djecu sa posebnim potrebama, licima u kolektivnim centrima, socijalnim ustanovama, bolnicama, studentskim domovima, medresama i fakultetima lslamske zajednice u BiH. Nije dakle kasno za one koji zele jos i kroz ovaj vid da uplate Kurban, mogu to uraditi ovdje kod nas u dzematu.

– Po Takvimu Rijaseta IZBiH Kurban Bajram namaz je u ponedeljak, 12.09.2016. god. Mi cemo, ako Bog da, u nasem dzematu klanjati sabah namaz u 5.45h, a Bajram Namaz u 07.26h.
Dakle, Sabah namaz petneast do sest i Bajram namaz u sedam i dvadeset i sest.


KURBAN – BAJRAMSKA PORUKA 2016

0
0

1KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
10 Zu-l-hidždže 1437/ 12. Septembar 2016.
Mesdzid BIKC Braunau – Mauerkirchen

* الله أكبر كبيرا, و الحمد لله كثيرا, و سبحان الله بكرة و أصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له. خلق كل شيئ فقدّره تقديرا [تكبير].
***
* الله الذي جعل لكم الارض قرارا و السماء بناءً و صوّركم فأحسن صوركم و رزقكم من الطيّبات, ذالكم الله ربكم, فتبارك الله ربّ العالمين [تكبير].
***
*هو الحيّ لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدّين, و لله علي الناس حج البيت من استطاع إليه سبيلا [تكبير].
***
*نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له و لا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أنّ سيدنا و سندنا و مولانا محمداً عبده وحبيبه و رسوله.
***
* صلي الله تعالي عليه و علي آله و أولاده و أزواجه و أصحابه و أتباعه. و خلفائه الراشدين المرشدين المهديّين من بعده. و وزرائه الكاملين في عهده. خصوصاً منهم علي ساداتنا أبي بكر و عمر و عثمان و عليٍّ. و علي بقيّة الصحابة و القرابة و التابعين, و الذين اتبعوهم بإحسانٍ إلي يوم الدين. رضوان الله تعالي عليهم و علينا أجمعين.
***
*أما بعد, فيا عباد الله, إتّقوا الله و أطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا و الذين هم محسنون.

Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja, kao hrana za životinje i ljude. Neka je hvala Allahu Uzvisenom koji smjenjuje dan i noc. Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike, posebno na naseg Miljenika – Muhameda a.s. i na sve ljude, koji su živjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu. I neka je milost i spas na sve bosanske hrabre sinove, šehide, koji su na Allahovom putu, dali svoje živote. Svjedocimo u bajramskoj radosti, da nema istinskog božanstva mimo Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga! Odazivamo se, Tebi u ovo blagoslovljeno jutro Kurban-bajrama, svojom molitvom i svojom zrtvom, o Živi, o Vjecni, o Svemoguci. Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellah, huvallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Allah je najveći, Allah je najveći, nema drugog Boga osim Allaha, Allah je najveći i njemu pripada svaka zahvala.

Cijenjeni dzemate, sljedbenici najboljeg Ummeta, draga braco i omladino,
Hvala Allahu koji je Ismaila a.s. velikim kurbanom zamijenio i svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana naredio.

Kada je Ibrahim a.s. položio na čelo, kako Kur’an kaže, sina Ismaila a.s. Allah je poslao meleka sa ovnom. Kada se pojavio ovan – kurban od Allaha dž.š. kao zamjena za Ismaila a.s. prisutni melek uči tekbir: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER. Ibrahim a.s. također, uči: LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER. Na kraju Ismail a.s. kao dječak donosi tekbir i čini zahvalu Allahu dž.š. riječima: ALLAHU EKBER VE LILLAHIL-HAMD. Ovo je u stvari tekst tekbiri-tešrika koji učimo i trebamo da znamo na koji događaj se podsjećamo njegovim učenjem.

Kako je divno slušati tekbire u ovom današnjem danu kada cijela zemaljska kugla slavi i veliča svoga Stvoritelja, Allaha Uzvišenog. Kako je divno vidjeti muslimane u ovolikom broju u džamiji koji su došli kako bi potvrdili svoju pripadnost islamu, svoju pokornost i ljubav prema Allahu i njegovom Poslaniku Muhammedu a.s.

U danima smo Hadzdza i pred nama su dani žrtve, Kurban bajramski dani. Kao i narodima svim i nama je Uzvišeni prinošenje žrtve naredio. „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“./Hadž,34./. Poslanik primjerom ličnim svemu pa i propisu kurbana sljedbenike uči. Lično je svoj kurban klao govoreći: „Gospodaru, primi od mene i porodice moje“. U najkraćoj suri Kur’anskoj, suri Kevser, Allah dž.š. klanje kurbana naređuje a cilj naredbe je korist ljudima i dunjalučka i ahiretska, a vjernik ne gleda šta je u žrtvu uložio, već šta iz žrtvovanog dobiva.
Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, dobivamo spoznaju da je svakom djelu nijjet najvažniji, jer:„Allah prima od bogobojaznih“./Maide,27/. Iz istog kazivanja spoznajemo da je zavidnost snažan pokretač na zlo i nesreću jer bijaše uzrokom prvog grijeha na zemlji kad brat ubi brata.

Allahu dž.š. ne treba ono što mi žrtvujemo „Do Njega neće dostići niti njihova krv niti njihovo meso“./Hadždž, 37./. Ono što žrtvujemo treba nama „Do Njega će stići naša bogobojaznost“./Hadždž, 37./ To znači da ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo. Nema smisla prinositi žrtvu Bogu ako nosimo mržnju prema čovjeku. To je vidljivo iz slučaja Kabilova.

Poslanik nam obećava nagradu ahiretsku za naš kurban, za našu spremnost na žrtvu. „Kurbani će vas“, veli Poslanik, „prenijeti preko Sirat ćuprije“.(Ahmed).
„Sa kapanjem prvih kapi krvi na zemlju od vašeg kurbana čistite se od grijeha“.(Muslim), podučavao je Poslanik.

U nizu koristi, kurban nam donosi i naputak kako poredati prioritete u našoj svakodnevnici. Kroz propis raspodjele kurbanskog mesa razaznajemo te prioritete. U kurbanskoj cjelini, propis kaže, postoje tri trećine, a to znači postoje tri važne oblasti kojima se čovjek u svakodnevnici mora posvetiti.
Porodica je na prvom mjestu. Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zaposataviti, ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći da preko Sirat ćuprije pređemo ako nas djeca naša budu vukla za noge i usporavala, optužujući nas da nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili…

U kurbanskoj cjelini druga trećina je komsijama i rodbini propisana, bez obzira bili muslimani ili ne. „Džibril mi je toliko skretao pažnju da pazim svoga komšiju, da sam pomislio da će ga učiniti mojim nasljednikom“, kaže naš Poslanik. Nije pravi musliman, makar ne silazio sa postekije ili ne izlazio iz džamije, onaj ko bez razloga ezijeti svog komšiju. Nije pravi musliman onaj od čijeg jezika i ruku nisu sigurne njegove komšije. Posebnu pažnju trebamo obratiti na ono što govorimo, odnosno na jezik. Nije Allah Uzvišeni bez razloga jeziku postavio dvoja vrata – usne i zube.
Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje nam svjedoče riječi Poslanikove: „Ko u redovima rodbine svoje ima siromaha pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“.(Tirmizi). Poslanik upozorava: „Ne silazi, ne spušta se milost Božija na onaj narod koji ne održava veze rodbinske“. (Malik).

U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a. Poslanika moli: „Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „Voli siromaha i druži se s njim“. (Dejlemi) Poslanik kaže: „Allah dž.š. je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“.(Buhari). Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata!

Draga braco,
Abdullah ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik rekao: „Allah je među danima izabrao četri, a i među mjesecima je četiri učinio odabranim. Između žena je izabrao četiri, kao i četvericu koji će prednjačiti u Džennetu, a za četvericom Džennet čezne. Od odabranih dana je petak u kojem je jedan trenutak, u kojem će Allah vjerniku ako zatraži nešto, bilo dunjalučko ili ahiretsko, to i dati.

Odabran je i dan Arefata. Kad osvane ovaj dan, Allah se diči i ponosi pred melekima govoreći: „Moji robovi, pogledajte ih, došli su ovdje prašnjavi, umorni, od imetka svog su potrošili da bi ovdje stigli. Budite Mi svjedoci da sam im oprostio.“ Odabran je i dan klanja kurbana. Kada nastupi ovaj dan i kada čovjek izvede svoga kurbana i zakolje ga, prva kap krvi koja kane briše grijehe koje je čovjek počinio. Odabran je i dan ramazanskog bajrama. Kada ljudi isposte i odu klanjati bajram, Uzvišeni kaže melekima: „Svaki radnik traži da bude isplaćen. Moji robovi su postili i na bajram došli očekujući nagradu. Budite Mi svjedoci da Sam im oprostio.“ Onda glasnik poviče: „Muhammedov ummete, vratite se kućama, vaša hrđava djela su zamijenjena dobrim.“ (Tenbihul-gafilin)
Odabrani mjeseci su: Redžeb, Zul-kade, Zul-hidže i Muharem.
Mi smo u mjesecima odabranim. To su mjeseci u kojima se priprema i putuje Allahu dž.š. u goste. To putovanje je peti islamski šart i obaveza za svakog pametnog, punoljetnog, zdravog i imućnog muslimana i muslimanku.
Kuća vjere naše se, kako kaže Poslanik, temelji na pet stvari : Kelime i šehadet, namaz, post, zekat i hadždž. Ko ne očituje svoju vjeru svjedočenjem Božijeg jedinstva i Muhammedova poslanstva, on kuće i nema. Ko ne klanja, on ako je šehadet svjedočio, jest u kući ali u njoj nema ništa. Ko ne posti, on sebe svjesno ili nesvjesno lišava nagrade izuzetne, a ko škrtari, on na sebe skreće pažnju meleka kojem je zadaća da Svevišnjeg moli da takvima uskrati blagodati Svoje. Ko je dužan obaviti hadždž, a to ne uradi, ko s ovog svijeta ode bez izvršene pete islamske dužnosti, Poslanik mu poručuje da neće s ovog svijeta otići kao musliman.
Svim Hadzijama se uci tzv. Ikrar dova. Riječ ikrar je glagolska imenica i znači: potvrđivanje, svjedočenje, pristanak. Hadžije svojom ikrar dovom, potvrdjuju svoj nijjet i svjedoče da je njihovo Kelime i šehadet iskreno i snažno, te da je njihova kuća vjere stamena i stabilna.

Ibn Abbasa r.a. prenosi: Pitala su dvojca mladica Poslanika: „Kakva je nagrada kada čovjek izađe iz kuće svoje s namjerom da obavi hadždž? Koja je nagrada za dva rekata poslije tavafa, nagrada za Sa’j između Safe i Merve, za boravak na Arefatu, za bacanje kamenčića, za klanje kurbana i za Tavvaf.?“ Poslanik reče: „Od momenta kada nanijetiš putovati na hadždž, za svaki korak na tom putu imat ćeš jedno dobro i bit će ti izbrisano jedno loše djelo. A za dva rekata poslije tavvafa, nagrada je kao da si roba oslobodio, a za sa’j, kao da si sedamdeset robova oslobodio.
A kada stojiš na Arefatu, Allah dž.š. se ponosi s vama pred melekima i kaže im: „Moji robovi došli su umorni iz krajeva dalekih želeći Moj Džennet. Kada bi im grijeha bilo koliko je prašine u pustinji ili kao broj kapljica kiše, Ja im opraštam. Vratite se moji robovi sa Arefata sa oproštenim grijesima vama i onima za koje ste se zauzimali.“ A za bacanje kamenčića, svakim kojeg baciš, Allah će ti izbrisati jedan veliki grijeh. Za kurban nagrada je sakrivena kod Gospodara svjetova. Za brijanje glave, za svaku dlaku imat ćeš jedno dobro i bit će ti izbrisano jedno loše djelo. A za tavvaf, dok obilaziš oko Kabe, a nemaš ni jednog grijeha, prilazi ti melek sa desne strane, stavi ruku tebi na leđa i kaže: „Radi za budućnost, a što se tiče tvoje prošlosti već ti je oprošteno.“

Draga braco,
Sadaka nas čuva od propasti i nesreće. Od nesreće na ovom i propasti na budućem svijetu. U jednoj predaji se kazuje: „Isa a.s. je prolazio kroz neko naselje u kojem je živio jedan krojač. Stanovnici naselja rekoše Isau: ‘Ovaj krojač nam dere odjeću. Zamoli Allaha da se ne vrati s puta’. Isa a.s. zamoli: ‘Allahu moj, ne dozvoli mu da se vrati s putovanja’. Krojač je krenuo u susjedno selo kako bi tamo ljudima uzeo mjeru za odijela i ponio je sa sobom tri kruha. Na putu je naišao na nekog pobožnjaka koji mu se obrati i zatraži da jede. Krojač mu dade jedan kruh. Pobožnjak reče:’Neka ti Allah oprosti tvoje grijehe i očisti tvoje srce’. Krojač mu dade i drugi kruh, a pobožnjak reče:’Neka ti Allah oprosti sve tvoje grijehe i prijašnje i potonje’. Onda mu krojač dade i treći kruh, a pobožnjak reče:’Allah ti sagradio dvorac u Džennetu’. Krojač se te večeri vratio u selo zdrav i čitav.

Ljudi rekoše Isau a.s.: ‘Krojač se vratio’. Isa a.s. reče:’Zovite mi ga’. Kad je krojač došao Isa a.s. ga upita: ‘Krojaču, reci mi šta ti se danas dešavalo’? Krojač reče: ‘Nahranio sam siromašnog pobožnjaka sa tri kruha i kad god bi mu pružio kruh, on je molio za mene’. Isa a.s. reče:’Daj mi svoj svežanj’! Krojač mu dadne svežanj, Isa a.s. ga odveza i u njemu nađe zmiju otrovnicu, koja bijaše okovana u željezo. Tada Isa a.s. uzviknu: ‘Crna zmijo’! Ona odgovori: ‘Odazivam ti se, poslaniče Božiji’. On je upita: ‘Zar nisi poslana da naudiš ovom čovjeku’? Ona reče: ‘Jesam, ali mu dođe neki pobožnjak i zatraži od njega da ga nahrani i kad god mu je davao kruh, pobožnjak je upućivao dovu za njega. Melek je stajao i govorio:’Amin’. Allah je onda poslao meleka koji me zauzda željeznim uzdama. Isa a.s. reče: ‘Krojaču, trudi se od danas, Allah ti je oprostio blagoslovom tvoje sadake koju si udijelio pobožnjaku“./Tenbihul gafilin/.

Da bi nam sadaka bila istinska zaštita dunjalučka i propusnica ahiretska, da bi nas ona od grijeha oprala, nužno je da dijelimo od onoga što smo na halal način stekli, da dajemo onima koji su sadaki potrebni, da sa sadakom požurimo kako nas smrt ne bi pretekla, da dajemo od onoga što je i nama drago, te da dijelimo bez želje za isticanjem i da ne prigovaramo na onome što smo udijelili. Humanitarni Fond naseg dzemata je pravi put. Ali izgleda neki od nas su kako kaze Allah: „…I gluhi i slijepi i njemi…“ uprkost ovolikoj blagodati sadake ni ne mare da se uclane od 5 eura mjesecno.
S druge strane neki su „…i gluhi i njemi i slijepi…“ pa stalno ponavljaju kako su clanovi dzemata u Bosni, a trebali bi da znaju da nema bolje sadake od clanstva u dzematu gdje boravis isto tako, da nema boljeg spasa od toga, da nema bolje zastite od toga, da nema boljeg uloga od toga da podrzavas rad svoje zajednice ma gdje bio. Njih 24 nova clana nase zajednice samo ove godine su pravi primjer toga. Mi postajemo velika porodica, veliki dzemat i zajednica hvala Allahu.
A Allah podstiče na udjeljivanje od svog imetka rekavši: „I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!”(El-Munafikun, 10)

Jer zivot je kratak. Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku. Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao: “Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!”
Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.” “Ne razumijem…Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?” “Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.” “Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?” “E to ces saznati kada ti dedo umre.”
Osim dobrih djela i onoga sto udjelis neces nista ponijeti na onaj svijet. Zivio jedan covjek zajedno sa svoja tri brata. Jedan dan dodje mu iznenadna vijest da mora ici na jedan tezak put. Covjek se zabrinu, pa se obrati jednom bratu, da mu pomogne na tom putu, ali mu brat rece da mu ne moze pomoci, da on ima svoj zivot i svoje obaveze.
Covjek se obrati drugom bratu, pa mu ovaj rece da mu ni on ne moze puno pomoci. Na kraju vidjevsi da mu nema pomoci od ova dva brata, covjek se obrati trecem bratu, sa istom molbom, pa mu treci brat rece: “Ja sam s tobom uvijek bio i nisam te napustao, tako da cu i ovaj put krenuti sa tobom”.
Tada rece covjek: “Ja sam od sve brace najmanje mislio na tebe i najmanje sam ti paznje poklanjao, a sad me ova dva brata ostavise. Eh, da sam bogdo ranije znao da si mi tako dobar prijatelj, vise bi se brinuo o tebi.”
Ovome covjeku je , u stvari, dosla smrt i to je taj teski i iznenadni put na koji je morao ici.
Njegov prvi brat je njegova familija, drugi brat je njegov imetak a posljednji brat su njegova djela.
Rekao je Allahov Poslanik Muhammed a.s.: “Umrlog (na dzenazi) prate tri stvari: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraca, a jedno ostaje sa njim, vracaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela”.

Draga braco,
Jednom su se dva rođena brata zavadila. Bili su se toliko posvađali da su prestali i govoriti. Živjeli su jedan preko puta drugog. Dijelio ih je samo potok. Jednog dana, jedan od braće se vrati iz grada. Dovezao je sav potrebni materijal i angažovao najboljeg neimara kome je dao jedan zadatak. „Ja opet odoh u grad. Dok se vratim, želim da između mene i mog brata, na ovom potoku podigneš dovoljno veliki zid. Ne želim ni da vidim svog brata!. Otišao je u grad a neimar se bacio na posao.
Međutim, kada se brat vratio iz grada, naišao je na iznenađenje. Umjesto velikog zida, neimar je preko potoka napravio prelijep mostić. Kada mu je zatraženo objašnjenje, kratko je kazao: „Moj posao ovdje je završen. Lahko je dizati zidove i zavađati ljude. Treba praviti mostove i ljude zbližavati!“. To je rekao i otišao svojim putem.

Cijenjena braćo!
Poruka ove priče jako je snažna, posebno u vremenu u kome živimo. Mnogo je danas neimara koji uživaju u tome da podižu zidove, razdvajaju ljude i unose pometnju i nemir među nas. Mnogo je onih koji se hrane našom mukom i neslogom. Mnogo je zlonamjernih ljudi.
Zato danas, dok sjedimo u ovim lijepim bajramskim safovima, u največem danu kojeg nam je podario naš Gospodar, zapitajmo sebe, gradimo li mi zidove ili mostove. Gdje su naši mostovi koji nas spajaju? Zapitajmo se, kakvi smo ljudi? Kakve smo komšije? Kakvi smo roditelji? Kakva smo rodbina? I konačno, zapitajmo se, kakvi smo muslimani? Kakvi smo sljedbenici najodabranijeg Allahovog poslanika? A važno je upravo ovo posljednje pitanje. Važno je zbog toga što se Allahov miljenik na Arefatu 632. godine, na svom prvom i posljednjem Hadždžu, brinuo upravo za nas. Brinuo se toga dana za sve nas skupa i zamolio da ga ne osramotimo na Sudnjem Danu!
Da, upravo tako, cijenjena braćo! Zamolio nas je da ga ne osramotimo na Sudnjem Danu!
Prenosi se od Abdullaha ibn Mes`uda r.a. da je Allahov poslanik s.a.w.s. rekao, dok je bio na svojoj ostarjeloj devi na Arefatu: „Znate li koji je ovo dan? I koji je ovo mjesec? I koji je ovo grad? Prisutni odgovoriše: „Ovo je sveti mjesec, sveti dan i sveti grad.“ On zatim reče: „Zaista su vam imeci vaši i životi vaši zabranjeni i sveti kao što je svet ovaj vaš mjesec i ovaj vaš grad i ovaj vaš dan. Zaista ću vas predvoditi do izvora Havd i ponosit ću se vašom brojnošću nad ostalim narodima. Stoga me nemojte osramotiti! Zaista sam izbavitelj ljudima, koji će od mene tražiti da ih izbavim, pa ću reći: „Gospodaru moj, moji ashabi, Ummet moj!“…

Podsječajući nas na svetost mjeseca u kome se nalazimo, zatim na svetost jucerasnjeg dana Arefata, te na svetost majke svih gradova, Mekke i Mukerreme, Allahov miljenik hoće da učvrsti naše uvjerenje u svetost tuđih imetaka i života. Allahov poslanik nas moli, svetošću ovog dana da ga ne osramotimo svojim grijesima.

Draga braćo!
Nema večeg i boljeg dana od prvog dana Kurban bajrama, da u njegovoj veličini i svetosti porušimo zidove naše mržnje, naše zavidnosti, naše oholosti, naše bezosječajnosti, našeg kukavičluka, te izgradimo mostove ljubavi, tolerancije, saosječajnosti, hrabrosti…
Nema večeg i boljeg dana od prvog dana Kurban bajrama, da u njegovoj veličini i svetosti prelistamo knjigu svog života, te se obavežemo da svojim grijesima nećemo osramotiti Allahovog poslanika a.s. na Obečanom Danu!
Nema večeg i boljeg dana od prvog dana Kurban bajrama, da se u njegovoj veličini i svetosti obavežemo da ćemo biti bolji ljudi, bolje komšije, bolji sinovi, bolji roditelji, bolji unuci, bolja rodbina, i konačno bolji muslimani.
Nema večeg i boljeg dana od prvog dana Kurban bajrama, da u njegovoj veličini i svetosti kažemo sami sebi, da nećemo sramotiti i skrnaviti islam, onako kako to danas rade mnogi koji se kriju pod zastavom islama.

I na kraju – mi smo ove godine imali pete tradicionalne Hatme. Prosle godine u Mektebu je bilo upisanih skoro stotinu djece. Oko sesdeset ih je cinilo Hatme, a njih cak 12-ero je preslo u Kur´an. Da nas djeca nebi vukla na Sirat cupriji iznad Dzehennemske provalije i kako bi bezbjedno usli u Dzennet pa makar i puzuci, saljimo svoju djecu u Mekteb. Mektebska nastava pocinje ovu nedelju, dakle 18.09.2016. god. po ustaljenom rasporedu.
Molimo te Allahu da mubarek dani, sa svojim ibadetima očiste naše duše, oplemene naša srca, da nam poklone sreću i suživot i podare mir na zemlji. Molimo Allaha dž.s. da nas ujedini i zbije naše redove jednih prema drugima. Gospodaru, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, oprosti našim roditeljima i našim plemenitim precima, uputi našu djecu i potomke.
Cijenjena braćo!
Budimo danas ponosni i radosni! Vratimo se svojim kućama sa osmijehom na našim licima! Nek mirišu avlije, nek se svako raduje, nek se zna da Bajram je!

Današnji blagdan, kurban-bajram u svoje lično ime kao i u ime naseg dzematskog odbora vam čestitam moleći Allaha da ukabuli nase kurbane, da vam podari sve ono što nemate a želite i da vam očuva sve ono što imate a volite. Kao i da podari nama i našim porodicama dobro zdravlje, lijepu nafaku i berićet, slogu mir i ljubav u našim kućama, napredak u školi i poslu, te da nas učini još boljim ljudima i vjernicima nego što smo to sada. Amin
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!!!

***
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{وَلِلّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ الله غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ}
{جلوس}
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
(الخطبـة الثانية)
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).

{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا.

Hadz je najveca inspiracija i motivacija

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Zu-l-Hidze– 1437.H. / 16. Septembar 2016.g.–Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

Hadz je najveca inspiracija i motivacija

hutbaHvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za oprost Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših i posljedica loših djela koja smo učinili. Koga Allah dž.š. uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga u zabludi ostavi niko mu na Pravi put ne može ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i svjedočimo da je Muhammed a.s. Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.

Postovani dzemate, draga omladino;

Nalazimo se u zadnjem mjesecu hidzretskog kalendara, u jednom od cetri sveta mjeseca, u mjesecu kurbana, u mjesecu Zu-l-Hidzetu, u mjesecu Hadza. Poslanik, a.s. je rekao: „Najbolji dan u kome je granulo sunce je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta, a Sudnji dan neće nastupiti osim u petak.” (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi..)

Nakon zahvale Allahu dž.š. na Oprosnom hadžu je Muhammed s.a.v.s. rekao: “O ljudi, slušajte me pažljivo, jer ne znam da li ću iduće godine biti među vama. Zato, pažljivo slušajte ono što ću vam reći i moje riječi prenesite onima koji nisu ovdje danas. ” Dakle, Allahov Poslanik s.a.v.s. najavljuje svoj odlazak sa dunjaluka i traži od vjernika da uvijek prenose Objavu koja je došla od Allaha dž.š. Obicni vjernici, ako mozemo tako reci, da je prenose, a Ulema da je tumaci. Jer prenositi i tumaciti nije isto. Niko te obaveze nije pošteđen, pa makar se radilo samo o jednom ajetu ili hadisu.
Muhammed a.s. je rekao: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema boga sem Allaha i da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i hadždžu. ”(Hadis prenose Buharija i Muslim)

Prve četiri stvari musliman može primjenjivati na svakom mjestu i u svako vrijeme, no za hadž se treba doista pripremiti, i u odredjeno vrijeme i na odredjenom mjestu ga obaviti. I što se čovjek počne ranije pripremati za hadž, sve je bolje. Musliman mora biti odgovoran i discipliniran u životu, te je nužno da sve u životu temeljito planira, pa i ibadet. Za budućnost se živi, a ona nije blistava za one koji ne planiraju. Malkolm X (El-Hadž Malik Šahbaz) je govorio: “Budućnost pripada narodu koji se za nju priprema danas.”

U sljedećem ajetu nas Allah dž.š. upozorava da je On vlasnik svega, a da smo mi samo korisnici Njegovih nebrojenih blagodati, pa je naša obaveza da Mu zahvaljujemo i permanentno ibadet činimo. On kaže: “Ti upitaj: ‘Ko vas opskrbljuje s neba i iz zemlje, ko je posjednik sluha i vida, ko iz mrtvog izvodi živo, i ko iz živog izvodi mrtvo, i ko to svim upravlja?’ Oni će odgovoriti: ‘Allah!’ A ti pitaj: ‘Zašto se onda Allaha ne bojite?’” (Junus, 31) Zašto, dakle, svoje obaveze prema Njemu ne izvršavate?! A bogobojaznost se iskazuje djelima a ne samo riječima.
Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Svi koji su u mogućnosti dužni su, Allaha radi, Hram/Kabu hodočastiti.” (Ali ‘Imran, 97)Svi koji su u mogućnosti dužni su, dakle, hadž obaviti.
Hadž je međunarodni kongres na kojem su milioni muslimana posvećeni ibadetu, najvećoj pokornosti Allahu dž.š. i najbolja je lekcija strpljenja. Hadž je i okean bratstva, jedinstva, tolerancije, mira, pa obožavajmo samo Allaha dž.š. svugdje jedinstveni.

Islam je jedinstvo a ne nesloga i anarhija, koja je, nažalost, toliko prisutna među današnjim muslimanima diljem svijeta. Hadž je simbol jedinstva. Pogledajte nekoliko miliona hadžija obučenih u bijele ihrame. Svi su kao jedan. Poput nekoliko miliona bijelih golubova koji lebde na krilima svojih čistih duša. Doista je hadž najveća inspiracija i motivacija.
Jedinstvo je temelj sreće i uspjeha na dunjaluku i u vječnosti. Sve hadžije klanjaju za jednim imamom i pred Jedinim Gospodarom svih svjetova. Na hadžu sve razlike nestaju. I poslije hadža muslimani moraju biti jedinstveni u sfim sferama života. Moraju raditi i sve snage udružiti da budu jedan ummet, kao jedno tijelo. I svaki hadzija ponaosob ima tu posebnu duznost, da radi na tome, da doprinosi razvoju, radu i jedinstvu porodice, muslimana, zajednice gdje obituje, a nikako neuzubillah suprotno tome. Obligatna je dužnost da volimo jedni druge i da jedan drugome želimo isto što i sebi. To je islam, to je hadž, to je srž ibadeta. Koga hadž ne promijeni, pa šta će ga promijeniti?!

Hadžijama treba biti glavna preokupacija Kaba i što više namaza i dova u Haremi-Šerifu, a ne kojekakve impozantne nove zgrade koje odvlače pažnju od svetih mjesta i ibadeta. Časna Kaba, Poslanik s.a.v.s. Kur’an i nenadmašno učenje islama trebaju ispuniti naša srca, naše duše, misli i svaku poru našeg života.
Naravno, grandiozna zdanja ne mogu promaći neprimijećena, ali ih treba doživljavati kao što je Isa a.s. zlato vidio i doživljavao kao prah ili pepeo. Kabi treba hrliti, a dovama i mislima biti konstantno vezan za Gospodara svjetova.

Treba biti skoncentrisan na ibadet, jer ibadet na tim časnim mjestima je daleko efdalniji/vredniji nego na drugim. Muhammed, a.s. nam kazuje da je namaz u džematu najmanje 25 ili 27 puta vredniji od samostalnog klanjanja, a da je namaz obavljen u Haremi-Šerifu (kod Kabe) 100.000 puta vredniji od namaza na drugom mjestu. Subhanallah! Dakle, jedan namaz kod Kabe vrijedi kao da klanjaš 54 godine svih pet dnevnih namaza! Pa, nema toga mu’mina koji ne bi poželio da što prije hadž obavi i klanjati kod Časne Kabe. Jedan namaz u Poslanikovoj džamiji, u Medini, vrijedi pak kao 1.000 namaza na drugom mjestu.

Trebamo moliti Allaha, dž. š. da nam da priliku da obavimo hadž. Nasi preci su godinama, svoj zivotni vijek ulagali slagajuci svaki dan marku po marku, dinar po dinar, sanjajuci da jednoga dana obave hadz. To je za njih bio jedini spomena vrijedan godisnji odmor, jedini Dubai, jedini istinski izlet iz njihovih krosnjavi ali vrijednih kuca.

U svijetu mnogi ljudi cijelog života štede i otkidaju od usta i života da bi hadž obavili. Hadž je njihova najveća želja u životu. Čak i na betonu spavaju. Sa našeg aspekta, oni vjerovatno hadž nisi ni dužni obaviti, ali oni žive i cijelog života sanjaju da klanjaju u Haremi-Šerifu, da tavafe oko Kabe, da stoje na Arefatu, a želja mnogih je da budu i ukopani na nekim od svetih mjesta. Uvijek ću se sjećati price od ahbaba dok smo studirali, o njegovom prijatelju iz Lahorea, Pakistan, koji je hadž obavio 40 puta i imao želju da bude ukopan u Dženneti Bekiji. Poslije teže bolesti se pridigao, obavio posljednji hadž i dušu ispustio u Medini. Želja mu se ispunila, ukopan je na mjestu gdje je ukopano 10.000 časnih ashaba, r. a.!

Hadž je obred/putovanje koje započinje traženjem oprosta od Allaha, dž. š. a kulminira opraštanjem drugima. Jedna od ljepota islama je da hadžije traže oprosta i uče dove za braću i sestre koje ne poznaju, kao i za cijeli ummet, svjesni da meleki isto rade za njih.

Srce svakog vjernika je vezano za Kabu i želi da je što prije hodočasti, a kaže se da ti je kuća ondje gdje ti je srce. U svijetu nema važnije kuće od Kabe, pa neka su nam srca i misli u Meki, uz Kabu, i poželimo da što prije, sa milionima hadžija, obavimo hadž i posjetimo prvu sagrađenu kuću na Zemlji. Na tom mjestu se vjernik uzdiže do najviših duhovnih visina i otvara vrata Dženneta.

Dolazak i stajanje na Arefatu (Brdo milosti), mjestu koje simbolizira okupljanje čovječanstva na Sudnjem danu, srž je hadžijskih obreda. Izlazak na Arefat je najbitniji uslov za hadždž. 9. zul-hidždže, tj. Dan Arefata, koji je ove godine bio u nedjelju, 11. septembra. Ono je sto za nas Lejletu-l-Kadr kao noc, to je Dan Arefata kao dan. To je najvrjediniji dan u godini kod Allaha, dž.š. i to je dan u kojem je Allah najmilostiviji i u kojem oslobodi najviše svojih robova od Džehennemske vatre. Iz mnogih hadisa i predaja vidimo da je taj dan najbolje postiti i provesti u ibadetu. Dakle, dan uoči Kurban-bajrama treba postiti ko moze. Muhammed a.s. je rekao: “Post na dan Arefata iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu…” (Hadis) “Nema ni jedne osobe koja u svome srcu ima i koliko i trun imana/vjere a da joj na dan Arefata neće biti oprošteno.” (Hadis)

Pripremajmo se za hadž odmah i ne odgađajmo za kasnije, jer niko ne zna šta će ga sutra snaći. Omer r. a. je rekao: “Onaj ko umre, a ne obavi hadž, a imao je za to mogućnost, umire kao kršćanin ili jevrej!” Prema tome, drugi halifa hulefair-rašidina smatra da oni koji izbjegavajuci obavljanje hadža, bez opravdanog razloga, presele na onaj svijet, ne spadaju u muslimane. Estagfirullah!
A nagrada za ispravno obavljeni hadž, nadajući se pri tome samo Allahovom zadovoljstvu, biti će Džennet. “Za hadž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta!” (Buharija)
Božiji Poslanik a.s. je također rekao: “Ko propisno obavi hadž i u ime Allaha i Njegova zadovoljstva, vratiće se čist od grijeha, kao od majke rođen.” (Buhari)

Treba dove učiti da hadž obavimo sa svojim roditeljima, supružnicima, djecom. Dakle, porodično. Mnogi porodično idu na odmor, pa ako su u mogućnosti, zašto i hadž ne bi obavili porodicno. Za nekoga ko zbog bolesti nije u mogućnosti hadž obaviti, može i bedel otići. No, bedel može biti samo ona osoba koja je hadž za sebe već obavila.

Ako nisi do sada obavio hadž, i ja i ti, svakodnevno trebaš učiti dove da ti Allah dž. š. to omogući što prije. Ne odgađaj obavljanje hadža, kao i drugih vrsta ibadeta, za stare dane, jer ne znaš kada ti je zakazan susret sa melekom smrti.
U hadisu kudsijji, Uzvišeni Allah kaže: “Onaj rob kojemu sam podario zdravlje i obilnu nafaku/opskrbu, a dozvoli da mu prođu godine i ne obavi hadž, doista je bijedan (jadan, proklet).” “Požurite da obavite hadž, jer niko od vas ne zna šta ga čeka.” (Hadis)
Kažu da Njujork nikada ne spava. Oni još nisu vidjeli Mekku. Tamo uvijek neko čini ibadet. I tako će biti sve do Sudnjega dana. Nevjerovanje je kao stajanje nasred okeana, a nemaš vode za piće. Takav je dunjaluk bez obavljenog hadža i bez ibadeta. Pa, potrudimo se da hadž što prije obavimo.
Bože, ukabuli našu hutbu, ukabuli nase kurbane, primi hadž onima koji su ga obavili i koji će ga ove godine obaviti, a omogući onima koji ga još nisu obavili da ga što prije obave. Amin!

Mjesec Blagoslova – Zu – l – Hidze

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Zu-l-Hidze– 1437.H. / 23. Septembar 2016.g.–Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

Mjesec Blagoslova – Zu – l – Hidze

hutbaHvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i svjedočimo da je Muhammed a.s. Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.

Postovani dzemate, draga omladino;

Mi se danas nalazimo u odabranom danu, danu džume, danu koji spada u odabrane dane u svetom mjesecu Zu-l-hidždžeta. Prvi dan mjeseca zul-hidždžeta je bio 03. septembra, Dan Arefata je bio u nedjelju, 11. septembra, a prvi dan Kurban-bajrama je bio u ponedjeljak, 12. septembra. Danas je 21. Zul Hidze, mjeseca Hadza. Nalazimo se, dakle u svetom i blagoslovljenom mjesecu Zu –l- Hidzeta.
Da prvih deset dana zul-hidždžeta koji su vec dakle prosli imaju izuzetnu vrijednost, dokaz je što se njima Allah dž.š. zaklinje u Suri El-fedžr: “Tako Mi zore, i deset noći.” (El-Fedžr, 1-2) A da su ovo najbolji dani, svjedoče riječi Muhammeda s.a.v.s. koji kaže: “Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih deset dana.” (Buhari) Pošto smo svakim udisajem i izdisajem bliži smrti, koristimo vrijeme.

Iako nas je zaobišla sreća da se i mi ove godine nađemo među milionima sretnika- hadzija, postoji ipak mnogo načina da požanjemo blagoslove ovoga svetog mjeseca.
Hadz je krov Islama, zavrsni dio kuce – vjere. Najvaznija greda koja drzi krov kuce, tj. Hadza je Arefat. Arefat ima značenje i simboliku znanja, spoznaje. Nakon Arefata hadžije prelaze na Muzdelifu ili Maš’ar. Ime ovog mjesta ima značenje i simboliku svijesti i razumijevanja a zatim idu na Minu koja je simbol ljubavi i vjere. Na Arefeatu su se kako predaja kaže susreli Adem i Hava.
Jedan od farzova hadža jeste zaustavljanje na Arefatu u podne. Kad sunce zađe nema više potrebe da se bude na Arefatu. Pada mraka a kako se u mraku ništa ne vidi hadžije se simbolično kreću za suncem ka zapadu, ka Muzdelifi ili Maš’aru što ima značenje i simobliku svijesti. I tu imaju obavezu da se zadrže. Bili su na Arefatu u značenju znanja, dolaze u Maš’ar u značenju svijesti. Prvo znanje potom svijest.
Ako bi bio samo Arefat, samo znanje, ako nebi bilo Muzdelife i Mine imali bi smo razvijen materijalni i znanestveni život no bila bi obezduhovljena civilizacija. Imamo mi primjere toga danas i trebalo bi da su nam jasni. Sta nam rade sve ljudi bez svijeti.
No, ako bi smo imali samo svijest (Maš’ar/Muzdelifu) i Ljubav (Minu) bez znanja (Arefata) značilo bi pogrešno razumijeti našu vjeru. Toliko pogrešno da nam hadž ne bi bio primljen jer bez Arefata nema hadža. A i ovakvih primejra imamo dosta i to baš u svijetu koji nazivmao islamskim.
“Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kad pođete sa Arefata spominjite Allaha kod Mešarulharama, spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi” . “Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta jer Allah uistinu prašta i samilostan je”. “A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha kao što spominjete pretke vaše i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: “Daj ti nama Gospodaru naš na ovome svijetu!” Takvi na onom svijetu neće imati ništa”. A ima i onih koji govore:”Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u ognju!” (El Bekare 198-202)
Nakon Arefata, da ga slobodno nazovem Dan znanja slijedi put do iduće postaje hadža, u toj postaji hadžije borave noću, a na osnovu usvojenog znanja grade svoju svijest i shodno tome pažljivo odabiru kamenčiće za sutrašnji dan.
Dan kurbana, je dan kad simbolično režemo vrat svezanosti i za šta drugo osim za Allaha. I to je dan kada kamenčićima „svoje svijesti“ hadžije gađaju šejtana.
Dakle, na jedan način možemo reći da Hadzije na Arefatu vide stvari kakve jesu, a zatim te noci na osnovu viđenog shvataju odnos tih stvari, njihovu uzročnost i posljedičnost, te shodno tome imajući informacije o sutrašnjem danu – danu Bajrama shvataju i činjenicu da se za nj treba pripremiti, naoružati da na putu povratka Bogu, na putu povratka do Kabe vreba neprijatelj kojeg treba savladati. I ta borba s neprijateljem neće završiti jednom borbom, ta borba, kamenovanje će se ponoviti i narednog i narednog dana.
Dani mjeseca zu-l-hidždžea, dan Arefata, dani kurbana i hadža, u kojima se nalazimo kroz svoju simboliku, podsjećanje i suštinu poruke objedinjuju pored navedenog i tri povoda Božije milosti: objedinjuju ovisnost i potrebu, potom dovu i traženje, te najposlije trud i pokret.
U kazivanju o Hadžeri i Ismailu a.s. te u onom o Ibrahimu a.s. ocu vjerovjesnika, susrećemo se s jedinstvenim primjerom, u kojem se sve tri ova povoda Božije milosti objedinjuju na jednom mjestu, u jednoj priči.
Kada je Ibrahim a.s. ostavio svoju ženu Hadžeru u neobrađivanoj dolini, a s njom i njenog sina Ismaila a.s. koji je tad bio dojenče, rekao je: Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvog Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali: zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima, da bi zahvalni bili! (Ibrahim, 37)
Ibrahim a.s. Božiji prijatelj, otišao je poslije toga za svojim poslom, onako kako mu je Allah Uzvišeni naredio, ostavivši svoju ženu i dojenče same u ovoj oskudnoj dolini. Uskoro su zalihe vode koje su bile uz njih presahnule i dijete je osjetilo žeđ koja je dosegla krajnje granice. Žena se dala u potragu za vodom, ali od vode nije bilo ni traga, dok je dijete koje se migoljilo i rukama i nogama obuzela vriska i plač. Majka trči tamo-amo, uspinje se na Safu i gleda daleko u obzorje ne bi li opazila vodu, a zatim silazi i opet trči u potrazi za vodom do brda Merva i moli Allaha Uzvišenog da je opskrbi vodom u ovoj oskudnoj dolini. A sve to vrijeme dijete plače. Ovaj čudni prizor tog dana prizvao je Božiju milost, pa je Allah učinio da provre Zemzem u dolini koja nije rađala, načinivši je izvorištem i polazištem za mnoga dobra na ovom blagoslovljenom dijelu zemlje.
Ovaj događaj i prizor Allah je učinio sastavnim dijelom hadža. Koja je to tajna skrivena u ovom događaju i koji su razlozi izlijevanja ove Božije milosti?
Prvi mogući povod: Potreba koju je predstavljala nesnosna žeđ koja je zadesila dojenče, a potreba i ovisnost jedno su od mjesta spuštanja Božije milosti. Ovisnost sama po sebi privlači Božiju milost, te kad god je ovisnost o Allahu veća, povod za spuštanje Božije milosti veći je.
Ali, sve to pod uvjetom da čovjek ne izokrene smisao ovisnosti, pa da pomisli da je on ovisan o imetku i prolaznim dobrima ovog svijeta, ili da je ovisan o nekim ljudima, umjesto da je svjestan njene stvarnosti, odnosno toga da je njegova ovisnost vezana samo za Allaha.
Drugi povod za spuštanje Božije milosti u ovom događaju jeste sa’j (ar. ulaganje truda, nastojanje), a ulaganje truda jeste uvjet spuštanja Božije milosti. Nema opskrbe bez truda. Nema plate i nafake bez rada. Uzvišeni Allah učinio je trud i kretanje u životu čovjeka ključem za svoju milost.
Ako siromaštvo kao činilac od čovjeka zahtijeva da se skrušeno obrati i iskaže svoju potrebu i ovisnost o Bogu, isto tako i trud kao činilac zahtijeva od čovjeka snagu te odlučnost i volju, kao i pokret i djelovanje. Tako, u skladu s čovjekovim kretanjem te trudom i odlučnošću, Allah ga iz obilja Svojih riznica obasipa Svojom milošću, dakle pored plate daje i jos nafaku.
Pokrenula se Ismailova majka kad je kod njih dvoje nestalo vode, a žeđ obuzela Ismaila. Pokrenula se u potrazi za vodom i uložila krajnji trud. Penjala se na Safu i gledala daleko u obzor ne bi li opazila vodu, a zatim silazila i penjala se na Mervu i opet gledala daleko u obzor ne bi li s tog mjesta opazila vodu.
Pa, iako je ona u ovoj kretnji pregledala cijeli obzor iz položaja Safe i Merve i nije pronašla vodu, nije gubila nadu već je ponavljala ove kretnje, penjanje, silazak, trčanje, od Safe do Merve, i nazad sedam puta. Četiri puta od Safe do Merve i 3 puta od Merve do Safe. Znači njena potraga ne završava tamo gdje je počela. Svaki hajirli trud daje napredak.
Da nije bilo te nade i očekivanja, njen trud završio bi se još pri prvom krugu, ali nada i iščekivanje koji su ispunjavali njeno srce svaki put iznova zvali su je da ponovi trud, sve dok Allah nije olakšao njima dovama i dao da provre Zemzem ispod stopala Ismaila. Međutim, njenu nadu ispunio je Allah, a ne ona svojim trudom, jer da je polagala nade samo u svoj trud, ona bi još mnogo ranije odustala, još pri prvom ili drugom krugu.
Treći povod ili uzrok za spuštanje Božije milosti ovdje jeste dova Ismailove majke kao i prethodna dova njegovog oca Ibrahima a.s.
Nije je njeno trčanje odvratilo od Allaha niti ju je predanost Allahu ometala u trčanju i u nastojanju da nađe vodu niti joj je nada stagnirala što je nije našla u jednom krugu. Trčala je sedam puta snažno, s odlučnošću i voljom. A onda se dogodi ono što se nije moglo niti zamisliti – zemlja puca pod nogama dojenčeta i izvire hladna, čista i bistra voda.
Slavljen neka je Allah i hvaljen neka je! Odazvao se Allah njenom trudu i njenoj dovi, ali ne na mjestu gdje je trčala, već pod nogama dojenčeta koje je udaralo nogama i rukama od žeđi tog dana, da bi je Allah podučio da nije ona to ostvarila svojim trčanjem i traganjem.
Tog dana sjedinila su se tri uzroka koja spuštaju Božiju milost: ovisnost, trud i dova. Ovisnost u krajnjoj granici slabosti i neimaštine, trud sa snagom i odlučnošću, kao i dova sa skrušenošću, potpunom predanošću i predanim obraćanjem.
Mi svake godine na hadžu oživljavamo ovaj prizor, da bismo naučili od naše majke, Ismailove majke a.s. kako tražiti Božiju milost te kako prizivati Njegovu milost i dobrotu.
Zanemarivanjem ovih poruka hadža, zanemarivanjem ispravnog odnosa ka znanju – Arefatu mi se dovodimo u situaciju da nemamo ni ispravnu svijest shodno čemu ne prepoznajemo ni načine borbe ni prave neprijatelje. Nama je neprijatelj neznanje.
Svjedoci smo danas kako je jedan broj ljudi koji sebe naziva jedinim pravim muslimanima započeo borbu na Muzdelifi, nije sačekao da svane jutro, nije sačekao da pređe na Minu i da prepozna pravog neprijatelja, nije, rekao bih, shvatio, da je cilj borbe stići do Božije kuće sliti se u različitost Božijih robova sjedinjenih u jedinstven hod-tavaf.
Svjedoci smo danas mnogih koji čine samo dove. Zbog tog što oni čine samo dove ne vršeći nikakve aktivnosti na njihovom ispunjenju, ne trčeći i ne tragajući opetovano od Safe do Merve mnogi naši Ismaili umiru od žeđi i gladi.
Svjedoci smo i nas samih koji pređemo put od Safe do Merve, neki to ponove i dva put i onda stanemo i kažemo, nema pomoći, nemam šta više tražit… nema izlaza sve je gotovo.
Zanemarujemo primjere hazreti Hadžere. Mi Bošnjaci smo u porošlom ratu prešli put od Arefata preko Muzdelife i Mine do Kabe. Od neznanja i komunizma i zaostalosti došli smo kao narod do spoznaje Boga i Božije kuće, no, nakon te borbe, nakon tog procesa padamo na ispitu Saja. Padamo na ispitu izdržljivosti, truda, tevekkula i dove.
Mi mislimo da za razliku od Hadžere imamo koga drugog osim Boga dozvati u pomoć i dozivamo. Ali naš Ismail plače, gladan je, žedan je, bez krova nad glavom u ove dane kad zimu vec iščekujemo.
Hoćemo li uzeti poruke hadža, poruke naših kurbana, a kurban ima značenje približiti se, zbližiti se. Znamo li nakon ove priče gdje nam je Arefat, gdje nam je Muzdelifa, gdje nam je Mina, znamo li se i imamo li snage vratiti se Kabi i u jedinstvu učiniti tafav oko nje i na primjerima hazreti Hadžerinim tragati i stići do spasonosnog Zemzema čija voda zavisno od potrebe onog ko je pije žednom žeđ gasi a gladnom glad utaljuje?
Molim Uzvišenog Allaha da nam podari dobro i da nas učini od onih koji će priskrbiti sebi darove i blagodati ovih mubark dana! Amin!

Hutba muftije tuzlanskog Vahida-ef. Fazlovića

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
28 Zu-l-Hidze– 1437.H. / 30. Septembar 2016.g.–Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

hutbaHutba muftije tuzlanskog Vahida-ef. Fazlovića
Srebrenica, 30.9.2016.

Postovani dzemate, draga omladino;

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, znanih i neznanih. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji dan.
Milostivi Allah je povjerio svom miljeniku, Muhammedu, alejhisselam, da ljudima dostavi islam, koji je sama istina, uputa bogobojaznima i spas zalutalima. Vjera islam je predanost Svemogućem i vrijednostima koje nas čuvaju. To je put bogobojaznosti, mira i dobrote.
Našu privrženost tom svijetlom putu iskazujemo ibadetima. Oni su odraz naše spremnosti na robovanje Jedinom Gospodaru i naše želje za postizanjem Njegovog plemenitog zadovoljstva.
Draga braco,
U ovim danima još živimo pod dojmovima hadža i kurbana, ibadeta kojima smo produbili našu odanost vjeri i obnovili naše duhovne vrijednosti. Njihova snaga i punina njihovog značenja još dominiraju u svemu što se s nama i oko nas zbiva.
Hadž je iskren nijjet i odlučan napor da njegovim obredima oplemenimo život koji nam je Uzvišeni darovao. To je naša težnja da se Svemilosnom zahvalimo na najboljem mjestu, u neposrednom okrilju Bejtullaha, Kible svih muslimana, po uzoru na časne i odabrane vjerovjesnike Ibrahima i Muhammeda, neka je na njih Allahov spas i blagoslov. Hadž je pečat naše predanosti i ustrajnosti u slijeđenju propisa vjere. To je najzahtjevnije, ali, istovremeno, i najvrednije i najprivlačnije putovanje. Hadž je krunski dokaz smisla fizičkih naprezanja i odricanja radi duhovnog upotpunjenja i zadovoljstva.
U danima Bajrama veliki broj naših vjernika je ispunio još jednu obavezu – prinošenje kurbana. Kurbanom smo iskazali našu spremnost na žrtvu i odricanje od materijalnog zarad onoga što trajno vrijedi.
Sretni smo što smo u tim danima iskazali privrženost najvišim principima naše vjere i što se naš duboki unutarnji osjećaj za drugoga i njegove potrebe još jednom na najljepši način manifestirao.
I doista, hadž i kurban nas svake godine poduče da se vrijednost ljudskog duha može najbolje posvjedočiti u veličini Allahove vjere i predanosti dobru koju ona od nas traži.
Pred nama je i sjećanje na Hidžru, to jedinstveno putovanje posljednjeg Allahovog Poslanika, alejhisselam, iz okruženja nevolja i neprijateljstva u oazu izlaza, mira i spasa. Sutra, ako Bog da, nastupa 1438. godina po Hidžri. Događaj Hidžre u simboličkom i stvarnom značenju, pored vjere i nadahnuća, predstavlja plan i strategiju, najbolji mogući put do cilja. Jer, prisjetimo se da su Poslanik i vjernici mogli tek nakon Hidžre utemeljiti društvo i džemat, brastvo i zajedništvo. Muslimani su se nakon Hidžre u punoj slobodi mogli posvetiti svojoj misiji. Hidžra je manifestacija snage džemata i zajedništva vjernika. To je kušnja koja je dala novi kvalitet džematu i zajedništvu muslimana. S Hidžrom su i Mekka, rodni i voljeni Poslanikov, alejhisselam, grad, kao i Medina, grad njegovog utočišta, zauvijek svoje lice izmijenili. Njihova zajednička svjetlost vjere i prosvijećenosti ostaje blagotvornom za ljude sve do Sudnjeg dana.
Draga braćo,
Uz pomoć Hidžre je izgrađena prva domovina muslimana, a to je upravo Medina. Ljubav prema domovini, tako, ima svoje izvorište u učenju naše vjere, u njenim temeljima. Domovina ima svoju neizmjernu vrijednost. U njoj se rađamo, na njoj slobodno živimo i umiremo. Ona je garancija za naš mir i sigurnost. U njezinom okrilju se postiže naš stvarni uspjeh, radost i zadovoljstvo. Domovina je naš dom, naše stanište i ognjište. Čuvajući domovinu mi čuvamo rodnu grudu i dom čiji su graditelji bili naši najmiliji. Također, naša ljubav prema domu i zavičaju je naš najveći zalog za našu domovinu.
Zahtjev vremena u kojem živimo jeste da se kao narod sačuvamo na rodnoj grudi. To je najveće pravo koje čovjek može imati na ovom svijetu od svog rođenja do smrti, kao što je najveći zulum i nasilje oduzeti mu ga. Bošnjaci znaju kolika je težina tog zuluma i zato se njihova ljubav prema rodnom mjestu i zavičaju nikada neće ugasiti, a njihova borba da žive gdje je njihovoj duši najljepše, svoji na svom, nikada neće prestati. Zbog naših bolnih iskustava, razumijemo ljude širom svijeta koji su lišeni svojih domova.
Za sve njih se Svemogućem Bogu molimo, a najodgovornije za uspostavljanje pravde i mira među ljudima i narodima danas, na glas razuma podsjećamo. Također, svim ljudima u Bosni i Hercegovini, našim komšijama, želimo da se svako njihovo pravo na rodnu grudu i povratk u potpunosti poštuje. Želimo da svi budu ovoj zemlji privrženi, da žive gdje su živjeli, tamo gdje je bio izbor njihovih očeva, sve dok agresijom na ovu zemlju nije posijan nered i dok smutnja nije zavladala.
Zato je naš neprestani izazov i iskušenje da strpljivo i mudro popravljamo stanje u kojem živimo, da gradimo mir i sigurnost jer su to najveće blagodati za sve ljude. Otuda je posebno važno da Bošnjaci imaju svoje dostojne predvodnike u selima i gradovima gdje žive, a posebno u mjestima u kojima se prava Bošnjaka još uvijek grubo i sistemski uskraćuju. U takvim sredinama nam je potrebna daleko veća izvjesnost da ćemo, zajedno s drugima, biti u stanju da osiguramo uvjete dostojne za život nas i naših porodica, za budućnost naših potomaka. Zakonitost života je da se ponajprije svako o sebi mora pobrinuti. Neke zadaće su samo naše. Niko drugi ih u ime nas niti može, niti hoće obaviti. Mi bismo najbolje morali znati u čemu je naše dobro i prosperitet.
U Svojoj Mudroj Knjizi Allah, džellešanuhu, objavljuje: O, vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (El-Maide, 105.)
Jednom prilikom je pravedni halifa Ebu Bekr, radijellahu anhu, pred ljude istupio, Allahu Uzvišenom se zahvalio, a zatim rekao ”Ljudi, vi učite ajet: O, vjernici, brinite se o sebi (to je vaša odgovornost); ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao!, ali poziv i poruku njegovu postavljate na pogrešno mjesto, jer ja sam čuo Allahovog Poslanika, alejhisselam, da kaže: Možda ljudi koji vide da se čine nevaljala djela i loše postupa, a ne pokušaju da to promijene, zasluže da posljedice takvih djela sve njih obuhvate.”
Dakle, poruka ovog ajeta i uz to ove predaje jeste da sve što možemo nabolje promijeniti i popraviti to nužno i činimo. Od ove obaveze ne može biti oslobođen ni pojedinac ni zajednica.
Zadaća svakog od nas je da sve što je dobro za ljude podupire i da se zlu suprotstavlja. Svaka prilika na tom putu je dragocjena. A jedna od tih prilika je i ovaj 2. oktobar, dan kada ćemo manifestirati tu našu odgovornost prema sebi i svojim porodicama, prema domu i domovini.
Iskoristimo je i uvjerimo sve u naše dobre namjere i spremnost da činimo djela koja će svim ljudima koristiti. Stoga vas pozivamo da odgovorno obavite svoju dužnost na predstojećim izborima.
Draga braćo,
U ovom danu, iz ovog bosanskog grada koji je simbol i opomena cijelom svijetu, upućujemo poziv svakom Bošnjaku da svojim srcem i pameću iskaže poštovanje i ispuni dužnost prema Srebrenici i domovini. Činimo to u prvom redu u ime onih koji ovdje žive, a mi vjerujemo da su i časni šehidi u Potočarima među živima. Nema većeg haka za sve nas od njihovog, i nema većeg duga od onog koji valja ispuniti prema Srebrenici. Srebrenica je naše pravo i naša obaveza pred Uzvišenim Gospodarom, nama samima, pred našim komšijama i pred cijelim svijetom. Ovdje su Šehitluci Genocida nad Bošnjacima. Briga o svetosti šehitluka, puna svijest o veličini boli srebreničkih majki i djece, odgovornost prema njihovoj sudbini i budućnosti, nužno pripada Bošnjacima. U našem odnosu prema Srebrenici, svi nas mogu i moraju razumjeti. Civilizacijski je i svaka logika nalaže da prvi koji brine i odgovara za Srebrenicu bude Bošnjak. Naravno, njegova odgovornost treba da obuhvati sve ljude koji žive u Srebrenici. Svi oni imaju jednaka prava u pogledu svih svojih ljudskih i građanskih potreba.
Braćo, budite ovih dana posebno okrenuti svojoj Srebrenici i Potočarima,svojoj domovini. Hvala Bogu da ova drzava i ovaj grad ima svoje sinove i kćeri, ima svoje prijatelje, u domovini i u svijetu. Svima upućujemo poziv da ova važna odluka koja se donosi na izborima u Srebrenici i Bosni bude vaša istinska briga i odgovornost.
Allahu Uzvišeni!
Pomozi nas u dobru koje činimo, a spriječi nas u nepravdi. Daj nam snage da budemo privrženi dobru i ustrajni u njegovom činjenju. Osnaži nas da ljubav i težnju prema dobru i na druge prenosimo. Ojačaj naš džemat i našu zajednicu onako kako si ojačao medinsku zajednicu muslimana.
Pomozi nam da budemo postojani u odgovornosti prema sebi, prema domu i domovini. Učini mudrim naše predvodnike i osposobi ih da hrabro i dostojanstveno svoje emanete ispunjavaju. Daruj sigurnost i mir svugdje gdje živimo. Smiluj nam se i uputi nas na pravi put. Svim muslimanima želim sretnu i berićetnu 1438. hidžretsku godinu.

POUKE U PORUKE J E V M U – A Š U R E

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
06 M– 1438 Muharrem .H. / 07. Oktobar 2016. g. –Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

POUKE U PORUKE J E V M U – A Š U R E / D A N A Š U R E – 1438.H. / 2016. GOD.

hutbaHvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za oprost Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših i posljedica loših djela koja smo učinili. Koga Allah dž.š. uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga u zabludi ostavi niko mu na Pravi put ne može ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i svjedočimo da je Muhammed a.s. Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.

Postovani dzemate, draga omladino;

Tema naše današnje hutbe je Jevmu-Ašura / Dan Ašure – 1438. H. / 2016. god., koja ako Bog da, pada u naredni utorak.
Govorim na zadatu temu pet dana nakon lokalnih izbora u nasoj domovini koji su nam pokazali da po pitanju Manjeg bh entiteta, a samim time i očuvanja cjelovite Bosne i Hercegovine nemamo nikakve nacionalne strategije. Govorimo da smo za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, a ne radimo gotovo ništa da se izborimo za lokalnu i entitesku vlast u Manjem bh entitetu. Govorimo da je istočna granica Bosne i Hercegovine na Drini, a ne vidimo dalje od Kozje ćuprije. Govorimo da smo za Aneks 7, a obnovljene kuće u Podrinju su uglavnom naše vikendice.
Ali, kao što je govorio naš rahmetli predsjednik Alija Izetbegović, za naše nezavidno stanje ne smijemo kriviti naš dobri narod, jer je on bez imalo sumnji bolji i odlučniji od naših vođa. Narod je željan moralnih, sposobnih i odlučnih političara i predstavnika, kojima su Država, vjera i narod važniji od ličnih interesa.
Allah dž.š. kaže: „Sigurno ćemo vas iskušavati strahom i glađu i time što će vam propadati imovina i životi i ljetine – a ti obraduj strpljive, koji, kada ih kakva nesreća pogodi, kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti. To su oni nad kojima su blagoslovi njihova Gospodara i milost, i to su oni koji su upućeni!“ (El-Bekara, 155-157.)
Nekada će čovjek biti stavljen na iskušenja zbog svoje neposlušnosti i grijeha, a nekada će čovjek biti doveden u iskušenje zbog svoje pokornosti i ibadeta i dobrih djela, što će biti sami znak Allahove dž.š. ljubavi prema njemu, jer je Allah dž.š. odlučio da Svoga roba uzdigne na veći stepen i deredžu pa mu i daje tu šansu koja često puta ne zna da bude lahka!
Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Veličina nagrade je uvjek u skladu sa veličinom muke i iskušenja; kada Allah dž.š. zavoli nekoga On ga odmah stavi na probu i iskušenje – pa ko bude zadovoljan biće se s njime zadovoljno, a ko se bude srdio zaslužiće srdžbu!“
Dakle, muke i iskušenja su uvjek u skladu sa ljudskim imanom i vjerovanjem. Kao hadis se prenosi da je Poslanik a.s. bio upitan: „Koji ljudi su bili na najtežim mukama i iskušenjima? Pa je odgovori: Poslanici, zatim oni koji su im najviše sličili, pa oni koji su im najviše sličili…Čovjek će biti iskušavan shodno jačini njegovog dina i vjere, pa ako je čovjek tvrđe vjere iskušenja će mu biti jača, a ako je čovjek tanje vjere iskušenja će mu biti lakša. Iskušenja će pratiti čovjeka na zemlji sve do momenta dokle se potpuno ne očisti od grijeha!“
Mi se nalazimo na početku 1438. hidžretske godine. Svaki početak trebao bi biti vezan za planiranja a svako planiranje u sebi nosi iskustvo prošlog, izvjesnost budućeg i stanje trenutnog.
Iskustvo prošlog sagledavamo kroz ukupnu poznatu prošlost i našu sopstvenu odživljenu i zapamćenu. Iskustvo budućeg posmatramo kroz prizmu onog u što vjerujemo kroz slovo dostavljene Objave a stanje trenutno svakog vjenrika trebalo bi biti između straha od Božije kazne zbog nečinjenja dobra i nade u Božiju milost koja nas na činjenje dobra podstiče.
Čitav ljudski život može se sagledati kroz napor da se izbjegne tegoba i ostvari zadovoljstvo. Uobičajeno uspješnost našeg života mjerimo mjestom na kojem se osjećamo između ove dvije tačke. Kur’an nam svjedoči: ”Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!” (El-Inširah, 5-6.) ili drugi takodjer ispravan prijevod: „Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje. Uistinu, uz teškoću je olakšanje“
Dakle, prema navedenemo, u prirodi života je da idu jedno s drugim. Mi trenutno živimo u dobi kada veliki broj nas, pogotovo naše omladine, pokušava ostvariti slast bez muke i teškoće, bez truda. Imati visoka primanja a minimalan ili nikakav rad.
Mjesec Muharem u sebi donosi podsjetnik o prirodi ljudskih kušnji, o trudu u ime Boga kao preduvjetu Božijoj nagradi izdržljivim i istrajnim koji se pokoravaju Njegovim zapovjedima i sličnim primjerima kojima obiluje historija ljudskog roda povezana sa desetim danom ovog mjeseca, Danom Ašure (Jevmi Ašura) koji pada u naredni utorak 11.oktobar 2016.g.
O vrijednosti posta mjeseca muharrema, kao i obavljanja noćnog namaza, govori hadis, koji bilježi imam Muslim: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!” (Muslim)
Shodno različitim predajama možemo saznati da je u mjesecu muharremu posebno odabran deseti dan – Dan Ašure (ašere – ar. deset), i da su se na taj dan zbili mnogi svetopovijesni događaji.
Po nekim predajama kazuje se da je Ademu a.s. i hazreti Havi, Uzvišeni Allah prihvatio pokajanje baš na ovaj dan. Desetoga dana mjeseca muharrema uzvišeni Allah je naredio Zemlji i nebesima da se uzdrže i da Potop (Tûfân) stane, da bi Nuhova a.s. lađa pristala na brdu Džûdijj. Nuh a.s. sa sljedbenicima učini sedždu i isposti Dan ašure. Na Dan Ašure Junus a.s. izbavljen je iz utrobe velike ribe koja ga je bila progutala, a Jusuf a.s. na Dan Ašure je izbavljen iz bunara. Musa a.s. na taj dan prešao je sa Israelićanima preko Crnoga mora. Tom prilikom Musa a.s. i njegovi sljedbenici sedždom Allahu Uzvišenom i postom tog dana zahvališe se Allahu.
U povijesti sljedbenika posljednjega Božijega poslanika hazreti Muhammeda a.s. na ovaj dan svetoga mjeseca muharrema nerazumni zlotvori, u krajnje neravnopravnoj bici ubili su plemenitoga hazreti Huseina, Poslanikov a.s. unuka, 18 članova njegove porodice i 54 njegova prijatelja na polju Kerbela. Ovu bitku većina ljudi smatra najbolnijim događajem u muslimanskoj povijesti. Zbog toga su za jedan broj muslimana prvih deset dana muharrema ujedno i dani velike žalosti, te otuda i ime za prvih deset dana ovoga mjeseca – mâtem, izvedeno iz arapskoga korijena ”m-v-t” koji ima značenje ”smrt”.
Osim navedenoga, prenosi se kako su se na Dan Ašure desili još i slijedeći mubarek događaji: rođen je Ibrahim a.s.; rođen je Isā a.s. a i istoga dana je na nebo uzdignut; Ejub, a.s. je ozdravljen; Jakubu a.s. je stigla radosna vijest o Jūsufu, i vraćen mu očinji vid; Sulejman a.s. je preuzeo vlast nad Israilom; Muhammed a.s. je nadahnut da su mu oprošteni grijesi…
U osnovi svih ovih događaja stoje velika pobožnost, istigfar i potom spuštanje Allahove dž.š. milosti na robove Njegove i davanje oprosta i spasa te uzdizanje vjernika nad nevjernicima. Veliki broj ovih događaja koji se spominju uz Dan Ašure vezan je za kušnju, strpljivost, čvrsto oslanjanje na Boga (tevekkul) kao sastavni dio kompletne ljudske povijesti te u konačnici kontinuitet u vjerovanju u Jednog Boga. Poslanik Muhammed a. s. i njegov odnos prema Danu Ašure poučio je muslimane da islam predstavlja kontinuitet jedne iste poruke, i da trebaju poštovati trud i doprinose svojih prethodnika.
Prenosi Ibn Abbas r.a.: „Došao je Poslanik a.s. u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israelćanima od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas!” – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
Muhammed a.s. i ashabi deseti muharrem imali su kao prvi post ummeta Muhammed a.s. prije nego što je bila objavljena i sama naredba za post Ramazana. I tada je bio dakle post Asure cak u formi farza. Medjutim, nakon sto je druge godine po Hidzri objavljen ajet gdje se naredjuje obavezni post Ramazana Poslanik a.s. izreče: “Ko hoće neka ga posti, a ko neće, neka ga ne posti!”(Buhari, Muslim) Još je poručio da se uz deseti muharrema isposti i deveti muharrem, “ili dan poslije” (Ahmed) tj. jedanaesti muharrem.
Poslanik je rekao: „Post na dan Asure je uzrok oprastanja grijeha protekle godine”, ovdje se odnosi na oprastanje malih grijehq naravno.
I dok se u Danu Ašure sjećamo svih Allahovih poslanika i miljenika, njihovih iskušenja, važno je da shvatimo da muslimani i muslimanke i u ovom vremenu trebaju da grade svoju lađu spasa čije je svjetlo Allahova uputa, a zaštita od životnih iskušenja i oluja moralan i krepostan život, dok im snagu za dolazak u mirnu luku spasa daju zajedništvo – dzemat i pomaganje u dobru. Muslimani danas imaju snažnu potrebu da kroz pokornost Bogu jačaju međusobnu bliskost, čuvaju zajedničke vrijednosti vjere, dzemata, morala i svoga identiteta da kroz prisjećanje na događaje Dana Ašure svoje trenutno stanje ne shvatimo kao trajnu kaznu nego kao kušnju kroz koju okrenuti dragom Bogu treba da ostvarimo zajedničku riječ, slogu i napredak koji će nas učiniti da kroz more stvarnosti budemo od one prve (Musaove) skupine kojoj je more spas a ne one potonje nad kojom se more sastavlja. Možda nam se čini da smo i u Bosni a i u cijelom svijetu kao muslimani stješnjeni uz more a da mnoštvo nedaća na nas udara i da nam izlaza nema. Ima, ako se okrenemo dragom Bogu i ako ne posustanemo u nadi u Njegovu milost. Ako se osjećamo kao u bunar bačeni ne gubimo nadu niti sabur, ne poginjemo glavu ka muljevitom dnu nego je dižemo ka svjetlom nebu. Nije li Jusuf nakon bunara bačen u ropstvo iz ropstva bačen u zatvor. Možda smo mi u Bosni u prošloj agresiji bili u bunaru, možda smo sada u stanju ropstva ili tamnice, na kušnji, nakon koje, istrajemo li na Istini čekamo da, nakon mnogo godina, postanemo upravnici samim sebi na način kako je Jusuf Egiptom mudro upravljao i kroz godine obilja i kroz godine oskudice.
Ako se osjećamo da nas je “velika riba globalizacije i nezasitih svjetskih korporacija” nepovratno progutala možda trebamo shvatiti da smo sami sebi zulum učinili i učinit pokajanje i otklon od onog što smo činili kako bi spašeni bili.
Ako se osjećamo nadjačano i svjedočimo svakodnevnim šehadetima diljem svijeta pa ne zaboravimo da je i hazreti Husejn bio nadjačan, ubijen, ali nije time otišao u ništavilo nego na čelo džennetske kolone gdje će zajedno s bratom svojim predvoditi džennetske mladiće. Allahova nagrada neće mimoići Njegove iskrene robove.
Sagledavajmo pouke i poruke Ašure dublje i šire. Neka Dan ašure u nama ojača snagu vjere i morala, volju i odlučnost istinskog pokoravanja Bogu, istinskog služenja svome bratu, komšiji, zajednici – dzematu radi stjecanja Božijeg zadovoljstva.
Molim Allaha dž. š. da nam podari mudrost i znanje kako bi mogli razumijevati Njegove znakove i kako bi postigli sreću na ovom i spas na budućem svijetu. Neka u svima nama Ašura ojača duh zajedništva među ljudima i svijest o zajedničkom porijeklu i zajedničkoj sudbini na planeti Zemlji.

Viewing all 257 articles
Browse latest View live




Latest Images

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

HANGAD

HANGAD

MAKAKAALAM

MAKAKAALAM

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Re:

Re:

Re:

Re: