Quantcast
Channel: Hutbe – Dzemat Braunau
Viewing all 257 articles
Browse latest View live

Faraon, mi i nasi najblizi!!!

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
18 Sa´aban – 1439.H. / 04 Maj 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Faraon, mi i nasi najblizi!!!

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,
“I kad faraonu voda dođe do grla, on reče: ‘Ja doista vjerujem da nema boga drugog osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi, i ja sam od onih Bogu predanih (musliman)!’ ‘Zar sada?!’ A prije si nepokoran bio i bio od onih što nered čine! Danas ćemo tijelo tvoje spasiti, da bi ono bilo pouka za one koji će iza tebe doći, ali ljudi mnogi su zbilja ravnodušni spram Znakova Naših!” (Junus, 90-92)

Ime faraona se spominje u Kur’an i Kerimu na preko 70 mjesta, pa bi detaljnija obrada teme o njemu zahtijevala puno prostora i vremena. No, tema današnje hutbe nam to ne dozvoljava, pa ćemo se ograničiti samo na nekoliko kur’anskih kazivanja o tom zločincu, kojega mnogi, svjesno ili nesvjesno, imitiraju u današnjem turbulentnom svijetu.

Uzvišeni Allah kaže u Kur’ani Kerimu: “Da li je do tebe došla vijest o Musau, kad ga Gospodar njegov pozva u svetoj dolini Tuva: ‘Idi faraonu, on se doista osilio, i reci: ‘Da li bi ti da se očistiš? Da te Gospodaru tvome naputim pa da Ga se bojiš!’ Pa mu pokaza Znak veliki (pretvaranje štapa u zmiju), ali on poreče i usprotivi se, potom se okrenu i potrudi, pa sabra (čarobnjake) i povika: ‘Ja sam gospodar vaš najveći!’ – tako je rekao.” (En-Nazi’at, 15-24)
“I kada vas spasismo od faraonovih ljudi koji su vas na najžešće muke stavljali, mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali!” (El-Bekare, 49)
“Idite ti i brat tvoj (Musa i Harun) sa Dokazima Mojim (mu’džizama) i nek’ sam vam dvojici neprestano u sjećanju. Idite vas dvojica faraonu, on je u zlu prevršio mjeru, i riječima blagim govorite mu, možda će opomenu prihvatiti ili se pobojati!”

Allah dž.š. je naredio Musau da bude ljubazan prema faraonu, koji je htio da ubije Musaa kada je bio mala beba. Faraon je svake godine ubijao hiljadu muških novorođenčadi. Estagfirullah, sebe je smatrao bogom. Bilo je mnogo razloga da faraon bude prezren i omražen, no Allah dž.š. kaže Musau da prema njemu bude ljubazan. Pa, kada trebamo biti ljubazni prema faraonu, kakvi tek trebamo biti prema svojim roditeljima, prema svojim suprugama i muževima, svojoj djeci, kakvi trebamo biti prema svojoj braći i sestrama, amidžama i ostaloj rodbini? Kad prema faraonu, koji je smatrao da je on bog, treba biti ljubazan, kako tek trebamo biti ljubazni prema svojim najbližim i ostalim ljudima?

No, nažalost, oni koji su nam najbliži najviše nas ljute. Oni koji nas najviše vole i koji nam žele bolje nego sebi, najviše nas ljute i za njih imamo najmanje veremena!
Roditelji, supružnici i ostala rodbina najviše nas ljute!! A ovo su osobe koje bi morale imati najljepši, najnježniji i naš najljubazniji tretman i pažnju. Mi moramo svoj odnos prema njima promijeniti. Nije nam valjda faraon važniji i preči od naših najbližih?!! Subhanallah! Opametimo se! Naš odnos prema navedenim osobama uglavnom je daleko od islamskog učenja. Gledam na fotografiji ostarjele roditelje koji kažu: “Uspjeli smo da podignemo naša četiri sina u jednoj sobi. Danas oni imaju četiri kuće a nemaju ni jednu sobu za nas.” Subhanallah! Žalosno, ali doista ima puno takvih slučajeva.
Poznato vam je da mnoga djeca i ruke svoje dižu na svoje roditelje!! Čemu li se takvi nadaju na ovom, a naročito na budućem svijetu? I pored mogućnosti da posjete i besplatno telefonom razgovaraju, i to rijetko ili nikako ne čine. Za sve se ima vremena a sve manje jedni za druge. Dunjaluk nas okupirao pa mu robujemo i zaboravljamo ono što je najvrijednije i najvažnije.

Došao, kažu, ostarjeli babo u radnju za popravak mobitela da vidi šta nije uredu sa njegovim mobitelom. Nakon pregleda rečeno mu je da je mobitel ispravan. Ostarjeli babo plačući upita: “Pa što me onda neko od moje djece ne zove?!”

Sjetite se čovjeka koji je svratio u cvjećaru da mu aranžiraju buket cvijeća za majku koja je živjela u mjestu udaljenom preko 300 km. Po izlasku iz auta, primijetio je da na trotoaru sjedi uplakana djevojčica. Upitavši je šta nije uredu, djevojčica je odgovorila: “Htjela sam kupiti crvenu ružu za mamu, no imam samo 75 centi (tri četvrtine dolara), a ruža košta dva dolara.” Čovjek se nasmijao i rekao: “Ma, hajde, uđi samnom. Ja ću ti kupiti ružu.” I, tako, djevojčici je kupio ružu a zatražio da za njegvou majku aranžiraju i brzom poštom pošalju buket cvijeća. Na kraju je djevojčici predložio da je odveze kući. Pristala je, rekavši: “Da, molim vas! Možete me odvesti do moje majke.” Usmjerila ga je ka mezarju/groblju gdje je stavila ružu na svježu humku.

Čovjek se odmah vratio u cvjećaru, otkazao slanje poštom, uzeo buket cvijeća, vozio preko 300 km i lično ga uručio majci. Pametnom je i išaret dovoljan!
Ako izgubiš oba roditelja, očekuj iskušenja u životu! Rekao je Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao: “Ako ti umru oba roditelja, očekuj iskušenja u životu!“ Zašto? Zato što su ti tvoj otac i majka bili štit od belaja i iskušenja SVOJIM DOVAMA. Odnosno, tvoji roditelji sa svojim „oružjem“, bili su prepreka tvojim iskušenjima i nesrećama. Da li ima išta jače, bolje i ljepše od majčine ili očeve dove? Kad kreneš na put, da ti majka kaže: “Sine, neka ti je Allah na pomoći.“ Bilo kad i bilo gdje, dova roditelja je uz tebe, bilo javno ili tajno. Koliko su puta uputili za tebe dovu a da ti ne znaš? Mnogo, koliko mnogo, saznat ćeš na Sudnjem danu. Ako je ičija dova iskrena, onda je to majčina ili očeva dova za svoje dijete. Njena ili njihova dova je uvijek uz tebe. Oni dove za tvoje zdravlje, sreću, uspjeh, posao, nafaku, brak, porodicu, tvoju djecu, za sve što imaš i što te čeka u životu.

Pazite, život je kratak. Provedite što više vremena sa osobama koje vas vole. Uživajte u svakom momentu sa njima prije nego što bude kasno.
Znate, i faraon se pokajao, ali tek kad mu je duša došla u grlo. No, tada je bilo sve gotovo. Šta ti znači život bez ljubavi prema voljenim i najdražim?!
A nema ništa preče od porodice. Nažalost, današnja civilizacija čini primarnim materijalna dobra, kod čovjeka rađa želju za što lagodnijim životom a sa što manje učenja, rada, odgovornosti i obaveza. Sljedećih nekoliko rečenica vjerodostojno odslikava raspoloženje današnje omladine: Ko će da jede? – Ja! Ko će da spava? – Ja! Ko će na Facebook? – Ja! Ko će u kafić? – Ja! Ko će da živi u komfornom stanu ili kući? – Ja! Ko će da vozi dobro auto? – Ja! Ko će da radi? – E, pa, ne mogu sad sve ja!
Nekada davno postojalo je jedno ogromno jabukovo stablo. Jedan malehni dječak volio je da se svakodnevno igra oko ovog stabla. Verao se do vrha njegovih grana, jeo jabuke i kunjao u njegovoj hladovini. Dječak je volio to stablo, a i stablo je voljelo da se igra sa njim.
Vrijeme je prolazilo, a dječak je odrastao. Nije se više svakodnevno igrao oko ovog stabla. Jednoga dana vrati se dječak stablu tužan. Stablo reče dječaku: „Dođi i igraj se sa mnom.“ Dječak odgovori: „Ja nisam više malehan da se igram s tobom. Želim igračke i potreban mi je novac da ih kupim.“ Stablo reče: „Žao mi je, ali ja nemam novca! No, ti možeš otrgati moje jabuke, prodati ih i zaraditi novac koji želiš.“ Dječak je bio vrlo radostan, popeo se na stablo, obrao sve jabuke i otišao zadovoljan. Nakon toga, dječak se nije vraćao stablu, pa je ono bilo vrlo tužno. Jednoga dana vrati se ovaj dječak jabukovom starom stablu, ali sada kao odrastao čovjek. Stablo se obradovalo njegovom dolasku i reklo: „Dođi i igraj se sa mnom!“ Dječak, sada odrastao čovjek, rekao je: „Nemam više vremena za igru sa tobom, odrastao sam i odgovoran sam za svoju porodicu. Potrebna nam je kuća da se u njoj skrasimo, pa možeš li nam pomoći u tome? „Žao mi je“, odgovori stablo, „ali ti možeš odsjeći sve moje grane (stubove) da od njih sagradiš sebi kuću.“ Tako je čovjek poodsijecao sve grane i napustio stablo radostan. Staro jabukovo stablo se radovalo njegovoj sreći, ali čovjek se više nije vraćao. Stablo je ponovo bilo usamljeno i tužno.
Jednog toplog ljetnog dana vrati se čovjek a stablo se ponovo obraduje njegovom dolasku. Stablo reče: „Dođi i igraj se sa mnom.“ Čovjek mu reče: „Vrlo sam umoran, a počeo sam i stariti. Htio bih negdje otploviti da se malo odmorim. Možeš li mi dati čamac?“ Stablo odgovori: „Od mog debla (trupa) možeš napraviti čamac i s njim ploviti gdje želiš i radostan biti.“ I tako, čovjek odsječe jabukovo deblo i od njeg napravi čamac. Otplovio je i dugo se nije vraćao. Konačno, čovjek se vratio nakon nekoliko dugih godina. „Žao mi je, dijete moje drago, ali više ništa nemam da ti dam“, reče stablo. „Nema više jabuka“, reče stablo. Čovjek reče: „Nije važno, ionako više nemam zubi da ih grizem.“ „Nema ni debla da se uz njeg penješ, a nema ni grana da na njima sjediš“, reče stablo. Čovjek reče: „Za to sam ionako suviše star.“
Stablo reče: „Ja, doista, nemam više ništa da ti dam. Još su ostale samo moje uvehle žile“, reče stablo sa suzama u očima. Čovjek reče: „Sada mi ne treba ništa, potrebno mi je samo mjesto da se odmorim. Vrlo sam umoran nakon svih ovih godina.“ Staro stablo reče: „Dobro! Žile staroga stabla su najbolje da se na njih nasloniš i na njima odmoriš. Dođi sjedi pokraj mene i odmori se.“ Čovjek se primače, sjede, a staro stablo s osmijehom proli suze radosnice. Znaš li ko je ovo staro jabukovo stablo, a ko ovaj čovjek? Čovjek si ti, a stablo tvoji roditelji.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, popravi naše stanje, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin


Dzemat je sklad – ne narusavaj ga!

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Sa´aban – 1439.H. / 11 Maj 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Dzemat je sklad – ne narusavaj ga!

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,
Danasnju hutbu cu poceti sa par bitni informacija za nas i nas dzemat i nase okruzenje. Ovo je posljedna dzuma u mjesecu Sa´banu. Danas je 25. Sa´ban. Slijedeca je vec u mubarek mjesecu ramazanu. U srijedu – 16.05.2018. god. je prvi dan posta. A u utorak, ako Bog da, prva teravija. Teraviju namaz klanjamo za pocetak u 22.20, dakle 10.20.h, pa cemo kako dan bude duljio morati pomjerati klanjanje teravije. Bice te, petkom, svakako na vrijeme obavijesteni o tome. Teraviju namaz, shodno odluci vijeca Muftija i same IZBA, te vlastitom idztihadu, a u konsultaciji i sa nasim Mutevelijom, a naravno sve to u skladu sa Sunnetom Bozijeg Poslanika, od ove godine klanjamo, ako Bog da, od osam rekata, dakle osam rekata.

Drugo, moj dragi kolega, inace dugogodisnji Imam u dzematu „NUR“ Linz, prof. Rasim ef. Zahirovic je 05.05.2018.god. preslio na Ahiret i dzenazu namaz smo mu klanjali u ponedeljak, 07.05.2018. god. To je covjek, uprkost mnogim osporavanjima, a oni znaju ko su, neopisivo – neizmjerno doprinio razvoju, disiplinovanom radu kako svog dzemata, tako i cjelokupne IZBA. Mi Bosnjaci smo skolni tome da za zivota ne cjenimo nase umove i prvake, tek kad takve polozimo na Tabut, onda, tek onda isticemo njihove zasluge. Tek kad ih polozimo na Tabut, postaju generali.
Neki dan je bila i godisnjica smrti generala Mehmeda Alagica, kojem je srce puklo od nepravde. Pa kada su ga posjetili na smrtnoj postelji general kaze: „Ja sam odavno mrtav covjek. Umro sam onog momenta kada me je moja drzava izdala i kada su me proveli svezanog kroz Sanski Most. Tada sam de facto umro. Ovo, sada je samo moje odumiranje“. Pravda, to je Islam. Red to je Islam. Sklad to je Islam. Rad, to je Islam. Poredak, propisi, procedure, tacnost, to je Islam. Institucije, zajednistvo, dzemat, zajednica to je Islam. Boze podari nam vise pravde i pravicnosti i da cjenimo svoje umove i Ulemu i prvake vise i jace, a nasem prof. Rasimu ef. podari najljepse perivoje dzenneta i Tvoje najljepse nagrade onoga svijeta.

Trece, neki dan, na sve dzemate, pa i nas dospio je Mail od IZBA. Nije za javnost. Ne zelim ga citati. Informacije radi, samo Imamu i Muteveliji. Upustvo nama kako bi preventivno djelovali. Jer bolje je sprijeciti nego lijeciti. Da se ne narusava red i sklad dzemata i dzematlija. Bosnjacki dzemati, hvala Allahu u dobroj mjeri slijede procedure, propise, te zakone same drzave, ne remeteci red kako u samom dzematu, tako i samoj zajednici i gradu u kojem djeluju. Neki dan je smjenjen jedan Imam i Mutevelija dzemata, kao najodgovorniji ljudi po novom Islamskom Zakonu u Austriji, te samim Statutima dzemata, a sve zbog narusavanja reda onoga sto se zove dzamija. Zbog ne postivanja institucija, pravila i procedura, te nepromisljenih odluka i poteza istih. Slijedeci takav i slican potez ce dovesti do odluke da ista dzamija ili isti i slicni dzemati budu zatvoreni.
Vremena se mjenjaju, te uvode nova pravila, procedure i poredak. A sve kako bi se znalo ko sta i kako radi i ko sta i kako je odgovoran. Pravila i procedure koje su neophodne kako bi se postovale Insitucije, kako drzave, tako i Islamske Zajednice, te kako bi se postovao sam dzemat kao institucija, njegova pravila i red, kako bi se postovao Imam, Mutevelija i sam odbor dzemata.
O tim pravilima i procedurama ce te biti svakako shodno prilici postepeno obavijestavani, kako bi znali i postovali. Jer ne primjereno je da citav dzemat ispasta zbog par pojedinaca koji su skloni narusavanju necega sto se zove red, sklad, pravila, procedure, zakoni te postivanje institucije dzemata i Islamske Zajednice, te drzave Austrije.

Draga braco, danas naglasavam o cemu govorim, a to je: Dzemat je sklad – te, ne narusavaj ga. Devedeset devet je Allahovih lijepih imena. Među njima i ono koje Ga, el – Musawirom, opisuje – Onim koji likove daje. Uzvišeni neprekidno stvara, „Svakog časa On se nečim zanima“. /Rahman, 29/. Sve što On stvara posebno je, drugačije, slično postojećem, ali nipošto isto. Ne postoje dvije iste stvari u Njegovom stvaranju.

U najljepšem obliku „FI AHSENI TAKWIM“, stvorio je čovjeka i svakom drugačiji, samo njemu svojstven lik dao. Nisu samo izgledi ljudi drugačiji, i karakteri i prirode ljudske su različite. Sve, u kosmosu razlike, Allah dž.š. u skladni svijet, ustvari svjetove, koji se dopunjuju, nipošto isključuju, ujedinjuje. Red i ravnoteža, to je Allahovo djelo.

Među stvorenjima Božijim i svjetovima vidljim i nevidljivim, čovjek je, samo je čovjek, onaj kome je Allah dž.š. govorio i pravila ponašanja objavio. Svi svjetovi i stvorenja sva, osim čovjeka, nisu u mogućnosti biti neposlušni, niti mogu ravnotežu i red u kosmosu narušiti. Čovjek može, ali mu to Allah dž.š. zabranjuje.

Allah dž.š. čovjeka poziva da ne čini ništa što narušava red i remeti ravnotežu. I u najtežim, vanrednim okolnostima, onim ratnim, Poslanik zapovijeda čovjeku, ne pali usjeve, ne ubijaj nedužne, ne ruši hramove. Da ne bi iz prirode, remeteći ravnotežu, uzimao mnogo, Poslanik želi obuzdati čovjekovu pohlepu i zabranjuje mu da sakuplja ono što ne može pojesti, da gradi ono u čemu neće stanovati… Da ne bi među ljudima inicirao sukobe, Poslanik čovjeka upozorava da se ni sa kim ne sukobljava i ne svađa oko onoga što će svakako ostaviti i što će mu kad na tabut dođe bezvrijedno biti.

Čovjek nije stvoren da živi sam, društveno je biće. Stavarajući ljude različitim, svakom je čovjeku dao i različite sklonosti, sposobnosti kako bi se oni dopunjavali, pomagali i podupirali.

Čovjek ne može sam, pa je Allah od njega drugu njegovu stvorio i brak naredio i pravila istog čovjeku objavio kako bi tu zajednicu, za čovjeka nužnu, skladnom učinio.
Čovjek ne može sam, pa je Allah dž.š. porod i porodicu čovjeku dao i prava i dužnosti u njoj Objavom uredio, kako bi ta osnovna ćelija društva bila zdrava i skladna.
Čovjek ne može sam, pa ga je Allah obavezao da rodbinske veze održava i čuva. Čuvanje tih veza je izuzetno dobro djelo, ali i grijeh ozbiljan ukoliko čovjek rodbinu zanemari i rodbinskim vezama leđa okrene.
Čovjek ne može sam, pa je i komšijske odnose vjera naša i uredila i naglasila. Komšiji ćeš i kurban odnijeti, čak je nevažno kojoj vjeri komšija pripada, a kraj komšijske djece ako su ona uskraćena nečim, nećeš pronijeti ni dinju, ni lubenicu, ni kesu voća, ni bombone…, ako ih nećeš počastiti.
Komšijski odnosi su toliko od voljenog nam Poslanika naglašavani, da su ashabi pomišljali, imat će komšija pravo naslijediti komšiju, a sve zbog jasne činjenice da čovjek ne može sam.
Čovjek ne može sam, pa mu je Allah dž.š. naredio džemat. Allah dž.š. nas je obavezao da se užeta Njegova čvrsto držimo i ni u čemu ne dijelimo. Kazuje nam da je vjerom, njenom osnovnom i temeljnom odrednicom, LA ILAHE ILLELLAH, ujedinio srca naša. Šta bi nas ovdje u ove safove okupilo osim LA ILAHE ILLELLAH? Uistinu ništa, Allah dž.š. kaže: „Da si potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio“/Enfal, 63./.

Šta god narušava sklad džematski, vjera naša zabranjuje. Eto svi znamo dokle ide ta zabrana uznemiravanja u džematu da je nepoželjno da prije dolaska u namski saf jedeš luk jer neugodan zadah bi mogao bihuzuriti brata do tebe. Da bi u džematu svi bili rahat i u njemu vladao sklad, Allah dž.š. naređuje da se kad u džamiju krenemo lijepo obučemo, okupamo i namirišemo. Sta znaci lijepo obucemo. To znaci, da ne dolazimo u saf a ljudi iza nas vide nas avert koji nije prekriven. To znaci bos u dzamiju ne gaziti. To znaci u saf dzamijski ne stajati u kratkim havajskim sorcevima, pa maker i bili ispod koljenja. Nije to od adaba dzamije covjece, nije kulturno tako. Muslimanu je zabranjeno uznemiriti biljku, životinju, zabranjeno mu je učiniti bilo šta što će uznemiriti čovjeka, i strogo zabranjeno sve što će narušiti red i poremetiti ravnotežu u džematu.

Koliko je Poslanik vodio računa o džematskom skladu, o zajedništvu njegovih sljedbenika, možda najbolje svjedoči hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim, pa je njegova vjerodostojnost neupitna a u njemu se kaže: „Imam je postavljen da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega. Kada donese tekbir, donesite i vi. Kada učini ruku’, učinite i vi. Kada rekne: ‘Semi’Allahu limen hamideh’, recite: ‘Allahumme Rabbena leke-l-hamd’. Kada učini sedždu, učinite i vi. Kada klanja sjedeći, klanjajte i vi sjedeći“. Imam je dakako postavljen od nekoga ko je njegovu stručnost provjerio i ko nad ispravnošću njegovih postupaka bdije.

Nikome nije dato pravo da džematski sklad narušava. Jedinstvo u safu je osnov svakom, i u svim sferama životnim, jedinstvu našem. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku kad sjediš dok džemat klanja. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako ti se ibadetska praksa razlikuje od džemata u kojem si. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako napuštaš džemat prije nego je imam „oglasio“ kraj.

Koliko je važno to jedinstvo džematsko i koliko se ono reflektuje na naše jedinstvo uopće govori i činjenica da naša ulema zahtijeva od svih da prakticiraju onaj mezheb i onu ibadetsku praksu koju prakticira džemat u kojem se nalaziš. Prof. dr. Salih Fevzan profesor na Islamskom Univerzitetu Muhammed ibn Saud u S. Arabiji je upitan: „Da li je musliman obavezan slijediti mezheb zemlje u kojoj živi ili treba da proučava neki drugi i njega slijedi? Odgovorio je: „Ako su stanovnici te zemlje sljedbenici jednog od sunijskih mezheba, ne treba biti drugačiji od njih. Ti mezhebi su dobro proučeni i ne treba izlaziti iz okvira mezheba koji se tu prakticira, ne treba se razlikovati i zbunjivati ljude“. Svevišnji Bože daj nam da se nikad i ni u čemu ne dijelimo i ne podvajamo.

U Siriji je danas dvanaest vojski, dvanaest vojski i covjek je toliko neuk, toliko ne upucen, napusti porodicu i odo ja kaze ratovati, u dzihad ici. Kakav nesklad i nered takav zivi. Kakvo nasilje sebi i porodici, i zajednici takav radi. Kakvu stetu dzematu, drzavi i Ummetu cini. Ide za samoproglasenog Halifu da ratuje na tudje podneblje. A ni sam ne zna sta Halifa znaci. On nezna da je svaki covjek Halifom od Boga na zemlji postavljen. A to znaci da svaki covjek je odgovoran prije svega za sebe, svoju porodicu, svoje selo, dzemat, zajednicu, drzavu i odgovoran da odrzava red i ravnotezu u prirodi, da joj ne steti, da je odrzava itd.

Muslimani su Ummet, i to kako Allah dž.š. kaže, najbolji. Najbolji smo, tako Allah dž.š. veli, ako naređujemo dobro, odvraćamo od zla i u Stvoritelja čvrsto vjerujemo. Mi smo danas nažalost Ummet bez snage. Snagu smo izgubili dijeleći se i sukobljavajući. Sukobima je često predhodila obična podjela u džematu, obična razlika u mezhebu i nevažna razlika u ibadetskoj praksi. Poslanik, želeći odstraniti svaku mogućnost razilaženja, odstraniti, svaku klicu sukoba, insistira na jedinstvu džemata i ujednačenosti ibadetske prakse. „Imam je postavljen da ga slijedite, pa se nemojte razlikovati od njega“, eto to je Poslanikova poruka kojom on čvrsto utemeljuje zajedništvo i snažno odgoni i svaku pomisao na razlike koje bi mogle postati uzrok razdoru.

Molimo te Bože, da svi Bošnjaci i svi muslimani ozbiljno shvate navedeni hadis kako se ne bi nikad dijelili i ni u čemu podvajali. Uzvišeni Bože, pomozi nas da dostojni povjerenog nam hilafeta na zemlji budemo. Amin!

Ramazan hoce da gledamo dusom

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
03 Ramazan – 1439.H. / 18 Maj 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Ramazan hoce da gledamo dusom

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovani dzemate,
U Kur’anu je poziv: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni. (Al-Tawbah, 119) Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih djela klone. (Al-Baqarah, 177)

Poštovana braćo, dolaze nam dani mubarek-ramazana, za koje je Allahov Poslanik a.s rekao: O ljudi, došao vam je ramazan s blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su trenuci bolji od svih drugih trenutaka. Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Božiji oprost. Sjetite se, dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjega dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.

Allah dž.š. obavezao je ljude postom iz velike milosti i mudrosti i s plemenitim ciljem. Taj propis ima formalnu, vidljivu stranu, kojom se od nas zahtijeva da se u toku dana, od zore do zalaska sunca, sustegnemo od hrane i pića, te tjelesnih strasti. To je jasno iz teksta Kur’ana: Jedite i pijte sve dok vam bijela nit od crne niti zore razgovjetnom ne postane, a potom do noći postite, žene ne usrećujte dok se u itikafu džamijskom nalazite, to su Allahove granice i njima ne prilazite! (Al-Baqarah, 187)
Ono što se, međutim, ne može na prvi pogled opaziti izvana, već dolazi samo iz nutrine postača, jeste duhovna strana posta. To su plodovi duše, koji su daleko važniji i koje je Allah učinio glavnim ciljem prema kojem se postač kreće: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka čini dobra djela! (Al-Kahf, 110) A milost Moja obuhvata sve. (Al-‘Araf, 156)
Kao što su za prispijeće i zrijenje svakoga ploda potrebni vrijeme, voda i sunce, i za odgoj duše su potrebni ibadeti, post i milosrđe. Allah nam je obznanio namaz, post i zekat, kako bi se naš duh ispravno razvijao i kako bi se jačala naša volja za savladavanje životnih poteškoća. Naravno, i kako bismo zaslužili Njegovu milost, za koju On kaže: Dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali…

Post je lijek duši. Njegovi efekti se prepoznaju u pravilnom usmjerenju snaga i mogućnosti duše. Bez pobožnosti – takvaluka duša pobolijeva, a duh zamire, postaje nesposoban da se kreće, dovodi vjernika u stanje nepokretnosti. A nepokretnost je klinička smrt muslimana i nju osjećamo svi danas.

Jedna hikaja kazuje da je neki bogati otac poveo sina na selo. Želio je da mu pokaže koliko ljudi mogu biti siromašni. Proveli su nekoliko dana kod siromašnih seoskih porodica. Kad su se vraćali kući, otac reče sinu: „Jesi li vidio koliko ljudi mogu siromašni biti“? Na to pitanje sin ocu dade odgovor koji ga zaprepasti. Reče mu: „Vidio sam sljedeće: Mi kod svoje kuće imamo jednog psa, oni imaju četiri. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji se pruža do polovine avlije, oni imaju potok koji nema kraja. U našoj bašči su umjetne lampe, u njihovim baščama sijaju zvijezde. Naš pogled doseže do avlijske ograde, a njihov obuhvata cijeli horizont“. Otac je ostao zbunjen, ne znajući šta da kaže, a sin završi svoj odgovor riječima: „Hvala ti babo što si mi pokazao koliko smo siromašni“.

Čista dječija duša ovaj svijet je vidjela drugačije. Vidjela ga je onakvim kakav jeste i zadovoljstvo našla u onome što čovjek obhrvan pohlepom uglavnom ne vidi. U izvorima naše vjere nalazimo da je rečeno, da bogatstvo, istinsko bogatstvo, nije u mnoštvu imetka, već u zadovoljstvu duše.

Dolazi nam najodabraniji, jedini u Kur’anu spomenuti mjesec, Ramazan. Dolazi nam, kao što kiša blagorodna dođe i suhu ispucalu zemlju oživi i ona se, kiši zahvaljujući, ukrasi. Dolazi nam da rahmet, magfiret, od vatre zaštitu i nur, prospe, obilno i neizmjerno na nas i da nam dušu osvježi, probudi je i omogući joj da svijet, ovaj dunjalučki, vidi drugačijim, da ga vidi onakvim kakav on stvarno jeste.

Allah dž.š. nam kazuje da ono što okom od dunjaluka vidimo, varka je. Kazuje nam da ovaj svijet, igra i zabava je. Ali evo Ramazana, evo blagoslovljenih i odabranih dana koji će nam omogućiti da svijet gledamo dušom, dušom očišćenom i oplemenjenom, omogućit će nam da tim pogledom shvatimo, da istinsko bogatstvo nije u mnoštvu dunjalučkih dobara, već u mnoštvu dobrih djela. Zašto će siromasi, vjernici siromasi, na Danu sudnjem biti odabrana skupina i prvi s Poslanikom ući u Džennet? Zato što će, kad se primijenu pravila i kriteriji vrijednovanja, oni biti bogataši. Ništa od Dunjaluka nikome, na svijetu budućem, neće biti od koristi i zato to i nije istinsko bogatstvo.

Dolazi nam Ramazan da nas povede Istini i da nam pokaže šta je to stvarno vrijedno i šta će nam kad sve materijalno postane ništavno, biti korisno. U Ramazanu vjernik ne gleda Dunjaluk samo okom. Na dušu mu blagorodna kiša, blagodati ramazanskih pada i ona oživi, progleda i rekne: Postom, ustezanjem od jela i pića i užitka tjelesnog, od zore do zalaska sunca, ja tijelo ovo koje mi je odjeća, učim, vježbam da se odrekne svakog užitka koji se nalazi iza granice od Boga određene.

Postom, tim ustezanjem od hrane i vode, tim stomakom gladnim, ja se učim razumjeti gladnog. Ramazan me stavlja u njihov hal i govori mi, o čovječe, ima gladnih pokraj tebe. Veliko ćeš dobro zaraditi, izuzetno bogatstvo steći, nahraniš li ih, obučeš li ih, pomogneš li im. Ramazan hoće, on zbog toga dolazi, da naše duše progledaju, da one vide Dunjaluk, a one znaju da ih ništa materijalno ne hrani. Hrana im je zadovoljstvo, a zadovoljstvo najveće je čovjeku kad dobro djelo učini. Allah dž.š. kad o nevjernicima govori, kaže: „Ali, oči nisu slijepe, već srce u grudima“./Hadždž, 46./.

Dolazi nam Ramazan da nas povede Putu pravom, i da nam pokaže, ko je to istinski siromah. Siromah je onaj ko pred Gospodara svjetova dođe bez sedžde, bez rukua, ko pred Gospodara svjetova dođe i na prvo postavljeno pitanje ne znadne odgovor. Jedna sedžda u Ramazanu, kao njih sedamdeset izvan Ramazana je, a ako je sedžda dobrovoljnog namaza, ona se kao farz piše ako je u ramazanskom danu učinjena. Dolaze nam ramazanski dani u kojima je šejtan okovan i sputan, pa nam je put ka džamiji i do sedžade olakšan. Hoće Ramazan da naša duša osjeti ljepotu i da slast u robovanju Bogu doživi. Koliko god da si sada, ovdje na Dunjaluku bogat, koliko god dunjalučkih dobara posjeduješ, dokle god da ti u avliji bazen seže, ako sedžde nemaš, bit ćeš siromah istinski. O čovječe, dopusti Ramazanu da ti dušu blagorodnom kišom milosti i Upute oživi i da ona vidi, spozna koliki si siromah ako u ibadetu nisi. Ramazan ima zadaću dušu našu očistiti da Dunjaluk vidi onakvim kakv on jeste, prolazan i kad na tabutu budemo, potpuno bezvrijedan.

Dolazi nam Ramazan da nas povede u okrilje propisa naše vjere i da nas nauči kako sebi bašče sa beskrajnim potocima i od meda i mlijeka rijekama, obezbijediti. Dolazi nam da nam pokaže put do boravišta koje pogled obuhvatiti ne može jer je veličine nebesa i zemlje. Ramazan je pravo vrijeme, to je ustvari jedino vrijeme, u kojem je duši omogućeno vidjeti istinu jasno jer se u njemu objedinjuju svi ibadeti, i ruhijje, i bedenijje i malijje, i ibadet duše, i tijela, i mala.

Ramazan kaže, o čovječe, bit ćeš bogat kada to bude za tebe najvažnije, ako budeš od imetka dijelio. Nisi upotpunio Ramazan ako nisi od imetka dijelio, neće se ni post primiti bez sadake. Nisi ni život razumio, niti svoju zadaću halife Božijeg shvatio ako Dunjaluk samo sakupljaš i od njega ništa ne dijeliš. Ramazan dolazi da nas uči, da nas mijenja, da nas oplemeni, Stvoritelju i Poslaniku približi. Dolazi Ramazan da nas opomene i u ravnotežu između tijela i duše vrati. Ramazanu, hvala ti što nam dolaziš i što nam omogućuješ da nam oči dušom gledaju i da nam srca suštinu našeg postojanja razumiju.
Na kraju, neka nam u nadolazecim ramazanskim danima naročit smjerokaz u našem svakodnevnom postupanju budu riječi našega Poslanika: O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.
Uzvišeni Bože, daj našim dušama koje su grijehom uprljane, blagorodne kiše Tvoje milosti i oprosta i učini nas bogatašima na Danu sudnjem. Amin!

Postis li ili Gladujes?

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
10 Ramazan – 1439.H. / 25 Maj 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Postis li ili gladujes?

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovani dzemate,
Kao prvo, danas želim da podijelim s vama nešto u pogledu kur’anskog ajeta: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je Uputa za ljude, i jasan dokaz Pravog Puta i razlučivanja Istine od laži.” (El-Bekare, 185) Allah dž.š. govori o Ramazanu samo jednom u cijelom Kur’anu. Dakle, od oko 6.666 ajeta, i na 600 stranica, Uzvišeni Allah spominje Ramazan samo jedanput.

Kada govorimo o Ramazanu, svi muslimani u svijetu prvo pomisle na post. Prvo što nam padne na pamet je da treba postiti mjesec dana. Naravno, o obavezi i svrsi posta Uzvišeni Allah govori u dva prethodna ajeta iste sure: “O vjernici, propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekare, 183) Iz ovog ajeta se razumije da glavni cilj posta nije glad i žeđ, već bogobojaznost, pokornost našem i Stvoritelju cijelog kosmosa, vidljivog i nevidljivog svijeta.
No, interesantno je da kada Allah dž.š. govori o Ramazanu, On ga ne predstavlja postom. On kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je Uputa za ljude, i jasan dokaz Pravog Puta i razlučivanja Istine od laži.” Drugim riječima, kada govorimo o Ramazanu, prvo o čemu treba da razmišljamo je bogobojaznost i Kur’an, a ne glad i žeđ, dužina dana, vrućina itd.

Svi znamo da je Ramazan vrijeme kada treba povećati ibadet, učiti što više dova, odreći se grijeha, što više učiti istigfar, tražiti oprosta za počinjene grijehe, ići u džamiju više nego obično. Dakle, ako i ne znaš puno o islamu, svjestan si da je Ramazan posebno vrijeme kada trebaš učiniti nešto posebno za Allaha i sebe. Svi muslimani, manje-više, osjećaju tako. Uzvišeni Allah nam je u Kur’anu dao ključ kako Mu se približiti u ovom mjesecu. Taj ključ je upravo Kur’an. To je Knjiga Uzvišenog Allaha, koja je objavljena da nam bude uputa i vodič u životu.
Stoga, ako zaista želiš da se približiš Allahu dž.š. ako hoćeš da ispuniš ono što je cilj Ramazana za mene i tebe, onda Ramazan mora biti prvenstveno mjesec Kur’ana. Dakle, za sve nas, glavna stvar tokom Ramazana mora biti Kur’an. Ovog mjeseca se moramo ponašati kao da do sada nismo imali nikakve veze sa Kur’anom. Kao da se prvi put susrećemo s njim. Počinjemo, dakle, sve ispočetka.

Pazite, Allah dž.š. govori uporedo sa Ramazanom i o Kur’anu. Uzvišeni Allah govori da je Kur’an: “Uputa za ljude, i jasan dokaz Pravog Puta i razlučivanja Istine od laži.”
Čim neko izgovori Kelimei šehadet zna da je Kur’an uputa za čovječanstvo. Zato kada Allaha dž.š. govori o Kur’anu uporedo sa Ramazanom, znači da sve trebamo početi ispočetka. Dakle, moramo početi učiti/čitati, proučavati Kur’an, razmišljati i misliti o njegovom značenju i porukama, naredbama i zabranama u ovom blagoslovljenom mjesecu kao da to nismo nikada do sada radili. S toga sa Ramazanom počinjemo sve ispočetka, i ja, i ti i svi mi. Kao da se s Kur’anom susrećemo po prvi put. A za većinu i jeste otprilike, nažalost, po prvi put.
A divno je to, jer ako ispunimo obaveze prema Ramazanu, ako ispunimo ono što Allah dž.š. očekuje od nas da ispunimo tokom Ramazana, bit će mu, kako kaže Poslanik s.a.v.s. oprošteni svi raniji grijesi.
Dakle i po tom pitanju počinjemo ispočetka. Kao što započinjemo novi život u Ramazanu, tako počinjemo ispočetka i sa Kur’anom.
Aiša r.a. prenosi da je Muhammed s.a.v.s. rekao: „Zaista kuća u kojoj se uči Kur’an svijetli stanovnicima neba kao što zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje.“ Kaže se i da kuća u kojoj se uči Kur’an svijetli svjetlom pomoću kojeg se navigavaju nebeska bića, kao što se lađe na morskoj pučini navigavaju pomoću zvijezda. A nad onima koji uče i proučavaju Kur’an meleki šire svoja krila i na njih se prosipa Allahova dž.š. milost. Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je da će Allah dž.š. nagraditi učača Kur’ana za svaki proučeni harf/slovo sa deset nagrada.

Ibn Kesir kaže da u Kur’anu ima tri stotine i dvadeset hiljada slova/harfova, pa ako to pomnožimo sa deset nagrada, to bi značilo da bi čovjek samo za jednu hatmu zaradio 3 miliona i 200.000 dobrih djela ili sevapa. A ako bi svaki mjesec proučio po jednu hatmu, znači da bi godišnje stekao skoro 40 miliona dobrih djela. Subhanallah! Na ovaj način proširujemo svoje znanje, živimo u skladu Kur’ana, a postižemo i ogromnu nagradu. A da bi se proučio jedan džuz potrebno je od dvadest minuta do jednog sata. Ucenje Kur’ana treba postati svakodnevna navika pa makar učili/čitali samo po jednu stranicu dnevno. Obavežimo se na to.
Poslanik s.a.v.s. također je rekao: „U kući u kojoj se uči Kur’an prisustvuju meleki, a udalje se šejtani i ona je prostrana za ukućane. U njoj se povećava dobro, a umanjuje zlo. Kuća u kojoj se ne uči Kur’an stjecište je šejtana, meleki iz nje bježe, ukućani u njoj tegobe osjećaju, u njoj se blagodati umanjuju i zlo se povećava.”

Drugo sto danas zelim s vama da podjelim, odnosno upitam je POSTIŠ LI ILI GLADUJEŠ???
Ne zna čovjek, a ni znati ne može, jer sve mu je ograničeno pa i moć poimanja, kakvu blagodat i dobra koliko nam donosi Ramazan. Vec sa sutrasnjim danom smo u drugoj trecini Ramazana. Iz hadisa znamo da je prva njegova trećina, ova u kojoj se jos danas nalazimo, Rahmet – Milost. Sva stvoreja Božija, milost Njegovu trebaju, i On je Uzvišeni svima i dariva. Kaže nam: „Milost Moja obuhvaća sve“./A’raf,156./. Ovdje na Dunjaluku, On Svevišnji sve obasipa neizmjernim darovima, nebrojivim blagodatima, i sve postoji i opstaje, milosti Njegovoj zahvaljujući.
Od svih stvorenja Njegovih samo smo mi, čovjek je samo, onaj čiji odlazak s ovog svijeta je nazvan, povratkom. Nije nikome osim nama data sloboda izbora i niko osim nas nije razumom obdaren.
Naš život, čovjekov životni put, se ne završava s odlaskom sa Dunjaluka. Naš odlazak je povratak. Kad se vratimo, šta će nam se desiti? „On će vas o onome što ste radili obavijestiti“./Džuma, 8./.
Eto, tog svog na zemlji namjesnika, Allah dž.š. nije ostavio da se sam snalazi, da zemljom, Dunjalukom luta. Objavu i Poslanika je poslao i put ka uspjehu pokazao. Šta da radi, naredio mu kako bi pri povratku Gospodaru bio sretan i zadovoljan.
U danima smo koji su posebni i koji se zajedničkim imenom zovu RAHMET. Trebat će nam milost Božija kako bismo se spasili i džennetskog rahatluka domogli. Nakon što Allah dž.š. u suri A’raf reče da milost Njegova obuhvaća sve, On naglasi da će je posebno dati onima koji se grijeha klone, koji su bogobojazni, koji zekat daju i u ajete Njegove vjeruju.
Da bi se te, posebno darivane, milosti domogli treba se od grijeha udaljiti. Od grijeha može udaljiti samo strah od Boga, takvaluk. Ovo je mjesec kad se bogobojaznost snaži. Njegov temeljni ibadet, post, ima upravo taj cilj, „da biste bogobojazni bili“. /Bekare 183./. Mi samo Allaha radi, niko nam ništa ne bi uradio, možda nas ne bi ni prekorio kad bi nas vidio da danas jedemo i pijemo, samo Allaha radi mi postimo. Nema straha ni od kog, Božije zadovoljstvo je razlog zbog čega to činimo. Nema sumnje, post je rezultat naše vjere koja nam srca nastanjuje.
Post će biti istinsko naše dobro djelo, radovat ćemo mu se na Ahiretu, kao što se ovdje iftaru radujemo, ako s njim osnažimo našu vjeru, učvrstimo bogobojaznost, postanemo jači u borbi sa grijehom, odlučniji pri susretu sa šejtanom. Ramazan je došao u naše kuće, sela, gradove…. Kad ode, ne bi smjelo biti da isti broj kladionica i kockara je. Strah od Boga i naša žudnja za milošću Božijom ih je zatvorila i nas porodici, a ne kocki vratila. Kad ode Ramazan, ne bi smjelo biti da i dalje s komšijom ne govoriš i ljude oko sebe bihuzuriš. Strah od Boga i snažna želja za milošću Božijom, usmjerila te na ljubav prema bratu, i da mu pomogneš, zove te. Kad ode Ramazan, ne bi smjelo biti da tvoj korak ka dobru bude zaustavljen, da tvoj put ka milosti Božijoj bude zatvoren.
Braćo, nije dovoljno samo ostaviti užitak tjelesni da bi se postigao cilj. Da bi bogobojaznost osnažili, a to je cilj, potrebno je da razgaovaramo sa sobom i da vidimo gdje smo i kako možemo biti bolji. U tom razgovoru sa sobom, o čovječe, ne zanemari ono što ti Gospodar poručuje. To što ti On govori, radi tvog dobra govori. Milost posebnu, onu na Ahiretu, dobit će i onaj koji u ajete objavljene vjeruje.
Allah dž.š. kaže da je alkohol i kocka haram, zlo, u njima je, kaže On, propast tvoja. Sad u ovim danima, prve ramazanske trećine, trećine rahmeta, postiš, ostavio si hranu i vodu i užitak svaki. Zašto? Jer želiš osnažiti bogobojaznost. Znat ćeš jesi li uspio ako stvarno povjeruješ u ajet objavljeni i snagom vjere koju je Ramazan osnažio, ostaviš svaki grijeh. Ako poslije Ramazana opet na tvoj sto se vrati alkohol a u tvoj živor svakodnevni posjeta kladionici, ako se u tvoj govor vrati ogovaranje i bihuzurenje drugih, ako u tvoj zivot se vrati lose ponasanje i ahlak i cud i moral, ti si tad samo bio u ovim ljetnim danima gladan i žedan, nisi postio.
„Vjernici će postići ono što žele“./Mu’minun,1./. Sama riječ vjernik, podrazumijeva da onaj koji se tako deklariše, u ajete vjeruje. Među objavljenim je i onaj koji nas zove da preko tewbe do milosti Božije dođemo. „Reci: o robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Božiju milos! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je milosti“. /Zumer,53./.
Dani između ovog i narednog petka će biti dani magfireta. Dani u kojima će Allah dž.š. praštati svakom iskrenom pokajniku. Nema sumnje u ajete Božije, a On kaže, oprostit će sve grijehe. O čovječe, čuj poziv Božiji i pohitaj u okrilje Njegove milosti koja će na Ahiretu biti samo vjernicima darivana. Čuj čovječe, ovaj poziv koji nam Poslanik u kudsij hadisu od Gospodara prenosi. Allah dž.š. kaže: „Čovječe, storio sam te iz ničega. Dao sam ti sluh, vid, razum i srce. Robe Moj, pokrivam te, a ti Me se ne bojiš. Robe Moj, spominjem te, a ti Me zaboravljaš. Robe Moj, ja se stidim tebe, a ti se ne stidiš Mene. Ko je pleminitiji i darežljiviji od Mene? Ko je pokucao na Moja vrata, a da mu nisam otvorio? Ko je nešto od Mene tražio a da mu nisam dao? Zar sam Ja škrtica, pa da Moj rob bude prema Meni škrt“.
Ne budi škrt! Pokucaj na Allahova vrata tewbom! Otvori sebi put ka milosti Njegovoj! Post svoj učini istinskim dobrim djelom. Neka rezultat tvog posta bude bogobojaznost a ne glad.

Uziseni Boze daj nam snage da izdrzimo, prospi svoju milost na nas, jer smo nejaka bica, oprosti nama, nasim djedovima i roditeljima i spasi nas sve zajedno dzehennemske vatre. Amin.

Darovi mjeseca Ramazana

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
17 Ramazan – 1439.H. / 01 Juni 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Darovi mjeseca Ramazana

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovani dzemate,
U mjesecu ramazanu je Allah Uzvišeni podario ljudima najveću blagodat i milost: “U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je uputa ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra i zla.” (El- Bekare, 185.) U mjesecu ramazanu je Allah Uzvišeni propisao ljudima posebno sredstvo za stjecanje bogobojaznosti: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan generacijama prije vas – ne bi li ste bogobojazni bili!” (el-Bekare, 183.) Od Ibn Abasa navodi se predaja da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Kada bi sljedbenici moga ummeta bili svjesni Ramazana, željeli bi da cijela godina bude Ramazan.“
Ramazan se u predajama spominje, kao naš mjesec, kao mjesec Muhammedovog a.s. ummeta, a obavezni post koji je posebna karakteristika ovog mjeseca je označen kao Allahov. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi: Allahov Poslanik a.s. je rekao: Uzvišeni Allah kaže: “Svako djelo pripada sinu Ademovom, osim posta, on je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem”…

Svi mjeseci u godini su jednako Allahovi mjeseci, no kod mjeseca ramazana postoji istaknutost, posebnost koja mu daje jedan zaseban status. Muhammed a.s. je bodrio muslimane da veseli i srećni dočekuju ramazan, čestitao bi im ovaj mjesec i dobro koje sa njim podaruje Uzvišeni Allah. Isticao im je važnost natjecanja u vršenju svih vrsta pobožnosti u njemu kako bi ga cijelog proveli u atmosferi najdublje bogobojaznosti.
Resulullah a.s. je prenio riječi Uzvišenog Allaha koje govori melekima u provoj ramazasnkoj noći: “O Ridvane, otvori vrata Dženneta! O Malik, zatvori vrata Džehennema za postače iz ummeta Ahmedovog! O Džibrile, spusti se na Zemlju i okuj buntovne šejtane! Stavi ih u lance i baci ih u okeane da ne mogu sijati smutnju i kvariti post sljedbenicima ummeta Mog miljenika Muhammeda s.a.v.s.”

Također se u istoj predaji preneosi da Allah dž.š. naređuje pozivaču s nebesa da poziva tri puta svake ramazanske noći: “Ima li iko da nešto traži od Mene pa da mu ispunim želju? Ima li iko da Mi se kaje za učinjenjene grijehe pa da mu oprostim? Ko je taj ko će dati zajam Onome čiji imetak ne propada i Koji valjano ispunjava dato obećanje, ne čineći nikome nepravdu?”

Resulullah a.s. nadalje je rekao: “Svakog dana u vrijeme iftara Allah dž.š. oslobađa hiljadu hiljada duša od Vatre, a svaka od njih je već bila zaslužila ulazak u Džehennem. U posljednjoj ramazanskoj noći Allah dž.š. oslobađa onoliko koliko je oslobođeno tokom cijelog mjeseca.”
Također se prenosi hutba Poslanika a.s. o ramazanu u kojoj se kaže: ”O ljudi, došao vam je Ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu s.v.t. draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su sati bolji od svih drugih sata. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu s.v.t. u gostoprimstvo, u kome se smatrate Allahovim dobrim i plemenitim ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u ovom mjesecu biće primljen kod Allaha s.v.t. i dova biće uslišana. Tražite od svog Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju – čitanju Knjige koju vam je objavio. Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Allahov s.v.t. oprost. Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žedi Sudnjeg dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mladjima. Održavajte rodbinske veze. Oborite poglede od onoga što vjerniku nije dozvoljeno gledati i ono što je vjerniku zabranjeno slušati. Smilujte se prema siročadima drugih i Allah s.v.t. će se smilovati prema vašim. Tražite od svog Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu s.v.t. sa dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u kome Allah s.v.t. obasipa svoje robove milošću i prima dovu koja mu bude upućena. O ljudi, vaše duše su ovisne o vašim djelima. Oslobodite ih traženjem oprosta od grijeha. Vaša leđa su natovarena teškim teretom. Ublažite tu težinu što dužom sedždom. Znajte da se Allah s.v.t. kune Svojom veličinom da neće mučiti one koji klanjaju i sedždu čine i da ih neće plašiti džehennemskom vatrom kada svi ljudi dođu pred Gospodara svjetova.” Širazi, Kelimetur-Resuli, 362, Medžellet er-Rabita, maj 1998. godine.

Nemojmo zaboraviti da je znanje farz, da bez znanja o vrijednosti mjeseca ramazana nema ni radovanja njemu, da bez znanja o bilo kojoj stvari nema ni uspjeha. Svrha našeg posta nije glad i žeđ, njegova svrha je spoznaja viših vrijednosti i stjecanje bogobojaznosti, takvaluka, stjecanje ispravne u djela pretočene svijesti o Bogu, o nama, o svijetu na kom smo i svijetu na koji smrću idemo. Pred nama je jos nekih 13 dana osvjedočenja u sopstvene kapacitete i mogućnosti i 13 dana prosvljetljenja. Kad budemo učili Kur’an čitajmo i prevod, da ako Bog da, iz ramazana izađemo i pametniji.

Allahov Poslanik s.a.v.s. nas podučava da je “prva trećina mjeseca ramazana rahmet/milost, druga trećina je magfiret/oprost grijeha, a treća trećina je ‘itkun minennar/spas od džehennemske vatre.” Čovjek koji istinski vjeruje u Allaha dž.š. tokom cijele godine i cijelog života radi ono što od njega njegov Stvoritelj traži, a naročito tokom mjeseca ramazana da bi stekao Allahovu dž.š. milost, oprost i da bi bio spašen od džehennemske vatre. To i jeste svrha Ramazana, a i našeg kratkotrajnog dunjalučkog života. A koliko je Uzvišeni Allah milostiv prema sljedbenicima islamskog ummeta, svjedoči sljedeće:

Musa a.s. se obratio riječima Gospodaru svome: “Gospodaru moj, Adema si stvorio Svojom moći, i u njega si od Sebe život udahnuo, i naredio si melekima da ničice padnu pred njim, oprostio si mu i uveo ga u Džennet. Kako je moguće da Ti se dostojno zahvali na ovim silnim blagodatima?”
Uzvišeni Allah je odgovorio: “O Musa! Od Adema je dovoljno što je izgovarao: ‘El-hamdu lillahi rabbil-‘alemin’, ‘Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!’”
Zatim je Musa upitao: “Gospodaru moj, ako Ti se rob na rukuu obrati sa: ‘O, Gospodaru moj!’, šta mu kažeš?” Allah dž.š. je odgovorio: “Kažem mu: ‘Odazivam ti se, robe!’” “A ako to kaže na sedždi?” “Opet kažem: ‘Odazivam ti se, robe!’” “A ako Ti se obrati riječima: ‘O Gospodaru moj’, a griješan je?” Kažem mu: “Odazivam ti se, odazivam ti se, odazivam ti se!”
Dok je Musa a.s. primao od Allaha dž.š. Tevrat, pitao je svoga Gospodara: “Gospodaru moj, u Tevratu sam vidio zapisano da će se pojaviti ummet/narod kojemu će kada bude hranu konzumirao biti oprošteni grijesi, zato što su jelo započinjali sa Bismillom a završavali sa El-hamdu lillah. Gospodaru moj, učini da to bude moj ummet.” Allah dž.š . je rekao Musau: “O Musa! To je Muhammedov ummet!”
Zatim je Musa a.s. rekao: “Vidio sam zapisano na Pločama (Elvah) da će se pojaviti narod od kojeg kada neko naumi da uradi loše djelo pa ga ne učini, bojeći se Allaha, Ti ćeš mu to upisati kao dobro djelo. Gospodaru moj, učini da to bude moj ummet!” Allah dž.š. mu je rekao: “Musa, to je Muhammedov ummet!”
Musa a. s. je upitao: “Gospodaru moj, vidio sam na Pločama zapisano ime ummeta, od kojeg kad neko naumi da uradi dobro djelo pa ga ne uradi, Ti ćeš mu upisati dobro djelo, a ako ga uradi upisat ćeš mu od deset do sedam stotina dobrih djela. Učini, Gospodaru moj, da to bude moj ummet.” Uzvišeni Allah mu reče: “O Musa, to je Muhammedov ummet!” “Gospodaru moj, učini da i ja budem od Muhammedovog ummeta”, reče Musa.
Subhanallah, kad je Allah dž. š. ovako milostiv prema nama i odaziva nam se kad god Mu se dovom obratimo, zar insan može imati obraza a da Mu ne čini ruku’, sedždu, da ne klanja, ne posti i ne čini druge vrste ibadeta? Doista treba biti veliki džahil/neznalica, neposlušnik, inadžija i hrabar pa ne izvršavati Božije naredbe.

I Allahov Poslanik s.a.v.s. nas voli jer smo njegovi sljedbenici i čuvamo svoju vjeru islam. U jednom hadisu on kaže da smo mi njegov voljeni narod. To je za nas velika čast pa se trebamo truditi da to opravdamo svojim riječima, djelima i cijelim životom. Muhammed a.s. kaže: „O Allahu, saopći mome narodu da ga volim!” Njegovi ashabi rekoše: “O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoj voljeni narod?” On reče: “Vi ste moji ashabi/drugovi i prijatelji, ali moji miljenici su oni koji će doći poslije vas, vjerovat će mi, iako me neće vidjeti. Ko od njih uradi desetinu od onoga što vi radite, imat će nagradu kao vas sedamdeset, zato što vi imate drugove koji vas pomažu u slijeđenju pravog puta i imate mene kraj sebe, a oni to neće imati.“
Mi nismo i ne možemo biti kao ashabi, ali se svojim trudom zalaganjem i dobrim djelima možemo približiti njima. Zato dobro radimo i uzdajmo se u Allahovu milost, jer pripadnost islamu se očituje riječima i djelima.

Ramazan je uveliko u toku, pa trudimo se da nam svaka sekunda bude ibadet. I završimo današnju hutbu hadisom u kojem se kaže da je melek Džebrail rekao Poslaniku s.a.v.s.: “Teško onom ko dočeka mubarek ramazan a on ga prođe a da nije uspio zaslužiti da mu budu oprošteni grijesi!“
Molimo Allaha da u našim srcima poveća radost i veselje zbog dolaska mjeseca ramazana. Bože oprosti nam naše grijehe, smiluj nam se i uputi nas dobru! Amin!

FETH – Cineci dobro od Vatre se stiti

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
24 Ramazan – 1439.H. / 08 Juni 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

FETH – Cineci dobro od Vatre se stiti

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovani dzemate,
Ramazan nam donosi rahmet. Donosi nam magfiret. S njim dolazi od vatre sigurnost i svjetlo koje sija noću kao i danju. Nalazimo se u časnom mjesecu, mjesecu blagoslova sreće i napretka. U njemu je Lejletu-l-kadr, noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Dane njegove postimo a noći mu u ibadetu provodimo. On vrata džennetska otvara, džehennemska zatvara, a šejtani su u njemu sputani. Poslanik nam preporučuje da u ovom mjesecu tražimo Džennet i od Džehennema zaštitu.

Kad postimo, mi u srca naša bogobojaznost točimo, jer postu je bogobojaznost cilj, a u istinskog postača rezultat. Post je naređen kako bi se bogobojaznošću naoružali i spremno u sukob sa šejtanom prokletim stupili. Posteći, mi snažimo našu dušu i osposobljavamo je da nad prohtjevom i strastima zavlada i da ih pod kontrolu stavi kako bismo od grijeha daleko bili. Kad postimo mi sebi dvije radosti obezbjeđujemo. Jedna je iftarska radost ovdje, a druga radost je radost postu na Ahiretu, jer post je djelo koje Allahu pripada i za koje će nagrađivati posebno.
Posteći mi sebi štit priskrbljujemo kojim ćemo sve strelice šejtanske usmjerene ka nama odbiti i na svaki njegov poziv na grijeh spremno reći: „Ja postim“. Jedan dan posta Allah dž.š. vrijednuje kao njih deset a Poslanik kaže da post Ramazana i šest dana Ševvala vrijede kao godina posta. Razumijevamo da u jednom danu posta toliko bogobojaznosti se u naše srce natoči da se deset dana tom bogobojaznošću od grijeha branimo.

Ramazanski svi i ševalskih šest dana, tako račun kazuje, brane nas godinu svu.
Kad postiš, ti saburiš. Strpljivost je obilježje vjernika a nagrada za strpljive je baška. Ona je takva da će oni bez računa u Džennet ući. Musliman, sabur posteći uči i stiče a pokazuje ga tako što ustrajava u činjenju dobra. Najbolje djelo je, kako kaže Poslanik, biti ustrajan u činjenju dobra. Ramazan jest poseban ali nije dovoljan da bi se samo na njega ograničili sa ibadetom i dobrim djelima. Na noćni namaz u mubarek ramazanskim noćima, može i treba ići onaj ko klanja sve naređeno, svih dana u godini. Neće noćnim namazom nadoknaditi propuštene farz namaze i tako se u Ramazanu iskupiti i od duga očistiti. Ne može se niko očistiti od duga dok ga ne vrati, a namaz je naša obaveza koja ničim ne može biti zamijenjena. Ne razumijevamo, ne poimamo Ramazan kao poligon na kojem ćemo za jedan mjesec steći ono što se sticati za života čovjekovog treba. Ramazan je samo stanica osvježenja i novi poticaj, nipošto dovoljan da bi se ograničivši se samo na njega u džennetske stanovnike upisali. Kad ga kao krunu na jedanaest drugih mjeseci u ibadetu provedenih stavimo, tad je on mjesec u kojem se stiče milost, zaradi oprost, u kojem se sigurnim od vatre postane i snažnije vidi svjetlo koje nam je u Ramazanu stiglo, a koje sija noću kao i danju.
Kad u Ramazan kročiš, ti si u mjesecu Kur’ana, u mjesecu Objave koja od Gospodara čovječanstvu stiže. Ta Objava je uputa ljudima, jasan dokaz razlikovanja dobra od zla. Ramazan nam svojim blagodatima i sadržajima omogućava da uši i srca naša budu milovana riječju Božijom i da učeći i slušajući to vječno Slovo, sebi za svako slovo deset sevapa obezbijedimo.
Ako ne budemo to, od Gospodara svjetova, poslano Slovo živjeli, neće nam koristiti ni slušanje ni učenje. Kad budemo upitani: „Je li vam opomena došla“,/Mulk/, nećemo moći reći da nije, jer smo je culi i slušali, a ništa više od slušanja upute nismo uradili. Samo smo slušali, ali nismo čuli. Nismo čuli da vjernik pokornost živi, a pokornost je Islam. Nismo čuli da dobročinstvo vjernik živi i da je on Muhsin a to znači da čini dobro i kad ga ko vidi i kad ga niko ne vidi svjestan da objave Objavljivač sve vidi i nad svime bdije.
Postaču, uzmi Kur’an, čitaj ga i studiraj, Ramazan je njegov mjesec! Ako tako Kur’anu pristupiš na Ahiretu ćeš ponosno reći: „Kur’an je moj Imam“.
Kad polovina Ramazana prođe, a prosla je, kad sedamnaesta noć njegova nastupi, bitke bedranske smo se sjetiti i istu obilježili i vjerujem naučili da Bedr nikad nije završen, da je svaki čovjek bedranski borac jer je bitka sa sobom najveći džihad.
Posteći tu bitku vodiš. Ustajući na sehur budiš se u boj. Kroz post trebaš naučiti, da kao što si spreman odreći se kruha i vode možeš i grijeha a kroz, od sna odricanje naučit ćeš da nema gluho doba za šejtana. On je stalno budan, stalno napada i ti trebaš biti spreman uvijek se probuditi i odlučno mu se suprotstaviti.
Ako takav iz bedranske bitke izađeš, nema sumnje da ćeš već dvadesetog Ramazana, koji takodjer vec bijase, trijumfovati i sve neprijatelje pobijediti i sebi prostor za djelovanje osloboditi, baš kao što su Poslanik i ashabi oslobodili Mekku i iz nje svjetlo koje je ramazanski poklon širili zemljom. To svjetlo i nas obasja, i nama staze i kuće osvijetli. To svjetlo trebamo prenijeti na pokoljenja koja dolaze, a to je moguće samo ako oslobođenu Mekku, čuvamo slobodnom, tj. ako u ovoj našoj zemlji, a i domovini slobodu izborimo, čuvamo i njegujemo.

Ta sloboda konkretno u domovini se čuva i štiti tako što se ne da poniziti srebreničke i šehide Bosne. Ako zbog našeg nemara, uspavanosti i u dunjaluk zaljubljenosti, njih zaboravimo, ko će imati obraz jedanaestoga jula otići u Potočare i susresti se sa stanovnicima potočarske tišine. Oni nam iz svojih bašči džennetskih, a mezarovi njihovi su te bašče, govore; mi ovdje dođosmo zato što smo Bošnjaci, zato što vjeru islamsku živismo i jezikom Bosanskim govorismo. To i vi budite, stazom islama hodite i jezik naš čuvajte, ma gdje da ste, da biste ono što smo vam ostavili sačuvali i slobodu djeci našoj i vašoj predali.
Ramazan donosi više džemata. Okuplja nas, snaži veze među nama i približava jedne drugima kako bi zbijeni u safove razumjeli da samo tako zbijeni u svim akcijama možemo računati na uspjeh. Ramazanski džemat razumijevajmo kao radionicu na kojoj učimo kako biti zajedno u dobru i kako se organizovano suprotstaviti zlu. Ako naše okupljanje u Ramazanu bude samo radi teravije a ne poradi zajednice koja će, džematske, veće i manje probleme rješavati, mi tad nismo bili u džematu već samo na namazu. A kad razmislimo o namazu u džematu, mi tad shvatamo mudrost naše vjere koja je taj namaz učinila sredstvom a džemat ciljem. To da je namaz u džematu vrijedniji dvadeset pet puta je nagrada za našu spremnost da s braćom i sestrama dijelimo tuge i radosti, uspjehe i poraze, rješavamo probleme. Nije to nagrada za namaz, već za džemat.

Ponedeljak prosli je bio, a godina 630-ta kad je Poslanik s ashabima tijumfalno, bez borbe, ušao u Mekku. Taj dan se po tom događaju naziva FETH. To je dan oslobađanja Mekke od kufra. Dan je to u kojem je svjetlo vjere u punini svojoj obasjalo Mekku i stanovnike njene. S tim dvadesetim danom Ramazana, pocevsi dakle od ponedeljka, usli smo u posljednju trećinu. Onu u kojoj se nakon zasluženog rahmeta i magfireta od vatre oslobađa.
Putujući dunjalukom čovjek sam bira stazu kojom će ići. Koju god da odabere u vječnost će stići. Jedna, ona prava, vodi u vječni džennetski užitak, druga, stranputica, vodi nesnosnoj patnji, vatri vodi. Svakom je čovjeku ostavljena mogućnost da odabere put koji će ga od patnje osloboditi, vatri nedostupnim učiniti. Objava i razum, to su dvije blagodati čovjeku date koje ako slijedi, vode skupini od vatre spašenih.
U skupini od vatre oslobođenih su poslanici. Allah dž.š. ih je odabrao i svojstvom ISMET počastio. Allah dž.š. kad ih spominje kaže: „I mir neka je na poslanike“./Safat,181./ Oni su najodabranija skupina. Dato im je i pravo da se za druge zauzimaju a posebno je posljednjem među njima priznato. Mi na našem putu oslobađanja od vatre, ugledajmo se na njih jer oni su nama uzor i za šefa’at njihov borimo.
Istinoljubljivost je osobina koja od vatre oslobađa. Istinoljubivi su oni koji živeći vjeru, druge vjeri zovu. Ebu Bekr je es-Sidik – istinoljubivi i svi koji se načela vjere drže i žive ih, ova su skupina. Aliju r.a. Poslanik savjetuje: „Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od svih dunjalučkih blagodati“. Najsigurniji put do vječnog užitka je, o vjeri govoriti djelom.
Pravednost je divno svojstvo, a još kad vladara krasi, tad je sigurno od vatre štit. Skupini koja je od vatre oslobođena, sumnje nema, pripadaju i oni koji pravedno vladaju. Poslanik kaže: „Pravedni vladari će biti na divanima od nura“. Također kaže: „Najdraži i Allahu na Sudnjem danu najbliži od svih stvorenja bit će vladar pravedni“. Pravedniku salavat donose i za njega mole i stanovnici nebesa i zemlje, a nepravednika svi proklinju. Od vatre se, braćo, udaljava svako od nas ko pravdu podupire jer, sahat pravde, Allah vrijednuje više od dugogodišnjeg ibadeta.
Svi koji ulaze u trgovinu u kojoj nema gubitka koračaju stazom koja baščama džennetskim vodi. Oni koji pomazu Allahovu vjeru imetcima, oni će divne dvorove u vrtovima Adna imati. To je uspjeh veliki. To je trgovina u kojoj se ne gubi. Bijaše neki čovjek koji se od vatre spasio jer je jednu noć na straži bdio Allahovu vjeru štiteći. Hazreti Aiši r.a. Poslanik govori da se od vatre zaštiti dijeleći makar pola hurme. Na straži je, braćo, svako od nas ko bdije nad propisima vjere naše. Kad je Poslanik objašnjavao šta je haram a šta farz, jedan od prisutnih reče: „Tako mi Allaha neću na ovo ništa dodavati, niti ću išta od ovog izostavljati. Poslnik reče: „Bit će spašen ako ispoštuje što je rekao“. Od vatre se štiti i oslobađa svako ko od imetka dijeli.
Sadaka će, veli Poslanik, biti zastor, brana, između čovjeka i vatre. Ne dopustite, braćo, da vas šejtan pohlepom i škrtarenjem obhrve pa vas od davanja zekata odvrati.
Ne očistiti post sadekatul fitrom i imetak zekatom, to vodi u zagrljaj one zmije koju Poslanik opisuje sa žutim i crnim pjegama koja će čovjeka u Džehennemu stezati i govoriti, ja sam imetak tvoj s kojim si škrtario i iz njega tuđe pravo nisi izdvajao.
„Mjerenje toga dana će biti pravedno“./A’raf,8./. Vatre džehennemske će se zaštititi i patnje bolne spasiti i onaj čija dobra djela budu brojnija, teža. Abdullah ibn Mesud kaže: „Tri su skupine ljudi na Sudnjem danu. Oni čija dobra djela, makar za jedno pretegnu, ući će u Džennet. Oni čija loša djela, makar za jedno, pretegnu, ući će u Džehennem, i oni čija su djela izjednačena. To su oni koji će biti na el-Arafu, zidinama, između Dženneta i Džehennema“. U svom nastojanju da se od vatre oslobodiš, o čovječe, ne propusti priliku da gdje god možeš dobro djelo učiniš, jer svako će nam, makar koliko trun bilo, trebati.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Allah dž.š. šalje meleke da obilaze puteve i da traže skupove na kojima se On spominje. Kada ih nađu, meleki se počnu dovikivati:’Dođite, našli smo ono što tražimo’! Okupe se oko njih pa ih pokriju krilima sve do najbližeg neba. Allah dž.š. ih tada upita:’Šta govore Moji robovi’? ‘Slave Te i veličaju, zahvaljuju Ti i poštuju Te’, odgovore meleki. ‘Jesu li Me vidjeli’? ‘Ne, nisu Te vidjeli’. ‘A šta da su Me vidjeli’? ‘Da su Te vidjeli još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili’. ‘A za šta me mole’? Upita Gospodar. ‘Mole Te za Džennet’. ‘Jesu li ga vidjeli’? ‘Ne, nisu ga vidjeli’. ‘Šta bi da su ga vidjeli’?’Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli’. ‘A od čega traže zaštitu’? ‘Od vatre’. ‘A jesu li je vidjeli’? ‘Ne’. ‘A šta da su je vidjeli’? ‘Još više bi od nje bježali i još više je se plašili’. Tada će Allah reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio’. ‘Među njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput svratio’, reći će jedan melek. Oni su grupa uz koju njihov sabesjednik neće biti nesretnik i iz Mog oprosta neće biti izuzet“./Buhari i Muslim/.
Molimo te Bože Svemoćni, učini naš džemat jakim. Naše zajedništvo u svim životnim pitanjima i svakodnevnim akcijama ojačaj. Uzvišeni Bože, učini nas dostojnim Tvoje milosti, otvori nam vrata Tvog magfireta i učini nas od onih koji će od vatre spašeni biti. Amin!

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA_2018

0
0

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA
Imam Abdulah-ef. Čajlaković
15. Juni 2018 g.
MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN


خطبة عيد الفطر
الله أكبر كبيرا. والحمد لله كثيرا. وسبحان الله بكرة وأصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له، خلق كلّ شيءٍ فقدَّرَه تقديرا [تكبير].
{الله الذي جعل لكم الأرض قرارا والسماء بناء وصوَّركم فأحسنَ صوَركم ورزقكم من الطيبات، ذلكم الله ربكم، فتبارك الله رب العالمين} [تكبير].
هو الحي لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدين، الحمد لله رب العالمين. [تكبير].
نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له ولا نظير له ولا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أن سيدنا وسندنا ومولانا محمدا عبده وحبيبه ورسوله. نور النور وبدر البدور. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وألأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

Hvala Allahu Uzvišenom Koji nas je odlikovao uputom jasnom i savršenom, Koji nas je počastio Poslanikom najodabranijim, svijetlim uzorom ljudima, Koji nam je podario mnoge ovodunjalucke blagodati, Koji nam je darovao život i zdravlje pa evo dočekasmo i ispostismo još jedan mjesec Alahove milosti i oprosta, mjesec Ramazana.

Allahovoj milosti se nadamo u prvom danu ševvala 1439. hidžretske godine. Esteizu billah: „A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u njeg, u njemu ćete vječno boraviti!” (Zumer,73)

Draga braćo u Imanu i Islamu, cijenjene džematlije, draga naša djeco i omladino,

Dosao neki covjek Poslaniku s.a.v.s jedne prilike i rece: ”Allahov poslanice, zelim da te pitam nesto vezano za dunjaluk i ahiret. Poslanik mu odgovori: Pitaj sto god zelis. Allahov poslanice, zelim da budem najznaniji od ljudi”! “Budi cestit prema Allahu, bices najznaniji”, rece Poslanik. Zelim da budem najimucniji covjek. „Budi skroman, bices najimucniji“, rece Poslanik. Zelim da budem najpravedniji covjek. „Zeli drugima ono sto zelis samome sebi, bices najpravedniji“, odgovori Poslanik. Zelim da budem Allahu najblizi covjek. „Spominji cesto Allaha, bices Mu najblizi”, rece Poslanik. Volio bih biti od onih koji uvjek cine dobro. “Cini ibadet Allahu kao da Ga vidis, a ako Ga ne vidis, znaj sigurno da On tebe vidi”, odgovori Poslanik. Zelim da upotpunim svoj iman. „Lijepo se ponasaj, upotpunices iman“, rece Poslanik. Volio bih susresti Allaha zasticen od grijeha. „Kupaj se i kad si cist (uzimaj gusul), sresces Allaha na sudnjem danu ociscen od grijeha“, rece Poslanik. Zelim da na sudnjem danu budem prozivljen obavijen Allahovim nurom. „Nikom zulum ne cini, bices prozivljen u Allahovome nuru“, rece Poslanik. Zelim biti najplemenitiji covjek. „Ne zali se stvorenjima na Allaha, bices najplemenitiji”, rece Poslanik. Zelja mi je da mi se moj Gospodar smiluje. “Budi milostiv prema sebi i prema Allahovim stvorenjima, pa ce ti se Allah smilovati”, odgovori Poslanik. Zelja mi je da mi se smanje grijesi. “Cini istigfar Allahu, smanjices grijehe”, rece Poslanik. Zelim da mi se poveca rizk – nafaka. “Budi uvjek pod abdestom, pa ocekuj povecanje rizka”, rece Poslanik. Zelja mi je da budem od onih koji su dragi Allahu i Resulu. “Voli ono sto vole Allah i Resul, mrzi ono sto mrze Allah i Resul, bices jedan od takvih”, rece Poslanik. Zelim biti siguran od Allahove srdzbe. “Ne srdi se ni na koga, bices siguran od Allahove srdzbe”, rece Poslanik. Zelim da mi dove budu kabul. “Cuvaj se harama, kabul su ti dove”, rece Poslanik. Zelim da me Allah ne osramoti pred svjedocima na sudnjem danu. “Cuvaj stidna mjesta, neces biti osramocen pred svjedocima”, odgovori Poslanik.
Zelim da mi Allah pokrije sramote. “Pokrivaj sramote svoje brace, Allah ce pokriti tvoje”, rece Poslanik. Kako da izbrisem svoje grijehe. „Suzama, bolescu i saburom“, rece Poslanik. Koje je dobro djelo najdraze Allahu. “Lijep ahlak, sabur u iskusenjima i zadovoljstvo sa Allahovim odredjenjem”, odgovori Poslanik. Koje je ruzno djelo najmrze Allahu. “Lose ponasanje i skrtost”, rece Poslanik. Kako da obuzdam srdzbu. “Sadakom i cuvanjem rodbinskih veza”, rece Poslanik. Sta gasi dzehennemsku vatru. “Post”, odgovori Poslanik s.a.v.s.
Drage i plemenite duše, evo još jedan sajam Allahove milosti je na izmaku, a pred nama su dani Bajrama, dani radosti, dani sreće. U ramazanu posteći imali smo priliku stišati glas ega te tako bolje čuti glas duše jedan drugom, a posebno glas potištenog, potrebitog, usamljenog. Imali smo priliku fizički se viđati na teravijama, iftarima i predavanjima, jer mimo ramazana ne čujemo se i ne vidimo osim virtualno, pritom nedovoljno posteći od negativnih komentara jedan o drugom.
Vrijeme je da nastavimo post od svega što Gospodar ne voli i što uznemirava drugog, kako bismo iskoristili blagodati razgovora i dijaloga, izgradili povjerenje i prisnost jer bez toga život je težak, gorak i distanciran. Nemojmo olahko shvatati odnos prema drugom i drugačijem jer se kroz njega oslikava naša originalnost kojoj svakodnevno težimo.

Rekao je Allahov Poslanik a.s.: “Men la jerham la jurham” – Ko se drugome ne smiluje i ne oprosti, ni prema njemu se nece biti milostiv. Kad smo kod ovoga, s obzirom da je prvi dan Bajrama i vrijeme pustanja Iblisa, na slobodu, smatram korisnim spomenuti dijalog koji je vodjen izmedju Faraona i Iblisa, a zabiljezen je u islamskim knjigama: Prica se da je Iblis dosao kod Firauna i rekao mu: “Poznajes li me?” Ovaj mu odgovori: “Svakako, ti si prokleti Iblis.” Iblis mu rece: “Ti si me, ipak, pretekao u jednoj stvari i osobini”.”U cemu sam ja tebe pretekao?”,upita Faraon. Iblis rece: To je tvoja izjava da si ti bog!?
Ja sam od tebe mnogo stariji, imam mnogo vece znanje, mnogo sam i jaci, ali se na takav grijeh prema Allahu nisam usudio”. Faraon odgovori: “U pravu si, ali cu se ja za to pokajati i traziti oprost od Allaha”.
Onda mu prokleti Iblis rece: Polahko! Ne cini to niposto. Stanovnici Egipta su te vec prihvatili kao bozanstvo i, ako se ti toga odreknes, i onice se tebe odreci. Onda ce prihvatiti nekog tvog neprijatelja i njega slijediti i obozavati, a on ce ti preoteti vlast i ti ces ostati sam i ponizen”.
Faraon rece: “Pravo si kazao, i necu se kajati i traziti oprost. Nego, reci ti meni ima li na Zemljii ko gori od nas dvojice?” Iblis odgovori: “Svakako! Onaj kome se neko za nesto izvinjava i ispricava, a on to izvinjenje i ispriku nece da prihvati; taj je gori od nas obojice!”

Ka’b b. ‘Udžre r.a. prenosi: Resulullah s.a.v.s. je rekao: “Primaknite se mimberu, i mi smo se primakli. Kada se popeo na prvu stepenicu mimbera rekao je: Amin. Kada se popeo na drugu stepenicu kazao je: Amin. I na trecoj stepenici je rekao: Amin. Kada je sišao sa mimbera rekli smo: Allahov Poslanice, danas smo od tebe culi nešto što nikada prije nismo culi!? On je rekao: “Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera Džibril a.s. pojavio se preda mnom i rekao: ‘Proklet neka je onaj ko doceka mjesec ramazan i dozvoli da mu on prodje a da ne zaradi oprost’ Ja sam tada rekao: Amin! Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: ‘Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime a on ne donese salavat na tebe’. Ja sam kazao: Amin’. Kada sam se popeo na trecu stepenicu, rekao je: ‘Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet.’ Ja sam rekao: Amin!”
Poslanik a.s. poručuje: ”Vjernik ima pet bajrama: dan koji provede bez grijeha, dan smrti ukoliko umre sa imanom, dan prelaska sirat-ćuprije, dan ulaska u Džennet i dan susreta sa svojim Gospodarom.”

Nije junak onaj koji pobijedi drugoga, već je junak onaj koji savlada samoga sebe, svoj nefs i svoj ego i koji se ponasa lijepo. Danas je dan radosti i pobjede za junake, za one koji su u toku ramazanskog posta uskraćivali sebi slast jela i pića, koji su krotili svoje strasti i koji su čuvali svoj jezik od ružnog govora.

Junacima, svima vama, draga srca, prenosim poruku naseg Gospodara, koji u hadisi kudsiju veli: ”O robovi Moji, koji ste radi Mene postili; vratite se – sa Bajrama čisti od grijeha!” Ali nas i upozoravam i pozivam da ostanemo ustrajni i uspravni, jer se šejtani danas oslobađaju lanaca, pri čemu će od svog vođe, prokletog Iblisa, dobiti uputu koja glasi: ”Danas je Allah oprostio ummetu Muhammedovom pa vam dajem zadatak da ih navedete na užitke, strasti i jedenje zabranjenog, ne bi li tako Allahu postali mrski.”

Oni će nas pozivati sa mnogobrojnih kapija, da uđemo u avlije harama. Zato, u ovom velikom danu, u ovoj našoj lijepoj džamiji, sa ovoga časnog mjesta pozivam sebe i vas – budimo od onih koji će, od danas pa nadalje, brojnim šejtanskim pozivima odlučno reći: ”NE!”.

O plemenite duše, lahko je izgovoriti šehadet, svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha, ali je teško biti svjedok protiv sebe i svoga ega. Lahko je klanjati, ali je teško ružne misli i navike od sebe i drugog otklanjati. Lahko je postiti, ali je teško od loše akcije i reakcije, uvreda, pesimizma, sebičnosti, hvale i od dominacije zapostiti. Lahko je zekat davati i pomagati, ali je teško time, ne prigovarati i drugom ne odmagati. Lahko je na hadždž otići, ali je teško otići onom ko tebi ne dolazi, oprostiti onom ko te uvrijedi i svima dobro željeti. Lahko je vjerovati, ali je teško ljubav, brak, rodbinu, bratstvo i povjerenje sačuvati. Lahko je govoriti ja sam dobar čovjek, ali je teško slušati Dobrog, biti, ostati i širiti dobro. Lahko je braćo brinuti se za sebe, ali je zločin zaboravljati, ne popravljati i ne podržavati svoju zajednicu.

Draga braco, danas ponavljam neke inserte iz prve pred-ramazanske hutbe, na temu: Dzemat je sklad – te, ne narusavaj ga. Devedeset devet je Allahovih lijepih imena. Među njima i ono koje Ga, el – Musawirom, opisuje – Onim koji likove daje. Uzvišeni neprekidno stvara, „Svakog časa On se nečim zanima“. /Rahman, 29/. Sve što On stvara posebno je, drugačije, slično postojećem, ali nipošto isto. Ne postoje dvije iste stvari u Njegovom stvaranju.
U najljepšem obliku „FI AHSENI TAKWIM“, stvorio je čovjeka i svakom drugačiji, samo njemu svojstven lik dao. Nisu samo izgledi ljudi drugačiji, i karakteri i prirode ljudske su različite. Sve, u kosmosu razlike, Allah dž.š. u skladni svijet, ustvari svjetove, koji se dopunjuju, nipošto isključuju, ujedinjuje. Red i ravnoteža, to je Allahovo djelo.
Među stvorenjima Božijim i svjetovima vidljim i nevidljivim, čovjek je, samo je čovjek, onaj kome je Allah dž.š. govorio i pravila ponašanja objavio. Svi svjetovi i stvorenja sva, osim čovjeka, nisu u mogućnosti biti neposlušni, niti mogu ravnotežu i red u kosmosu narušiti. Čovjek može, ali mu to Allah dž.š. zabranjuje.

Allah dž.š. čovjeka poziva da ne čini ništa što narušava red i remeti ravnotežu. I u najtežim, vanrednim okolnostima, onim ratnim, Poslanik zapovijeda čovjeku, ne pali usjeve, ne ubijaj nedužne, ne ruši hramove. Da ne bi iz prirode, remeteći ravnotežu, uzimao mnogo, Poslanik želi obuzdati čovjekovu pohlepu i zabranjuje mu da sakuplja ono što ne može pojesti, da gradi ono u čemu neće stanovati… Da ne bi među ljudima inicirao sukobe, Poslanik čovjeka upozorava da se ni sa kim ne sukobljava i ne svađa oko onoga što će svakako ostaviti i što će mu kad na tabut dođe bezvrijedno biti.

Čovjek nije stvoren da živi sam, društveno je biće. Stavarajući ljude različitim, svakom je čovjeku dao i različite sklonosti, sposobnosti kako bi se oni dopunjavali, pomagali i podupirali.

Čovjek ne može sam, pa je Allah od njega drugu njegovu stvorio i brak naredio i pravila istog čovjeku objavio kako bi tu zajednicu, za čovjeka nužnu, skladnom učinio.
Čovjek ne može sam, pa je Allah dž.š. porod i porodicu čovjeku dao i prava i dužnosti u njoj Objavom uredio, kako bi ta osnovna ćelija društva bila zdrava i skladna.
Čovjek ne može sam, pa ga je Allah obavezao da rodbinske veze održava i čuva. Čuvanje tih veza je izuzetno dobro djelo, ali i grijeh ozbiljan ukoliko čovjek rodbinu zanemari i rodbinskim vezama leđa okrene.
Čovjek ne može sam, pa je i komšijske odnose vjera naša i uredila i naglasila. Komšiji ćeš i kurban odnijeti, čak je nevažno kojoj vjeri komšija pripada, a kraj komšijske djece ako su ona uskraćena nečim, nećeš pronijeti ni dinju, ni lubenicu, ni kesu voća, ni bombone…, ako ih nećeš počastiti.
Komšijski odnosi su toliko od voljenog nam Poslanika naglašavani, da su ashabi pomišljali, imat će komšija pravo naslijediti komšiju, a sve zbog jasne činjenice da čovjek ne može sam.
Čovjek ne može sam, pa mu je Allah dž.š. naredio džemat. Allah dž.š. nas je obavezao da se užeta Njegova čvrsto držimo i ni u čemu ne dijelimo. Kazuje nam da je vjerom, njenom osnovnom i temeljnom odrednicom, LA ILAHE ILLELLAH, ujedinio srca naša. Šta bi nas ovdje u ove safove okupilo osim LA ILAHE ILLELLAH? Uistinu ništa, Allah dž.š. kaže: „Da si potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio“/Enfal, 63./.

Šta god narušava sklad džematski, vjera naša zabranjuje. Eto svi znamo dokle ide ta zabrana uznemiravanja u džematu da je nepoželjno da prije dolaska u namski saf jedeš luk jer neugodan zadah bi mogao bihuzuriti brata do tebe. Da bi u džematu svi bili rahat i u njemu vladao sklad, Allah dž.š. naređuje da se kad u džamiju krenemo lijepo obučemo, okupamo i namirišemo. Sta znaci lijepo obucemo. To znaci, da ne dolazimo u saf a ljudi iza nas vide nas avert koji nije prekriven.
To znaci bos u dzamiju ne gaziti. To znaci u saf dzamijski ne stajati u kratkim havajskim sorcevima, pa maker i bili ispod koljenja. Nije to od adaba dzamije covjece, nije kulturno tako. Muslimanu je zabranjeno uznemiriti biljku, životinju, zabranjeno mu je učiniti bilo šta što će uznemiriti čovjeka, i strogo zabranjeno sve što će narušiti red i poremetiti ravnotežu u džematu.

Koliko je Poslanik vodio računa o džematskom skladu, o zajedništvu njegovih sljedbenika, možda najbolje svjedoči hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim, pa je njegova vjerodostojnost neupitna a u njemu se kaže: „Imam je postavljen da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega. Kada donese tekbir, donesite i vi. Kada učini ruku’, učinite i vi. Kada rekne: ‘Semi’Allahu limen hamideh’, recite: ‘Allahumme Rabbena leke-l-hamd’. Kada učini sedždu, učinite i vi. Kada klanja sjedeći, klanjajte i vi sjedeći“. Imam je dakako postavljen od nekoga ko je njegovu stručnost provjerio i ko nad ispravnošću njegovih postupaka bdije.

Nikome nije dato pravo da džematski sklad narušava. Jedinstvo u safu je osnov svakom, i u svim sferama životnim, jedinstvu našem. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku kad sjediš dok džemat klanja. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako ti se ibadetska praksa razlikuje od džemata u kojem si. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako napuštaš džemat prije nego je imam „oglasio“ kraj.

Koliko je važno to jedinstvo džematsko i koliko se ono reflektuje na naše jedinstvo uopće govori i činjenica da naša ulema zahtijeva od svih da prakticiraju onaj mezheb i onu ibadetsku praksu koju prakticira džemat u kojem se nalaziš. Prof. dr. Salih Fevzan profesor na Islamskom Univerzitetu Muhammed ibn Saud u S. Arabiji je upitan: „Da li je musliman obavezan slijediti mezheb zemlje u kojoj živi ili treba da proučava neki drugi i njega slijedi? Odgovorio je: „Ako su stanovnici te zemlje sljedbenici jednog od sunijskih mezheba, ne treba biti drugačiji od njih. Ti mezhebi su dobro proučeni i ne treba izlaziti iz okvira mezheba koji se tu prakticira, ne treba se razlikovati i zbunjivati ljude“. Svevišnji Bože daj nam da se nikad i ni u čemu ne dijelimo i ne podvajamo.

U Siriji je danas dvanaest vojski, dvanaest vojski i covjek je toliko neuk, toliko ne upucen, napusti porodicu i odo ja kaze ratovati, u dzihad ici. Svi mi imamo svoj dzihad. Tvoj i moj dzihad su prve rijeci objave, IKRE – uci, studiraj, promisljaj. Tvoj i moj dzihad je cuvanje i odgajanje nasih porodica. On je toliko neuk, da nezna, da on iduci u samoproglaseni dzihad ustvari BJEZI OD DZIHADA, BJEZI SA BOJNOG POLJA, time sto ostavlja svoju celjad na cjedilu, na milost i ne milost.
Muhammed a.s. veli: “Čuvajte se sedam velikih grijeha … ”a među njih je ubrojao i ” … bježanje s bojnog polja.” (El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima.)
Kakav nesklad i nered takav zivi. Kakvo nasilje sebi i porodici, i zajednici takav radi. Kakvu stetu dzematu, drzavi i Ummetu cini. Ide za samoproglasenog Halifu da ratuje, na tudje podneblje. A ni sam ne zna sta Halifa znaci. On nezna da je svaki covjek Halifom od Boga na zemlji postavljen.
A to znaci da svaki covjek je odgovoran prije svega za sebe, svoju porodicu, svoje selo, dzemat, zajednicu, drzavu i odgovoran da odrzava red i ravnotezu u prirodi, da joj ne steti, da je odrzava itd. On ne razumije da je danas njegov i svakog od nas najveci dzihad IKRE – uci, uciti i studirati, obrazovati se u vjeri i na sopstvenim poljima profesije, jer samo nas sa IKRE Allah moze uzdici na nivo na kojem je nekada Ummet bio.

Muslimani su Ummet, i to kako Allah dž.š. kaže, najbolji. Najbolji smo, tako Allah dž.š. veli, ako naređujemo dobro, odvraćamo od zla i u Stvoritelja čvrsto vjerujemo. Mi smo danas nažalost Ummet bez snage. Snagu smo izgubili dijeleći se i sukobljavajući. Sukobima je često predhodila obična podjela u džematu, obična razlika u mezhebu i nevažna razlika u ibadetskoj praksi. Poslanik, želeći odstraniti svaku mogućnost razilaženja, odstraniti, svaku klicu sukoba, insistira na jedinstvu džemata i ujednačenosti ibadetske prakse. „Imam je postavljen da ga slijedite, pa se nemojte razlikovati od njega“, eto to je Poslanikova poruka kojom on čvrsto utemeljuje zajedništvo i snažno odgoni i svaku pomisao na razlike koje bi mogle postati uzrok razdoru.
Zapamtimo, u Dzamiji je samo OBRED, a napolju je ISLAM. U dzamiji se samo skruseno i jedinstveno Bogu molimo, a napolju svoj Islam pokazujemo u kuci, dvoristu, odnosu sa drugima, redu, radu, te bistvovanjem nasim na nacin da smo pravedni, iskreni, disciplinovani, odgovorni, skromni, vodeci brigu o sebi a ne drugima, radeci na sebi a ne drugima, baveci se sobom a ne o drugima. Onaj obred u dzamiji je tvoj odnos spram Boga. A onaj Islam napolju je ogledalo tebe, dzemata i samog Islama, te gledaj i uvijek pazi kako ces ga drugima prikazati, kako sebe tako i svoj dzemat. Svoj odnos prema Bogu pokazujes unutar dzamije ziveci ono sto od tebe dzamija trazi, a to je sklad i jedinstvo, a svoju vjeru napolju prikazujes NE OBREDIMA covjece, vec svojim djelima, poput toga koliko si tacan, koliko iskren, koliko precizan, koliko odgovoran, koliko dobar prema porodici, rodbini, komsijama te zajednici. Ljudi grade dzamije, a dzamije bi trebale da grade ljude.

Nas dzemat hvala Uzvisenom raste i napreduje iz dana u dan i to u jedinstvu, slozi i medjusobnom postovanju, sto je najbitnije. Dzematski tradicionalni iftar iz godine u godinu raste i ta svita oslikava nasu snagu i jedinstvo. Clanove stalne, kao i veliki broj novih koji prilaze dzematu, a prije svega iz razloga naseg ozbiljnog pristupa i radu, te aktivnostima koje sprovodimo, usvajamo, uspostavljamo itd. vise ne umijem ni da brojim, elhamdulillah. Pokrecu se razne akcije, i odrzavaju razne lijepe aktivnosti, korisne svima nama, a prije svega nasoj djeci, na kojima sve ovo ostaje u amanet. Podsjecam vas na obavezu Zakata i nije kasno Sadekatu-l-Fitra. Podsjecam vas braco na ogromni znacaj i ulogu koji humanitarni fond dzemata radi i pomaze najpotrebnijima. Ukljucite se i budite dio i tog projekta. Jer Cefini su jedina odjeca koja se sije bez dzepova. Tamo nosis samo dobra djela.

Nase tradicionalne Hatme polaznika Mektebske nastave i to sedme po redu, organizujemo 30. Juna poslije podne namaza.
Veliki alim, gost predavac ove godine ce nam biti uvazeni dr.hfz. Senaid ef. Zaimovic, direktor Vakufske direkcije Rijaseta Islamske Zajednice BiH.

Ibn Abbas r.a. kaže da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako govori: “Kada nastupi bajramska noc koja se naziva Lejletu-l-dža’izeh – Noc dodjeljivanja nagrada, Allah dž.š. na kraju te noci, na Bajram ujutro, šalje meleke u sve dijelove zemlje.
Oni zauzmu položaje na prilazima i uzvikuju glasom koji mogu cuti sva stvorenja osim ljudi i džina: ‘O ummete Muhammedov, izadjite ka plemenitom Gospodaru, Koji mnogo daje i Koji oprašta velike grijehe!’ I kada se oni pojave na mjestima gdje se klanja bajram-namaz, Allah dž.š. kaže melekima: ‘Šta treba da dobije uposlenik kada uradi svoj posao?’ Meleki odgovaraju: ‘Bože i Gospodaru naš, on treba da u potpunosti dobije svoju placu.’
Allah dž.š. potom kaže: ‘O Moji meleki, pozivam vas da svjedocite da sam Ja, zbog toga što su postili mjesec ramazan i što su nocu stajali preda Mnom u namazima, dao im kao nagradu Svoje zadovoljstvo i oprost! O robovi Moji, sada tražite od Mene! Tako mi Moje Moci i Moje Uzvišenosti, dat cu vam sve što budete tražili od Mene danas na ovome skupu, a bude se ticalo vašeg buduceg svijeta – ahireta. Dat cu vam i ono što budete od Mene tražili od dunjaluckih potreba. Tako mi Moje Moci, Ja cu pokrivati vaše pogreške sve dok vi budete pazili na Moje odredbe! Tako mi Moje Casti i Moje Uzvišenosti, Ja vas necu poniziti niti osramotiti medju griješnicima i nevjernicima! Sada se razidjite, vama je oprošteno! Ja sam s vama zadovoljan…”

Uzvišeni Allahu, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pokri nase sramote te pouči nas da ispravljamo naše mahane, osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu, Amin.
Milostivi Gospodaru, učvrsti nas na Pravome putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, Amin.
Hurmetom šehida Te molimo, Bože, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam nas dzemat bude bericetli i uvijek na pravome putu u zajednici i zajednistvu i jedinstvu. Uzvišeni Allahu, ukabuli post i sva naša dobra djela, Amin.
Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi, učvrsti korake naše u istini i pravdi, osnaži volju našu u bratsvu i slozi, Amin. Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da majčina suza bude molitva, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica! Amin.
Svima vam od srca želim sretan Bajram mubarek, moleći dragog Allaha dž.š. za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Amin!!!

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN! EID MUBAREK!

تَقَبَّلَ اللَّهُ مِنَّا وَمِنْكُمْ!
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان، الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا

Bi li nam vjerovao Omer r.a.

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
01 Sewwal – 1439.H. / 15 Juni 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Bi li nam vjerovao Omer r.a.

Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovani dzemate,
Allah dž.š. ništa nije stvorio uzalud, ništa naredio bez svrhe. Sve što je stvorio, učinio je to s mjerom, sve što je naredio, učinio je to s razlogom. Sva stvorenja Božija slave i veličaju Stvoritelja. I čovjeku je to zadaća, a da bi to i ostvario i sebe istinskim vjernikom učinio, nužno je da obrede vjere revnosno izvršava.

Namaz je obred, i zadaća mu je od zla i razvrata odvraćati. Post je obred, i zadaća mu je da nas u vjeri snaži i na putu odricanja jača. Zekat je farz, i zadaća mu je da nas svjesnim da ničega vlasnici nismo, drži. Hadždž je obred, i zadaća mu je da nas mijenja, preporodi.
Obredi nisu, nikako ih ne smijemo tako shvatiti, sami sebi svrha. Oni su neprekidni čovjekov korektiv i sredstvo koje čovjeka čini svjesnim ovisnosti o Bogu i ukazuje mu na granice koje ne bi smio prekoračiti.

Ramazan, taj neizmjerne blagodati pun, mjesec je iza nas. Mnogi od nas su bili revnosni u izvršavanju ramazanskih i ibadeta u Ramazanu. Bojim se da su mnogi razumjeli da samim prisustvom obredu postižu ono što Allahovom zadovoljstvu vodi. A nije tako! Ne potvrđuje i ne svjedoči vjeru našu, naša vanjština.

U predaji jednoj se veli: „U vrijeme poslanika Sulejmana a.s. nekom čovjeku sletje ptica na rame. Čovjek je jako udari i pri tom joj slomi krilo. Ptica ode kod Sulejmana a.s. i tuži čovjeka, a Sulejman a.s. čovjeka pozva na saslušanje. Kad ga sasluša, proglasi ga krivim i presudi da mu slome ruku. Baš kad su htjeli izvršiti presudu, ptica progovori:’Ja sam tog čovjeka vidjela izdaleka, i kako na njemu ugledah džube, saruk i bradu, pomislih da se radi o dobrom čovjeku od kojeg su svi sigurni, koji nikome ne nanosi štetu, te sletjeh na njegovo rame. Umjesto da mu lomite ruku, obrijte mu bradu i skinite saruk i džube“. Posvjedoči ptica, vanjština me njegova zavela.

Pred halifom Omerom r.a. došao je da svjedoči neki čovjek. Omer r.a. mu reče: „Ja tebe ne poznajem, dovedi nekog ko te poznaje“. Jedan od prisutnih reče: „Ja ga poznajem“. „Kako ga poznaješ“, upita Omer r.a. „Poznajem ga kao pravednog i povjerljivog“, odgovori čovjek. „Je li on tvoj komšija? Znaš li kako provodi dane i noći“? „Ne“, odgovori čovjek, a Omer r.a. nastavi pitati: „Jesi li s njim poslovao“? „Ne“, odgovori čovjek. „Da li si s njim bio u nekoj prilici gdje bi se pokazao njegov ahlak, kao što je putovanje“? „Ne“, odgovori čovjek. „Ti njega ne poznaješ“, reče Omer r.a. i dodade: „Mislim da si ga samo vidio u džamiji“. Potom se okrenu čovjeku i reče: „Idi, i dovedi nekog ko te poznaje“.

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: „Ne gledajte u namaz i post čovjeka, gledajte da li, kada govori, govori istinu. Kada mu se nešto povjeri, da li to iznevjeri i da li ga napušta takwaluk kada mu se ponudi dunjaluk? Kako se ponaša kada su u pitanju njegovi interesi? Nema vjere onaj ko nema emaneta“.

Ramazan je iza nas. Bilo nas je u džamijama. Bilo nas je na obaveznim i neobaveznim namazima. Priređivali smo iftare, družili se. Bili smo spremni u tom blagoslovljenom mjesecu na više žrtve. Nije Ramazan svojim sadržajima bio prisutan samo u džamijama i našim kućama. Gledali smo, u domovini, ugostiteljski objekti, čak i trgovi naših gradova su svjedočili Ramazan. Vjera nam je kroz manje i veće javne iftare dobivala i festivalska obilježja. Divili smo se slikama masovnih iftara, slikama safova mladih ljudi na noćnim namazima. Hvalili se odzivom naših džematlija na posebne, lejletulkaderske programe, a sve je krunisano punim ulicama klanjača jutros na bajram namazu.

Ovo je sve za pohvalu svaku jer potvrda je to naše svijesti o nama, o našem identitetu, ali znajmo ne bi nas to kod Omera r.a. uvelo u društvo svjedoka kojima on, vjeruje. Tražio bi da nađemo nekoga ko nas poznaje bolje, nekoga ko poznaje naš karakter, naš ahlak, ko poznaje naše ponašanje jer se potvrda istinske vjere baš u tome nalazi. Poslanik nas uči, ne uzdajte se u čovjekov obred, ne sudite ljudima po njihovom namazu i postu, i zato mi sad sebe s pravom pitamo: Jesmo li mi bili u Ramazanu ili je Ramazan bio kod nas??? Ako smo mi bili u Ramazanu, tada je obred, a to mu je i zadaća, na nas uticao i boljim vjernicima nas učinio. Ako je Ramazan bio kod nas, on je eto otišao.

U ovoj prvoj, postramazanskoj hutbi, pitamo sebe: Hoće li biti više istine u našem govoru? Je li Ramazan odgojio nas i naučio, da laž i ružna riječ, vjerniku ne pristaju? Hoće li biti više povjerenja među nama? Je li Ramazan obredima svojim odgojno na nas djelovao i od nas načinio ljude koji o povjerenom emanetu brinu? Ima li više takwaluka, bogobojaznosti u našim srcima, ili smo se opet nakon džamije, nakon obreda i Ramazana svi zajedno vratili u okrilje korumpiranog društva bez želje da se išta u njemu mijenja? A ne može se ništa promijeniti ako mi sebe ne promijenimo.

Ljude, vidite opominje Poslanik, često napusti takwaluk kad im se ponudi dunjaluk. A mi često sudimo o ljudima kad im važne funkcije u društvu povjeravamo po tome, da li klanjaju ili ne? Dobro je da klanjaju, dobro je da poste, ali nažalost, nije to garancija i da su pošteni, ne bi im Omer r.a. samo zbog izvršavanja tih obreda vjerovao.
Džemat je ramazansko obilježje. Normalno je da pripadnik džemata uvijek stavlja džematski, ispred svog interesa. Poslanik nas uči da kad o čovjeku sudimo, gledamo kako se ponaša kad je u pitanju njegov i interes opći. Nažalost, za ostvarenje ličnog interesa, mi smo, i mi koji smo u džamiji, spremni žrtvovati sav naš džamijski staž i sve poruke obreda zaboraviti.

Omer r.a. traži da dođe, o nama govoriti neko ko nas zna. A zna nas onaj koji zna kako se ponašamo izvan džamije, zna nas komšija, zna nas onaj ko posluje s nama i ko je s nama bio u prilici u kojoj se ćud, ahlak, naš pokazuje, kao što je putovanje. Neće nas spasiti obred ako ne budemo vjernici istinski a Poslanik kaže: „Nema vjere onaj ko nema povjerenja, emaneta“.

Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim sveobuhvatnosti riječi Tvoje. Učini nas svjesnim, da ona, riječ Tvoja uređuje sve sfere našega života. Amin!


O ajetima razmisli i opomeni se!

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
08 Sewwal – 1439.H. / 22 Juni 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

O ajetima razmisli i opomeni se!

Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.

Postovani dzemate,

Kazivanja o prijašnjim narodima i poslanicima postoje kako bi čovjek iz njih pouku crpio. Ta kazivanja o narodima drevnim nisu samo zabilješke iz historije, nisu to samo informacije o njihovom postojanju. „LEKAD KANE FI KASASIHIM ‘IBRETUN LI ULIL EL BAB“. „U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni“./Jusuf,111./
O sljedbenicima Knjige Allah dž.š. kaže: „A da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih“./Maide,66/. Allah dž.š. prema čovjeku ima zahtjeve, i to radi čovjekove sreće i napretka. Njemu Uzvišenom, što god mi radili, niti će šta slava i snaga biti veća, niti manja. Ako budemo vjerovali ono što nam se objavljuje, Bogu ništa ne stoji na putu da nam iz obilja svoga dadne. Ako bi mi istinski vjerovali u Objavu, imali bi obilje i iznad sebe a i iz zemlje bi ono bujalo.
Cesto pogodi nas nevrijeme. Cesto cujemo bilo ovdje ili ondje nevrijeme. Da bi sebe kritike i preispitivanja spasili to nevrijeme, klimatskim promjenama objašnjavamo, a pouzdano znamo da bez Božije naredbe ni list sa stabla ne spane. Zašto je Allah sljedbenicima Knjige uskratio obilje blagodati koje dolazi i sa grane i iz zemlje? Zato što: „Ružno je ono što većina njih radi“./ Maide, 66:/
Da bi nam Allah oprostio nije dovoljno samo reći ESTAGFIRULLAH, nužno je, ako nam je do oprosta stalo, promijeniti se i grijeh koji želimo iz knjige naših djela izbrisati, više tamo ne upisivati.
Bog Uzvišeni je, tako u predaji stoji, Musau a.s. rekao: „O Musa, traži od mene šta želiš jer Moje riznice su pune i nikad se ne prazne“. Božija ruka nije stisnuta, ne, obje ruke Njegove su otvorene. On udjeljuje koliko hoće. „BEL JEDAHU MEBSUTATANI, JUNFIKU KEJFE JEŠAA“./Maide,64./ Izvoli čovječe iz Mojih otvorenih ruku, iz Mojih nikad praznjivih riznica, uzmi, zasluži, dat ću ti.
Prenosi se da su Ibrahim ibn Edhema pitali da protumači riječi Božije: „Zovite Me, odazvat ću vam se“. Kažu: „Mi molimo, ali nam se Allah ne odaziva, naše su dove odbijene“. Na to im Ibrahim reče: „Srca su vam zamrla, vi sljedećih deset stvari znate, ali vas znanje ne pokreće, vi to što znate ne živite:
– Vi ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate dužnosti prema Njemu.
– Čitate Allahovu Knjigu, ali ne radite po njenim uputama.
– Trvrdite da vam je šejtan neprijatelj, a prijateljujete s njim.
– Gvorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put.
– Tvrdite da volite Džennet, a ne činite djela koja njemu vode.
– Tvrdite da strahujete od vatre, a ne odustajete od grijeha.
– Znate da je smrt istina, a ne pripremate se za nju.
– Zabavili ste se nedostatcima drugih, a svoje ne propitujete.
– Jedete nafaku koju vam Allah daje, a niste Mu zahvalni i
– Ukopavate vaše mrtve, ali iz toga pouku ne uzimate“.

O narodu Hudovu, Adu, Allah nam kazuje i iz kazivanja saznajemo da su vjetrom ledenim uništeni. Da li su to bile klimatske promjene ili zaslužena kazna Božija??? O narodu Salihovu, Semudu, Allah nam kazuje i saznajemo da su strašnim glasom uništeni. Da li to bijahu klimatske promjene ili zaslužena kazna Božija??? O narodu Lutovu, Allah nam kazuje, kaže da su u zlu svaku granicu prelazili i zbog toga ih pogodi strašna kiša od grumenja skamenjene gline. Allah učini da ono što je gore bude dole. Da li je to bila klimatska promjena ili zaslužena kazna Božija???

Allaha smo mi, braćo spoznali, ali kad On Uzvišeni govori, mi se ponašamo kao da nama ne govori. On nama naređuje da klanjamo, od nas traži da postimo, nama zapovijeda da zekat dajemo… Mi Kur’an čitamo, evo u Ramazanu svaki smo dan, ali do naših srca ne dopiru njegove poruke. Pročitat ćemo da smo braća ali ta poruka neće doći do nas. Pročitat ćemo da se trebamo u dobru natjecati ali ta poruka ne dodiruje naša srca. Pročitat ćemo da se trebamo u dobru pomagati ali i ta poruka kao da je upućena drugima… Mi znamo šta je šejtanu cilj. Našim ponašanjem mi mu dolazak do cilja olakšavamo. On, neka je na njega prokletstvo Božije, želi našu propast a mi mu srljajući u grijeh želju ispunjavamo. Znamo mi šta je i Džennet i Džehennem, ali nismo revnosni na putu dobra i uprkos jasnom opisu Džehennema, od grijeha ne odustajemo. Svi odlično znamo da grijeh vodi u vatru, pa ipak ??? Ne sumnjamo mi u dolazak smrti, i uprkos toj pouzdanoj spoznaji, nije nam prioritet da se za susret s Gospodarom našim pripremamo…
Moramo se braćo pitati, zašto nam led uništi plodove cesto na grani i u zemlji? „A da se oni pridržavaju onoga što im objavljujemo, imali bi šta da jedu i od onoga iznad njih, i od onoga što je ispod nogu njihovih“. U ovom ajetu koji nam o sljedbenicima knjige govori, odgovor nalazimo.

Ebu Derda r.a. kaže: „Tri stvari me nasmijavaju, a tri rasplakuju. Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra, a smrt za njim svuda traga. Nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza, a zna da neće biti zanemaren. Nasmijava me i onaj koji je bezbrižan, a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan. Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj, a ja nespreman za susret s Gospodarom. Rasplakuje me spoznaja da bolešću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro i rasplakuje me pomisao na dan kada ćemo čekati odluku o našem vjecnom boravištu“.

Čovjeka u odnosu na druga stvorenja razum čini osobenim. Vjernika u odnosu na druge, posebnim čini to što o ajetima i znakovima razmišlja i pouku crpi. Allah dž.š. nas, da razmišljamo obavezuje. „Knjiga koju ti objavljujemo, blagoslovljena je, da bi o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili“. /Sad,29./.
Hasan el Basri ovaj ajet pojašnjava: „Tako mi Allaha, nije čitanje Kur’ana i njegovo čuvanje samo nastojanje da se njegova slova tačno izgovore, a ne vodi računa o granicama koje je postavio. Vi govorite: čitav Kur’an sam pročitao i nijedno slovo nisam izostavio. Ko to govori, a nakon čitanja objavljeno ne živi, laže. Ako se čovjek zadrži samo na riječi, ako nema djela, on je tako mi Boga čitav Kur’an zanemario. Kako razumijevate, pita Hasan el Basri, kur’anski ajet: „Mi ćemo tebi teške riječi objavljivati“. /Muzemmil,5./,kako ga razumijevate ako ne shvatate da to znači da ćemo vam objavljivati riječi koje će od vas tražiti trud, žrtvu, koje će vam kad tad uzrokovati teškoću. Kako razumijevate ajet: „Kada ti Kur’an čitamo, ti čitanje njegovo slijedi“. /Kijameh, 18./, čime slijedi? Ti čitanje njegovo slijedi, djelom, čini ono što Kur’an traži, a ostavi ono što zabranjuje.“

Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji činjenje dobrih djela odgađa za sutra, za neko bolje, buduće vrijeme i neka duboko razmisli o ajetima kojima nas Allah dž.š. opominje i u njima nam kaže da će nas smrt stići ma gdje da smo, da nam je u životu jedino izvijesno da ćemo umrijeti i da smrt ne možemo ni odgoditi ni ubrzati.

Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji je prema preuzetim obavezama nemaran, neodgovoran i neka duboko razmisli o ajetima u kojima nam Allah d.š. govori da se nećemo moći opravdati za ono što nismo uradili a bili smo dužni i mogli smo i u kojima nam prijeti da ćemo za svaku neispunjenu a preuzetu obavezu biti odgovorni i zbog neodgovornosti ispaštati.

Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji, iako siguran da će umrijeti i uvjeren da smrt nije kraj, ne nastoji svojim življenjem dunjalučke dionice svoga života postići Allahovo zadovoljstvo i neka duboko razmisli o ajetima u kojima Allah dž.š. jasno razlučuje s kim jest a s kim nije zadovoljan, razlučuje šta voli a šta ne voli i radi naše sreće i uspjeha podstiče nas da radimo ono što On voli i idemo putem koji Njegovom zadovoljstvu vodi.

Svi se trebamo duboko zabrinuti, neću reći rasplakati, kada vidimo u kakvom je stanju danas naša muslimanska porodica. Sve će, cijenjeni brate, proći. Prestaćeš biti to što si sad, šta god da si, ali upamti da si trajno i zauvijek roditelj. Mnogi tek kad prestanu biti ono što jesu (direktor, načelnik, ministar, radnik, poslodavac…) shvate da su sve izgubili jer su u trci za bogatstvom, zapostavili djecu, izgubili porodicu. Sad kad su stari, treba im samo porodica, a nje nema.
Zato duboko i krajnje ozbiljno razmislimo o ajetu: „Vi niste bili prisutni kada je Jakubu a.s. smrtni čas došao i kada je djecu svoju upitao: ‘Kome ćete se poslije mene klanjati’? ‘Klanjaćemo se’: odgovorili su, ‘Bogu tvome i predaka tvojih, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu jednom, i mi se Njemu pokoravamo’“./Bekare,133/.
Svi se duboko trebamo zabrinuti, neću reći rasplakati, nad stanjem u kojem je naša omladina. Porok i grijeh ih vreba sa svake strane. Nudi im se sve, samo da od Pravog puta budu daleko. Afirmišu im se stvari koje nisu vrijednost, kao što je zabava, kocka, slobodan predbračni odnos… Za zabrinuti je (za plakanje je). Svi bi trebali duboko razmisliti o ajetu: „Čuvajte sebe i svoje porodice od vatre“./Tahrim,6/. To što mnogi primjera radi svoju djecu zapostave pa u grijeh potonu, jer danas i ovdje sve hvala Allahu imaju, a ne daruju im kucni i Mektebski odgoj, jes ih sačuvao mozda od siromaštva, ali razmisli, da li si ih i od vatre sačuvao.

Svi bi se trebali duboko zabrinuti, neću reći rasplakati, nad stanjem u kojem je naše društvo, u kakvom je naš Bošnjački narod, podijeljen, dezorjentisan, posvađan. Svi bi trebali, a posebno predvodnici naši razmisliti o ovom ajetu: „Ja se bojim, kaže Harun bratu svome Musau, da ne kažeš razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi ono što sam ti rekao, uradio“/Ta-ha,94./.

Bog odlučuje o našem vječnom boravištu, a mi biramo put do tog boravišta.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo na putu koji vodi vječnom užitku – Džennetu. Amin!

Hutba o Srebrenici

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
22 Sewwal – 1439.H. / 06 Juli 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Hutba o Srebrenici

Postovane dzematlije,

Danas Vam prenosim Hutbu reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića povodom godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.Njemu Milostivom se neizmjerno zahvaljujemo što nam je plemenitog poslanika Muhammeda, a.s., poslao, i što nas je Svojim mnogobrojnim blagodatima obasuo. Najveća blagodat za naše duše je Njegova vjera, a mudrost i znanje koje nam daje svjetlo je našeg uma. Naš dug je da se Njegovih blagodati trajno sjećamo, a da o Njegovim ajetima razmišljamo i da iz njih pouku uzimamo.
Poštovana braćo!
U ovom blagoslovljenom danu džume-namaza, i u ovom posebnom času, Allahu Uzvišenom skrušeno upućujemo naše dove. Molimo Ga da naša dobra djela primi, a da nam grijehe oprosti i da nas od stranputice sačuva. Danas se u našim dovamo posebno sjećamo šehida u Srebrenici i Podrinju, i svih naših šehida u Bosni i Hercegovini. Činimo to uz ovaj ibadet u svim našim džematima i džamijama, uoči 11. Jula kada ćemo, povodom 23. godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima, klanjati dženazu-namaz šehidima.Nekoliko dana kasnije, u drugom dijelu naše domovine, gdje su također počinjeni najteži zločini s elementima genocidnih radnji tokom Agresije na našu zemlju, klanjat ćemo dženazu šehidima Prijedora i drugih mjesta u dolini rijeke Sane.
Braćo!
Ovom hutbom, u ovom danu, šaljemo poruku o bosanskom šehidu, i ukazujemo na našu dužnost da istrajno bdijemo nad najvećim vrijednostima našeg naroda i ove zemlje za koje su se oni žrtvovali. Ovo je, također, poruka i svim ljudima koji su svoju sudbinu vezali za ovu lijepu zemlju da je naš zajednički spas u tome da se istina i pravda ispune do kraja. Bez istine i pravde nema mira i dobra u ljudima i među ljudima, i niko tako neće postići samo vlastiti spas i sreću. Želimo da svi ljudi budu bolji, da se pouče i opomenu na svojim i tuđim djelima i da se poprave, da veličaju i slave Svemogućeg Boga i da na Njegovoj zemlji i među Njegovim stvorenjima šire mir i uspostavljaju red. Ljudi će samo tako ispuniti svrhu svoga postojanja i osigurati svoj put u budućnost, bez obzira u kojoj zemlji i na kojem kontinentu živjeli. Da je tako, kazuje nam, za svako ljudsko biće toliko poučan i opominjući, dijalog između Stvoritelja Sveznajućeg i meleka bezgriješnih. Povod ovom dijalogu je stvaranje čovjeka s odličjem znanja, ali i sklonošću griješenju.
وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً ۖ قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ ۖ قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُونَ ﴿٣٠﴾
A kada Gospodar tvoj reče melekima: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: ”Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: ”Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekare, 30.)
Dakle, kada je Uzvišeni Stvoritelj saopćio melekima da će na Zemlji Svojim halifom čovjeka učiniti, oni su začuđeni zapitali hoće li čovjek biti dostojan tog emaneta jer je biće sklono činjenju nereda i prolijavanju krvi. Međutim, Mudri Stvoritelj im je dao do znanja da On zna i ono što njima do tada o čovjeku nije bilo poznato. Kako bi im to pokazao, čovjeka je podučio nazivima svih stvari i otkrio čovjekovu sposobnost spoznaje kao njegovu posebnu privilegiju. A uz to, čovjeku je ostavljena mogućnost da se i drugačije ponaša i prema Bogu i prema svijetu, da nered čini i u tom neredu nevinu krv drugog čovjeka prolijeva.
Emanet čovjekovog dostojnog upravljanja na Zemlji u tom smislu je pitanje reda, ili nereda. Red na Zemlji bi trebalo da bude skladan poput sklada u svemirskim prostranstvima. Da bi tako bilo, čovjek ima obavezu svojim znanjem i savješću prihvatiti i realiziratia Božiji nalog i uputu,a ne slijediti svoju usku,veoma često iskrivljenu, sliku reda. U odnosu na moguće ljudsko krivo poimanje i nered i smutnju koja iz toga nastaje, Allah Uzvišeni čovjeka nadahnjuje i poučava o dobru i zlu, te o posljedicama činjenja reda, ili nereda. U suri El-Beled se kaže: Zar mu nismo podarili oka dva, i jezik i usne dvije, i nadahnuli ga da dobro i zlo znade! (El-Beled, 8-10.) A uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima strpljivost preporučuju i koji jedni drugima samilost preporučuju! Takvi će biti sretnici! A oni koji ne vjeruju u znake i dokaze Naše, oni će biti nesretnici. Nad njima će vatra zatvorena biti. (El-Beled, 17-20.)
Eto, da bi bilo moguće uspostaviri red, mjeru i ravnotežu u svjetovima kakvi oni jesu, u njihovoj beskrajnoj raznovrsnosti i raznolikosti koje su date zbog svih uvjeta neophodnih za život na Zemlji, ljudi su pozvani da vjeruju u Stvoritelja, te da zajedno s mnogo strpljivosti rade,i da jedni s drugima postupaju s puno pažnje i samilosti. U tako shvaćenom i prihvaćenom redu zemaljske stvarnosti, različitosti među ljudima nisu uzrok nesporazuma i udaljavanja, one su osnova njihovog upoznavanja i izgrađivanjaskladne zajednice i upotpunjene ljudske civilizacije. Uzvišeni Stvoritelj svih ljudi kao i cijelog Svemira kaže:
﴿يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوباً وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ﴾
O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13.)
Ovim Svojim Riječima Uzvišeni Stvoritelj tako jasno čovjekovom umu stavlja do znanja da su različotisti u ljudskoj zajednici Njegovom voljom data zakonitost i da imaju svoju duboku svrhu, skrivenu za neuke i zaslijepljene. Vide je samo oni čija svijest je dovoljno bistra, nepomućena, kako to najčešće biva, ljudskom sebičnošću i ohološću.
Ovaj ajet, također, jasno ukazuje na to da čovjekova istinska vrijednost leži u njegovoj svijesti o Božijoj sveprisutnosti. Jer, istinska predanost Bogu najsnažnije obavezuje ljude da poštuju norme zajedničke svima i ispune emanet uspostavljanja reda na Zemlji i u životu među ljudima. Ovdje je svaki čovjek pozvan da shvati da je bogobojaznost najvažniji kriterij u odnosu prema Bogu i prema sebi samom, a da je naša plemenitost i moral najvažnije mjerilo ispravnog odnosa prema drugima.
Naš plemeniti učitelj Muhammed, alejhisselam, u jednoj od najvažnijih poruka čovječanstvu, između ostalog nam je oporučio ove riječi:
…O, ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti i dosojanstvo neka vam budu sveti i neprikosnoveni…
Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad…
Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni!…
Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro…
—–
O, ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potječete od Adema, a Adem je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji je najbogobojazniji i najplemenitiji…
Braćo!
U sjećanju koje traje, odvojili smo u svakoj godini poslije Agresije posebno bremenit datum, 11. juli, kada se svi sjećamo šehida Genocida u Srebrenici i Podrinju, i svih nevino ubijenih ljudi. Činimo to iz dužnosti i s poštovanjem prema plemenitim šehidima i iz dubokog saosjećanja s njihovim porodicama. Pozivamo vas da u srijedu, 11. jula, ispunimo našu veliku obavezu i klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima. Za sve nas, a posebno za porodice koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za sve ljude je ovodan velike pouke i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo je spreman počiniti čovjek našeg vremena. Ipak, posebno je važno da pouku i opomenu prime oni u čije ime je izvršen zločin Genocida u Srebrenici. Razmjere krivične odgovornosti pojedinaca i institucija koje su počinile Genocid u ovoj zemlji su dijelom poznate i presuđene pred međunarodnim sudovima Ujedinjenih nacija.Taj proces se nesmije zaključiti dok sve sudionike ovog najvećeg zločina ne stigne pravda. Međutim, povijesni teret moralne odgovornosti se proteže i na sve one u čije ime je počinjen zločin Genocida u Srebrenici. Na tako velikom ispitu moralne odgovornosti nije moguće proći ako se s njihove strane ne očituje priznanje i osuda Genocida koji su institucije i pojedinci svojim planom i svojom rukom izvršili u Srebrenici, a koji je dokazan i presuđen na najvišim pravnim instancama međunarodne zajednice. Stoga bi takvo priznanje, osuda i kajanje,bar djelimično ublažili bol u porodicama stradalih u Genocidu, a tako bi se moglo i značajno doprinijeti jačanju istine i pravde, kao i popravljanju odnosa među ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini i regiji.
Braćo!
Koliko god nam bilo teško, ne smijemo ostati bez nade. Beznađe može biti naša najveća bolest s neslućenim posljedicama. Osnažimo našu vjeru i probudimo našu nadu u Allahovu milost i pomoć u susretu sa svakom kušnjom! Neka nam u tome bude najbolji uzor Ibrahim, a.s. Njegova čista vjera ga je sačuvala i nije klonuo duhom pred narastajućim širkom i neznanjem i pred tiranijom svog vremena. U svog Gospodara se pouzdao i znanjem i moralom odlučno porod svoj uzdizao i zajednicu gradio. Allaha Milostivog je skrušeno za svoje potomke molio. Odanog i blagog Ismaila je u pustinji hazreti Hadžera na svijet donijela, a plemenita Sara mu u kasni životni vakat razboritog Ishaka porodila. Ibrahimova, a.s., predanost u vjeri je simbol i pouka svjetovima. U Kurani-kerimu je o ovom Svom miljeniku Uzvišeni obznanio: Doista je Ibrahim bio čovjek predvodnik, odan Allahu i vjere čiste, mnogobožac on zbilja bio nije. (En-Nahl, 120.) A poslije smo Mi tebi (Muhammede) objavili: ”Ibrahimovu vjeru ti slijedi, on Allahu druge nije smatrao ravnim.” (En-Nahl, 123.)
I, doista, polog Ibrahimove, a.s., čiste vjere i mudrost s kojom je utemeljenanjegova tradicija opstaje stoljećima i milenijumima. Ovaj časni nauk je u naslijeđe primio posljednji poslanik i vjerovjesnik Muhammed, a.s. Prije njega su to isto učinili Božiji miljenici Musa i Isa, neka je na njih Božiji mir i blagoslov. Svi oni su Ibrahimovi učenici, kao što smo i mi, narodi i ljudi ove zemlje Bosne, baštinici zajedničke nam Ibrahimove, a.s., plemenite vjere i tradicije, i sljedbenici časnih vjerovjesnika poslije njega.
Stoga istrajno radimo na obnavljanju povjerenja i popravljanju odnosa među ljudima! Činimo to u plemenitoj namjeri i posredstvom lijepe i istinite riječi i dobrog djela.
Poštovana braćo i sestre, mi vjerujemo da smo svi Allahovi robovi i da se Njemu vraćamo. On, Uzvišeni, u Svojoj Časnoj Knjizi, pouku i opomenu nam je objavio, kao što je sve naše plemenite nade i uzdanje u Njegovu milost blagoslovio:
Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju (i za nju se bore) i koji jedni drugima preporučuju istrajnost i strpljenje.(El-‘Asr, 1-3.)
Gospodaru naš, Ti sve možeš, pa naša prsa prostranim učini, i breme koje na našim plećima nosimo olakšaj nam. Dopusti da se istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž potisne. Usadi u naša srca okrjepljujuću nadu da poslije tegobe dolazi olakšanje jer Ti si odredio da je s poteškoćama i olakšanje. Naše iskrene i dobre poslove blagoslovi, da bismo se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više približili. (El-Inširah,1-8.)
Gospodaru naš, Ti Kome pripada svaka veličina i moć,Ti Koji si sve stvorio,Ti si vječno Živi Koji ne umire. Molimo Te Svjetlom Tvoga lica Koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja da uslišaš dove onih koji Tebi dove upućuju.
Gospodaru naš, zaista ćeš Ti sakupiti sve ljude, cijelo čovječanstvo, da pojedinačno i svi zajedno svojim očima vide Dan svoje potpune odgovornosti i Tvog pravednog i konačnog suda o čijem dolasku nema nikakve sumnje!
Gospodaru naš, ne dozvoli da nosimo terete koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost – udostoji nas Svojom milošću.
Molimo Te, o, Allahu naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa uvedi. Strpljivošću njihove najmilije ojačaj. Put istine i pravde svim ljudima pokaži.
Ti si naš Uzvišeni Gospodar pa nam pomozi protiv onih koji istinu poriču.
Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro u Budućem životu i zaštiti nas od patnje u ognju!

Rijec o govoru i govor o rijeci

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
29 Sewwal – 1439.H. / 13 Juli 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Rijec o govoru i govor o rijeci

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,

Govor, jezik i pismo su „Božiji dar i milost“ čovjeku. U prva četiri ajeta sure Rahman Uzvišeni objavljuje: „Milostivi, poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga govoru…“ Uz blagodat govora vezane su četiri radnje ili tehnike koje su zapravo četiri temelja ljudske civilizacije: govor, pisanje, slušanje i čitanje.

Ljudska bića međusobno se sporazumijevaju uz pomoć riječi koje izgovaraju ili ih pišu. Riječ predstavlja osnovnu graditeljsku jedinicu u izgradnji odnosa među ljudima.
Riječi su blagodat ukoliko ih koristimo na pravi način: “Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.” (Ibrahim, 24.)
U islamskom načinu življenja, koji treba u potpunosti biti izgrađen na vjeri i moralu, ukazuje se čovjeku na koji način komunicirati s drugim ljudima, kako izgrađivati bolje sutra, te poboljšati prirodu i slično. No pri tome je vrlo važna komunikacija i lijepa riječ, istinita i plemenita riječ upućena drugom ljudskom stvorenju. Islamski izvori podcrtavaju čak i neverbalnu, a ne samo verbalnu komunikaciju. Naime, u jednoj predaji Božjeg poslanika Muhammeda a.s. stoji da je kazao: “Osmijeh svom bratu dobro je djelo”!
I sama šutnja predstavlja jedan vid komunikacije.

U našem vremenu, vremenu poremećenih mjerila vrijednosti, riječ kao neizmjerna Allahova blagodat izgubila je svoju vrijednost. Ponajprije zbog toga što je danas riječ, vrlo rijetko, istinita, lijepa i korisna, što okolina u kojoj živimo ne podstiče, ne afirmira i ne nagrađuje lijepu riječ. U našem vremenu rasprostranjen je bezvrijedni govor, lažni govor, neprovjereni govor, govor rekla-kazala. Umjesto lijepih, ljudi jedni drugima govore ružne riječi, umjesto iskrenog savjeta i nasihata vrlo često čujemo uvrede, ponižavanja, omalovažavanja, ogovaranje, potvore, laži, tajna došaptavanja u kojima, kao što Kur’an veli, nema nikakvog hajra.
Kazali smo na prošlim hutbama da se vjera islam temelji na veličanstvenoj božanskoj riječi ”Uči!” Lijepa riječ, lijep govor je svojstvo Allahovih poslanika. Allahovi poslanici nisu došli sa velikim naučnim izumima, već sa riječju koja upućuje na Pravi put, koja donosi sreću na oba svijeta.
Dobro djelo potvrđuje se lijepom, plemenitom, iskrenom i odgovornom riječju, koja kao takva predstavlja osnovnu građevnu jedinicu u komunikaciji.
Plemenita namjera, praćena lijepom i istinitom riječju veoma je bitna značajka dobrih djela. Uzvišeni Bog o lijepoj i istinitoj riječi kaže: „Lijepa riječ i isprika vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje…“ (Al-Baqara, 263)

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu”. (An-Nahl, 125)
“Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (Al-A’raf, 199). Božji poslanik Muhammed a.s. kazao je: “Istinski predana osoba – musliman jeste onaj od čijeg jezika i ruku ne strepe drugi muslimani, a stvarna izbjeglica – muhadžir je onaj koji napusti ono što ne valja”

Još jedna mudra i poučna izreka veže se uz iskrenog druga Božjeg poslanika Muhammeda a.s Aliju r.a. koji je rekao: “Riječ dok ne izgovoriš vladaš njom, a kada je izgovorena ona vlada tobom”.

Poucna hikaja o mladicu koji je zasluzio da bude u dzennetu. I koji je sa lijepih rijeci presao na djela. Musa a.s. je molio Allaha dž.š. da mu pokaže bar jednog druga u džennetu. Allah dž.š. ga je uputio na jedno mjesto da čeka jednog mladića. Musa a.s. ga je prepoznao ali se nije otkrio već ga je pratio, želeći saznati zašto je taj mladić zaslužio da bude u džennetu sa Božijim poslanikom. Pratio ga je izvan grada do jedne male kućice. Dobivši dozvolu, ušao je u kuću u kojoj je boravila nepokretna starica. Mladić je sa hranom koju je donio sa sobom hranio staricu a starica je poslije svakog progutanog zalogaja nešto prošaptala mladiću u uho. Musa a.s. se primakao da bi čuo šta starica šapuće a ona je tim šapatom činila dovu: “Sine, neka te Allah dž.š. učini Musaovim drugom u džennetu.” Poslije tog saznanja, Musa a.s. je shvatio da je mladić stekao džennetsku nagradu čineći hizmet svojoj majci i rekao mu: “Ja sam Musa a.s. a ti si mi drug u džennetu.”

Islamski savjet: “Budimo dobri prema svim zivim bicima, a posebno svojim majkama jer ispod majčinih nogu nalazi se džennet.“

Od Abdullah ibn Omera r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”U Džennetu postoje odaje čija se vanjština vidi iznutra, a unutrašnjost s vana.” Ebu Malik el-Eš’ari je upitao: ”Za koga su one pripremljene, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: ”Za one koji govore lijepe riječi, koji dijele hranu drugima, i koji klanjaju noću dok drugi spavaju.” Lijepa riječ neprijatelja pretvara u prijatelja, zlobu u grudima pretvara u ljubav, diže se u nebesa i otvaraju joj se nebeske kapije, kao što dolazi u ajetu: ”K Njemu se dižu lijepe riječi, a dobro djelo ih diže. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.” (Fatir, 10.)

A ružna riječ donosi čovjeku propast i na dunjaluku i na Ahiretu. U Ebu Davudovom Sunenu zabilježen je hadis od Ebu Hurejre r.a. u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Među Benu Izraelćanima živjela su dvojica ljudi koji su bili bliski prijatelji. Jedan je bio veliki griješnik, a drugi veliki pobožnjak. I kad god bi pobožnjak vidio svog prijatelja u grijehu govorio bi mu: ‘Ostavi grijeh, okani se toga!’ Griješni prijatelj mu je odgovarao: ‘Ostavi ti mene i mog Gospodara! Jesi li ti poslat da meni budeš čuvar?!’ Pobožnjak nije više mogao trpiti njegovo griješenje, pa mu je rekao: ‘Allaha mi, Allah ti neće nikada oprostiti!’ Nakon što su obojica preselili na Ahiret, Allah je pitao pobožnjaka: ‘Jesi li ti bio od onih koji Me poznaju ili si bio od onih koji raspolažu sa onim što je u Mojoj ruci?’ Zatim je rekao griješniku: ‘Uđi u Džennet, Mojom milošću!”, a za pobožnjaka je kazao: ‘Bacite ga u vatru!”

Dakle, braco, ne dajimo sebi za pravo, neuzubillah ne ulazimo u Bozije, to je pravo samo Gospodara, ne sudimo drugima, posebno ruznom rijecu a ni djelom, nase je da samo opominjemo lijepom rijecju.
Ebu Hurejre r.a. je o ovom slučaju rekao: ”Tako mi Boga, onaj pobožnjak je izgovorio riječ koja mu je upropastila i dunjaluk i Ahiret.”

Iskreni vjernici, a pogotovo oni koji posjeduju islamsko znanje, ne smiju sebi dozvoliti da budu od onih čiji jezici pretiču razum, i uvijek moraju imati na umu Allahovu naredbu u Kur’anu: ”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El-Isra’, 53.)

Prenosi se da je Ibn Abbas rekao: ”Pet osobina bolje su od svakog bogatstva: ne govori o onome što te se ne tiče, jer je to ”višak” za koji nisi siguran da nećeš biti kažnjen; ne govori o onome što te se ne tiče dok se za to ne ukaže potreba, jer možda čovjek govori i o onome što ga se tiče, ali kad ne treba i gdje ne treba, pa se osramoti; ne raspravljaj se sa plemenitim i blagim čovjekom niti sa ahmakom, jer će te plemeniti čovjek zamrziti, a ahmak će te uvrijediti; odsutnog brata spominji po onome po čemu bi volio da te drugi spominju, oprosti bratu muslimanu ono što bi volio da on tebi oprosti; ponašaj se poput čovjeka koji zna i svjestan je da će biti nagrađen za dobročinstvo, a kažnjen za zlodjelo.”

Uzvišeni Allahu, uslišaj naše dove, ukabuli naša dobra djela, učvrsti nas na Putu istine, povećaj našu međusobnu ljubav, ukrasi naše džamije što većim džematom, osvijetli naše kuće Kur’anom i namazom, uputi našu djecu, povećaj nam korisno znanje, red, rad i disciplinu, osnaži naše rodbinske veze, primi naše pokajanje, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin!!

Svi su za promjene, ali skoro niko ne zeli da se promjeni

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
07 Zul – Kadde – 1439.H. / 20 Juli 2018.g. – Hatib: Fahir Alimujkic
Svi su za promjene, ali skoro niko ne zeli da se promjeni

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,

“I njima više negoli sebi vole, premda i samima njima potrebno je!” (El-Hašr, 9)

Amerikanac Michael H. Hart je jos 1978. godine izdao knjigu 100 najutjecajnijih ličnosti u historiji (THE 100 RANKING OF THE MOST INFLUENTIAL PERSONS IN HISTORY) u kojoj je na prvo mjesto stavio Muhammeda a. s. a na 51. cuvenog halifu hazreti Omera ibn el-Hattaba.
Halifa Omer je bio jedan od najskromnijih i najpravednijih vladara koji su postojali na Zemlji. U islamskim izvorima je zabilježeno da je izaslanik Kisre (perzijski kralj), prilikom dolaska u Medinu, pitao za kraljev dvorac, pa mu je rečeno da muslimani nemaju ni kralja, ni dvorca, već da imaju halifu, koji stanuje u običnoj kućici kao i ostali muslimani. Hazreti Omera su našli kako spava u hladu jedne palme. Izaslanik nije mogao vjerovati da je to vladar tada najmoćnije države, i još bez tjelohranitelja. Uvjerivši se da je to doista halifa Omer r.a. izaslanik je rekao: “Pravdu si uspostavio, pa si rahat zaspao!” Kažu da je ovaj izaslanik vrlo brzo, nakon susreta sa Omerom r.a. primio islam.

No, glavna tema naše današnje hutbe nije veliki Omer r.a. koji je bio živi islam, i o kojemu su napisani tomovi knjiga, već čuveni Seid ibn Amir, kojega je halifa Omer postavio za najmjesnika/guvernera Homsa. Ovaj namjesnik je bio toliko posvećen svome poslu i brizi o narodu, naročito siromasima, da je zbog njegove nenadmašne skromnosti plakao i veliki halifa Omer. I svi ljudi od imana, znanja i morala će biti ganuti, a mnogi će i suzu pustiti, kada ovo čuju i pročitaju. Mnogi će se i zastidjeti zbog svoje neskromnosti i nebrige za onima za koje su zaduženi brigu da vode.

Naravno, ovakvi svijetli primjeri služe da se pouka izvuče, da se nauči i u djelo pretoči ono što koristi svim ljudima i svim živim bićima zemaljske kugle. Ta, svrha vjere, filozofije i općenito nauke je da se koristi ljudskom rodu a ne da se ponaša neodgovorno, egoistično i živi parazitski, posebno onda kada mnogi jedva kraj s krajem sastavljaju. Istina, svi odgovorni kažu da su za promjene, ali skoro niko ne želi da se promijeni. A: “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.” (Er-R’ad, 11)
Vlastodršci, u svim segmentima našega društva, morali bi živjeti sa narodom na zemlji, a ne lebdjeti u oblacima i davati puka apstraktna obećanja. Jer, sit ne razumije gladnog, kao ni zdrav bolesnog. Nama svima a, Boga mi, i cijelom čovječanstvu, nikada nije bio potrebniji hadis: “Niko od vas neće potpuno vjerovati dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi”, a i ovaj: “Nije pravi vjernik onaj koji zanoći sit, a njegov komšija gladan.”
Nažalost, odgovorni uglavnom ne žele da im se ukaže na obaveze, greške i propuste, makar instrukcije dolazile i iz Kur’ana i Sunneta, a draže im je hipokritično ulizivanje i uvlačenje, kojeće na kraju koštati sve, i na dunjaluku i Ahiretu.

Zbog svoje dobronamjernosti, mnogi su anatemisani i na margini, čak i mnogi akademici. Umijeće je pružiti ruku i posrnulom, i onome ko je u glibu, i koji je zalutao, i nevjerniku, i griješniku, čak i tiraninu i svakom čovjeku. Jer u svakom ima nekog dobra i nečeg korisnog. Niko nije suvišan i nikoga ne treba anatemisati.

Veliki Gazali je govorio: “Ako kod nekog primijetiš 99 posto nevjerovanja, a 1 posto dobra, lati se toga jedan posto.” Sjajno, mudro i magično! Nažalost, danas je među nama obratno. Nije ni čudo što postoje tolike podjele, razilaženja, animozitet i, na kraju, totalna destrukcija. Nekakva “arapska proljeća” se pretvoriše u zime i neograničen strah.
Smisao vjere je, nažalost, izgubio svaki smisao u njihovim životima. Vjera je postala transcendentna stvar, jer je sahranjena u knjige i biblioteke, a u svakodnevnom životu je ima vrlo malo. Danas likuju oni koji su bili sljedbenici izreke da je vjera opijum za čovječanstvo. Davno je Hasan el-Basri govorio: “Islam je u knjigama, a muslimani su u kaburima!” Baš tako, naš dobri i plemeniti Hasane. Pogledajte stanje današnjih muslimana. Sramno zastrašujuće! Ili se ubijaju međusobno, ili se mrze, ili su navijači. Ovdje je riječ o najvažnijoj utakmici – utakmici života. Sada je vrijeme da muslimani pozivaju sebe u islam.

Sviđa mi se Klintonov odgovor na pitanje ko je najbolji savjetnik: “Onaj koji ne misli kao ja!” S druges trane, apsurdna je i Bušova rečenica: “Ko nije s nama, protiv nas je.” Dakle, ko ne misli kao mi, on je protiv nas. Naravno, to je jednoumlje, koje dovodi do toga da su mnogi umovi neiskorišteni i na margini svih zbivanja. No, zlato i dijamanti ne gube sjaj ni u blatu, a trava se uvijek diže, bez obzira koliko je gazili.

Svakom čovjeku treba posvetiti pažnju kao najljepšem cvijetu, ma ko on bio. Ne zaboravimo da je svaki čovjek ne samo dio Božijeg ummeta, već kosmos u malom. To je čak i jedan nevidljivi atom, a čovjek sa La ilaheillellah je važniji kod Allaha, džellešanuhu, od cijelog kosmosa. Pa, kako onda omalovažiti, podcijeniti, zanemariti, anatemisati i distancirati nekoga sa Šehadetom? Kako ne biti dio njega a on dio nas?! A mi, bez svih nas, smo ništa i perspektiva nam je neizvjesna, jer, primjećujete, orkani su se dobrano nadvili nad čovječanstvom i Zemljom.
Brinimo se jedni o drugima kao o sebi samima i kao o svojim najbližim i najdražim, onako kao se brinuo velikan s početka hutbe, veliki Omer r.a. E, taj pravedni, veliki i slavni halifa Omer je tražio od stanovnika Homsa, u Siriji, da mu dostave imena siromaha Homsa da ih pomogne iz državne blagajne. Kada su mu dostavljena imena, halifa Omer se iznenadio kada je primijetio da se među imenima siromaha nalazi i ime namjesnika/guvernera Homsa Seida ibn Amira.

Halifa Omer se čudio što se ime namjesnika Homsa nalazi na listi siromaha pa je upitao građane Homsa o uzroku njegova siromaštva. Rekli su mu da on svoju cijelu platu dijeli siromašnima i ubogima, govoreći: “Šta da radim kad sam za njih odgovoran pred Uzvišenim Allahom?”
Zatim ih je halifa pitao da li kod namjesnika vide neke nedostatke, a oni su rekli: “Da, zamjerimo mu na tri stvari:
1. na posao dolazi tek kad Sunce odskoči;
2. noću ga nikada ne vidimo;
3. jedan dan u sedmici nikako ne dolazi na posao.”
Kada je halifa upitao Seida za ove nedostatke, on je odgovorio: “Da, vođo vjernika, to je istina, a uzroci za to su sljedeći:
1. na posao odlazim tek kad Sunce odskoči zato što ujutro posvršavam sve kućne i porodične poslove jer ja nemam sluge, a supruga mi je bolesna;
2. noću se ne pojavljujem zato što dan posvećujem služenju narodu, a noć provodim u ibadetu;
3. jedan dan u sedmici ne radim zato što tada perem svoju odjeću i čekam da se osuši, a ja druge odjeće nemam.”
Tada je halifa Omer ibnel-Hattab zaplakao.

Bože, divnog li halife i divnog li guvernera! Divne li pouke, pa: “Ima li ikoga pouku da primi!” (El-Kamer, 40) Oprosti nam, dragi Bože. Ponosni smo što smo sljedbenici vjere koju su slijedili Omer r.a. i Seid ibn Amir, ali nas je stid što smo po svojstvima i djelovanju daleko od njih. Stid nas je što se ne brinemo jedni za druge kao što su se oni brinuli za nemoćne, bolesne i siromašne. Krunišimo današnju hutbu krasnim riječima: “Siromaštva se ne treba stidjeti. Ima mnogo više ljudi koji bi se morali stidjeti svoga bogatstva.” (Johann Nestroy)

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, učini nas da se ugledamo na velikane poput hazreti Omera, r.a. i Seida ibn Amira, promijeni naše stanje na bolje i usadi nam u srce želju da se promijenimo, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin

Ulaganjem truda i trazenje pomoci od Allaha do uspjeha

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Zul -Kadde – 1439.H. / 27 Juli 2018.g. – Hatib: Fahir Alimujkic
Ulaganjem truda i trazenje pomoci od Allaha do uspjeha

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,
Jedna od karakteristika vjernika je da prihvata savjet, da prihvata opomenu i da je spreman da se vrati istini. Zato se vjernici međusobno podsjećaju i savjetuju da bismo bili bolji ljudi, bolji vjernici, ali i da bi nam svima bilo bolje. Kur’an kroz brojne ajete potvrđuje spremnost vjernikā na savjet i primanje pouke kada kaže: „Ti savjetuj, savjet će vjernicima, doista, koristiti.“

Kako bi bili bolji ljudi i vjernici trebamo se međusobno podsjećati na dobro. Zato, podsjećam sebe i vas na hadis Allahovog miljenika Muhammeda s.a.v.s. koji kaže: „Doista Allah voli da kada neko od vas radi neki posao da ga upotpuni“. Prema tome, upotpunjavanje posla kojim smo zaduženi je, ustvari, ibadet koji zaslužuje nagradu Uzvišenog Allaha. Islam od nas traži da uspostavimo red na Zemlji, da budemo Allahovi namjesnici na njoj, da na najbolji način iskoristimo blagodati ovoga svijeta, a najbolji način da se to postigne jeste da svako od nas radi svoj posao onako kako se to od nas traži. Čovjek je dužan da uloži svoj trud, da svoju ulogu u životu odradi na najbolji mogući način. Time insan ispunjava svoj emanet koji mu je povjeren.

Ponekad se u životu javljaju poteškoće i prepreke koje čovjeka sprječavaju da ispuni svoj zadatak na najbolji mogući način. Šta u tom slučaju činiti, kako postupiti?
Često se dešava, kada se susretnemo sa problemom ili izazovom, da zaboravljamo da se prvo obratimo upravo Onome ko nas najbolje poznaje, Onome ko nas je stvorio i dao nam sva ta iskušenja. Da li to uopće radimo?! Da li kada nas spopane neki belaj dignemo ruke i zavapimo: „Ja Rabbi, podari mi izlaz iz svega ovoga. Daj mi snage da se s ovim izborim.“
Mi se često predamo problemu ili posvetimo njegovom rješavanju, a da se prethodno nismo konsultovali sa Gospodarom svih rješenja, Koji nam u tren oka sve probleme može riješiti. Zar Onaj u čijim rukama su riznice nebesa i Zemlje, koga ništa i niko ne može spriječiti da udovolji tvojoj molbi, želji i vapaju, nije kadar da taj problem riješi?!
Uzvišeni i Svemoćni Allah, da bi nam odagnao svaku sumnju u svoju moć, u hadisi-kudsiju kaže: „Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, se sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svačijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoči igla“. Zato, u takvim situacijama treba doviti, jer Allah daje berićeta, daje pomoć i On je taj koji daje izlaz iz teškoća koje nas spopadaju. On je odredio da nas taj problem spopadne, ali je On i kadar da isti ukloni s našega puta i rastereti nas.

Ljudi su po svojoj prirodi slabi i žele da tu slabost nadoknade oslanjajući se na jače od sebe i sklapajući razne vrste saveza.
Neko to pokušava poznanstvima sa poznatim i utjecajnim osobama, a neki učlanujući se u političke partije, misleći da pomoć dolazi od njih.
Abdullah b. Abbas r.a. jedanput jahaše za Poslanikom a.s. Tom prilikom reče mu Poslanik: “Momče, ja ću te naučiti nekoliko riječi: Čuvaj Allaha, poštuj Ga i On će tebe čuvati. Čuvaj Allahove zakone pa ćeš Ga uvijek pred sobom naći. Kad moliš, moli Allaha. Kad pomoć tražiš, traži je od Allaha. Dobro znaj, da se čitav svijet sakupi da ti i najmanju korist donese, da ti ne bi donijeli osim one, koju ti je Allah odredio i propisao. A da se opet čitav svijet okupi da ti neku štetu nanesu, ne bi ti nanijeli osim one, koju ti je Allah odredio i upisao.”

Ovaj hadis nije samo poruka Abdullahu b. Abbasu, nego svima muslimanima do Sudnjega dana. Kada čujemo početak ovoga hadisa: Momče!, treba da naćulimo uši i pomno poslušamu šta nam Allahov Poslanik s.a.v.s. sajetuje.
Poslušajmo još jednom šta nam naš dragi Poslanik kaže: Čuvaj Allaha pa ćeš Ga uvijek pred sobom naći. Uvijek ćeš Njegovu pomoć i olakšanje naći kada ti zatreba. Čuvaj Njegov hatar, pa se nadaj Njegovoj pomoći. Kad moliš, moli Allaha. Kad pomoć tražiš, traži je od Allaha. Nemoj se poniziti pred ljudima, ostani ponosan, jer musliman ponizno moli samo Allaha, a poniznost pred ljudima nije prilična osobi koja je Allahov rob.
Ko bude tražio pomoć od drugoga, a ne od Allaha, onda će biti prepušten na milost i nemilost onoga na koga se oslonio. Isti je slučaj sa vlašću, ko je traži, bude prepušten na milost i nemilost stvorenja, kako se to navodi u hadisu.
U jednoj od predaja također stoji: „Kad si u izobilju znaj za Boga, Bog će za te znati kad si u tegobi. Nedaj sebi da se osiliš, jer dunjaluk je prevrtljiv, sutra će tebi nešto zatrebati. Znaj za Allaha, pa mu se skrušeno moli, i znaj za Allaha pa siromahu udijeli, znaj za Allaha pa kad si jak nepravdu ne nanosi… možda ćeš i ti biti na drugoj strani kojoj je pomoć potrebna“!
Čini mi se da se mi ljudi uzdamo u nešto drugo, a ne u Allahovu pomoć i pravdu, pa nam Allah daje određene nedaće da bi nas na taj način vratio Njemu, jer zabluda je nadati se tuđoj, a ne Allahovoj pomoći i rješenju. Jedan od ciljeva nedaća je da se na Allaha oslonimo i da samo od Njega pomoć tražimo.

Poštovana braćo, kada nam u obavljanju naših poslova postane teško tu je dova. Potrebno je zakucati na Allahova vrata, obraćajući Mu se dovom. Ali, tu je i pomoć braće muslimanā, makar ta pomoć bila u vidu savjeta. Najzad, ljudi su usmjereni jedni na druge. Plemenitost i velika vrlina je priskočiti drugome u pomoć. Međutim, u islamu, pored toga, za priskakanje u pomoć drugima slijedi Božija intervencija upravo onome ko drugima pomaže. Dokaz za to jeste hadis u kojem Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: „Allah će pomagati Svome robu dok taj rob pomaže svoga brata muslimana.“
Poznati islamski misionar Numan Ali Khan je iznio jednu divnu misao u kontekstu govora o međusobnoj pomoći. On kaže: „Kada se nađeš u poziciji da nekom pomogneš, budi sretan jer je Allah odgovorio na dovu te osobe preko tebe“.

Ako se od nekoga očekuje da priskoči u pomoć drugima, onda se to očekuje od džamijskih ljudi, jer, prije svih, džamijski ljudi trebaju biti primjer moralnosti, s obzirom da svakoga petka slušaju moralna usmjerenja i, jednostavno, trebaju ostaviti pozitivan efekat na naše postupke i naš moral.

Draga braćo, mogu da konstatujem da ima dobra u ovom našem narodu, kod nas Bosnjaka. Mene fascinira dobrota koja krasi ovaj naš narod, ma gdje bili. U to sam se uvjerio stotinama puta. Hvala Allahu, dobro je ipak dominantnije od zla, ma kako mi na sve to gledali.
Treba moliti Allaha da nam podari blagostanje, svima nama, narodu, državi. Jer, kada se Allah smiluje narodu, jednostavno im sve ide od ruke, prosperitet u svakom smislu.

Svi mi pomno pratimo Tursku u zadnjih 15-tak godina. Hvala Allahu. Ovi plodovi, koje oni ovih godina ubiru, posijani su prije 40-50 godina u istanbulskim džamijama i kućama, gdje se učio Kur’an i Poslanikovi hadisi, ali i činila dova da Allah spasi turski narod i tursku državu. Rezultati i plodovi bilo kakvog rada će doći, zato se treba truditi, pozitivno razmisljati i dobro širiti, da bi dobro požnjeli mi ili naša djeca.

Zato, dovimo Allahu da spasi nas, naš porod, naš evlad, naše sugrađane, našu domovinu, kako bi doživjeli Allahov blagoslov. Nemojmo zaboraviti da je Ibrahim a.s. hiljadama godina unazad dovio da Allah blagoslovi mekkansku neplodnu dolinu, u kojoj se ništa ne sije, pa je postala centar svijeta. Zato, dovimo i međusobno se pomažimo, savjetujmo i nastojmo se udružiti u dobru, jer kako će sići berićet ako su neki među nama prokleti ili ako smo se međusobno proklinjali i, nedo Allah, tražili da nekoga od nas Allah kazni?!

Zar nas Kur’an ne uči da tražimo od Allaha da nas ne kazni za ono što neznalice i lakomisleni čine od grijeha?! Prema tome, treba tražiti berićeta za sve nas, ali i zaštitu zbog onih loših među nama, a nikako ih proklinjati ili njihovu propast prizivati.
Nemojte, braćo, zaboraviti da nakon svojih namaza dignemo ruke i zamolimo Allaha da nama, našim porodicama, našoj braći, prijateljima, komšijama, kolegama, nasem dzematu i čitavoj nam domovini, našoj dragoj BiH podari sve najbolje. Zar mislite da to nema svoga efekta?! U hadisu stoji da kada musliman digne ruke i zamoli Allaha dž.š. da se Allah stidi da mu ih vrati prazne, bez nagrade i bez uslišavanja.

Zato, aminajmo na ovu dovu: Gospodaru naš, molimo Te da našoj porodici, rodbini, poznanicima i prijateljima ako su bolesni vratiš zdravlje, ako su dužni pomogneš da otplate dug, ako su tužni da im vratiš osmjeh u srce i na lice, ako su siromašni da ih oslobodiš siromaštva, ako su poniženi da im vratiš dostojanstvo! Allahu dragi, sačuvaj nam našu porodicu, naš imetak, naš dom od svih nevolja, bolesti i patnji. Allahu dragi, osnaži nam volju, učvrsti nam slogu i omili nam život u zajedništvu sa svim ljudima dobre volje i ne daj, Allahu dragi, da se u dobru osilimo a u iskušenjima pokleknemo! Ja Rabbel-alemin.

ZNACAJ PORODICE U ISLAMU – HUTBA 1

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Zul – Kadde – 1439.H. / 03 August 2018.g.– Hatib: Fahir Alimujkic
ZNACAJ PORODICE U ISLAMU – HUTBA 1

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Braćo u islamu, vi koji ste svjesni prolaznosti i ništavnosti dunjaluka i važnosti i težine Dana polaganja računa i ljepota dženneta i strahota džehennema, vi koji ste ubijeđeni da je porodica temelj zdravog društva i Države, vi koji se trudite da sačuvate sebe i porodice od vatre, u današnjoj hutbi se inša-Allah kroz ajete i hadise družimo na temu Značaj porodice u islamu!
Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i u ovisnosti od uticaja porodice na pojedinca, taj član će uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć imati pozitivnu ili ne dao Allah negativnu ulogu u društvu.

Allah, dželle še’nuhu, je uspostavio red u svemu, pa je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos neprirodan i nelegalan. Shodno tome, neprirodno i nelegalno je i to da se sklapaju ili uspostavljaju bračne i druge veze između lica istoga spola, kao što je to slučaj u ovom našem vremenu, u kojem se narodi i države natječu u tome ko će inovirati novi grijeh ili unaprijediti postojeći. S’ toga su mnoge države i ozakonile homoseksualizam i lezbejstvo, te se dešava da pojedinci sklapaju brakove sa licima istoga spola ili čak sa stvarima i to sve u skladu sa važećim zakonskim propisima dotične zemlje. Zbog takvih grijeha su braćo i sestre uništavani narodi prije nas, a najupečatljiviji primjer je narod Luta, alejshis-selam, o čemu Kur’an govori na više mjesta.

Allah, subhanehu ve te’ala, u 21. ajetu Sure Er-Rum kaže:
وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُمْ مَوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ (سورة الروم:21)
I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju! (Suretu Er-Rum:21)
Svaki bračni drug u drugom bračnom drugu treba da nađe sebi smiraj, a moralni supružnici temelje svoj zajednički život na međusobnoj ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, pažnji i pomoći. To je ta stabilna veza, koja ide još dalje i najbliža je ljubavi prema sebi, za koju Kur’an kaže:
…هُنَّ لِبَاسٌ لَكُمْ وَأَنْتُمْ لِبَاسٌ لَهُنَّ… (سورة البقرة:187)
… one su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća… (Suretu El-Bekare: 187)

Kako je samo slikovit ovaj Kur’anski ajet, koji za supružnike kaže da su jedno drugome odjeća! Međusobnu ljubav povećava rađanje djece, ljubav prema njima i njihov odgoj i obrazovanje. Sve se to može u potpunosti ostvariti uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, nježnom majčinskom ljubavlju i pažnjom i očinskim zalaganjem da obezbijedi normalne uslove za život. To je najbolja atmosfera za jednu porodicu, a niti u jednom uređenju žena nema časnije mjesto, nego u islamu.
U prilog tome je predaja u kojoj stoji da je Esma kćerka Jezida El-Ensarije došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: „Allahov Poslaniče! Allah te poslao i muškarcima i ženama, pa smo posvjedočili tvoje poslanstvo i slijedimo te.
Mi žene smo vezane za čuvanje kuća, boravimo u njima i nosimo djecu, a muškarci imaju prednost u pogledu džemata, slijeđenja dženaza i džihada.
Kada odu u džihad mi im čuvamo imetke i odgajamo im djecu. Hoćemo li biti nagrađene kao oni o Allahov Poslaniče?” Okrenu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, licem prema ashabima i reče: “Jeste li čuli ijednu ženu da ljepše pita o vjeri od ove žene? Idi Esma i prenesi drugim ženama da je zaista vaša poslušnost mužu, nastojanje da on bude zadovoljan sa vama i činjenje onoga sa čime se on slaže, ravno onome što si spomenula vezano za muškarce!” Okrenula se donoseći šehadet i tekbir.

Uistinu su ove riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, velika lekcija ženama i muškarcima! Zamislite da žena zbog lijepog ponašanja prema svome mužu i udovoljavanju njegovim željama, koje su u skladu sa šerijatom, ima nagradu za: džemat, džihad i slijeđenje dženaze, kao i njen muž. Neka se zato trude naše žene, majke, sestre i kćeri da postignu ovako velike nagrade! Neka imaju na umu ove riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neka ih prenose drugima!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.” (بخاري)
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate. Vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva. Čovjek je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju. Žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje. Sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.” (Buharija)

Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili su sve drugo do to što bi trebale da budu? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?

Koliko je braćo čuvara koji ne čuvaju ono što bi trebali čuvati, a bave se svim i svačim, na račun “općih” ili govoreći na mikro planu “bošnjačkih” interesa”!!! Mnogo je pojedinaca koji se kriju iza nekih općih interesa, koji se na kraju opet svedu samo na ono lično, a teško onima koji zloupotrebljavaju povjerene im dužnosti i koji osim sebe nikoga drugog ne vide! Teško onima koji nemaju respekta prema: šehidima, jetimima, roditeljima i suprugama šehida, invalidima, demobilisanim borcima, muhadžirima, miskinima, fakirima, prezaduženim, nezaposlenim i svim ucvijeljenim Bošnjacima!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za one koji lijepo ophode prema svojoj porodici, kaže da su najbolji, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ وَأَنَا خَيْرُكُمْ لِأَهْلِي…” (ترمذي)
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.» (Tirmizija)

Braćo, Budimo istinski čuvari naših porodica, rađajmo djecu i ne bojmo se za njihovu nafaku, nadijevajmo im lijepa imena, hranimo ih i oblačimo samo halal imecima, podučavajmo ih islamu, obrazujmo ih i pripremajmo ih da budu dostojanstveniji i bolji čuvari Allahove, dželle še’nuhu, vjere, pazimo na naše supruge i ne opterećujmo ih više nego što mogu podnijeti i budimo im zahvalni što nam rađaju djecu, podižu ih i odgajaju, što čuvaju svoju i našu čast i budimo ponosni i časni muslimani!

Allahu, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Egiptu i Iraku, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašćuju muslimanke i učini ih ibretom onima koji dolaze, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

ZNACAJ PORODICE U ISLAMU – HUTBA 2

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
28 Zul Kadde – 1439.H. / 10 August 2018.g.– Hatib: Fahir Alimujkic
ZNACAJ PORODICE U ISLAMU – HUTBA 2

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Braćo u islamu, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim na temu Značaj porodice u islamu. Kao što sam u prošloj hutbi kazao, porodica je osnovna i najvažnija ćelija društva i njena uloga je ogromna u formiranju zdrave društvene zajednice. Stoga smo kao odgovorni članovi društva dužni istoj posvetiti dužnu pažnju.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 71. ajetu Sure En-Nahl:
وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنْ أَزْوَاجِكُمْ بَنِينَ وَحَفَدَةً وَرَزَقَكُمْ مِنْ الطَّيِّبَاتِ أَفَبِالْبَاطِلِ يُؤْمِنُونَ وَبِنِعْمَةِ اللَّهِ هُمْ يَكْفُرُونَ
Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?
Braćo, uistinu je velika Allahova, dželle še’nuhu, blagodat to što nam On, Kojem samo pripadaju sva hvala i zahvala iz Svoje milosti daje hairli potomke i što nam daje ukusna jela i uistinu su pravi silnici oni koji na tim mnogobrojnim blagodatima nisu zahvalni!

Na ženi je da uvažava muža kao onoga koji je glava porodice i koji je dužan da se brine o obezbjeđenju sredstava za normalan život članova domaćinstva, a muž je dužan da uvažava ženu kao onu koja nosi, rađa, doji, podiže, hrani i odgaja njegovu djecu, te da prihvati činjenicu da je žena sentimentalnija i slabija po svojoj konstrukciji i da ne može podnijeti sav taj teret sama, bez pomoći muža i njegova razumijevanja.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od nas traži da lijepo postupamo prema našim ženama, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اسْتَوْصُوا بِالنِّسَاءِ فَإِنَّ الْمَرْأَةَ خُلِقَتْ مِنْ ضِلَعٍ وَإِنَّ أَعْوَجَ شَيْءٍ فِي الضِّلَعِ أَعْلَاهُ فَإِنْ ذَهَبْتَ تُقِيمُهُ كَسَرْتَهُ وَإِنْ تَرَكْتَهُ لَمْ يَزَلْ أَعْوَجَ فَاسْتَوْصُوا بِالنِّسَاء.”
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Lijepo postupajte prema ženama, jer je žena stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je vrh, pa ako ga pokušaš ispraviti, slomićeš ga, a ako ga ostaviš ostaće krivo, pa lijepo postupajte prema svojim ženama!”
Jesmo li braćo i sestre zaista svjesni suštine ovoga hadisa i da li ga primjenjujemo u našoj praksi u pogledu našeg odnosa prema našim suprugama, kako ne bi došlo do bespotrebnih nesuglasica?

Mnogi od nas nismo ni svjesni uloge porodice u društvu i mislimo da je njena uloga zanemarljiva. Zbog toga mnogi od nas svoju ulogu roditelja koja ima višestruke dimenzije ne ispunjavamo kako treba, očekujući od drugih da riješe naše probleme. Mnogi od nas odgoj i vaspitanje naše djece prepuštamo nemoralnim pojedincima ili ustanovama, te elektronskim i printanim medijima, koji truju ta naša mlada neiskvarena bića, a kao njihovi čuvari ćemo biti pitani za njih i njihov moral. Naša borba za našu djecu kod nekih od nas je uglavnom materijalne naravi jer pokušavamo da im obezbijedimo sve što im je potrebno od dunjaluka i što požele, tako da u toj prevelikoj trci zaboravljamo na duše naše djece i žena, koji ostaju kao prazna burad u kojima odzvanja ono što ne valja.

Bračni drugovi su dužni temeljiti svoj cjelokupan život na islamu i ne smiju prekoračivati svoja prava i zapostavljati svoje obaveze. Na supruzi je da pazi na svoga muža, da ga podržava u svemu onome što je u skladu sa Šerijatom i da čuva njegov autoritet, te ga ne smije izazivati i ljutiti. Ona mora da bude poslušna svome mužu i imati na umu da je muž taj koji čuva porodicu i ima obavezu njena izdržavanja.
Ona mora čuvati svoju i njegovu čast i imetak i održavati kuću. Ona je na taj način dobra supruga i blaga majka, a žena koja čuva kuću i koja je odgovorna za djecu, priznaje dobro koje joj čini muž i ne poriče ga, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “يَا مَعْشَرَ النِّسَاءِ، تَصَدَّقْنَ وَأَكْثِرْنَ الْإِسْتِغْفَارَ فَإِنِّي رَأَيْتُكُنَّ أَكْثَرَ أَهْلِ النَّارِ!” فَقَالَتِ امْرَأَةٌ مِنْهُنَّ جَزْلَةٌ: “وَمَا لَنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ أَكْثَرَ أَهْلِ النَّارِ؟” قَالَ: “تُكْثِرْنَ اللَّعْنَ وَتَكْفُرْنَ الْعَشِيرَ. وَمَا رَأَيْتُ مِنْ نَاقِصَاتِ عَقْلٍ وَدِينٍ أَغْلَبَ لِذِي لُبٍّ مِنْكُنَّ.” قَالَتْ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَمَا نُقْصَانُ الْعَقْلِ وَالدِّينِ؟” قَالَ: “أَمَّا نُقْصَانُ الْعَقْلِ، فَشَهَادَةُ امْرَأَتَيْنِ تَعْدِلُ شَهَادَةَ رَجُلٍ، فَهَذَا نُقْصَانُ الْعَقْلِ، وَتَمْكُثُ اللَّيَالِي مَا تُصَلِّي وَتُفْطِرُ فِي رَمَضَانَ، فَهَذَا نُقْصَانُ الدِّينِ.” (مسلم)

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi, rekao: “O skupino žena, dijelite sadaku i puno činite istigfar, jer sam najviše vas vidio među stanovnicima vatre!“ Reče između njih, jedna odvažna žena: “Zašto je najviše žena među stanovnicima vatre, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Zato što vi puno kunete i poričete dobro koje vam čine vaši muževi. Najviše manjkave pameti i vjere ste vi, od stvorenja kojima je data pamet.” Upita: “Šta je to manjkavost pameti i vjere?” Reče: “Manjkavost pameti je u tome što svjedočenje dvije žene je ravno svjedočenju jednog muškarca, a manjkavost u vjeri je u tome što žena provede noći ne klanjajući i mrsi ramazan.” (Muslim)

Pomenuti hadis se bilježi kao jedno od obraćanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, muslimankama, na Dan Bajrama, nakon zajedničkog klanjanja namaza.
Nije dozvoljeno da žena iz kuće svoga muža daje bilo šta, bez dozvole muža ili sa čime njen muž nije zadovoljan, kao što stoji u slijedećoj predaji koju bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَبِي أُمَامَةَ الْبَاهِلِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ فِي خُطْبَتِهِ عَامَ حَجَّةِ الْوَدَاعِ: “…لَا تُنْفِقُ امْرَأَةٌ مِنْ بَيْتِ زَوْجِهَا إِلَّا بِإِذْنِ زَوْجِهَا!” قِيلَ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَلَا الطَّعَامَ؟” قَالَ: “ذَلِكَ أَفْضَلُ أَمْوَالِنَا…” (ترمذي)

Prenosi Ebu Umame El-Bahili, radijallahu anhu: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbi na Oprosnom hadžu: “Neka žena iz kuće svoga muža ništa ne daje, bez njegove dozvole!” Bi rečeno: “O Allahov Poslaniče! Ni hranu?” Reče: “To je naš najvrijedniji imetak…” (Tirmizija)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na Oprosnom hadžu takođe preporučio: “O ljudi, vi imate prava i dužnosti prema vašim ženama, a one imaju prava i dužnosti prema vama. One ne smiju dopustiti nikome sem vas da stupi u vašu postelju, niti smiju dopustiti da bez vašeg pristanka u vašu kuću ulaze, oni koje vi ne volite i one ne smiju počiniti sramno djelo… Nalažem vam da dobro postupate sa ženama jer one se kod vas nalaze kao emanet od Allaha. Dopušteno vam je da uživate njihova tijela, po Allahovim riječima. Bojte se Allaha u onome što se tiče vaših supruga, a ja vam nalažem da lijepo postupate prema njima! Pazite! Jeste li čuli? O Gospodaru, budi mi svjedok!” (Ahmed)

Braćo! Čuvajmo sebe i svoje porodice od vatre, podučavajmo ih da budu dobri vjernici, a samim time i ljudi, pomažimo im da se obrazuju i budu ponosni što su muslimani, svakodnevno odvajajmo vrijeme za zajedničke razgovore, družimo se sa njima i praktično ih podučavajmo ljepotama naše vjere u pogledu izvršavanja islamskih dužnosti i ispunjavanja preuzetih obaveza, ne dozvolimo im loše društvo i ne udovoljavajmo svim njihovim prohtjevima i zahtjevima i kroz to ih učimo da znaju cijeniti ono što im pružamo, te da osjete kako je u životu nešto željeti, a ne posjedovati to i učimo ih odgovornosti i preciznosti!

Allahu Uzvišeni, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Iraku, Jemenu, Egiptu i Kašmiru, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašuju muslimanke i učini ih ibretom zlobnicima, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca, oprosti grijehe našim roditeljima i svim umrlim muslimanima, ukabuli naša dobra djela i uvećaj ih, sakri nam sramote na Sudnjem danu, pređi preko naših loših djela i uvedi nas u džennete u društvu sa poslanicima, iskrenim šehidima i dobrim ljudima!


DVIJE VRSTE STANOVNIKA VATRE – SILNICI I RAZVRATNICE

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
06 Zul / Hidzdze – 1439.H. / 17 August 2018.g.– Hatib: Fahir Alimujkic

DVIJE VRSTE STANOVNIKA VATRE – SILNICI I RAZVRATNICE

Braćo u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvije vrste stanovnika vatre – silnici i razvratnice. O istoj ćemo inša-Allah govoriti kroz hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Muslim u Sahihu.
Prije nego pređemo na samu temu, dužan sam vas podsjetiti na obavezu naše velike zahvale Allahu, subhanehu ve te’ala, koji nam je iz Svoje neizmjerne milosti, uprkos našim javnim i tajnim grijesima, daje rznovrsne blagodati. Salawat i Selam Njegovom Miljeniku Muhamedu, njegovom rodu, porodu, ashabima, te nasim sehidima.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “صِنْفَانِ مِنْ أَهْلِ النَّارِ لَمْ أَرَهُمَا: قَوْمٌ مَعَهُمْ سِيَاطٌ كَأَذْنَابِ الْبَقَرِ يَضْرِبُونَ بِهَا النَّاسَ وَنِسَاءٌ كَاسِيَاتٌ عَارِيَاتٌ مُمِيلَاتٌ مَائِلَاتٌ رُءُوسُهُنَّ كَأَسْنِمَةِ الْبُخْتِ الْمَائِلَةِ لَا يَدْخُلْنَ الْجَنَّةَ وَلَا يَجِدْنَ رِيحَهَا وَإِنَّ رِيحَهَا لَيُوجَدُ مِنْ مَسِيرَةِ كَذَا وَكَذَا.” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije su vrste stanovnika Vatre, koje nisam vidio (doživio): silnici, u čijim su rukama bičevi debljine kravljih repova, kojima tuku svijet i razgolićene žene koje nose prozirnu odjeću, koje okreću lice od Allahovih naredbi i sklone su lošim djelima, a glave su im kao grbe dvogrbih deva. Takve žene neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris, a miris njegov se širi na sve strane toliko i toliko.” (Muslim)
Citirani hadis braćo nas podučava da su dvije skupine grješnika zasigurno stanovnici Vatre i isti neće imati priliku da se za njih zauzme Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer ga na Sudnjem danu zbog težine svojih grijeha neće moći vidjeti, a samim time će biti uskraćeni za njegov, sallallahu alejhi ve sellem, šefa’at (zauzimanje). Na prvom mjestu su silnici, koji bičuju i muče ljude.
Na čelu ove kategorije su nasilni vladari, koji u cilju očuvanja svoje vlasti vrše torturu nad ljudima, izrabljuju ih, uskraćuju im ljudska prava, isljeđuju, muče i osuđuju ih nevine, a za njima su i svi oni koji se nalaze u tom lancu, od podmuklih istražitelja, špijuna, lažnih svjedoka, podmitljivih sudija i neposrednih mučitelja nedužnih ljudi.
Zato neka se boje Allaha, dželle še’nuhu, svi oni koji imaju vlast i neka budu svjesni da je vlast veliki emanet na plećima svakoga od njih, neka znaju da svoje položaje ne smiju zloupotrijebiti, da ne smiju nikome zulum učiniti, a posebno nevine ljude osuditi i uskratiti im pravo na slobodu, da ne smiju nikome dati ono što im ne pripada, te da u svakom momentu imaju na umu da je prije njih bilo mnogo pojedinaca i grupa koji su bili silniji i sa većim privilegijama, ali da su sve to jednoga dana morali ostaviti, ne svojom voljom, već voljom Onoga Koji upravlja Kosmosom i da će za svoja nedjela morati odgovarati, na Sudnjem danu, na kojem će se poravnati svi računi i nikome neće biti učinjena nepravda!
Druga vrsta stanovnika vatre su razvratne žene, koje je citirani hadis opisao sa nekoliko karakteristika, koje kao da oslikavaju ovo naše vrijeme.

To su “razgolićene žene koje nose prozirnu odjeću, koje okreću lice od Allahovih naredbi i sklone su lošim djelima, a glave su im kao grbe dvogrbih deva. Takve žene neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris, a miris njegov se širi na sve strane toliko i toliko.”
Citirani hadis kaže: كَاسِيَاتٌ عَارِيَاتٌ“razgolićene žene koje nose prozirnu odjeću…”, a šta onda kazati za one koje na sebi na žalost nemaju ni prozirnu odjeću, osim krpicu-dvije, kojima dokazuju koeficijent svoje pameti i morala, šta kazati za djevojku i ženu koja je svoje tijelo potpuno razgolićila, šta kazati za onu koja se nemoralno ponaša na svome radnom mjestu, u školi, na ulici, u prijevoznom sredstvu, šta kazati za cijelu jednu generaciju djevojaka i mladića koji se na javnim mjestima nemoralno ponašaju, šta kazati za omladinu koja je potpuno izgubila stid i pred kojom se svaki normalan insane mora crveniti i oboriti pogled, šta kazati za njihove nastavnice i profesorice koje po svome izgledu sve više liče na estradne umjetnice, a ne na prosvjetne radnice, šta kazati za sekretarice u kabinetima ministara i direktora, koje kao da su se spremile za plažu, a ne na radno mjesto, šta kazati za kćeri koje u ponoć polugole izlaze u noćne klubove, a kući se vraćaju kada žele, koje kao takve optužuju nepoznate počinioce da su ih obečastili, a one po svome izgledu i ponašanju ništa drugo nisu ni zaslužile?!
Zaboravljaju pomenute da je 33. ajet Sure Al-Ahzab naredba Allaha, subhanehu ve te’ala, upućena suprugama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, majkama mu’mina, ali ujedno i svim muslimankama:
وَقَرْنَ فِي بُيُوتِكُنَّ وَلا تَبَرَّجْنَ تَبَرُّجَ الْجَاهِلِيَّةِ الأُولَى…
U kućama svojim boravite i ne ukrašavajte se džahilijetskim ukrasima!…
U predislamsko doba su neke žene bile pokrivene, ali su im se vidjeli vratovi i uši, baš isto kao što danas imamo Bošnjakinja koje kao da slijede te običaje, koji su iskorijenjeni islamom, pa hidžab doživljavaju kao modu, koja im ostavlja prostora za kreaciju haljina, pantalona i mahrama, koje bi se prije mogle nazvati nečim drugim do hidžabom. Hidžab braćo i sestre podrazumijeva muslimankino propisno pokrivanje cijeloga tijela, sem lica i šaka, pod uslovom da joj se ništa od tijela ne ocrtava na njenoj odjeći koja mora biti široka, neprozirna i neupadljiva.
Dalje u citiranom hadisu stoji:
مُمِيلَاتٌ مَائِلَاتٌ“
…koje okreću lice od Allahovih naredbi i sklone su lošim djelima…,
To su braćo i sestre one žene koje zanemaruju Allahove naredbe, komentiraju ih bez znanja o njima i suprostavljaju im se i one su sebi uzele za pravo da stalno čine loša djela, koja im prokleti šejtan uljepšava, tako da su postale poznatim po svome razvratu i nemoralu.
A potom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
رُءُوسُهُنَّ كَأَسْنِمَةِ الْبُخْتِ الْمَائِلَةِ
“…a glave su im kao grbe dvogrbih deva…”

Kako je lijepo ovo poslaničko poređenje sa glavama žena koje uređuju svoje frizure i na glave stavljaju tubane ili šalove na pola glava, ne da ih zaštite, već da se istaknu i privuku pažnju drugih muškaraca. Te njihove glave su uistinu kao grbe dvogbih deva, pa i gore od njih.
Braćo i sestre, hadis se završava riječima:
لَا يَدْخُلْنَ الْجَنَّةَ وَلَا يَجِدْنَ رِيحَهَا وَإِنَّ رِيحَهَا لَيُوجَدُ مِنْ مَسِيرَةِ كَذَا وَكَذَا.” “…
Takve žene neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris, a miris njegov se širi na sve strane toliko i toliko.”
Zato neka se pokaju one koje krše Allahove propise imajući na umu 70. ajet Sure El-Furkan:
إِلاَّ مَن تَابَ وَآمَنَ وَعَمِلَ عَمَلا صَالِحًا فَأُولَئِكَ يُبَدِّلُ اللَّهُ سَيِّئَاتِهِمْ حَسَنَاتٍ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا
Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”
Draga moja braćo i sestre, dobro zapatimo ovaj hadis i ne dozvolimo da u našim kućama, komšiluku i džematu bude onih koje opisuje citirani hadis, jer je njihov svršetak u džehennemskoj vatri, a strašno li je on boravište!
Braćo i sestre, učinimo iskrenu tevbu, vratimo se Kur’anu i Sunnetu, volimo se iskreno u ime Allaha, čuvajmo našu čast i čast drugih muslimana i općenito ljudi, natječimo se u dobru i žudimo za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj braći u Siriji, Palestini i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana i podari im skoru pobjedu, učini nas prvacima ummeta u takvaluku, darežljivosti, hrabrosti, skromnosti i skrušenosti, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA_2018

0
0

KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
10 Zu-l-hidždže 1439 / 21. August 2018.
Mesdzid BIKC Braunau – Mauerkirchen

 

* الله أكبر كبيرا, و الحمد لله كثيرا, و سبحان الله بكرة و أصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له. خلق كل شيئ فقدّره تقديرا [تكبير].
***
* الله الذي جعل لكم الارض قرارا و السماء بناءً و صوّركم فأحسن صوركم و رزقكم منالطيّبات, ذالكم الله ربكم, فتبارك الله ربّ العالمين [تكبير].
***
*هو الحيّ لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدّين, و لله علي الناس حج البيت من استطاع إليه سبيلا [تكبير].
***
*نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له و لا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أنّ سيدنا و سندنا و مولانا محمداً عبده وحبيبه و رسوله.
***
* صلي الله تعالي عليه و علي آله و أولاده و أزواجه و أصحابه و أتباعه. و خلفائه الراشدين المرشدين المهديّين من بعده. و وزرائه الكاملين في عهده. خصوصاً منهم علي ساداتنا أبي بكر و عمر و عثمان و عليٍّ. و علي بقيّة الصحابة و القرابة و التابعين, و الذين اتبعوهم بإحسانٍ إلي يوم الدين. رضوان الله تعالي عليهم و علينا أجمعين.
***
*أما بعد, فيا عباد الله, إتّقوا الله و أطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا و الذين هم محسنون.

Slava i hvala Allahu dž.š. Storitelju Uzvišenom, Onome koji nas nejakim stvara, pa nam u mladosti našoj snagu daje, koju nam u starosti našoj opet oduzima, ne bi li nam na nama samima pokazao i dokazao da će sve na nebesima i na zemlji proči i da će na kraju ostati samo On, Allah, Gospodar Vječni i Plemeniti! Neka su mir i spas na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda, sina Abdullahovog, na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, te na nase sehide. Svjedocimo u bajramskoj radosti, da nema istinskog božanstva mimo Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga! Odazivamo se, Tebi u ovo blagoslovljeno jutro Kurban-bajrama, svojom molitvom i svojom zrtvom, o Živi, o Vjecni. Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellah, huvallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Allah je najveći, Allah je najveći, nema drugog Boga osim Allaha, Allah je najveći i njemu pripada svaka zahvala. Gospodaru moj, raširi prsa moja, olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. AMIN!

Cijenjeni dzemate, sljedbenici najboljeg Ummeta, draga braco i omladino,

O kurbanu se u Kur’anu ne govori često ako uzmemo u obzir sam izraz “kurban“, no žrtvovanje imetka, vlastitog života u ime Uzvišenog Allaha, teme su koje nalazimo u brojnim ajetima časne Knjige.
Iz Kur’ana se posve jasno vidi da je kurban bio propisan prvom čovjeku na Zemlji Ademu a.s. i njegovoj porodici. U suri El-Maide, 27. ajet čitamo riječi Gospodara našega: “Istinski im ispričaj događaj dvojice sinova Ademovih. Obojica su kurban žrtvovali. Od jednog je kurban bio primljen, a od drugog nije. Tada ovaj reče drugom: – Tebe ću ubiti, a ovaj odgovori: – Allah prima samo od dobrih i bogobojaznih”.

U ovom časnom ajetu nalazimo potvrdu da kurban kao praksa ne potječe tek od Ibrahima a.s. kako mnogi misle i kako se često, pogrešno, prezentira. Ovaj nam ajet daje još jednu bitnu dimenziju kurbana, a to je da u instituciji kurbana glavnu ulogu ne igra žrtva – kurban, nego iskrenost srca koje žrtvu prinosi.
U starim vjerozakonima islama koje su slijedili Ibrahimovi potomci po lozi njegova mlađeg sina Ishaka a.s. Benu Israil, žrtva se prinosila na taj način što se stoka na posebnom mjestu klala i potom bivala zapaljena. To je bila Žrtva paljenica kako se danas imenuje u tekstovima Starog i Novog Zavjeta.
Kako je kurban bio propisan prvom čovjeku i poslaniku, Ademu a.s. i njegovim sinovima tako je bio propisan i svim poslanicima poslije njega. U Starom Zavjetu u Prvoj knjizi Mojsijevoj kaže se za Nuha a.s. da je prinosio žrtvu Bogu.

Kod Ibrahimovih a.s. potomaka po lozi njegova starijeg, prvorođenog sina Ismaila a.s. kurban – žrtvovanje stoke se veže za obred hodočašća Svetog Hrama – Kabe, što ju Ibrahim a.s. skupa sa Ismailom a.s. izgradi po Allahovoj zapovijedi u dolini Meke.

Sve je ovo, jasno, vezano za općepoznatu kušnju kojom je Allah iskušao odanost svog roba Ibrahima a.s. naredivši mu u snu da kao kurban zakolje svoga sina Ismaila a.s.:
“Pa pošto je dostigao s njim dob privređivanja, reče: “O sinčiću moj! Uistinu, ja sam u snu vidio da te ja koljem, pa gledaj, šta vidiš?” Reče: “O oče moj! Učini šta ti se naređuje. Naći ćeš – ako Bog da – da sam ja od strpljivih“.
Pa pošto se oba pokoriše, i položi ga na čelo. Mi ga pozvasmo: “O Ibrahime! Već si ispunio snoviđenje. Uistinu, mi tako nagrađujemo dobročinitelje. Uistinu, ovo je to, kušnja očita. I iskupismo ga žrtvom golemom, i ostavismo među kasnijim pokoljenjima. Selam Ibrahimu! Tako nagrađujemo dobročinitelje! Uistinu, on je bio od robova Naših vjernika.“ (Es Saffat-102-111)

Nadam se da svi znamo ovo kur’ansko kazivanje. Kada je Ibrahim položio na čelo, kako Kur’an kaže, sina Ismaila, Allah je poslao meleka sa ovnom. Kada se pojavio ovan – kurban od Allaha dž.š. kao zamjena za Ismail a.s. prisutni melek uči tekbir: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER. Ibrahim a.s. također, uči: LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER. Na kraju Ismail a.s. kao dječak donosi tekbir i čini zahvalu Allahu dž.š. riječima: ALLAHU EKBER VE LILLAHIL-HAMD. Ovo je u stvari tekst tekbiri-tešrika koji učimo i trebamo da znamo na koji događaj se podsjećamo njihovim učenjem kao što trebamo da pojmimo i veličinu veličanja, slavljenja i hvaljenja koju izričemo njihovim učenjem.

Klanje kurbana potvrđen je objavljivanjem Kur’ana direktnom Ismailovom potomku, Resulullahu, Muhammedu s.a.v.a. tako da kurban ostaje kao propisana forma žrtve u islamu sve do Sudnjeg Dana. Također je Kur’anom propisano da se meso koristi za ishranu određenih kategorija ljudi, tako da žrtvovanje kurbana nema samo karakter ličnog odnosa između Allaha i roba koji kolje kurban, već ono sada poprima širi društveni i socijalni kontekst.
“A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadždža i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo Ime kad budu u redove poredane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; Tako smo vam ih podčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; Tako vam ih je podčinio da biste Allaha veličali, zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.” (Hadždž, 36-37.)
Dakle, do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela. Prema tome pitanje žrtve je uvijek vezano za lični odnos roba prema Allahu i za njegov lični nijjet.

Cijenjena braćo!
Dani koji su pred nama, dani kurban-bajrama, dani hadža puni su simbolike i poruke koja se ne može pravilno i potpuno razumiti ukoliko se ne poznaje život Ibrahima a.s. U narednim danima pored klanja kurbana muslimani počašćeni odlaskom na hadž ponavljat će mnoge pokrete i radnje Ibrahima a.s. njegova sina Ismaila a.s. i njegove supruge Hadžere. Obilaziće oko Kabe koju je on podigao sa svojim sinom Ismailom, trčaće od Safe i Merve opetujući pokrete njegove supruge Hadžere koja trči tražeći vodu, bacaće kamenčiće na Mini opetujući njegovo bacanje kamenčića na šejtana.

U jednoj predaji sam našao zabilježeno da se pored Kabe nalazi i mezar hazreti Hadžere, crne žene Etiopljanke, robinje, koja je po svom društvenom staležu u vremenu kad je živjela vjerovatno bila na dnu društvene ljestvice, hem žena, hem crna, hem robinja, a Allah je dao da zbog njene bogobojaznosti danas najveći velikani čovječanstva obilazeći Božiju kuću, obilaze i njen mezar i opetuju njene korake. Velike su bile njene riječi kad je ostavljena u neplodnoj pustinji: Je li ovo naredba Gospodara? Kada je dobila odgovor da, jeste, nije više zapitkivala.

Poštovana braćo, cijenjeni džem`ate!
Nakon zahvale Allahu dž.š. na Oprosnom hadžu je Muhammed s.a.v.s. rekao: “O ljudi, slušajte me pažljivo, jer ne znam da li ću iduće godine biti među vama. Zato, pažljivo slušajte ono što ću vam reći i moje riječi prenesite onima koji nisu ovdje danas.” Allahov Poslanik s.a.v.s. najavljuje svoj odlazak sa dunjaluka i traži od vjernika da uvijek prenose Objavu koja je došla od Allaha dž.š. Niko te obaveze nije pošteđen, pa makar se radilo samo o jednom ajetu ili hadisu. Muhammed a.s. je rekao: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema boga sem Allaha i da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i hadždžu.” (Hadis prenose Buharija i Muslim)

Prve četiri stvari musliman može primjenjivati na svakom mjestu i u svako vrijeme, no za hadž se treba doista pripremiti. I što se čovjek počne ranije pripremati za hadž, sve je bolje. Musliman mora biti odgovoran i disciplinovan u životu, te je nužno da sve u životu temeljito planira, pa i ibadet. Za budućnost se živi, a ona nije blistava za one koji ne planiraju. Malkolm X (El-Hadž Malik Šahbaz) je govorio: “Budućnost pripada narodu koji se za nju priprema danas.” U sljedećem ajetu nas Allah dž.š. upozorava da je On vlasnik svega, a da smo mi samo korisnici Njegovih nebrojenih blagodati, pa je naša obaveza da Mu zahvaljujemo i permanentno ibadet činimo. On kaže: “Ti upitaj: ‘Ko vas opskrbljuje s neba i iz zemlje, ko je posjednik sluha i vida, ko iz mrtvog izvodi živo, i ko iz živog izvodi mrtvo, i ko to svim upravlja?’ Oni će odgovoriti: ‘Allah!’ A ti pitaj: ‘Zašto se onda Allaha ne bojite?” (Junus, 31) Zašto, dakle, svoje obaveze prema Njemu ne izvršavate?!

A bogobojaznost se iskazuje djelima a ne samo riječima. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Svi koji su u mogućnosti dužni su, Allaha radi, Hram/Kabu hodočastiti.” (Ali ‘Imran, 97) Svi koji su u mogućnosti dužni su, dakle, hadž obaviti.
Hadž je međunarodni kongres na kojem su milioni muslimana posvećeni ibadetu, najvećoj pokornosti Allahu dž.š. i najbolja je lekcija strpljenja. Hadž je i okean bratstva, jedinstva, tolerancije, mira, pa obožavajmo samo Allaha dž.š. svugdje jedinstveni. Islam je jedinstvo a ne nesloga i anarhija, koja je, nažalost, toliko prisutna među današnjim muslimanima diljem svijeta.
Hadž je simbol jedinstva. Pogledajte nekoliko miliona hadžija obučenih u bijele ihrame. Svi su kao jedan. Poput nekoliko miliona bijelih golubova koji lebde na krilima svojih čistih duša. Doista je hadž najveća inspiracija i motivacija.
Jedinstvo je temelj sreće i uspjeha na dunjaluku i u vječnosti. Sve hadžije klanjaju za jednim Imamom i pred Jedinim Gospodarom svih svjetova. Na hadžu sve razlike nestaju. I poslije hadža muslimani moraju biti jedinstveni u svim sferama života. Moraju raditi i sve snage udružiti da budu jedan ummet, kao jedno tijelo.
Obligatna je dužnost da volimo jedni druge i da jedan drugome želimo isto što i sebi. To je islam, to je hadž, to je srž ibadeta. Koga hadž ne promijeni, pa šta će ga promijeniti?! Hadžijama treba biti glavna preokupacija Kaba i što više namaza i dova u Haremi-Šerifu, a ne pravljenje selfija ili kojekakve impozantne nove zgrade koje odvlače pažnju od svetih mjesta i ibadeta.
Časna Kaba, Poslanik s.a.v.s., Kur’an i nenadmašno učenje islama trebaju ispuniti naša srca, naše duše, misli i svaku poru našeg života. Naravno, grandiozna zdanja ne mogu promaći neprimijećena, ali ih treba doživljavati kao što je Isa a.s. zlato vidio i doživljavao kao prah ili pepeo. Kabi treba hrliti, a dovama i mislima biti konstantno vezan za Gospodara svjetova.

Treba biti skoncentrisan na ibadet, jer ibadet na tim časnim mjestima je daleko efdalniji/vredniji nego na drugim. Muhammed a. s. nam kazuje da je namaz u džematu najmanje 25 ili 27 puta vredniji od samostalnog klanjanja, a da je namaz obavljen u Haremi-Šerifu – kod Kabe 100.000 puta vredniji od namaza na drugom mjestu. Pa, nema toga mu’mina koji ne bi poželio da što prije hadž obavi i klanja kod Časne Kabe.

Jedan namaz u Poslanikovoj džamiji, u Medini, vrijedi pak kao 1.000 namaza na drugom mjestu. Trebamo moliti Allaha dž. š. da nam da priliku da obavimo hadž. U svijetu mnogi ljudi cijelog života štede, kao sto su nasi dobri preci i otkidaju od usta i života da bi hadž obavili. Hadž je njihova najveća želja u životu. Čak i na betonu spavaju. Sa našeg aspekta, oni vjerovatno hadž nisi ni dužni obaviti, ali oni žive i cijelog života sanjaju da klanjaju u Haremi-Šerifu, da tavafe oko Kabe, da stoje na Arefatu, a želja mnogih je da budu i ukopani na nekim od svetih mjesta, na mjestu gdje je ukopano 10.000 časnih ashaba r. a.
Hadž je obred/putovanje koje započinje traženjem oprosta od Allaha dž. š. a kulminira opraštanjem drugima. Jedna od ljepota islama je da hadžije traže oprosta i uče dove za braću i sestre koje ne poznaju, kao i za cijeli ummet, svjesni da meleki isto rade za njih. Srce svakog vjernika je vezano za Kabu i želi da je što prije hodočasti, a kaže se da ti je kuća ondje gdje ti je srce.
U svijetu nema važnije kuće od Kabe, pa neka su nam srca i misli u Meki, uz Kabu, i poželimo da što prije, sa milionima hadžija, obavimo hadž i posjetimo prvu sagrađenu kuću na Zemlji. Na tom mjestu se vjernik uzdiže do najviših duhovnih visina i otvara vrata Dženneta.

Dolazak i stajanje na Arefatu – Brdo milosti, mjestu koje simbolizira okupljanje čovječanstva na Sudnjem danu, srž je hadžijskih obreda. Jucerasnji izlazak na Arefat je najbitniji uslov za hadždž, 9. Zul-hidždžeta. To je najvrjediniji dan u godini kod Allaha dž.š. i to je dan u kojem je Allah najmilostiviji i u kojem oslobodi najviše svojih robova od Džehennemske vatre. Iz mnogih hadisa i predaja vidimo da je taj dan najbolje postiti i provesti u ibadetu.

Dakle, dan uoči Kurban-bajrama treba postiti. Muhammed a.s. je rekao: “Post na dan Arefata iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu…” (Hadis) “Nema ni jedne osobe koja u svome srcu ima i koliko i trun imana/vjere a da joj na dan Arefata neće biti oprošteno.” (Hadis) Pripremajmo se za hadž odmah i ne odgađajmo za kasnije, jer niko ne zna šta će ga sutra snaći.
Omer r. a. je rekao: “Onaj ko umre, a ne obavi hadž, a imao je za to mogućnost, umire kao kršćanin ili jevrej!” Prema tome, drugi halifa hulefair-rašidina smatra da oni koji izbjegavaju obavljanje hadža, bez opravdanog razloga, ne spadaju u muslimane.

A nagrada za ispravno obavljeni hadž, nadajući se pri tome samo Allahovom zadovoljstvu, biti će Džennet. “Za hadž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta!” (Buharija)
Božiji Poslanik a.s. je također rekao: “Ko propisno obavi hadž i u ime Allaha i Njegova zadovoljstva, vratiće se čist od grijeha, kao od majke rođen.” (Buhari)

Treba dove učiti da hadž obavimo sa svojim roditeljima, supružnicima, djecom. Dakle, porodično. Mnogi porodično idu na odmor, pa ako su u mogućnosti, zašto i hadž ne bi obavili.
Ako nisi do sada obavio hadž, svakodnevno trebaš učiti dove da ti Allah dž. š. to omogući što prije. Ne odgađaj obavljanje hadža, kao i drugih vrsta ibadeta, za stare dane, jer ne znaš kada ti je zakazan susret sa melekom smrti.

Kažu da Njujork nikada ne spava. Oni još nisu vidjeli Meku. Tamo uvijek neko čini ibadet. I tako će biti sve do Sudnjega dana. Nevjerovanje je kao stajanje nasred okeana, a nemaš vode za piće. Takav je dunjaluk bez obavljenog hadža i bez ibadeta. Pa, potrudimo se da hadž što prije obavimo.

Bračo, Čuvajmo namaz pa će i Allah nas čuvati! Čuvajmo svoju porodicu i rodbinu i bićemo poštovani! Čuvajmo komšiluk i bićemo čestiti ljudi! Lijepo se odnosimo prema ljudima i bićemo priznati! Činimo dobra djela iskreno i bićemo pravi dobitnici!

Bračo, Mi smo ove godine pokrenuli hairli akciju i poslali naseg dzematliju na Hadzdz. Njegove dove na casnim mjestima za sve nas, ce siguran sam doprijeti do Allaha Uzvisenog. Molim Allaha u ovim mubarek trenucima, sa ovog mubarek mjesta, u ovom mubarek danu, da svima onima koji su ucestvovali podari obilnu nafaku, bereket i zdravlje, a onima koji nisu da Uzviseni otvori srca i spoznaju uma, koliki je hajr da ucestvuju u slicnim akcijama. Jer taj fond je zazivio, i traje i trajat ce i dalje, ako Bog da.
S toga, cemo voditi pazljivo ovaj fond i ubuduce za one koji zele da se ukljuce u akciju, te pokusati svake godine poslati na Hadzdz jednu osobu, a ispred naseg dzemata.

I na kraju–mi smo i ove godine imali sedme tradicionalne Hatme. Prosle godine u Mektebu je bilo upisanih stotinu i petero djece. Oko sesdeset ih je cinilo Hatme, a njih jedaneast – 11 je preslo u Kur´an. Da nas djeca nebi vukla na Sirat cupriji iznad Dzehennemske provalije i kako bi bezbjedno usli u Dzennet pa makar i puzuci, saljimo svoju djecu u Mekteb. Mektebska nastava pocinje u nedelju, dakle 16.09.2018. god. po ustaljenom rasporedu.

Dova: Molimo te Allahu da mubarek dani, sa svojim ibadetima očiste naše duše, oplemene naša srca, da nam poklone sreću i suživot i podare mir na zemlji. Molimo Allaha dž.s. da nas ujedini i zbije naše redove jednih prema drugima. Gospodaru, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, oprosti našim roditeljima i našim plemenitim precima, uputi našu djecu i potomke.
Milostivi Bože, ukabuli nase kurbane. Milostivi Boze, ukabuli obrede i dove naših hadžija, da u zdravlju i rahatluku obave hadžske obrede i neka im hadž bude mebrur, te omogući onima koji ga još nisu obavili da ga što prije obave. Amin!

Cijenjena braćo!

Današnji blagdan, kurban-bajram u svoje lično ime kao i u ime naseg dzematskog odbora vam čestitam moleći Allaha da ukabuli nase kurbane, da vam podari sve ono što nemate a želite i da vam očuva sve ono što imate a volite. Kao i da podari nama i našim porodicama dobro zdravlje, lijepu nafaku i berićet, slogu mir i ljubav u našim kućama, napredak u školi i poslu, te da nas učini još boljim ljudima i vjernicima nego što smo to sada. Amin.
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!!!

***
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{وَلِلّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ الله غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ}
{جلوس}
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
(الخطبـة الثانية)
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).

{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا.

ZIKRULLAH – SPOMINJANJE ALLAHA JE NAJBOLJE

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
13 Zul / Hidzdze – 1439.H. / 24 August 2018.g.– Hatib: Fahir Alimujkic

ZIKRULLAH – SPOMINJANJE ALLAHA JE NAJBOLJE

Braćo u islamu! Danas hutbu sam naslovio sa Zikrullah – Spominjanje Allaha je najbolje.

Braćo, u današnjoj hutbi, uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim o zikrullahu, kao jednostavnom ibadetu, koji kod Allaha, dželle še’nuhu, ima posebnu vrijednost i za isti slijedi velika nagrada. Želja mi je da sve nas potaknem na to da što više spominjemo Allaha, subhanehu ve te’ala, kako bi nas On upisao među Ez-zakirine (one koji Ga mnogo spominju – zikr čine).

Pojašnjavajući uticaj zikrullaha na srce čovjeka, Allah, dželle še’nuhu, kaže u drugom dijelu 28. ajeta Sure Er-Ra’d:
…أَلاَ بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ
…Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!

Uistinu zikrullah, draga moja braćo smiruje naša srca i što više spominjemo Allaha, dželle še’nuhu, sve smo mirniji i sigurniji i sve smo više pod Allahovom, dželle še’nuhu, zaštitom, a koga On, azze ve dželle, uzme pod Svoju zaštitu, druga mu zaštita nije ni potrebna!
Allah, subhanehu ve te’ala, nam u 45. ajetu Sure El-Ankebut naređuje učenje Kur’ana i klanjanje namaza i potvrđuje da je Njegovo, dželle še’nuhu, spominjanje najbolje:
أُتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنَ الْكِتَابِ وَأَقِمِ الصَّلاةَ إِنَّ الصَّلاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ
Uči Knjigu koja ti se objavljuje i klanjaj namaz, uistinu namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a zikrullah je najbolji! Allah uistinu zna šta radite!

Braćo, jesmo li svjesni ovih kur’anskih naredbi i toga kakve nagrade za njih slijede? Učimo li i izučavamo li Kur’an, jesmo li svjesni kada ga učimo da učimo najsavršeniji Allahov govor, koji je uputa čovječanstvu, primijenjujemo li kur’anske istine u našim životima, klanjamo li namaz i odgaja li ga nas naš namaz i sprečava li nas od razvrata i grijeha i spominjemo li mnogo našeg Gospodara, svjesni da nas Allah, subhanehu ve te’ala, vidi i da vidi sve što mi radimo i On zna ono što je u našim srcima i mislima?

Allah, dželle še’nuhu, je rekao u dijelu 24. ajeta Sure El-Kehf:
…وَاذْكُر رَّبَّكَ إِذَا نَسِيتَ…
…Prisjeti se svoga Gospodara onda kada se zaboraviš!…
Sjećamo li se moja braćo i sestre našeg Gospodara onda kada se zaboravimo, a ljudi se zaboravljaju kada su u blagostanju prije nego se zaborave onda kada su u nevoljama, zaborave se kada ih Allah, dželle še’nuhu, oslobodi briga, zaborave se kada razviju biznis, kada naprave kuće, kupe auta, odškoluju djecu, zaposle ih, pežene i poudaju, kada dobiju unučad i mnogi od njih se osile i kažu „Vidiš li ti šta sam ja sve postigao i to sa ovih svojih deset prstiju?!“

I mnogi od njih zaborave spomenuti Allahovo, subhanehu ve te’ala, Ime i Njemu se zahvaliti na svim tim blagodatima, a ne znaju takvi da sve pripada samo Allahu, dželle še’nuhu, a da smo mi privremeni korisnici, koji će sva ta dunjalučka dobra ostaviti i umjesto komfornih auta, fotelja i skupocjenih ležajeva biti postavljeni na jednoobrazne tabute, skovane od najobičnije jelovine, a umjesto višespratne komforne kuće i vrhunski uređene vikendice biti smješteni u privremenu kuću čiji zidovi su od ilovače, a krov najobičniji nasloni i ta kuća se zove kabur i ista ne podliježe porezu, renti i legalizaciji i u toj tijesnoj podzemnoj kući valja čekati Sudnji dan, na kojem će se poravnati svi računi, a nasljednici će za čas podijeliti sve za što se on borio cijeloga života i u tome uživati, a njega se sve rjeđe rahmetom sjećati.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Ahmed podučava vrijednostima zikrullaha, pa kaže:
عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أَلَا أُخْبِرُكُمْ بِخَيْرِ أَعْمَالِكُمْ وَأَزْكَاهَا عِنْدَ مَلِيكِكُمْ، وَأَرْفَعِهَا فِي دَرَجَاتِكُمْ، وَخَيْرٍ لَكُمْ مِنْ إِنْفَاقِ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ، وَمِنْ أَنْ تُلْقُوا عَدُوَّكُمْ فَتَضْرِبُوا أَعْنَاقَهُمْ، وَيَضْرِبُوا أَعْنَاقَكُمْ؟” قَالُوا: “بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ!” قَالَ: “ذِكْرُ اللهِ عَزَّ وَجَلَّ.” (أحمد)
Prenosi Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Želite li da vas obavijestim koje je najbolje vaše djelo, najčistije kod vašeg Gospodara, najviše u vašim deredžama, koje vam je bolje od dijeljenja zlata i srebra i od toga da se susretnete sa neprijateljem i udarate ih po vratovima i oni udaraju vas?“ Rekoše: „Hoćemo Allahov Poslaniče!“ Reče: „Zikr (spominjanje) Allaha, azze ve dželle!“ (Ahmed)

Za siromašne mu’mine zikrullah je braćo i sestre zamjena za sadaku, što potvrđuje hadis koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ فُقَرَاءَ الْمُهَاجِرِينَ أَتُوا رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالُوا: “يَا رَسُولَ اللهِ ذَهَبَ أَهْلُ الدُّثُورِ بِالدَّرَجَاتِ الْعُلَي وَالنَّعِيمِ الْمُقِيمِ، يُصَلُّونَ كَمَا نُصَلِّي، وَيَصُومُونَ كَمَا نَصُومُ، وَلَهُمْ فَضْلُ أَمْوَالِهِمْ يَحِجُّونَ بِهَا وَيَعْتَمِرُونَ وَيُجَاهِدُونَ.” فَقَالَ: “أَلَا أُعَلِّمُكُمْ شَيْئـًا تُدْرِكُونَ بِهِ مَنْ سَبَقَكُمْ وَتَسْبِقُونَ بِهِ مَنْ بَعْدَكُمْ وَلَا أَحَدٌ يَكُونُ أَفْضَلَ مِنْكُمْ إِلَّا مَنْ صَنَعَ مِثْلَ مَا صَنَعْتُمْ؟” قَالُوا: “بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ.” قَالَ: “تُسَبِّحُونَ وَتَحْمِدُونَ وَتُكَبِّرُونَ خَلْفَ كُلِّ صَلَاةٍ.” (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je grupa siromašnih muhadžira došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazala: „Allahov Poslaniče, bogataši su nas pretekli u visokim stepenima i blagodatima, klanjaju kao što i mi klanjamo i poste kao što i mi postimo, ali oni imaju prednost u imecima sa kojima obavljaju hadž i umru i bore se?!“ Reče: „Hoćete li da vas podučim onome sa čime ćete dostići one prije vas i preteći one poslije vas i niko neće biti bolji od vas osim onoga ko to isto uradi?“ Rekoše: „Da, Allahov Poslaniče!“ Reče: „Izgovarajte Subhanallah, Elhamdu lillah i Allahu ekber, poslije svakog namaza!“ (Buharija)

Kaže Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu: „Da činim tesbih Allahu (izgovaram subhanallah), draže mi je nego da isto toliko podijelim dinara na Allahovu putu!“

Braćo, potrudimo se da u pogledu zikrullaha imamo na umu slijedeće: 1. Klanjajmo propisane namaze u džematu i činimo zikrullah poslije namaza u džamiji; 2. Redovno učimo i slušajmo Kur’an i ne dozvolimo da nam prođe dan, a da nismo proučili koju stranicu, džuz ili više od toga i trudimo se da što više Kur’ana naučimo napamet; 3. Produbljujmo svoje islamsko znanje, jer je podučavanje islamskim propisima i njihova primjena jedan od najboljih načina zikrullaha; 4.

Stalno činimo zikrullah u sebi i na glas i ne dozvoliti da ikada dok smo pri svijesti zaboravimo na Allaha, dželle še’nuhu; 5. Prisustvujmo sijelima na kojima se zikr čini i širi islamsko znanje, a izbjegavajmo mjesta na kojima nema zikra, a kada završimo sijelo proučimo poslaničku dovu: „Subhanekellahumme, ve bihamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke”; 6. Redovno učimo sabahski, akšamski i zikr prije spavanja;
7. Redovno klanjajmo Noćni namaz (Salatul-lej) i Duha namaz; 8. Allaha, dželle še’nuhu, zikr činimo na mjestima gdje ga ljudi malo spominju, kao što su čaršije, pijace, prodavnice, prijevozna sredstva i slično i 9. Allaha, dželle še’nuhu, molimo za oprost grijeha i selamet u svojoj vjeri na dunjaluku i Ahiretu i selamet cijeloga ummeta!

Braćo, Budimo od onih koji mnogo čine zikrullah, kako bi nas naš Gospodar uzeo pod Svoju zaštitu i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestinii Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da im da skoru pobjedu i oslobodi zulumćara, da nam pomogne da sačuvamo našu lijepu Bosnu i Hercegovinu i u njoj živimo i uživamo u dinu, miru, slobodi i blagostanju, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima.

Musliman vjeruje, klanja i vjeru živi

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
20 Zul – Hidzdze – 1439.H. / 31 August 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Musliman vjeruje, klanja i vjeru živi

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,
Musliman vjeruje, a to vjerovanje obuhvata potpunu ubijeđenost u šest temeljnih istina vjere. Musliman vjeruje: Allaha, meleke, kitabe, poslanike, Sudnji dan i sudbinu, kader Božiji. Iz te vjere, na temeljima ovog vjerovanja, musliman gradi svoj odnos prema Allahu dž.š. Taj odnos s Gospodarom manifestuje se kroz šarte islamske. On se održava, gradi i učvršćuje kroz namaz, kroz gajenje nade u Njegovu milost i osjećanje straha od Njegove kazne. Odnos sa Allahom dž.š. je jači ako je poduprt zikrom i istigfarom, ako je popraćen učenjem Kur’ana, te izvršavanjem naredbi Božijih kao što su post, zekat i hadždž.

Musliman, to nam je u izvorima vjere bezbroj puta naglašeno, ne zaokružuje svoju vjeru i ne upotpunjuje svoje vjerovanje uspostavljanjem i gradnjom odnosa samo sa Stvoriteljem svjetova. Da bi bio vjernik potpun, a ne samo deklarativan, musliman se izgrađuje i vjerom oplemenjuje i svoj odnos prema ljudima, vjerom uređuje život.
Jedan naputak od poznatog Islamskog ucenjaka Gazalija kaze: „Deklarirajte vas dzihad (a dzihad je ustvari borba za boljitak) prvenstveno prema neprijateljima koje ne mozete vidjeti, a ti nevidljivi neprijatelji u nama i s nama i nasi su: egoizam, arogancija, uobrazenost, sebicnost, pohlepa, pozuda, netolerancija, varanje, ogovaranje i klevetanje.“ Dakle, braco ove nabrojane osobine su covjekov nefs s kojim se svaki od nas prevenstveno treba bojati i boriti protiv. Nas najveci neprijatelj su gore navedene sopstvene osobine.
Pored ovoga Muslimana krase i karakterišu ga i njegov pogled na svijet i odnos prema ljudima određuju sljedeće osobine:

Iskrenost u riječi i djelu. Allah dž.š. zapovijeda: „O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni“./Tewba,119./ S obzirom da je musliman izabrao put istine, neophodno je da teži iskrenosti u govoru i da istinu prihvati za pravac životni jer zna da je laž, imanu oprečna i da je ona opasnost koja ugrožava vjerovanje i kvari dobra djela. Ahmed u Musnedu bilježi da je Poslanik rekao: „Prirodi vjernika ne dolikuje prevara i laž“. A Buharija bilježi da je Poslanik upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najtežim grijesima? „Hoćemo Poslaniče“, odgovorili smo, a on reče: „Širk, neposlušnost roditeljima i ubitstvo“. Poslanik je bio naslonjen pa je sjeo a zatim dodao: „i lažno svjedočenje, i lažno svjedočenje, i lažno svjedočenje“. To je toliko dugo ponavljao da smo poželjeli da ušuti“.
Vjernika određuje i krasi i povjerenje. On preuzetu obavezu, povjereni emanet vjerno ispunjava, ili ga ne preuzima.
Poslanik upozorava: „Nema imana onaj ko ne ispunjava preuzete obaveze, niti ima vjere onaj ko ne ispuni obećanje“./Ahmed /. Povjerenje, dakle, ide uporedo sa imanom.
Ko izigrava povjerenje kod njega je prisutno odsustvo vjere. Poslanik želi zaštiti Ebu Zerra od ove opasnosti. Ebu Zerr moli: „Poslaniče, zaduži me nečim odgovornim“. Poslanik ga potapša po ramenu i reče: Ebu Zerre, ti si slab i nejak, a to je emanet, to je povjerenje. Ono će na Danu suda biti poniženje i kajanje osim onome ko ga istinski prihvati i izvrši“. /Muslim/.

Vjernika krasi blagost u postupcima. Allah dž.š. kaže: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati“./Fussilet, 34./ Poslanik je upitao ashabe: „Koga vi smatrate snažnim i hrabrim“? Odgovorili su: „Onoga koga ljudi ne mogu savladati“. Poslanik je rekao: „Ne, nije taj, nego onaj ko se suzdrži u srdžbi“. /Muslim/. Musliman zna da su blagost i praštanje plod iskrenog imana, a nisu slabost. Musliman zna da je nagrada kod Allaha te da je Njegova nagrada koju je pripremio onima koji praštaju bolja i veća od užitka osvete. Poslanik kaže: „Ko priguši srdžbu, a u stanju je da je ispolji, Allah će ga na Sudnjem danu pozvati da stane na čelo svijeta i daće mu da izabere džennetsku huriju koju želi“./Ebu Davud/.

Musliman je strpljiv u teškoćama. „Oni koji su strpljivi u neimaštini, i u boju ljutom, oni su iskreni vjernici, oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone“./Bekare,177./ Sabur je dokaz iskrenog imana, jer Allahovo određenje strpljivo podnosi samo onaj ko čvrsto vjeruje u Njega, ko je svjestan Njegove mudrosti i ko žarko žudi za Njegovom nagradom. Musliman zna da je sabur u životu dunjalučkom nužan jer: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj strpljive i izdržljive“./Bekare,155./.

Musliman je skroman i umjeren. On promatra ovaj svijet i vidi ga onakvim kakav on stvarno jeste, prolazan i kratkotrajan. Vjernikovu pažnju ne privlači niti ga fascinira sadašnjost u odnosu na ono što će tek doći i ne dopušta da ga ukrasi dunjalučki zavedu. On zna za Allahovo dž.š. obećanje: „Gospodar će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, a oni koji ne vjeruju, koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere, njihovo će prebivalište vatra biti“./Muhammed,12./. Musliman od dunjaluka uzima koliko mu treba i nastoji da živi slobodno i bezbijedno, ne dopuštajući da padne u naručje strasti i prekomjernog uživanja i tako ispadne iz grupe iskrenih robova Božijih. Poslanik upozorava: „Čuvaj se raskošnog života i raskalašenog ponašanja, jer Allahovi robovi nisu takvi“./Ahmed/.

Muslimana znanje krasi. Borba protiv nevjerstva podrazumijeva i borbu protiv neznanja. Allah dž.š. pita: „Reci, zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju“/Zumer,9./. Nesreća kafira dolazi otuda što oni slijede strast svoju i što istinu ne istražuju. Allah dž.š. kaže: „Ali nevjernici lahkomisleno slijede strasti svoje, a ko će na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio“? /Rum,29./ Islam, naukom obavezuje svakog muslimana i muslimanku a dovoljan podsticaj da se tim putem krene je ovo Poslanikovo obećanje: „Ko slijedi put na kome se stiče znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet“./Muslim/.

Musliman nikad nema osjećaj poniženosti i slabosti jer vjera njegova odbija poniženje i ne miri se sa slabošću. Naprotiv, Islam, ponos i dostojanstvo čini karakternom osobinom pripadnika svojih.
Allah dž.š. kaže: „Ako neko želi veličinu, pa u Allaha je sva veličina“./Fatir,10/. Musliman je dužan da svugdje i uvijek čuva svoj ponos, da ne dovodi u pitanje svoje dostojanstvo i da sebi nikad ne dozvoli poniženje i slabost. Ako bi se kojim slučajem pomirio sa poniženjem, skrenuo bi sa puta imanskog. Poslanik opominje: „Ko se dobrovoljno prepusti poniženju, ne bude na njega prisiljen, on ne spada u naše redove“./Taberani/.

Musliman ne živi okupiran samo svojom ličnošću i daleko od drugih. On pruža ruku pomoći drugima i daje od sebe sve što može kako bi život dunjalučki bio bolji za sve. Musliman zna za naredbu Božiju: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu i bojte se Allaha jer On strašno kažnjava“./Maide,2./. Pred muslimanom su stalno riječi Poslanikove: „Musliman je muslimanu brat. Ko se nađe pri ruci bratu kad mu je potreban, Allah će se naći njemu na pomoći. Ko od brata otkloni nevolju dunjalučku, Allah će otkloniti njemu nevolju na Sudnjem danu. Ko pokrije sramotu drugog ovdje, Allah će njegove propuste pokriti na Ahiretu.“ /Buharija/. Vjernika krasi darežljivost, i da pomogne drugom spremnost, jer je svjestan Poslanikove poruke koja glasi: „Milost neće biti uskraćena nikome osim škrtom čovjeku“./Ebu Davud i Tirmizi/.

Musliman se prepoznaje po udaljenosti od harama jer zna da se iman ispoljava izvršavanjem i izbjegavanjem. Zna da je srž vjere u ispunjavanju obaveza i izbjegavanju zabrana, u čuvanju od harama. Čuvanje od harama je viši oblik ibadeta i put na kojem se potvrđuje istinska, iskrena vjera. Poslanik kaže: „Čuvaj se harama bit ćeš najpobožniji čovjek“./ Muslim /. Musliman zna da u onome što je Allah zabranio nema nikakvog dobra i zato je u stalnoj borbi s prokletnikom Božijim koji se obavezao da će nas zlu i haramu usmjeravati.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da se ovim osobinama ukrasimo kako bismo vjerovanje svoje upotpunili. Amin! Uzvišeni Bože, pomozi nas da se svrstamo u skupinu koja Tvoju ljubav zaslužuje. Amin!

Slušaj vodiča, meleki će te selamiti

0
0

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 27 Zul Hidzdze – 1439.H. / 07 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Slušaj vodiča, meleki će te selamiti

Hvala Allahu na svim blagodatima, neka su mir i blagoslov na Njegovog roba i miljenika Muhammeda, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana!

Postovane dzematlije,

Allah dž.š. kaže: „O, sinovi Ademovi! Sjetite se Moje blagodati koju sam vam podario! Ispunite zavjet koji ste Mi dali, a Ja ću Zavjet Svoj koji sam vam dao ispuniti. I samo od Mene strahujte“. /Bekare,40./.

A potom u hadisi kudsijji Allah nastavlja: „Kao što se ne može uputiti na put bez vodiča, tako isto ne možete naći put do Dženneta osim s dobrim djelima! Kao što imetak ne možete steći osim uz trud, tako ni u Džennet nećete ući osim ustrajno ibadeteći Meni! Približite se Allahu nafilama! Tražite Moje zadovoljstvo u zadovoljavanju siromašnih! Tražite Moju milost u druženju s učenim ljudima, jer se Moja milost ni na tren ne odvaja od njih! Onoga ko se bude oholio prema siromasima, na Sudnjem danu ću proživjeti kao zrno malehnog! A onome ko bude skrušen pred njima povećat ću ugled i na Dunjaluku i na Ahiretu! Ko objelodani tajnu siromaha, Ja ću na Sudnjem danu objelodaniti njegove tajne! Ko ponizi siromaha, Meni je rat navijestio! Ko bude vjerovao u Mene, meleki će ga selamiti i na Dunjaluku i na Ahiretu“.

Kaze hikaja, djevojka prolazeći ulicom zastade pored djeda koji je sjedio na kartonu. Sjedio je ispružene ruke proseći. Skinula je torbu sa ramena, tražeći u njoj novčanik kako bi mu dala koji dinar. Međutim, novčanik nije bio unutra, zaboravila ga je kod kuće. Izgledala je tužno i razočarano. Pomislila je u sebi: „Bože moj, baš danas da ostane.“ Slegla je ramenima i kazala djedu: „Oprosti mi, oče, izgleda da sam zaboravila novčanik, ako Bog da, sutra ako budeš ovdje, sigurno će biti nešto.“ Djed joj reče: „Ne, nema potrebe, dala si mi više nego iko do sada.“ Djevojka ga zbunjeno pogleda i reče: „Kako mislite?“ „Uputila si mi riječ koju mi niko do sad nije rekao, kazala si mi ‘oče’, to mi je dovoljno“ – reče djed. Istinu je rekao naš Poslanik s.a.v.s. o vrijednosti lijepe rijeci: „I lijepa riječ je sadaka.“

Čovjek je putnik, a Dunjaluk je njegovo putovanje. S Dunjaluka odlazak, Uzvišeni je nazvao povratkom. Vraćamo se Njemu, a On će na temelju naših zasluga odrediti, presuditi gdje ćemo vječnost proboraviti. Njegova je želja, jer On je milostiviji prema nama nego što je majka prema evladu svom, da se u Džennet nastanimo i tu, u toj neopisivoj ljepoti vječno uživamo. Da bismo tamo stigli, On nam je Uzvišeni vodiča poslao, koji nam je kako on s.a.v.s. kaže, dvije stvari ostavio, kojih budemo li se držali, nećemo zalutati, Allahovu knjigu i sunnet Poslanikov.
Ne može se na put bez vodiča, niti se mogu steći dunjalučka dobra bez truda i žrtve. Put koji se Pravi zove, njemu nas vodi Allahova riječ i Poslanik osobno.

Užitak kojem žudimo, a Džennet se zove, ne može se steći bez žrtve i truda, može se zaslužiti samo dobrim djelima. Allah nas poziva da radimo i obećava da će On i Poslanik i vjernici vidjeti naš rad. Poslanik nas podstiče na dobra djela obećavajući nagradu i kad naumimo učiniti dobro, a ako ga učinimo obećava od deset do sedam stotina sevapa. Ko se na putovanju o upute vodiča ogluši, brzo s puta ispravnog skrene, zaluta.
Od nas se na našem putovanju ka Džennetu traži da strpljivo u ibadetu ustrajavamo i da se ne zadovoljavamo samo s farzovima, već da se Allahu dž.š. nafilama približavamo. Za vjernika se svakog činjenje farzova podrazumijeva, a njegova žudnja za Džennetom kroz nafile i druga dobročinstva očituje.

Na putu kojim nam je neminovno ići, važno je zadovoljstvo Božije steći. A nije ga teško steći. Treba biti prema siromahu pažljiv i u granicama svojih mogućnosti darežljiv.

Allah dž.š. je svim ljudima mogao dati dovoljno dobara dunjalučkih pa da siromaha uopće nema. Siromasi su nama iskušenje. Allah ih je u svakoj sredini dao, da iskuša one kojima je blagodati dunjalučke podario, hoće li zadovoljstvu Božijem težiti, dijeleći i pomažući. Ako su siromasi ovdje, na Dunjaluku, na margini društvenih zbivanja i nama se čine nevažnim, neka znamo da će na Sudnjem danu biti važni. Poslanik nas opominje da će siromasima u tom Danu suda konačnog biti dozvoljeno da prepoznaju u masi mahšerskoj one koji su prema njima pažljivi i darežljivi bili, i da ih u Džennet povedu.

Allah zbog dobrote vjernika, otvori mu nafaku nebesa i zemlje, pa iz zahvalnosti prema Gospodaru i zbog svoje nesebične dobrote, dijeli i pomaže one koji su potrebni, a ponekad se zna desiti, da Allah oduzme ili umanji opskrbu vjerniku nakon što mu je data u velikim količinama, kao što je veliko bogastvo i sl., zato jer nakon sticanja bogastva zaboravi na Allaha, vjeru stavi na zadnje mjesto a imetak na prvo, njegovu dušu uzme oholost.

Da objasnim kroz jedan primjer koji se spominje u jednoj od predaja. Naime, spominje se da je kod Musa a.s. došao mladić i rekao: “O Musa, zar nije Allah sa tobom razgovarao“? Musa a.s. odgovori potvrdno. Zatim mladić nastavi: “Onda zamoli Allaha da me učini bogatim na ovom svijetu“! Pa je Musa a.s. uputio dovu Allahu da mladića učini bogatim. Nakon njegove dove, Allah dž.š. objavljuje Musau a.s.: “O Musa, pitaj tog mladića, da li želi bogatsvo u mladosti ili kad ostari“?
Pa kad ga je Musa a.s. upitao, on odgovori: “Kad ostarim, nemam neke koristi od bogastva, nego ja želim da budem bogat dok sam još mlad. “Onako kako je želio, Musa a.s. je tako i zamolio. Allah je primio dove Musa a.s. i ovaj mladić je postao bogat. Vrijeme je prolazilo, mladić je polahko zalazio u godine. Musa a.s. je doživio njegovu starost on je i dalje je bio bogat. Onda se Musa a.s. obrati Gospodaru riječima: “Gospodaru, zar nisi obečao da ćeš ga učiniti bogatim samo dok je u mladosti“?
Pa mu je Allah s.w.t. odgovorio: “O Musa, zaista se stidim da zatvorim vrata opskrbe svom robu, koji je otvorio vrata svoje opskrbe za moje robove“!
Zato se niko ne može „takmičiti“ sa Gospodarom kad je u pitanju dobrota i plemenitost, jer ko otvori svoju ruku ljudima, Allah će njemu da otvori Svoju ruku dobročinstva.
Dok sa druge strane, vjerniku Allah oduzme imetak i učini ga siromahom nakon što mu je podario bogatstvo , ili Allah mu ne povećava imetak iako se on trudi da postane što bogatiji. Zašto? Zato što se taj isti vjernik nakon bogaćenja uzoholio i na Allaha zaboravio. Allah zna ako vjernik postane bogat da će se uzoholiti, da će vjeru staviti na zadnje mjesto, a imetak na prvo te da siromašni i potrebni od njegovog imetka neće imati koristi.

Na putu kojim nam je neminovno ići važno je da milost Božiju tražimo. A nije je teško steći. Ona se, vodič nam naš veli, nalazi u druženju s učenim. Čak je ono mjesto gdje se s učenim družiš, džennetskom baščom nazvao. Draga naša omladino, ne krećite na put bez vodiča i znajte da se ni dunjalučke ni ahiretske blagodati ne mogu steći osim trudom, odricanjem, žrtvom. Vodič koji nas u Džennet želi uvesti, uvodi nas u te bašče gdje se znanje stiče naredbom IKRE, a Poslanik nam veli da ko god s bismilom u školsku učionicu, studentski amfiteatar, u mekteb uđe, on sebi olakšava put u Džennet.

Vodič nas uči da naše putovanje ne završava smrću, pa nas upozorava da oholost nije svojstvo koje se kod putnika ka vječnom užitku smije naći. Ako se ovdje, Dunjalukom putujući, oholiš, eto ti poniženja na Danu sudnjem, a ako se skrušenošću, poniznošću, skromnošću, lijepom riječi okitiš, bit ćeš ugledan na oba svijeta, to Allah obećava. Vodič nam govori da nije vjerniku, onome koji zadovoljstvu i milosti Božijoj žuri, svojstveno da se hvali svojom darežljivošću. Ako otkrivaš i drugima pričaš kako si siromaha pomogao, Allah će tvoje tajne i sramote pred mahšerskim skupom otkriti.

Vodič nas upozorava da ko ponizi siromaha, rat je objavio, svjetova Stvoritelju. U ratu sa Allahom je svako ko uskraćuje pravo radniku, ko ga adekvatno i na vrijeme ne plati, ko ga izrabljuje. U ratu je sa Allahom svako ko ne izdvaja Zekat i tako cisti svoj imetak od prasine, a ujedno pomaze siromaha i uspostavlja red i pravdu na zemlji. U ratu je sa Allahom svako ko iz imetka svog ne izdvaja ono što siromahu pripada. Da nas zadovoljstvu i milosti Svojoj usmjeri, Allah dž.š. naređuje: „Siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni“. /Duha, 9-10./. A svakoga ko s uputama Božijim i praksom Poslanikovom uskladi svoj život, meleki će ga selamiti na oba svijeta.

Draga braco, dzuma je sedmicni kongres Muslimana, a dio te dzume je sama HUTBA – koja je takodjer FARZ, a koja je vrelo sa kojeg napajamo duse i podsjecamo iznova covjeka – bice koje je skolno zaboravu. I vi ce te mi biti svjedoci na Danu Suda da sam sa svojih pleci skinuo breme i vama prenio, po ko zna koji put slijedece.
Naime, vodič nam govori da nije vjerniku, onome koji zadovoljstvu i milosti Božijoj žuri, onaj koji Dzennetu zudi, koji na razgovor sedmicno bar sa Gospodarom svjetova zuri, u Allahovu kucu milosti se spusti, nije svojstveno da za vrijeme Hutbe govori, cak izusti i SUTI onom do sebe, jer time kvari obred i svetost ovog odabranog dana, blagoslovljenog mjesta i trenutka. Nije svojstveno vjerniku da cacka telefon za vrijeme svetosti ovog cina i momenta, kao i svaka druga radnja koja skrnavi svetost Dzume Namaza.

Tako da znamo i upamtimo. Znate, mnogi gosti – musafiri su prolazili i bili i boravili u nasoj ovdje dzamiji. I interesantno ono sto su svi primjetili i kao pohvalu nama uputili jesu dvije stvari. Naime, primjetili su dobru atmosferu u nasem okruzenju, koja se osjeti u zraku, kao odisaj nasih cisti dusa. I drugo, sto im se jako dopalo je nase, odnosno vase pomno slusanje Hutbe, odnosno ne pricanje tokom hutbe. I to je doista ono sto nas krasi. Mada bi trebalo tako da bude u svakoj Bozijoj kuci. Medjutim, naicete na dosta dzamija ili mesdzida gdje se nazalost ova svetost mjesta, dana i momenta narusava i samim tim i nas cin Ibadeta, koji postaje onda beskoristan i koji Uzviseni ne akceptira.
S toga, vodite racuna, ma gdje bili, preslikajte ovu nasu pozitivnu i lijepo uramljenu sliku, mira i tisane za vrijeme boravka u blagoslovljenom mjestu – dzamije, odabranog dana – petka, te posebnosti ovog trenutka – HUTBE.

A svakoga ko s uputama Božijim i praksom Poslanikovom uskladi svoj život, ne bjezeci od smrti koja mu je bliza od vratne zile kucavice i konstanto se spremajuci za taj trenutak iznenandni, meleki će ga selamiti na oba svijeta.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da ponašanjem našim, melekima prepoznatljivi budemo i njihovog selama dostojni. Amin!

Viewing all 257 articles
Browse latest View live




Latest Images

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

HANGAD

HANGAD

MAKAKAALAM

MAKAKAALAM

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Re:

Re:

Re:

Re: