Hutbe – Dzemat Braunau

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 04 Muharrem – 1440.H. / 14 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Tekovine Hidzre kao Istine

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. na njegovu porodicu, časne ashabe, kao i na sve nase bosanske sehide i iseljenike.

Postovane dzematlije,

“Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju i koji se imecima i životima svojim bore na Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj razini! A takvi će uspjeti.” (Kur’an, 9:20)

”Muhadžir je svako ko napusti sve što je Allah dž.š. zabranio, a prihvati sve što je On naredio.” (Hadis)
U utorak, 11. septembra 2018. godine, nastupila je nova 1440. hidžretska godina. Dakle, proteklo je punih 1439 godina otkako je Poslanik a.s. sa ashabima migrirao iz Meke u Medinu. Ovaj događaj je najvažniji islamski događaj u životu Poslanika a.s. jer je izmijenio svijet zauvijek.
„ S Hidžretom započe snažan rast Islama, hrlili su vjerni svjetlu sa svih strana,
a kad deset ljeta od hidžreta minu, u vjeri Istine Arabija sinu,
islamske ljepote rastjeraše tminu, točak historije snažno se okrenu“.
Ovako naš pjesnik i mevludski autor Rešad Kadić opisuje hidžre rezultate. Ona je uistinu značila prekretnicu u Poslanikovoj misiji i donijela sigurnost, slobodu, prosperitet. Značila je početak jednog novog doba a s njom se utemeljuju propisi i obaveze koje će ummetu, jedinstvo osigurati i po kojem će se muslimani ma gdje žive raspoznavati.
Ona je prije svega, a to je opće poznata činjenica, označila početak ummetovog kalendara. Niz je događaja, kao što su rođenje Poslanikovo, početak Objave i sl., bili u prijedlogu za kalendarski početak, ali je Omer r.a. i ashabi bili sigurni da važnijeg i po porukama sadržajnijeg od Hidžre nema.
Zašto? Zato što s hidžrom počinje snažan rast Islama i što ona donosi muslimanima organiziran život, omogućava im džemat, zajednicu, državu. Hidžra nam govori koliko je važan za nas džemat jer se on s hidžrom utemeljuje. Gradi se prva džamija u Kubau nadomak Medine a potom i Poslanikova u Medini. Tako mi, obilježavajući hidžru učimo o važnosti džamije za nas. Ona nam je orjentir i u vremenu i u prostoru. Ezanom nas orjentira u vremenu, mihrabom u prostoru. Hidžra nam kaže da musliman bez džamije ne živi jer Poslanik je gradi čim je bio u prilici.
S hidžrom i s džamijom muslimani su dobili ezan. Prvi je proučen upravo na toj Poslanikovoj, medinskoj džamiji. Od tada ezan je integrativni faktor koji jedinstvenim, od Allaha dž.š. snom Omeru r.a. i drugima, poslanim riječima ujedinjuje muslimane i čini ih prepoznatljivim diljem planete. Ezan je poziv kojeg svi muslimani bez obzira kojim jezikom govore razumiju. On ih sakuplja, ujedinjuje. On nas zove na spas i ne da nam da zaspimo i padnemo u san zaborava. Uči nas da je namaz bolji od sna i neprekidno nas spasu zove.
Prije hidžre muslimani nisu klanjali džumu. Prva je obavljena u Medini pa je i ona tekovina hidžre. Jedini trenutak u toku sedmice kada je muslimanu raditi zabranjeno je džumanski sahat. Allah dž.š. naređuje: „O vjernici, kada se petkom na džumu pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite, to vam je bolje neka znate“./Džuma,9./. Hidžra nam utemeljuje džumu, a džumi je zadaća da nas okuplja, safove nam zbija i stalno nas opominje da ne skrenemo s Puta i u porok i grijeh zalutamo. Džumi je zadaća da nam ne da da poruke hidžre zaboravimo i uz to ona, džuma, briše grijehe učinjene između dva petka. Koliko je džuma važna najbolje svjedoči činjenica da tri bez opravdanja izostavljene džume, čovjeka izvode iz okrilja milosti Božije.
Hidžra je donijela bratimljenje muslimana, zbratimila je muhadžire i ensarije. To nije bilo formalno približavanje jednih drugima, već stvarno. Hidžra je uistinu učinila da brat bude uz brata, da mu pomaže, brani ga i da zajedno čine snažnu zajednicu dostojnu svakog poštovanja.
Danas, kada obilježavamo hidžru i poruke njene aktueliziramo možemo se pitati, šta je nama džamija danas? Je li ona nama mjesto gdje se skupimo samo radi obreda ili nas ona odgaja i za život na dunjaluku osposobljava i za susret s Gospodarom našim priprema.
Šta je nama ezan? Da li se mi danas samo divimo lijepom ezanskom glasu koji do nas sa minaretskih razglasa dolazi i na tren nas iz naše zauzetosti dunjalukom prene ili ga čujemo kao jedini istinski poziv na spas. Razumijevamo li ga kao poziv na življenje u skladu sa: „EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH, EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH“. Ovo svjedočenje ezansko u nama treba uvijek inicirati dva pitanja: Zašto i kako? Zašto neko djelo činimo i kako ga činimo? Vjera nas uči da djela činimo u ime Boga i da ih činimo po sunnetu Poslanikovu. Ezanski poziv je dakle poziv na iskrenost i ispravnost.
Šta je nama džuma? Je li to samo naše sedmično okupljanje ili je to naš odziv na izričiti Božiji poziv da se opomenemo, da s Puta ne skrenemo. Džuma mora biti mjesto gdje širimo svoje znanje o vjeri i snažimo istu u srcu kako bismo ustrajavali u dobru. Svakom je ibadetu zadaća odgajati čovjeka, i džumi je to cilj. U sedmici postoji taj džumanski sahat u kojem nam je zabranjeno za dunjalukom trčati i u kojem ćemo učiti o ravnoteži između tijela i duše, dunjaluka i ahireta.
Konačno, hidžra je prilika da se upitamo koliko smo jedni drugima blizu, koliko smo jedni drugima spremni pomoći, jedni druge od zla braniti… hidžra je prilika da preispitamo koliko smo mi danas zbratimljeni?
U pećinu Hira Poslanik je išao tragajući za istinom. U pećinu Sevr sklonio se da bi istinu zaštitio i sačuvao. Između Hire i Sevra proteklo je trinaest godina. Svih tih godina Poslanik je neumorno radio da istina u Mekki bude prihvaćena.
Pojedinci su istinu prihvaćali ali sistem, mekansko društvo, energično se suprostavljalo, pa je postalo nemoguće nastaviti Istinu u Mekki živjeti. Oni koji su Poslanika u Mekki slijedili nisu imali problem ostaviti sva dunjalučka dobra i zarad zaštite istine otići. Suhejb er-Rumi bio je u zarobljeništvu kod Bizantijaca a potom kao rob prodat u Mekku.
Robstva se oslobodio i kad se htio iseliti u Medinu, Kurejšije su mu rekli: „Došao si kod nas kao prosjak. Ovdje si se skućio i obogatio, a sad bi htio da odeš i odneseš imetak. Bogami, tako neće moći“. Suhejb im reče: „A šta mislite ako bi vam ostavio sav svoj imetak, hoćete li me onda pustiti da idem svojim putem“? „Da“, odgovoriše, a on im reče: „Ostavljam vam imetak“. Kad je ta vijest dospjela do Poslanika, on je rekao : „Suhejb je na dobitku. Suhejb je na dobitku“. (Zapečaćeni džennetski napitak, str. 139/40)
Ovaj događaj bio je povod objave dvjesto sedmog ajeta sure Bekare: „Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili, a Allah je milostiv robovima svojim“. Istini je stremio Suhejb i svi koji su se na putu hidžre žrtvovali. Hidžra je istini let. Trinaest godina su za taj let pripremani i onda su hidžrom i onim što je slijedilo svjedočili da bez žrtve nema uspjeha, da bez borbe nema pobjede. Dokazali su, da žive oni koji su spremni za ideal umrijeti. Pobijedili su jer su smrt voljeli jednako koliko njihovi neprijatelji život. Hidžra je donijela Bedr i druge bitke a one su tražile žrtvu a žrtve su donijele pobjedu. Pobjeda je omogućila život, nesmetan razvoj muslimanskom društvu i dalje širenje islama.
Muslimani su hidžrom u Medinu koja je svjedočanstvo žrtve i odricanja, ne samo ponovo zadobili Mekku, nego je trajno zadržali za sebe i stvorili ogromnu državu. Da bi bili spremni prihvatiti ljude koji ovakve ideale žive i da bi im dostojni suborci i sugrađani bili, Poslanik traži od stanovnika Jesriba da se obavežu, da i sami snažno istini polete i svojim angažmanom budu hidžre dostojni. Ubadet ibn Samit bio je učesnik drugog skupa na Akabi gdje su se on i drugovi mu Poslaniku obavezali na poslušnost i bezpogovorno izvršavanje Poslanikovih naredbi i u muci i rahatluku, i u miru i u ratu. „Kada Allah i Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Poslanika ne posluša taj je sigurno skrenuo s pravog puta“. (Ahzab,36.)
Upravo će ti ljudi, na Akabi Poslaniku na vjernost obavezani, u bedranskoj noći reći: „Ako bi ti od nas tražio da na more nagazimo, mi ćemo za tobom nagaziti“. To je istinski, istini let i jasno pokazana spremnost na žrtvu, što i jeste istinski duh hidžre. Duh hidžre treba biti izvor naše snage i ne dati nam da u san padnemo i da nas zaborav obuzme pa se opasnosti izložimo. Istini poletimo, tako što ćemo putem vlastite hidžre odricati se svega što nas u okove grijeha i nazadnosti okiva.
Žrtvujmo san za namaz, fejsbuk za knjigu, otuđenost za džemat…Poslanik od nas traži marljivost, traži da musliman muslimanu bude na pomoći, da jedni drugima ne okrećemo leđa, da ne radimo jedni protiv drugih, a kad Poslanik nešto traži, niko nema pravo po svom nahođenju postupiti. Zato učini korak vlastite hidžre i istini poleti.
Na Akabi, veli Ubadet ibn Samit, zarekli smo se na nesebičnost i da nećemo ničije pravo uzurpirati. Muhadžiri su nesebično žrtvovali sve na putu svog leta istini, na putu svoje hidžre. Ensarije su njihov primjer slijedili jer su se tako Poslaniku zakleli i na taj način put ka Mekki učinili izvjesnijim. Hidžra, iako znači odlazak iz Mekke, ona je zahvaljujući jedinstvu muhadžira i ensarija i njihovoj nesebičnosti ustvari bila prvi korak ka slobodnoj i istinom okupanoj.
Nesebičnost učimo od njih. Toliko je mjesta, sela i gradova, posebno u RS-u koja čekaju da iskazujući našu nesebičnost podržimo našu braću i pomognemo, da se otvore fabrike, da se u njima opet čuje ezan i da opet seoskim putevima i gradskim mahalama čujemo graju i žamor mektebske djece. Oživimo duh hidžre u nama jer u njoj je izvor naše snage. Ona je naše duhovno buđenje.
Nisu oni koji s Poslanikom hidžru čine ili je pomažu, ničije pravo uzurpirali, ali se jesu za svoje svesrdno borili. Nije uzrupacija ničijeg prava kad se naša djeca i njihovi roditelji boravkom u šatoru bore da svoj jezik uče i svoje nacionalne predmete izučavaju. Oni se bore da istinom opet bude okupan Zvornik, Prnjavor, Prijedor…, zato smo obavezni, nošeni duhom hidžre pomoći i podržati njihov let istini, a imamo nacin, imamo put, imamo skorasnje izbore.
Tu na Akabi, zakleli smo se Poslaniku da ćemo svugdje i uvijek govoriti istinu i da se ničijeg prijekora zbog naše borbe na Božijem putu nećemo plašiti. Od kada je došla istina, a došla je u pećinu Hira, mnogo je znoja i krvi proliveno da se istina sačuva i proširi, da se na druge prenese. Njih dvojica, Poslanik i Ebu Bekr, koji Mekku napuštaju posljedni u pećinu Sevr se sklanjaju kako bi istinu štitili.
Danas, naše društvo, ummet u cjelini žudi za istinom koju sami sebi trebamo reći. Kad nam je drugi govore mislimo da nam ne žele dobro i da nam to nedobronamjerno zbore. Hidžra je istini let a mi smo u obavezi svugdje i uvijek istinu govoriti. Istina je da musliman ne može biti nepismen. Istina je da musliman ne može biti neuredan. Istina je da musliman ne može biti korumpiran. Istina je da musliman ne može biti lijen. Istina je da musliman ne može biti nepovjerljiv i nepouzdan. Istina je da musliman ne moze preuzete emanete da iznjevjeri. Istina je da musliman ne može biti s muslimanom u sukobu. Istina je da musliman ne može biti nemaran prema porodici i odgoju djece. Istina je da musliman ne može biti roditeljima neposlušan. Istina je da musliman ne može zatvarati oči pred patnjom i neimaštinom sugrađana svojih.
Čijeg se prijekora i prigovora plašio Omer r.a. kad je i drugima kod Kabe istinu javno obznanio? Ničijeg. Težio je Allahovom zadovoljstvu i postigao ga je. Hidžra je istini let, a tim putem krenuti znači u Omerovo r.a. društvo ukoračiti.
Pomozi nam Uzvišeni Bože da odlučno krenemo na put naše hidžre, da istinu živimo i drugima je nudimo. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 11 Muharrem – 1440.H. / 21 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Vjerniku je milost na oba svijeta

Postovane dzematlije,
Pripovijeda se da je Isa a.s. gledao starca kako ore zemlju. Proučio je dovu: „Moj Allahu, odstrani iz njegova srca nadu“. U tom trenu starac je ostavio ralo i sjeo. Nakon kratkog vremena Isa a.s. se opet obrati Gospodaru i zamoli: „Moj Allahu, vrati mu nadu“. Starac je ustao i nastavio orati. Isa a.s. ga je upitao, zašto je tako postupio, a starac reče: „Dok sam orao, moja mi duša reče:’ Do kada ćeš raditi a tako si ostario?’, pa sam bacio ralo i sjeo, a potom mi duša reče:’ Tako mi Allaha moraš jesti dokle god si živ’, pa sam se prihvatio svoga rala“.
Ono što čovjeka u odnosu na stvorenja druga čini drugačijim je i nada. Kroz vrijeme je opisujući sebe, čovjek tu svoju posebnost sažeo u izreku: „Nada zadnja umire“. U čovjekovoj je prirodi da se uvijek nada da će sutra biti bolje. Ta nada ga održava i na borbu podstiče. Kako se u svemu može otići u krajnost, i kad je u pitanju nada, ista opasnost vreba, pa je Poslanik upozorio: „Najviše čega se za vas plašim jesu, duga nada i slijeđenje strasti“. Duga nada čovjeka vodi zaboravu Ahireta a slijeđenje strasti ga od Istine udaljava.
Iz pripovijesti o Isa a.s. i starcu, učimo da i nada mora imati mjeru i biti ona koja nije isprazna već nada koja pokreće na akciju. Poslanik upozorava: „Onima koji na Dunjaluk navaljuju i za njim hlepe i koji škrtare, Allah obećava siromaštvo, zauzetost i brigu, poslije koje neće doći rasterećenje“.
Nada u dug život je nada svakog čovjeka. U narodu se kaže da postoji samo jedna stvar koju ljudi istovremeno i žele i mrze, to je starost. Mladi starost žele, ona je njihova nada, a stari je mrze jer im ona nadu gasi i poslije nje ne slijedi ništa osim smrt.
Čovjekova nada, ustvari vjernikova nada, treba biti takva da protestira protiv sadašnjega stanja. To mora biti nada koja na borbu i akciju pokreće jer je samo takva ispravna, samo takva je vjernička. Ebu Derda r.a. je došao u grad Hims u Siriji i tamošnjim stanovnicima se obratio: „Zar vas nije stid da gradite ono u čemu nećete živjeti? Zar vas nije stid da se nadate onome što nećete dočekati i da pohlepno sakupljate ono što nećete pojesti? Oni koji su bili prije vas sagradili su tvrde objekte, sakupili mnogo imetka i imali nadu u dug život, ali su sad njihove kuće kaburovi, njihova nada obmana, a imetak je postao njihova propast“.

Imam Gazali u svom djelu Mukašefetu-l-kulub, bilježi da je Adem a.s. svom sinu Šitu a.s. oporučio i naredio da i on to djeci svojoj oporuči. Rekao je: „Reci im da se ne smiruju uz Dunjaluk. Kada sam ja pomislio da mogu postati vječan, iz Dženneta sam izveden. Reci im da dobro misle na posljedice onoga što rade. Da sam ja mislio na posljedice, ne bi mi se desio izlazak iz Dženneta. Reci im da kada im se u prsima zbog nekog djela stijesni neka to djelo ostave.
Kada sam ja odlučio okusiti plod zabranjeni, srce mi se uznemirilo, a ja to nisam ostavio pa se zbog toga kajem. Reci im da se savjetuju o svojim poslovima. Da sam se ja s melekima posavjetovao, ne bi me snašao izlazak iz Dženneta“.

Vjernikova nada, nipošto nije i ne smije biti samo riječ, ona je akcija, ona je borba.
To je nada koja protestira protiv onoga što nam to bolje ne omogućava sad, danas.
Naša nada braćo, naša vjernička nada, protestira protiv onih koji se smiruju uz Dunjaluk i na nedozvoljen, haram način, a na štetu nas i domovine nam i na stetu ljudi u potrebi, prisvajaju sebi. Naša nada u bolje sutra, u bolje za našu djecu, mora biti protest i borba protiv neodgovornih, nesposobnih, nesavjesnih, korumpiranih. Ta naša nada, da sutra bit će bolje, ako nas ne pokrene na borbu danas, to bolje neće doći. Vjernik uvijek razmišlja o posljedicama onoga što čini. Starac iz kazivanja s početka, sebe na rad pokreće jer razmišlja o posljedicama svoga nerada. I Adem a.s. žali što je u jednome trenu smetnuo s uma posljedice onoga što čini.

Naša nada mora biti protest protiv ravnodušnosti prema grijehu koja se danas u ljude nastanila. Ulema nas naša uči da ako želimo promijeniti svoje stanje, moramo promijeniti svoje djelovanje. Nama, da bi bilo bolje, a svi to bolje želimo, nužno je da se od grijeha udaljimo, da srca svoja od zavidnosti, mržnje i svake tjeskobe očistimo. Nama, da bi bilo bolje, a svi to želimo, potrebno je da budemo daleko od svega što odnose među nama narušava. Želiš bolje a lažeš, želiš bolje a ogovaraš, želiš bolje a zavađaš, želiš bolje a spreman si radi svoje dobiti i svog interesa sve prodati, izdati, zajednički interes iznevjeriti. Nada u bolje sutra mora nas mijenjati.
Ona mora biti protest protiv srušenog sistema vrijednosti u društvu. Kako da nam bude bolje sutra kad se danas niko ko bi trebao, kome smo vlast i moć u ruke dali, ne bori protiv kladionica, koje su na svakom cosku, koje ubijaju perspektivu i osvajaju duše naše omladine, recimo u domovini? Vjernikova nada je borba i rad, ona je protest protiv sadašnjeg zarad boljeg sutra.

Draga braco, Allah dž.š. je Milostivi, Samilosni, Er-Rahman – Er-Rahim. Njegova milost je neizmjerna i sva stvorenja obuhvata. Ovdje, na Dunjaluku, ta milost Božija je podarena svima i svi se ljudi i stvorenja sva, blagodatima koriste. Svejedno je, je li neko vjernik ili nije, svejedno je, je li neko bogat ili nije, svejedno je, je li muškarac ili žena, svima jednako sunce sija, svima jednako voda teče, svima jednako lijek pomogne, svima jednako svanjiva dan, i noć dolazi da se u njoj odmore.

Bog je Uzvišeni milost Svoju podijelio, pa će neizmjerna količina te milosti biti dijeljena na Ahiretu, ali na Ahiretu neće biti dijeljena svima. Allah dž.š. kaže: „Milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoće koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli“./Al-A’raf, 156-157./.

Milost Božija na Ahiretu za vjernike je, a vjernici su opisani na početku sure „Vjernici“. „Oni će ono što žele postići“, kaže Uzvišeni.
Da bi to postigli, „oni namaz ponizno obavljaju“. Ta poniznost koju vjernici u namazu doživljavaju, ne napušta ih sa predajom selama. Ona je njihovo svojstvo pa se kao takvi i u društvu prepoznaju. Ono što je u namazu poniznost „HUŠU“, to je u ponašanju AHLAK. Zato Allah dž.š. u daljem redanju svojstava vjerničkih kaže da, „oni ono što ih se ne tiče izbjegavaju“.

Vjernik smjerno i predano izvršava svoje obaveze, a kako kaže Poslanik: „Od najljepših osobina vjernikovih je da se ne bavi onim što ga se ne tiče“. Svi bismo trebali, jer svi žudimo za milošću Božijom na Ahiretu, raditi na sebi i ne čeprkati po tuđim životima, ne baviti se tuđim problemima, osim ako možemo pomoći nekom u nevolji. Poslanik kaže: „Blago onom ko je svjestan svojih, pa se nema vremena baviti tuđim problemima“.

Vjernik koji je dostojan milosti Božije i koji je čvrsto na putu uspjeha je i, „onaj koji milostinju udjeljuje“. Ko je milostiv ovdje, Allah će biti milostiv prema njemu tamo, tako nas uči i na milosrđe podstiče Poslanik. Nije milosrđe samo osjetiti sažaljenje prema unesrećenima, prema potrebnom. Istinsko je milosrđe u granicama svojih mogućnosti pomoći, od podarenog udijeliti. Ova se osobina vjernička često u izvorima vjere ističe i na nju nas se podstiče jer su ljudi u prirodi svojoj egoisti. Zar ne kaže Poslanik da kada bi čovjek imao dolinu zlata, poželio bi još jednu. Zato se od vjernika očekuje da radi na sebi i da sebe u razgovoru sa sobom ubjeđuje da neće na kraju dunjalučkog puta imati ništa od onoga što je sakupljao, čuvao i nije popropisima vjere čistio od tuđega prava. U imetku bogatih, pravo imaju siromašni, tako Allah kazuje, a oni koji su svjesni tog tuđeg u imetku svom i koji to daju onome kome pripada, sigurnim korakom kroče u okrilje milosti Božije koja je na Ahiretu samo vjernicima obećana.

Vjernika krasi moral, on ne prelazi granice koje je Allah dž.š. postavio. Ko užitka traži izvan tih granica, on se od milosti Božije udaljava. Allah dž.š. kaže kad vjernika opisuje da on ne skrnavi brak. Za one koji to čine kaže da u zlu pretjeruju. I Allah dž.š. i Poslanik Njegov, podstiču ljude da red i ravnotežu na zemlji uspostavljaju i čuvaju. Jedan od važnih stubova toga reda i ravnoteže je brak. Poslanik apeluje na sve mladiće i djevojke koji ispunjavaju uslove da se u brak kao bedem koji će ih od šejtana štititi sklonu. Poslanik kaže: „O omladino, ko od vas ima uslove za brak neka u njega uđe odmah“. „Jer brak je pola vjere“. Milost Božija je na Dunjaluku svima dostupna, ali to je samo jedan postotak Njegove milosti. Ostala, ogromna količina te milosti je na Ahiretu, i to samo za vjernike rezervisana, a vjernici su u Kur’anu, u suri „Vjernici“ opisani, svojstvo im je da su od bluda daleko.

Ljudima su na Dunjaluku povjerene obaveze. Jedna od velikih i važnih je vjera. Allah dž.š. opisujući vjernike kaže: „Oni o povjerenim emanetima i obavezama preuzetim brinu“. Taj emanet, da vjeru nosi i ravnotežu na zemlji čuva, nije prihvatio niko, a bilo je prije nas ponuđeno i brdima i planinama i zemlji. Čovjek je prihvatio. Ako emanet ispuni, obaveze na vrijeme izvrši, slijedi ga nagrada izuzetna, a to je ta milost Božija koja će se obilno na Ahiretu vjernicima davati.

Allah dž.š. kaže da vjernici, „namaz na vrijeme obavljaju“. Kaže nam da vjernici bdiju nad svojim dužnostima i da u tome ustrajavaju.
Namaz je temelj, pa ako su u tome predani i ustrajni, očekivati je da i druge dužnosti svoje izvršavaju i na vrijeme i ispravno.
Ako se ovim osobinama okitimo, ako se poniznosti obilježimo i ono što nas se ne tiče izbjegavamo, i ako milosrđe pokažemo, i ako granice ne prekoračimo, i ako preuzete obaveze, emanete ispunjavamo, i ako se ustrajnošću ukrasimo, nema sumnje, milosti Božijoj dostojni ćemo biti, jer Allah dž.š. nakon nabrajanja ovih osobina vjerničkih kaže: „Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti i u njemu vječno boraviti“.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da čvrsto na putu koji Tvojoj neizmjernoj milosti vodi, budemo. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
18 Muharrem – 1439.H. / 28 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Gdje su ti vjernici – Koga Allah voli?

Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije,
Svoju duboku zapitanost nad jednom činjenicom želim odavno podijeli s vama. Većina, ustvari ogromna većina, našeg stanovništva se na skorasnjem popisu izjasnila kao vjernici. S obzirom da je vjeri djelo kruna, da se vjera djelom potvrđuje, s obzirom da nije vjernik potpuni onaj koji samo vjeru u srce nastanjuje i jezikom potvrđuje, pitam se, gdje je danas vjernik? Ustvari, pitam se, gdje su ti vjernici? Možda se najbolje pitati, ako smo većina vjernici, zašto nam je stanje u društvu i Ummetu opcenito, u svim njegovim sferama, ovakvo kakvo jeste i zašto od ovog stanja u kojem jesmo, svi koji mogu pobjeći, bježe.

Vjera koja je ograničena samo na srce i riječ je iz perspektive ovog svijeta, beskorisna. Ako je vjera samo u srcu, čovjek jeste vjernik, ali zbog nečinjenja je griješnik. Ako je u srcu nema a jezikom se svjedoči, onda je to licemjerstvo, a ako je nema ni u srcu ni na jeziku, tada su iz perspektive Ahireta djela beskorisna jer bez vjere, vjerovanja, djelo neće biti primljeno.

Vjernik, ako to stvarno jeste, on srcem vjeruje, jezikom svjedoči i djelom potvrđuje. Gotovo svi smo se na popisu stanovništva izjasnili da smo vjernici. Hajmo se zajedno upitati, šta vjernik zna i kako postupa?

Vjernik vjeruje da postoji Bog, zna da je On Svemoćan i Silan i ne pomišlja činiti nasilje ni nad sobom ni drugima. Vjernik, ako je to stvarno a ne samo deklarativno, on vjeru svoju potvrđuje udaljavajući se od grijeha i bezkompromisnom borbom protiv nasilja. Poslanik nam zapovijeda da se protiv nasilja borimo.

Vjernik vjeruje u Božiju odredbu, ali uprkos čvrstom vjerovanju u Kader i sudbinu, vjernik se ne koleba, ne dvoumi, ne čeka. Poslanik govori Ibn Abbasu r.a.: „Poučit ću te nekoliko stvari pa ih upamti. Čuvaj Allaha i On će tebe čuvati. Čuvaj Allaha naći ćeš Ga pred sobom. Kad tražiš pomoć, od Allaha traži, a kad utočište tražiš, kod Njega traži i znaj, kada bi se cijelo čovječanstvo sastalo da ti neku korist donesu, ne mogu ti donijeti ništa osim ono što je Allah odredio, i kada bi se svi sastali da ti štetu kakvu učinu, ne mogu ti naštetiti ništa osim ono što je Bog odredio. Pera su uzdignuta i stranice osušene“. /Muslim/
Mi u te ispisane stranice ne možemo zaviriti, to su stranice naše sudbine. Vjernik se ne koleba kada nastupi namaz, ne koleba se kad treba dobro djelo učiniti, ne koleba se kada zlo u društvu vidi hoće li se protiv njega boriti, jer vjernik zna da se vjera djelom potvrđuje.

Vjernik vjeruje da Allah nad svim bdije, zna vjernik da Allah zna šta tajimo i šta javno iznosimo. U popisne listove smo upisali da smo vjernici, a vjernici ne lažu, ne varaju, ne kradu, ne kockaju, ne narušavaju red u društvu niti ravnotežu u prirodi. Vjernik, ako je to stvarno, on ni tajno ne čini ono što ne bi činio javno.
S obzirom na raširenost svih nabrojanih i mnogih drugih grijeha u našem društvu, pitam se zajedno s vama, gdje su vjernici?

Vjernik vjeruje da Allah opskrbu daje. Allah dž.š. kaže: „Na zemlji nema ni jednog živog bića a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj knjizi“./Hud,6./. Vjernik iz riječi Božijih uči da je razumom odlikovan i da je Allah dž.š. stvarajući ga, prilagodio ga radu i privređivanju. Vjernik zna da se ne treba odreći dobara ovosvjetskih i jednako zna da im ne smije robovati.
Vjernik, ako je to stvarno, on pošteno radi da bi sebe i porodicu izdržavao i uvijek mu je na umu da je stvarno njegovo samo ono što će pred Boga nositi. Ta spoznaja ga drži daleko od pohlepe i svakog sukoba i svađe zbog prolaznih dobara. Vjernik ne može biti pohlepan, a s obzirom na stanje u našem društvu, s pravom se pitamo, gdje su vjernici? Brat s bratom ili sestrom ne govori zbog nezadovoljstva oko podjele miraza. Zar nismo svi rekli da smo vjernici, a vjernici su braća, a nije baš tako rijetko i da brat bratu ni dženazu ne klanja. Pa gdje su ti vjernici???

Vjernik vjeruje da će doći dan konačne i apsolutne pravde i da će se tu, u tom času posebno vrijednovati čovjekova borba za pravdu i dobro. Gotovo svi smo se u društvu izjasnili da smo vjernici a društvo nam je puno i nepravde i socijalne neravnoteže. Kakva je to korist društvu od naše vjere? Nikakva ili vrlo slaba jer smo mi samo deklarativno vjernici iako znamo da bez djela, bez vjere u praksi, vjere nema. Naše društvo bi s obzirom da smo svi ili gotovo svi u popisne listove upisali da smo vjernici, trebalo biti prepoznatljivo po skladnim društvenim odnosima, po poštivanju procedura, po redu i poštenju. To, da smo vjernici, nažalost se ne prepoznaje po našim djelima već samo po našim simbolima. Nije visoka munara već djelo, nije monumentalna i raskošna džamija već djelo, nije spomenik na mezarju već djelo, potvrda naše vjere.

Vjernik vjeruje u Božije obećanje, a On obećava i Džennet i Džehennem. Džennet za one koji vjeruju i vjeru žive, a Džehennem za griješnike, licemjere i nevjernike. Nije svejedno gdje će biti tvoje boravište. Vjernik to zna i zato mu nije svejedno hoće li biti na strani dobra ili grijeha. Vjernik vjeruje u Allahovu prijetnju i zato ne čini grijeh.
Allah dž.š. nama ne prijeti smrću, već životom u vječnosti koji za griješnike, licemjere i nevjernike, nije ni život ni smrt. Na kraju se pitamo, vjeruju li oni koji su se kao vjernici izjasnili u ovu prijetnju Božiju?

I zato je privilegija biti u skupini koju Stvoritelj svjetova voli. Nije teško tu privilegiju sebi priuštiti. Potrebno je osobinama, koje je Svevišnji vjernicima pravim pripisao, okititi se.

„Allah dž.š. voli strpljive“ (Ali-Imran 146.) Allah dž.š. nas poziva da sebi namazom i strpljivošću pomognemo. Objašnjava nam da je On na strani strpljivih i da će takve bez računa nagraditi. A šta je ustvari sabur? Sabur je, u dobru ustrajnost. Vjernika krasi ta osobina jer u izvršavanju neredbi Božijih ustrajava i u neprekidnoj je borbi sa neprijateljem svojim otvorenim, šejtanom. Budan je vjernik ustrajno kako ne bi u grijeh i porok zaglibio. Strpljivost je osobina vjernika, jer bez nje nema ustrajnosti u namazu, u postu, u dobročinstvu uopće. Ustrajan je vjernik, svjestan da je ustrajnost najbolja osobina kojom se može okititi. „Reci, vjerujem i u tome ustraj“, poručio je Poslanik sljedbenicima kad je upitan, šta je za vjernika najbolje.

„Allah dž.š. voli dobročinitelje (Maide 13.)“. Vjernik je obavezan da iz imana i islama mu, iz uvjerenja i obredske prakse kojoj je odgoj cilj, dosegne granicu dobročinstva, ihsana. Na toj granici vjernik postaje svjestan Allahove sveprisutnosti i tad ni tajno ne čini ono što ne bi činio javno. Ko je najbolji među nama? Najbolji je onaj koji koristi ljudima. Po ovoj poslanikovoj uputi, obaveza nam je svugdje i uvijek biti od koristi okolini i drugima.
Vjernik koji je u skupini onih koje Allah voli, čini dobro i na dobro podstiče. Primjerom ponaprije druge na dobro podstiče, a i savjetom i riječju lijepom. U ovoj skupini su oni od čijeg jezika i ruku su mirni drugi ljudi. U ovoj skupini su oni koji se pomažu u dobročinstvu i bogojaznosti a ne u grijehu i neprijateljstvu. U ovoj skupini su oni koje krasi lijep odgoj, poniznost, skromnost, iskrenost, susretljivost. U ovoj skupini su oni koji su svjesni, stalno svjesni da svaki korak može biti posljednji dunjalučki, te se neprekidno čineći dobro pripremaju za taj tren.

„Allah dž.š. voli pravedne“ (Maide 43.). Pravdi teži Islam. Na njoj insistira i stalno podstiče ljude da načine društvo koje će pravedno biti. „Na pravdi počiva i nebo i zemlja“, govorio je Poslanik. Vjerniku koji želi u skupinu koju Allah voli, Poslanik savjetuje: „Jedan sahat pravde vrijedniji je od sedamdeset godina provedenih u dobrovoljnom ibadetu“. Borba za pravdu je u vjeri našoj izuzetno vrijednovana. Suprostaviti se nepravdi, uči nas Poslanik, je najveći džihad. Svi smo pozvani da se borimo za društvo u kojem će svako uživati svoje pravo i imati ono što mu pripada. Nema sreće u zajednici u kojoj mala skupina uživa u zadovoljstvu, a većina traga za srećom. Kao vjernici, ozbiljno shvatimo našu obavezu da se za bolje društvo borimo, pogotovo zbog činjenice da sve više mladih, ne samo mladih, odlazi iz Domovine. U prošloj godini, šezdeset osam hiljada našin sugrađana je otišlo. Niko od dobra ne bježi.

„Allah dž.š. voli one koji se u Njega uzdaju“ (Ali- Imran 159.) Vjernik nikad ne gubi pouzdanje u svog Gospodara, ali zna da se pouzdati treba i može tek kada iscrpi sve svoje mogućnosti.
Danas, ummet očekuje da Allah dž.š. riješi nagomilane probleme mu. Moli pomoć da se nevolja otkloni, a nevolja kroz koje ummet prolazi je mnogo. Uprkos molbi, nevolja ne prolazi, ne jenjava, kao da dova ne nailazi na otvorena vrata. Da bi iz njevolje izašli, i sami moramo učiniti ono što Gospodar od nas traži. On, Uzvišeni od nas traži da budemo braća.
Pa budimo i bratski se ponašajmo i kao braća živimo pa neće biti kolone očajnika koja mir, sigurnost i koru kruha traži prelazeći hiljade kilometara kako bi do Evrope stigli. Allah dž.š. od nas traži da promovišemo mir, pogotovo mir među sobom. Znamo li mi da je Poslanik rekao da u sukobu dvojice muslimana, oba će u Džehenem. Iz takvog sukoba u kojem obje strane Džehennemu koračaju proizašla je ta kolona očajnih emigranata koji za pomoći vape. Ako želimo u skupinu koju Allah dž.š. voli, mi ćemo tada biti pravi trudbenici na Božijem putu i oni koji se istinski na Allaha oslanjaju.

„Allah dž.š. voli one koji se čiste“ (Tewbe 108.) Islam u svim životnim sferama na čistoći insistira. Zahtijeva čistoću tijela, odijela, duše. Insistira na čistoći mjesta na čišćenju imetka od tuđega prava i traži od nas da se tewbom od grijeha čistimo. Želiš li u skupinu koju Allah voli, ti tewbu žurno iskoristi i od grijha se očisti, potom se saburom okiti, dobročinistvu se okreni, za pravdu i bolje društvo se bori i na Allaha dž.š. se iskreno osloni.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da što više vjernika istinskih, pravih, susrećemo, te da budemo od onih koje Allah voli. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Muharrem – 1440.H. / 05 Oktobar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Nije vjera ibadet samo – Allah zna

Postovane dzematlije,

Huzejfe r.a. je rekao: „Ja ne slavim i ne uzdižem nijednog od ljudi na vlasti, svejedno bili dobri ili bili zli. Čuo sam Poslanika da je rekao: „Na Danu sudnjem dovest će se vladari, i pravedni i zulumćari, pa će stajati na mostu zvanom Sirat. Bog će potom narediti Siratu da strese u vatru svakog onog između njih koji je bio nepravedan, koji je uzimao mito i koji je u sporu između dvojice, jednom pogodovao. Takvi će popadati sa Sirata u Džehennem, padat će u vatru sedamdeset godina, dok ne stignu do samog dna Džehennema“.
Omer r.a. je imao običaj kazati: „Svakog jutra osvanem, a pola svijeta se na mene ljuti. Mora se ljutiti svako onaj kome je zakinuto njegovo pravo, jer u parničnom postupku ne možeš udovoljiti objema stranama. Ljudi su uglavnom svojeglavi i neznalice, pa propuštaju udovoljiti Bogu zarad udovoljenja ljudima“. A Muavija je od Aiše r.a. tražio kratak savjet pa mu ona reče: „Čula sam Poslanika da je rekao: „Ko udovolji Bogu i onda kad se svijet na njega ljuti, Bog će s takvim čovjekom biti zadovoljan, a učinit će i da svijet bude zadovoljan s takvim čovjekom“.

Omer r.a. prošetao je medinskim krajolikom i susreo nekog čobana da čuva ovce. Upitao ga je, bi li mu prodao nekoliko ovaca? „Kako da ti prodam kad ovce nisu moje. Ne mogu ti prodati bez znanja vlasnika“, reče čoban. „Kako će vlasnik znati da si mi ih prodao, možeš mu reći da su uginule“, reče Omer r.a. Čoban reče: „Dođi sebi, ja sam musliman, mogu prevariti vlasnika ovaca, ali nije moguće prevariti Allaha, Vlasnika svih nas, jer On Uzvišeni sve zna“. Kad Omer vidje ovakav iman i predanost zagrli čobana, podiže ruke i reče: „Moj Allahu, neka Ti je hvala, kad se nalazim na čelu ovakvom narodu“.

Draga braćo, Bog Uzvišeni znade sve, Njegovo znanje obuhvaća svaku stvar i ne postoji ništa u najvišim sferama neba, niti imade išta u najnižim slojevima Zemlje, a da ga znanje Njegovo ne obuhvaća. Sve stvari se po Njegovom znanju očituju. Svojom voljom On ih stvara i Njegovom moći one bivstvuju. Bog Sveznajući znade broj pješčani zrnaca u pustinji, broj kišnih kaplji, broj lišća na drveću, znade skrivene misli. Njegovu je znanju očito kuda pušu vjetrovi i zrak kuda struji, baš kao i broj zvijezda na nebu.
U prvim godinama mektebskog obrazovanja uče se svojstva Božija, a svojstva su Mu između ostalih: ILM – Bog sve zna, SEM’ – Bog sve čuje i BESAR – Bog sve vidi.
Allah dž.š. kaže: „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova smjera, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice“ /Kaf,16./.
Trebamo se braćo svi zapitati, znamo li mi, jesmo li svjesni, da Allah dž.š. sve zna. Zna naše misli i namjere. Zna za naša djela svejedno kakva su.
Biti svjestan Božijeg sveznanja i u skladu s tom spoznajom postupati, sami je vrhunac imanske snage. Zar nije u vjeri našoj pravilo, da Allah dž.š. najviše cijeni ona dobra djela koja nisu natrunjena našom hvalom da smo ih učinili i za koje nam nije stalo da ljudi za njih znaju.

Nema potrebe isticati da klanjamo. Allah dž.š. to zna, a ako to iskreno radimo bit će to očito na našem ponašanju. Nema potrebe isticati da dijelimo. Allah dž.š. i to zna, cijeni i posebnom će nagradom obradovati onoga koji dijeli bez želje za isticanjem. Nema potrebe da ističemo i vlastitom iskrenošću se hvalimo. Neka o našoj iskrenosti kazuju oni s kojima se susrećemo i radimo. Nema potrebe da se poštenjem hvalimo. Neka o poštenju našem kazuju oni koji s nama žive, neka nas oni drugima kao poštenog, iskrenog i vrijednog, ako smo takvi, preporučuju.

Upitan šta je grijeh, Poslanik je rekao da je to ona radnja radi koje osjećaš tjeskobu u prsima i za koju ne želiš da ljudi saznaju. Sigurno je, da Allah sve zna, zna šta tajimo i šta javno iznosimo. Opominjemo sve koji u prsima zbog djela koja čine tjeskobu osjećaju, da Allah Sveznajući, sve zna i da svima nama valja preko mosta koji se Sirat zove. Neki će preći i u vječni užitak se nastaniti, neke će Sirat stresti u vatru, u patnju vječnu u džehennemskim dubinama.

Onaj pastir je mogao prodati ovce Omeru r.a. da ljudi ne znaju, ali on je u svom mektebu kojeg je pohađao naučio i u to čvrsto vjerovao, da Allah sve zna. „Gdje je Allah“, upitao je Omera ibn Hattaba. Allah dž.š. je braćo, svojim znanjem svugdje, zna šta nam duše smjeraju, zna naše namjere.

Ubej ibn Ka’b kaže: „Allah sigurno neće kazniti čovjeka koji u dobru ustrajava i kome na spomen Gospodara svjetova suze poteknu. Čovjek koji iskreno, u sebi spomene Allaha, pa se naježi iz straha od Njega, sliči drvetu čije se lišće sasušilo pa na njega naiđe oluja. Onako kako vjetar ogoli to drvo i sa njega opadnu svi listovi, tako zbog straha od Allaha s čovjeka spadaju svi grijesi. Bolje je postupati u skladu sa Allahovim propisima i sunnetom Poslanikovim i činiti malo ibadeta, nego ulagati izniman trud u činjenje ibadeta bez slijeđenja Pravog puta. Zbog toga, bilo da ste umjereni u obavljanju ibadeta ili da ulažete u to i dodatan trud, prije svega pazite da vaša djela budu u skladu sa propisima Allahovim i sunnetom Poslanikovim“.

Da je Islam život, to smo nebrojeno puta čuli. Da on svojim propisima uređuje sve sfere ljudskog života, to znamo. Da je on vjera srednjeg puta i da od nas traži da uvijek tragamo za ravnotežom između duše i tijela, Dunjaluka i Ahireta, i to znamo.
Vjerovatno znamo i da nije dovoljno da bi se kao vjernici potvrdili, biti posvećen samo ibadetu. Ne uređuje naš šeriat samo odnos čovjeka sa Bogom, tu su i propisi kojima se uređuje odnos čovjeka sa čovjekom, odnos čovjeka sa prirodom, sa okruženjem u cjelini. Svaka neravnoteža rezultira nered. Nered je i kad ljudi ograničavaju vjeru na ibadet, klanjaju, zikre, Kur’an uče, a djelima svojim vjeru ne svjedoče.

Poslanik kaže da je naš Gospodar u hadisi kudsijji rekao: „O čovječe, dokle ćeš izgovarati Moje ime a strahovati od drugog! O čovječe, da strahuješ od Džehennema kao što strahuješ od siromaštva, opskrbio bih te odakle se i ne nadaš! O čovječe, kada bi žudio za Džennetom kao što žudiš za Dunjalukom, usrećio bih te u obje kuće! O čovječe, nemoj svoje srce puniti Dunjalukom, jer njegov nestanak je blizu“.

Vjernik ibadeti, ali je on i muž vjernik. To podrazumijeva da se kao musliman trudi graditi skladan brak i sretnu i stabilnu porodicu. Muslimanska porodica nije posebna po tome što njeni članovi klanjaju, posebna je po tome što i klanjaju i slažu se. Taj vjernik – muž, zna da je Poslanik rekao da je najbolji od njegovih sljedbenika onaj koji je prema supruzi dobar.

Vjernica ibadeti, ali je ona i supruga vjernica. To podrazumijeva da se kao muslimanka trudi graditi sretan brak i skladnu i stabilnu porodicu. Muslimanska porodica nije posebna po tome što njeni članovi klanjaju, već po tome što žive Allahove propise i sunnet Poslanikov, a Poslanik je rekao da je hairli supruga dunjalučki dženet.

Vjernik ibadeti, ali je on i komšija vjernik. To podrazumijeva da slijedeći od Boga date propise i hodeći stazom sunneta, gradi komšijske odnose koji zadivljuju svojim skladom i spremnošću da jedni drugima budu na pomoći. Mi svjedočimo da naše džematlije klanjaju, ibadete, a komšijski su im odnosi takvi da godinama uopće ne komuniciraju. E, to nije ni vjera ni vjernikovo stanje.

Vjernik ibadeti i istovremeno je sin kojeg vjera krasi, a to znači da mu je u prioritetima djelovanja, biti roditeljima dobar i poslušan. Nije obilježje dobrog djeteta to da samo klanja. Taj sin i kćerka, oni klanjaju ali i u poslušnošću i pokornošću roditeljima, ako su iskreni vjernici, uživaju.

Džematlija klanja, ali je i u praktičnom životu džematlija. To znači da on u džematu širi slogu i razumijevanje, nipošto svađu i smutnju. To znači da on džemat pomaže, podupire i na usluzi mu je kad god može. Nisu muslimani džemat samo kad u namaske safove stanu. Vjernici su džemat u životu, u svakodnevnici, i u radosti i u tuzi. Vjernici se podupiru kao cigle u zidu i nikad vjerenik vjerniku leđa ne okreće niti ga na cjedilu ostavlja.

Direktor klanja ali je i direktor vjernik, a to znači da svojim ponašanjem, iskrenošću, poslu predanošću, odgovornošću, vjeru svjedoči. Ubej ibn Ka’b kaže:“… prije svega pazite da vaša djela budu u skladu sa propisima vjere“. Nećemo mi nikoga zadiviti našim namazom, zikrom, mi ćemo ljude i okruženje zadiviti i plijeniti našim djelima i osobinama koje vjernika krase. Te osobine su iskrenost, pravednost, blagost, samilost, susretljivost, nesebična spremnost na žrtvu, cistoca itd. .

Političar klanja, ali je on političar vjernik. To podrazumijeva da on razumije da ga niko nije tjerao da političar bude, već se sam predložio i sam prihvatio da općem dobru služi. Svi smo zaduženi svjedočiti ljepotu naše vjere a ta ljepota se može samo na jedan način pokazati. Čovjek koji živi propise od Boga date i stazom sunneta ide, on ljepotu Islama svjedoči. Tom i takvom se svi dive.
Jesu nam na džumama prilično popunjene džamije, ima nas i na drugim namazima. Time mi svjedočimo vjeru, ali da bi vjernici bili potpuni, a samo ako smo takvi, vjernici smo, moramo u svim sferama života svjedočiti vjeru.

Uzvišeni Bože, pomozi nas da budemo muslimani, vjernici, pažljivi muževi, odane supruge, poslušni sinovi i kćeri, i da Islam ma gdje da smo, ma šta da radimo i ma kakvu funkciju da obnašamo, živimo i ljepotu njegovu pokazujemo.
Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji pouzdano znaju i čvrsto vjeruju da Ti sve znaš. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
03 Saffer – 1440.H. / 12 Oktobar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Džema’at je naša snaga – Vjernik za džennetom žudi

Postovane dzematlije,
Tirmizi bilježi da je Poslanik rekao: „Ko bude želio srednji put, neka se drži džemata, jer šejtan je sa pojedincem, a od dvojice se drži podalje“. Allah dž.š. nas, ummet Poslanikov, u Objavi, ljudima srednjeg puta naziva. Na tom putu nas drži vjera koja je ljudskoj prirodi prirođena i takva, čovjeku omogućava, dozvoljava sve što mu je potrebno i zabranjuje sve što mu šteti i snagu oduzima.

Jedna od stvari koja nam ne dopušta da skrenemo, a koju je Allah dž.š. naredio, je džemat. Zapovijeda nam Svevišnji da se užeta Njegova držimo i nikako se ne razjedinjujemo.
Koliko je džemat važan, najbolje se iščitava iz činjenice da postoje obredi koji su nam izričita naredba Božija, farz, a koji se ne mogu obaviti nikako osim u džematu. Evo, gdje bi obavili džumu da nije džemata? Kako bismo ispraćali na vječni svijet našu braću i sestre da nije džemata? Za bajram namaz nam je džemat potreban, a svi dnevni namazi su dvadeset pet puta vrijedniji ako se u džematskom safu obave.

Džemat podrazumijeva džamiju. Oba termina, i džemat i džamija, dolaze od istog glagola koji preveden na naš jezik znači, sakupiti. Džamija nas okuplja, u safove džematske zbija i daje nam snagu. Kao što je čvrstoća zgrade u „složnom“ podupiranju cigli, tako je snaga naša u složnom safu i jakom džematu. Složan džemat u zajedničkoj borbi na putu Božijem, Allah dž.š. poredi sa tim čvrsto uzidanim ciglama. Musliman nigdje ne živi bez džamije, on nikad ne živi bez džemata, jer zna da je njegova snaga u džematu. Graditi džamiju je izuzetno dobro djelo, toliko dobro da svakim doprinosom u njenoj gradnji, mi gradimo i sebi kuću u Džennetu. Poslanik je rekao: „Ko sagradi džamiju, makar koliko ptičije gnijezdo, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu“.

Džemat podrazumijeva da se muslimani, džemata članovi, međusobno pomažu i podupiru, ali i ujedinjeni, džematom osnaženi, pomažu i podupiru druge i tako pokazuju i veličinu i ljepotu Islama. Allah dž.š. naređuje: „Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nikako u grijehu i neprijateljstvu“. U džemat dolazeći, mi saznajemo za druge, upoznajemo se međusobno. Saznajemo za probleme s kojima se braća i sestre susreću i priskačemo u pomoć. Pomoći brata ili sestru u nevolji, e to znači imati Allaha dž.š. na svojoj strani.
Pomoći brata i sestru u nevolji, Poslanik kaže da je to vrijednije od mjesec dana ibadeta u džamijskom itikafu. Osamljivanje radi ibadeta je dobro djelo, ali biti uz brata u nevolji je bolje.

To, jasno nam je, znači da je bolje biti u džematu i voditi brigu o zajedničkom dobru. Izdvojiti se iz džemata, ne voditi brigu o bratu i sestri, opasno je. Poslanik kaže: „Ko se odvoji od džemata samo za jedan pedalj, skinuo je sa svoga vrata blagodat Islama“.
Zajedništvo, džematsko udruživanje, zna donijeti i nesuglasice. Različiti smo. Allah dž.š, nije dvije iste stvari u Kosmosu stvorio. Ne postoje ni dva ista čovjeka, ni po izgledu ni po mišljenju. U džemat nas ujedinjuje ezan, kibla, sedžda, to nam je svima zajedničko. Razlike u mišljenjima, nikad ne smiju biti razlog našeg udaljavanja od džemata. Čujmo braćo Poslanikov savjet: „Ko kod svog emira, vođe vidi nešto čime nije zadovoljan neka se strpi, jer onaj ko se udalji od džemata koliko jedan pedalj pa umre, umro je džahilijjetskom smrću“.

Od kada postoji Islam, postoji i džemat. Prvi bijaše u Erkamovoj kući u Mekki, potom se kroz Poslanikovu džamiju u Medini, on množio, uvećavao, širio. Poslanik je rekao da mu je i Istok i Zapad pokazani i da je na svim stranama vidio da je stigla poruka Objave posljednje. Svako u svom mjestu ima priliku da sebi trasira put u spas, put ka bašči džennetskoj, a taj put nužno ide kroz džemat.

Dakle, vjerniku je ustvari Džennet cilj. Njemu žudi i svaki tren svoga života nastoji tom cilju podrediti. Da bi se tako ponašao i nepokolebljivo putem koji u Džennet vodi išao, nužno je da razumije vjeru i zna razlučiti bitno od nebitnog, prolazno od vječnog. Čovjek, koliko god bio od Stvoritelja svog počašćen, u odnosu na stvorenja druga privilegovan zbog razuma i slobode, ipak nije sposoban sam ni spoznati ni razlučiti pa mu Allah dž.š. šalje Objavu i Poslanika.

Poslanik prenosi u hadisi kudsijji od našeg Gospodara: „O čovječe! Imetak pripada Meni, a ti si Moj rob! Tebi od Mog imetka ostaje samo ono što pojedeš, obučeš pa podereš i ono što udijeliš i tako za sebe ovjekovječiš. Između Mene i tebe su tri udjela: jedan pripada Meni, drugi pripada tebi, a treći dijelimo, pripada i Meni i tebi. Meni pripada tvoja duša, tebi pripadaju tvoja djela. Između Mene i tebe je dova, tvoje je da Me moliš a Moje da ti se odazovem. O čovječe! Budi bogobojazan i zadovoljan – vidjet ćeš Me! Čini Mi ibadet – stići ćeš do Mene! Traži Me – naći ćeš Me! O čovječe! Ako budeš poput pokvarenih vođa, neposlušnih ljudi, zavidne uleme, pokvarenih trgovaca, neukih nasilnika, licemjernih radnika i pobožnjaka, oholih bogataša i lažljivih siromaha, ući ćeš u Džehennem. Pa gdje je onda onaj koji Džennet traži“???

Vjernik svaki, Džennet traži i da bi tamo stigao jasno mu je da ne smije svoje srce za Dunjaluk vezati.
Na Dunjaluku može i mora blagodati koristiti, u njima uživati, ali nikad i nipošto da zbog prolaznih ljepota i užitaka zaboravi i zapostavi traganje za Božijim zadovoljstvom. Dunjaluk ne pripada nama. Kad to vjernik sebe ubijedi, bit će mu lakše da onim što mu Allah od blagodati dunjalučkih dariva, Džennet traži.

Tvoje je, o čovječe, poručuje Gospodar svega, ono što pojedeš, podereš i podijeliš. I jesti i oblačiti se mora a dijeliti se treba. Za ono što moraš, nema nagrade a za ono što voljom svojom a radi Božijeg zadovoljstva izabereš, to u vječnost šalješ.
Vjernik Džennetu teži, a ta težnja ga tjera spoznaji da on ni života svog vlasnik nije. „Meni pripada tvoja duša“, o čovječe, govori Gospodar svega. Dao sam je i uzet ću je. Uzet ću je kad budem htio i nema niko ko Me u tome može spriječiti. „Tvoja su djela“, o čovječe! Ne propušta onaj koji Džennetu žudi ni jednu priliku a da ne učini dobro djelo. Svjestan je, zna, da se u Džennet može samo ako se on zasluži, a djelima dobrim se zaslužuje.
Ti koji Džennetu žudiš, u mnogim životnim prilikama si nemoćan, izlaz ne vidiš. Učim te o čovječe, da između Mene i tebe ima dova. „UD’UUNII ESTEDŽIB LEKUM“, zovite Me, odazvat ću vam se“.

Vjernik svaki Džennetu žudi, a tamo se može stići ako se bogobojaznošću ukrasimo. Bogobojazan čovjek će zaslužiti da vidi svoga Gospodra u Džennetu jer je ovdje na Dunjaluku ponašao se u svakoj prilici kao da Ga vidi. Vjernik vjeruje Allaha kao da Ga vidi, jer ako on Njega ne vidi, On čovjeka vidi. Bogobojaznost Džennetu vodi jer je ona jedina snaga i garancija koja od grijeha udaljava. Nema druge brane, ni od grijeha štita, osim strah od Boga i kazne Njegove.
Ako ibadeteći, klanjajući, sedždu čineći, posteći, jednom riječju, ako iskreno robujući Mi, tražiš put do Mene, naći ćeš put ka Džennetu. „Ibadeti Mi – stići ćeš do Mene“, govori naš Gospodar.

Čovjeku su različite uloge i zaduženja različita na Dunjaluku data. U svakoj ulozi i izvršavajući svaku obavezu vjernik je prepoznatljiv. Zato Stvoritelj naš svakog ko Džennetu žudi upozorava da preuzetu obavezu i zadatu ulogu izvrši odgovorno i tačno. Pokvaren vođa i svaki neposlušan čovjek i svaki zavidni učenjak i svaki pokvareni trgovac i svaki nasilnik i licemjer i ohol i lažljiv čovjek, Džehennemu žuri. „O čovječe“, govori tvoj Gospodar. „Ako budeš poput pokvarenih vođa, neposlušnih ljudi, zavidne uleme, pokvarenih trgovaca, neukih nasilnika, licemjernih radnika i pobožnjaka, oholih bogataša i lažljivih siromaha – ući ćeš u Džehennem“.
A mi, cijenjena braćo, posebno mi, koji smo danas u ovom odabranom danu, odabrali da budemo sa Gospodarom u Njegovoj kuci, a ne negdje drugo, mi kao posebna i pocascena skupina tragamo, i za Džennetom žudimo, zar ne???
Uzvišeni Bože, osnaži nas strahom od Tebe kako bi Te vidjeli u Džennetu. Uzvišeni Bože, pomozi nam da spoznamo koliko je za nas džemat važan i sve nas učini čvrstim džematskim ciglama koje džematu daju čvrstinu, a džemat nama snagu. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
10 Saffer – 1440.H. / 19 Oktobar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Tewbom, grijehe pretvori u dobra djela

Postovane dzematlije,

Interesantan je danasnji naslov hutbe. Naime, Tewbom – tj. pokajanjem grijehe pretvori u svoja dobra djela.
Pravi put se jasno razlikuje od stranputice. Ko, putem pravim krene i ustrajno njime hodi stići će na sigurno mjesto (fi mekamin emin). Ko pak stranputicu izabere, ko umjesto osvijetljenim, tminom zaogrnutim putem krene i do kraja njime ide, neka posluša ove riječe Objave: „Tako mi Gore, i Knjige u redove napisane, na koži raširenoj i Kuće štovatelja pune, i uzdignutog Svoda i Mora prepunog, doista će se dogoditi kazna tvoga Gospodara“. /Tur, 1-7/.

U hadisi kudsijji Allah dž.š. kaže: „O čovječe! Vatru sam stvorio za svakog nevjernika, svakog ogovaratelja, svakog neposlušnika roditeljima, svakog licemjera, svakog onoga koji ne daje zekat, svakog bludnika, svakog onoga koji uzima kamatu, svakog alkoholičara, svakog uzurpatora jetimskog imetka, svakog trgovca prevaranta, svaku narikaču i svakog onoga koji komšiju uznemirava. ‘Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju, i rade dobro, takvima će Allah zla djela njihova u dobra promijeniti, a Allah grijehe prašta i samilostan je”.
“ Smilujte se prema sebi, o Moji robovi! Doista su tijela slaba, a put dalek, tovar težak, a Sirat tanak. On vas neprestano motri, a sudac vam je Gospodar svjetova svih“. (Furkan, 70).

Čovjek može biti vjernik i nevjernik. Šta god da je, sam bira put. Vjernik, samom činjenicom da šehadet svjedoči ima nadu u spas. Njegova nada je makar u obećanju da neće vječno ostati u Džehennemu jer je Poslanik rekao: „Ko kaže LA ILAHE ILLELLAH, ući će u Džennet“. Nevjernik, nema nade. Allah dž.š. o ne postojanju nade u spas za nevjernike je posve jasan: „Allah neće oprostiti širk, a sve druge grijehe oprostit će kome hoće“. Da bi se nevjernik spasio, jasno je kako glase riječi njegove tewbe. To su riječi Kelime i šehadeta. Na te riječi je Poslanik amidžu podsticao ne bi li se spasio.
Ogovaranje je grijeh, i to velik i ozbiljan. Toliko ozbiljan da vjernika, dobročinitelja, klanjača i postača i darežljivca može učiniti gubitnikom, kako to Poslanik kaže, muflisom – bankrotom.

Roditeljima biti poslušan je izuzetno dobro. Takvo je to dobro da čak život poslušniku roditeljima, zbog tog djela, će biti produžen. Ako si roditeljima neposlušan, ti si tad u ozbiljan i težak grijeh zagazio. Ebu Talib el Meki je u kategorizaciji grijeha ovaj nazvao grijehom cijelog tijela.

Biti licemjer, munafik, e to znači sebi otvoriti put, kako to Svevišnji kaže: „u najdublje dubine Džehennema“. Licemjer ne šteti samo sebi, on je džematu, Zajednici, društvu štetan jer ga djelovanjem svojim rastače, pa nam Poslanik govori kako da ga prepoznamo i iz društva izolujemo. Osobine su mu, kazuje Poslanik, da laže, iznevjeri, svađa se i nepotrebno raspravlja.

Zekat je obaveza prema džematu i Zajednici, a sadaka prema čovjeku, pojedincu. Zekat je Božiji hakk u našem imetku a sadaka ljudski. Zekat je farz a sadaka dobrovoljno davanje. Ko ne daje zekat, grijeh veliki čini i neka zna da će Bog svemoćni pravo svoje iz imetka našeg uzeti. Kako? Zar treba pitati kako, kad znamo da su Allahu na raspolaganju svi načini, i vatra i voda i zemljotres i bolest i još bezbroj načina koji nama ni na um pasti ne mogu.

Allah dž.š. zapovijeda da se od bluda i svake radnje koja njemu vodi, držimo što dalje. Zapovijeda nam da se tom grijehu nikakao ne približavamo, a i kamatu je apsolutno zabranio i težinu tog grijeha, da bi nam njegovu pogubnost jasnijom učinio, izjednačio sa bludnom radnjom sina i majke.
Alkohol je Allah dž.š. zabranio i svakoga ko spasu teži pozvao da se tog poroka kloni. On je, tako Poslanik pojašnjava: „svakom zlu majka“, a ovisnika o ovom grijehu Poslanik je s mušrikom izjednačio.

I tuđe prisvajati, a jetimsko posebno, Allah dž.š. zabranjuje: „Imetku jetima se ne približavajte osim sa najljepšom namjerom“. Eto to su riječi Božije, i neka zna svako, ko tuđe u kuću unosi da u stomaku svom i u porodici svojoj vatru potpaljuje. Ima ljudi koji se izuzetno žrtvuju da djecu odgoje i čine sve da uspiju a onda sve ode krivom stazom. Ulema naša se slaže da uzrok neuspjehu, između ostalog, treba tražiti u haram zalogaju. Neka nas ova spoznaja zabrine.

Od muslimana se traži da šire selam, mir, slogu, da grade bratstvo među sobom i među ljudima svim. Grijeh je uznemiriti komšiju, jer znamo da je komšija u Poslanikovoj praksi i pravo njegovo, toliko naglašavani da je Aiša r.a. i ashabi, pomišljali da će Poslanik komšiju uključiti u red nasljednika.
Kad ove riječi hadisi kudsijje Poslaniku saopšti, Allah dž.š. citira ajet sedamdeseti iz sure Furkan, u kojem kaže: „Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i rade dobro, takvima će Allah zla djela njihova u dobra promijeniti, a Allah grijehe prašta i samilostan je“. Evo nade za svakog ko uzvjeruje, šehadet izrekne i pravom putu se okrene.
Imam Ahmed prenosi od Ebu Zerra r.a. da je Poslanik rekao: „Znam posljednjeg stanovnika vatre koji će iz nje izaći, a i posljednjeg stanovnika Dženneta koji će ući u njega. Dovest će se neki čovjek pa će mu se reći: ‘Otklonite od njega velike grijehe i pitajte ga samo o malim grijesima’, pa će biti upitan: ‘Toga dana si učinio tako i tako, a toga dana tako i tako’?, pa će reći: ‘Da’, i neće moći ništa negirati. Bit će mu rečeno: ‘Za svako loše djelo, tebi je upisano dobro djelo’, a on će reći: ‘O Gospodaru moj, učinio sam i stvari (grijehe) koje nisi nikako upisao’. Poslanik se nakon ovih riječi nasmijao da su mu se vidjeli kutnjaci“./Ahmed i Muslim/.
Sto znaci da je ovaj covjek svojom iskrenom i skrusenom tewbom u samoci ovodunjaluckog prostranstva iskreno se Gospodaru pokajao, pa je sve svoje grijehe u dobrotu pretvorio.

Poslusajte pokajanje za kraj mladica koji je zacudio pobozne. Vehb ibn Muenbeh pripovjeda: U vrijeme Musaa a.s. bio je mladić koji se neprestano svađao i griješio prema sebi. Zbog toga su ga mještani njegovog sela protjerali. Smrtni čas ga sustiže u ruševini pred ulazom u grad. Tom prilikom, Allah dž.š. objavi Musau a.s.: Jednog od mojih dobrih robova – evlija je sustigla smrt. Idi, donesi ga, pripremi za ukop i blagoslovi ga. Kaži onome kome se često događa da je neposlušan, neka dođe da prisustvuje njegovoj dženazi, kako bih im oprostio grijehe i podario lijepo mjesto. Musa a.s. pozva Benu Israil – Israelićane. Nakon što su se skupili, prepoznaše ovog mladića i rekoše: O, Allahov Vjerovjesniče! Ova osoba je bila griješnik kojeg smo protjerali. Musa a.s. se začudi na ove riječi. Allah dž.š. ga obavijesti: Israelićani govore istinu, oni su svjedoci. Ali, nakon što mu se primakao smrtni čas, pogledao je oko sebe i shvatio da nema rođaka i nekog sebi bliskog. Zatim pogleda sebe sa čuđenjem, vidje da je usamljen i prezren.
Podiže pogled prema Meni i reče: „Bože! Jedan tvoj rob je usamljen u Tvojoj zemlji. Kada bih znao da se moja kazna uvećava u Tvom vlasništvu i oprostu, to je ništavno u odnosu na Tvoju vlast. Nakon što sam te zamolio za oprost, za mene nema drugog utočišta niti onoga ko bi uslišio moje molbe osim Tebe. Čuo sam da si rekao: ‘Ja sam milostivi i Onaj koji puno prašta – „stoga, nemoj pogriješiti, o Musa! Meni nepriliči da mu ne udovoljim na molbu, a nastojao je da Mi se približi tako što me skrušeno i ponizno zamolio! Ko god me od svih griješnika na Zemlji upita daću mu i više nego treba zbog njegove sićušnosti i izgnanstva, o Musa! Ja sam prišaniste prognanog, njegov Liječnik, njegov Voljeni i onaj koji mu stalno pruža samilost!
Allah dž.š. robove svoje savjetuje, smilujte se prema sebi, tewbom, iskrenim pokajanjem, jer tijela su vam slaba, a putujete u vječnost i tovar koji nosite je težak, a ćuprija preko koje vam je ići je tanka. Ja vas motrim i Ja ću vam suditi, o robovi Moji.

Uzvišeni Bože, smiluj nam se i snage nam daj da se grijehu odupremo. Pomozi nam da iskrenim pokajanjem naše grijehe u dobra djela pretvorimo. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –

17 Saffer – 1439.H. / 26 Oktobar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Cudesna Moc Istigfara

Postovane dzematlije,

Danas moramo biti kraci, posto odmah oko pola cetri je vec ikindija, ako Bog da. A odmah da najavim, sada za vikend, sa subote na nedelju, pocinje zimsko racunanje vremena. S tim u vezi, pocevsi od slijedeceg petka, dzuma namaz se klanja u 13.00 h, dakle u jedan.

“Tražite oprosta od svoga Gospodara! On zbilja prašta! On će vam kišu obilatu slati, i imetkom vas i sinovima pomoći, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati!” (Nuh, 10-12) “Ko bude mnogo činio istigfar, Allah će mu olakšati svaku tegobu, daće mu izlaz iz svake situacije, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Imam Ahmed)

Iblis: “Uništio sam sinove Ademove grijesima, a oni su mene uništili istigfarom!”

Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.” (Tirmizi)

Kažu da je ruski književnik Anton Čehov rekao: “Zdrav čovek ima hiljadu želja. Bolestan samo jednu.” Svaki pametan čovjek zna da je ta želja zdravlje.

Izuzetno važnu i korisnu hutbu, koju sam planirao držati danas, postponirao sam, ako Bog da, za drugi put. Naime, jednu divnu i poučnu priču sam sinoć pročitao, preveo i pretočio u današnju hutbu, kao nastavak prosle Hutbe, ko se sjeca, kada smo govorili o tome kako Tewbom i Istigfarom mozemo cak svoja losa dijela pretvoriti u dobra. Naime, ova prica je lijek za sve naše nedaće i ključ dunjalučkog i ahiretskog uspjeha. A taj ključ otključava sve riznice dragulja neprocjenjive vrijednosti. Pa poslusajmo i razmislimo.

“Muž mi je umro kad sam imala trideset godina. Sa njim sam stekla pet sinova i kćeri. Pred očima mi se sve pomračilo. Toliko sam plakala da sam se bojala da ću oslijepiti. Osjećala sam se beskrajno nesretno, a obuzeo me i strah jer su djeca mala a primanja nedovoljna za život. Na kašičicu sam trošila ono malo što je preostalo od mog muza. Sjedeći u svojoj sobi sam otvorila Radio Kur’an, kad neki učenjak govori: “Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Ko bude mnogo činio istigfar, Allah će mu olakšati svaku tegobu, daće mu izlaz iz svake situacije, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Imam Ahmed)

Nakon toga sam mnogo činila istigfar, a i od moje djece sam tražila da to isto rade. Kunem se Allahom da ni šest mjeseci nije prošlo a Allah dž.š. je na nas prosuo obilnu nafaku.

Potom je jedan od mojih sinova postao najbolji učenik, naučio je cijeli Kur’an napamet, ljudi su počeli da brinu o njemu, kuća nam se ispunila sa svim dobrima i živjeli smo udobnim i lagodnim životom.

Uzvišeni Allah je uputio i čestitim učinio sve moje sinove i kćeri, lišio me brige, tuge i žalosti i postala sam najsretnija i najzadovoljnija žena. ”Da, to je rezultat i čudesna moć istigfara, kojeg smo svi uveliko zanemarili.

Jedan suprug, pak, kaže: “Kad god sam bio grub prema supruzi, kad bi se međusobno posvađali ili imali bilo kakvih problema, od srdžbe bih odmah izašao iz kuće. No, odmah po izlasku iz kuće bi se u meni rodila neodoljiva želja da se vratim, zatražim oprosta i učinim je sretnom. Rekao sam joj za taj osjećaj, a ona me upitala: “Znaš li zašto?” Tražio sam odgovor, a ona reče: “Čim bi ti, nakon naše svađe, izašao iz sobe, ja bih mnogo i iz sveg srca činila istigfar, sve dok se ti ne bi vratio i odobrovoljio me.”

Da, dragi moji, to je istigfar o kojem Uzvišeni Allah kaže: “A Allah njih kazniti neće sve dok među njima ima i onih koji oprost traže!” (El-Enfal, 33) A istigfar, subhanallah, čuda čini. Gdje je naše mjesto u odnosu na Allahove dž.š. riječi: “Govorio sam (Nuh a. s.) im: ‘Tražite oprosta od svoga Gospodara! On zbilja prašta!’ On će vam kišu obilatu slati, i imetkom vas i sinovima pomoći, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati!” (Nuh, 10-12)

Vi koji se nepravedno razvodite, a želite sačuvati brak, učite puno istigfar! Vi koji nemate djece, pored obraćanja ljekarima i traženja lijeka, mnogo učite istigfar! Vi koji niste oženjeni ni udate, učite redovno istigfar! Vi koji ste bolesni ili vam je neko bolestan, učite istigfar u svrhu ozdravljenja, nakon traženja medicinske pomoći!

Vi koji ste lišeni halal nafake u kojoj je bereket, učite istigfar, uz uloženi trud i rad! Vi koji nemate rezultata na studijama, pored svakodnevnog učenja, mnogo učite istigfar! Vi koji ste opterećeni brigama i nedaćama, učite istigfar! Vi kojima se Zemlja čini tijesnom zbog mnogobrojnih i raznovrsnih problema, učite istigfar!

I vi koji živite u izobilju, koji živite kao bubreg u loju i kojima u životu ide sve kao po maslu, i vi učite puno istigfar, kao zahvalnost za sve blagodati! Jer, ne zaboravite da sve što imate može u trenu nestati. Sve dunjalučko se može izgubiti, ali vjera i dobra djela traju i poslije smrti. A ima i bolest, pa se tada želi samo zdravlje.

I mi svi, ma ko mi bili i ma šta radili, puno činimo istigfar, očistimo svoje misli, oplemenimo svoja srca, činimo dobra djela, budimo dobri prema drugima pa će i Uzvišeni Allah biti dobar prema nama.

Moj dobri mu’mine, plemeniti insane, imaj na umu da je Allah dž.š. uvijek s tobom, ma gdje ti bio, i kad god Mu upućuješ dove i činiš istigfar, On te nikada neće vratiti praznih ruku, neuslišanih dova i nikada te neće razočarati. Samo, nemoj Ga požurivati u tome! Ako Ga mi ne zaboravimo ni On nas sigurno neće zaboraviti! Često ne znamo ni šta je hajr za nas.

Znajte da su svi problemi na dunjaluku, nedaće, neprilike, kušnje i sve što nas čini nesretnim i neveselim posljedica našeg griješenja pa tražimo oprosta.

Neka nam je to svakodnevna obaveza i navika kao i konzumiranje hrane. Bez hrane će tijelo oslabiti i umrijeti, a istigfar je duhovna spona s Bogom i omogućava zdrav i trajan život duši.

Nauči se da poslije svakog namaza, ili makar tokom dana, stotinu puta učiniš istigfar a u dovi traži šta želiš. Iblis je rekao: “Uništio sam sinove Ademove grijesima, a oni su mene uništili istigfarom!” Istigfar je moćno oružje i lijek.

Vidjeli smo prosli put. Tewbom, dakle pokajanjem pretvaramo svoja losa dijela u dobra a evo Istigfarom, dakle trazenjem oprosta zbavljamo sebi lijek za dusu i srecu ovodunjaluckog i buduceg svijeta.

I sam kad ovo cujes i primijeniš imat ćeš fajde velike, ali ne dozvoli, da istigfar bude samo tvoja riznica i tvoje blago, već ovo prenesi i drugima da se naslađuju plodovima istigfara na dunjaluku i vječnom životu. Od toga ćeš imati jos vece koristi.

I na kraju, razmislimo dobro o značenju Allahovih dž.š. riječi: “Bogatstvo i sinovi su nakit života ovosvjetskoga, a dobra djela, koja vječno traju, bit će kod tvoga Gospodara najbolje nagrađena i najboljega uzdanja.” (El-Kehf, 46) Većina ljudi drži do prvog dijela ajeta a zanemaruje drugi dio, koji ima sjajno značenje i kruna je smisla života. “Dobra djela” su sva dobra djela urađena u ime Allaha a za dobrobit ljudi i svih živih bića, u što svakako spada istigfar i permanentno sjećanje na našeg Gospodara.

Zaključimo našu današnju hutbu sa četiri fantastična pitanja. Kažu da je neki čovjek došao Vođi pravovjernih (halifa/vladar) i rekao mu: “Postavit ću ti četiri pitanja, pa te molim da mi odgovoriš: ‘Šta je vadžib/obavezno a šta obaveznije? Šta je blizu a šta bliže? Šta je čudno a šta čudnije? Šta je teško a šta još teže?’” Vođa pravovjernih mu odgovori: “Obavezno je kloniti se grijeha a još obaveznije je pokoravati se Allahu. Blizu je Smak svijeta a još bliža je smrt. Čudan je dunjaluk a još čudnija je ljubav prema njemu. Težak je kabur/grob a još teže je umiranje bez dobrih djela.”

Koncizno a divno rečeno, za one koji razuma imaju.

O Allahu, naš Gospodaru, nagradi nas, oprosti nam, dove nam uslišaj, obaspis nas Svojim blagodatima, otkloni crne mrlje iz naših srca, sačuvaj nas od mrtvila naših duša i lošeg završetka i sastavi nas u perivojima Firdevsa, sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
24 Saffer – 1440.H. / 02 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Ne daj Sejtanu da ti pridje

Neka je slava Allahu, Njemu Jedinom svako savršenstvo pripada, i neka Mu je hvala, On neizmjernim dobročinstvom obasipa. Neka je salavat Allahov i blagoslov na naseg Poslanika, njegovu porodicu, njegove vrle ashabe, tabiine i sve one koji ih budu u dobru slijedili do Dana sudnjega.
Preporučujem vam, o robovi Allahovi, a i sebi samom, da se i u utajnosti, i u javnosti, Uzvišenog Allaha bojite, a savjetujem vam, kao i sebi samom, da Mu poslušni budete i da se za željama svojim i došaptavanjima šejtanskim NE povodite, jer razborit je onaj ko se na pokornost Allahu prisili, i za ono što nakon smrti slijedi djeluje, a nemoćan je onaj ko za prohtjevima svojim ide, a opet nade u Allaha polaže.

Postovane dzematlije,
Allah dž.š. kaže: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha. On uistinu sve čuje i zna. Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi“./Al-A’raf, 200-201/.

Rodili smo se čistog srca. To srce je jednako spremno prihvatiti i uputu meleka i stranputicu šejtansku. Šejtan se onog trenutka kad je od Gospodara proklet i iz okrilja Njegove milosti protjeran zavjetovao da će činiti sve da nas zavede i da se u srca naša nastani i upravlja našim životima. On je prevarant. Obećao je taj prokletnik da će nam prilaziti sa svih strana i koristiti se svim sredstvima i metodama da nas svojim sljedbenicima učini.

Ashabi poslanikovi su ljudska srca podijelili u nekoliko skupina. Od Huzejfe ibn El-Jemanija r.a. se prenosi: „Četiri su vrste srca: Srce koje je čisto i u kome sija vjere nur. To je srce vjernikovo. Srce koje je okorjelo, u grijehu ogrezlo. To je nevjerničko srce. Srce prevrtljivo. To je srce licemjera koji je istinu spoznao pa je opet porekao, koji je progledao pa opet oslijepio. I srce koje je i dunjaluka i ahireta, i potreba duše i potreba tijela svjesno. U njemu je stalna borba za prevlast jedne od ove dvije vojske, vojske meleka i šejtanske vojske“.

Čuvati srce od došaptavanja šejtanovih je obaveza čovjeku. Obaveza mu je da dobro poznaje šejtanove puteve i njegove prilaze našim srcima kako bi mu te puteve zatvorio i onemogućio da ga pokori i životom njegovim zagospodari. Ti šejtanovi putevi su, ustvari naše osobine. Ukažimo na neke kako bismo se liječenju vlastitom posvetili i te kapije šejtanu zatvorili.

Šejtanova kapija kroz koju nesmetano ulazi u naše živote je ljutnja i strast. Ljutnja je opijum za razum. Zato Poslanik kazuje da je jak, snažan onaj koji se uspijeva u srdžbi savladati. Obećava Poslanik onome ko je to sposoban, počast ahiretsku i užitak džennetski.
Ljutnja i strast okuju razum, a tad, kad se čovjek naljuti i kad ga strast ponese, on postane igračka šejtanu. Da bi se odupro i kapiju šejtanu zatvorio, poslušaj Poslanikov savjet, pa u takvim prilikama za abdestom posegni.
Njime ćeš, kako Poslanik kazuje, ugasiti ljutnju i sputati strast baš kao što voda ugasi vatru koja prijeti da širenjem uništi čovjekova dobra i načini nemjerljivu štetu.

Pohlepa i zavidnost, šejtanske su kapije. Kroz njih želi proći, želi osvojiti naša srca i zagospodariti našim životima.
Tirmizi bilježi da je Poslanik rekao: „Dva gladnija i u stadu štetnija i opasnija vuka od čovjekove pohlepe za imetkom i njegovog ponosa prema svojoj vjeri, nisu prisutna na zemlji“. Zavidnost i pohlepa čovjeka zaslijepe i učine ga spremnim da radi i ono što nije čovjeka dostojno.

Tad šejtan ugrabi priliku da pohlepnom i zavidniku, sve što ih vodi do željenog cilja prikaže lijepim, iako je sve to i ružno i grijeh. Allah dž.š nas upozorava da tu kapiju šejtanu ne otvaramo. Opominje nas da čovjekova želja za imetkom ne prestaje sve dok do mezara ne dokorača. Čovjek bi trebao tu pohlepu savladati, svjestan da će mu u kaburu od koristi samo dobra djela biti. Srce koje je šejtanu neosvojiva tvrđava je ono koje je darežljivo i ono koje dovu za uspjeh brata svog čini jer zna da kad god čovjek moli za brata, meleki mole za njega.

Škrtost je prokletnikova kapija. Plaši čovjeka siromaštvom i sputava ga da daje sadaku, da udjeljuje milostinju. Podstiče čovjeka škrtarenju i tako ga na put koji ga kazni bolnoj vodi, zove. Do mnogih naših srca je šejtan našao put i neosjetljivim nas na tuđu patnju i bol, na neimaštinu u kući komšijskoj, učinio. Kuda ide svijet koji prvo sruši moju kuću koja se Sirija, Jemen, Mijanmar, Somalija…, zove, uništi ili odnese sve što mi je za život potrebno a onda podigne ogradu kako bi me spriječio da dođem u njegovu kuću, u njegovu avliju u kojoj ima i previše, ali je njegovo srce šejtan osvojio i strah mu u srce nastanio.
Neka znamo svi, da samo jedan zalogaj hrane koji je haram, unesen u naš stomak, najmanje četrdeset dana nas svrstava međ’ šejtanske sljedbenike jer nam nikakvo dobro neće biti primljeno.

Šejtan se do naših srca probija i putem na kojem nastoji razlike među nama naglasiti i tako razdor posijati. Nas je Allah dž.š. različitim stvorio. Različito izgledamo i karaktera smo drugačijih. Nismo istih ubjeđenja i vjerskih opredjeljenja. Allah dž.š. kaže da je ljude podijelio u narode i plemena s ciljem da se upoznaju i zbliže i tako vide koliko zajedničkog među njima ima.
Da vide, da uprkos svim razlikama ima bezbroj razloga da žive u slozi i bratstvu, u međusobnom uvažavanju i da se pomažu.
Mi smo muslimani, i međ’ nama ima razlika, i u izgledu i ponašanju i u ubjeđenjima. Šejtan pokušava tu kapiju otvoriti, našim srcima zagospodariti i neprijateljstva među nama oživjeti.
Allah dž.š. od vjernika traži da se Gospodara svjetova boji, a potom kaže: „Oni koji se Allaha boje, čim ih šejtanska sablazan dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi“./Al-A’raf, 201./.

Kako bi bilo dobro da se naša braća diljem svijeta sjete da su braća i dođu sebi i onemoguće šejtanu prilaz i sva neprijateljstva zaustave i u miru žive.
Kako bi bilo loše da se mi ovdje šejtanskoj sablazni prepustimo i zaboravimo da smo braća i da umjesto ljubavlju jednog prema drugom naša srca napunimo mržnjom i pustimo šejtanu da srcima našim zagospodari i na svoju stazu nas povede.

Draga braco, nemojmo trošiti vrijeme u zbunjavanju jedni drugih. Ova akida – ona akida, ovaj pravac, onaj pravac. Hajmo prvo ispoštovat onu akidu o kojoj nam zbore Kur’anske sure koje učimo u mejtefu.

Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pita Allah u prvom ajetu sure Ma’un
Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah – ne podstiče. (El-Ma’un 1-3)
Ko će biti bačen u džehennem: „Teško svakom klevetniku podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će, sigurno, biti bačen u Džehennem!” (El-Humeze, 1-4)

„…i reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta! One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio.” (Kehf 28-30)

Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.” (Kehf, 103-105)

Draga braćo, nas je Allah počastio uputom, počastio nas vjerom, počastio nam pripadnošću najodabranijem ummetu Muhammeda a.s. počastio nas ovim mubarek danom i ovom mubarek molitvom, počastio nas ovim mubarekom skupom džume. Zahvaljujmo Mu na ovim lijepim darovima, na ovoj izabranosti, na ovim počastima. Zaista koga Allah ne uputi neće upućen biti.
Zahvaljujmo Mu ne samo riječima nego našim djelima, međusobnim voljenjem, podržavanjem u dobru, jedinstvom i razumijevanjem.

Nemojmo dok drugi svoje slabe pomažu dok ne uspiju, mi svoje jake napadati dok ne propadnu. Nek nas zbližava naše znanje a ne razjedinjuje naše neznanje. Ne zanosimo se da smo sagledali s onih nekoliko pročitanih knjiga sav islam.
Jer ako vidiš jednu stranu kuće islama pa ti je neko opiše drukčije, ne znači da je pogriješio, možda je on vidio tu zgradu s druge strane.
Allah je na nas spustio svoju ljubav i uveo nas u ovu džamiju danas nemojmo biti nezahvalni i u okrilju Allahove ljubavi se međusobno ne voljet. Ljubav prema Allahu iskazuje se ljubavlju prema braći, a sad ti je najbliži onaj desno i lijevo u safu do tebe.

Prenosi se da je neki čovjek došao Poslaniku i rekao mu da nije vidio ljepšeg insana pa mu je Poslanik potvrdio, a onda je došao drugi pa rekao da nije vidio ružnijeg pa mu je Poslanik i to potvrdio. Kad je treći upitao za objašnjenje Poslanik reče: Ja sam vama ogledalo!. Lijep vidi lijepog, ružan ružnog. Ogledajmo se jedni u drugima.

Kad gledaš u brata muslimana sjeti se da možda gledaš u ogledalo. Ako vidiš šta ružno sjeti se da možda vidiš svoje ružno. Djelimo dobra djela i lijepe riječi tako ćemo omogućiti sebi da oko sebe vidimo dobro i lijepo. Sama riječ DJELO podrazumijeva dobro i kazuje nam da treba da SE DJELI, a NEDJELO, ukazuje na loše i da se NE DIJELI.

Danas je kao i svaki mubarek petak, malo ko od nas ima obavezu neodgodivu. Šta će nas natjerati nakon farzova da izađemo iz lijepe Božije kuće i odemo u kafanu (narodski receno) ili negdje drugo? 4 rekjata sunneta koji nam mogu pokriti 4 rekjata propuštenog farza na Sudnjem danu po meni su vrjednija od čaja i kafe. Za koliki god sto sjedneš i sa koliko god ljudi sjedneš odabro si tamo negdje manji džemat od ovog ovdje.

Šejtan vrsi veliku ofanzivu na ljude, njegove vojske likuju i uvijek su u fazi napada. Nemojmo ostavljat ovu liniju odrbane imamu i trojici deda.
Braćo, šejtanu zatvorimo puteve do naših srca i zamolimo Allaha dž.š. da nas u borbi protiv tog prokletnika pomogne. Amin!

Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije! (Al-Felek)
“Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od losih ljudi! (En-Nas)

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 01 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 09 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Upoznajmo Poslanika Milosti – Neka nam Poslanik a.s. bude milost a ne iskušenje

Hvala Onome Koji je dostojan svake hvale i Koji hvalu obilno nagrađuje (لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ – Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati..); neka su salavat i spas na Muhammeda a.s. na koga salavate donose i Allah Uzvišeni i Njegovi meleki!

Postovani dzemate;
Danas je prvi Rebiu-l-ewel. Mjesec Mevluda i rodjenja naseg Poslanika. Uzvišeni Allah nas je obdario sa mnogim blagodatima kojima, kako i On sam kaže, nema broja i kraja:
وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا
– A ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.
Međutim, vrlo je važno znati da je blagodat zaista blagodat samo onda kada se prema njoj odnosimo onako kako je naš Gospodar zadovoljan. U suprotnom slučaju blagodat može postati iskušenje, pa i neka vrsta tereta i kazne. Primjera radi, zdravlje je istinska blagodat sve dok smo svjesni toga i sve dok svoje zdravlje koristimo za dobrobit i napredak nas, naše porodice i zajednice. Čim prestanemo cijeniti svoje zdravlje i čim ga počnemo svjesno ugrožavati i urušavati, ono više nije blagodat nego iskušenje. Čist zrak, pitka voda, sloboda, razum, sve su to blagodati, ukoliko se prema njima odnosimo i koristimo ih na lijep i dozvoljen način. Pokušamo li ih zloupotrijebiti, sve ove blagodati automatski postaju iskušenja. Konačno, nisu li imetak i djeca dvije blagodati koje čovjek ponajviše voli i brani? Ipak, Kur’an o njima govori i na slijedeći način:
وَاعْلَمُواْ أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلاَدُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللّهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ
”i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.” (El-Enfal, 28).

Da budem precizniji, Kur’an na mnogo mjesta o djeci i imetku govori kao o blagodatima. Međutim, navedeni ajet nas želi podsjetiti da se blagodat mora koristiti na najljepši način. Ukoliko u svoju djecu ne usadimo lijep odgoj i ne poučimo ih vjeri i dobru, i ukoliko svoj imetak shvatimo svojim glavnim ciljem kojem težimo a ne sredstvom da sebi olakšamo život, tada će i djeca i imetak biti veliko iskušenje po nas.

Vratimo se blagodatima. Sve one su na određeni način ograničene i koriste manjem ili većem broju ljudi. Jedna blagodat je općenita i korist je i radost cijelom čovječanstvu. To je poslanička misija Muhammeda a.s. kao što i Kur’an veli:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلاَّ رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ
– A tebe smo – Muhammede poslali samo kao milost svjetovima.
Dakle, dolazak Muhammeda a.s. njegov život i poruka koju je dostavio je univerzalna blagodat svakom čovjeku, u svakom vremenu, do Kijametskog dana.
Može li, onda, i ova velika i univerzalna blagodat postati iskušenje? Naravno. Svakoj blagodati, pa i poruci Muhammeda a.s. moramo dati istinsko pravo i značaj da bi ona imala svoj smisao.
Prema tome, pitanje o kome bi valjalo razmisliti jeste da li blagodat Muhammeda a.s. shvatamo i cijenimo na pravi način!? Međutim, da bismo to i uspjeli, neophodno je da poznajemo našeg Poslanika a.s. njegov životni put, njegov moral i način ophođenja sa ljudima. A poznajemo li?

Znamo li da je Muhammed a.s. odrastao kao siroče, bez toplog roditeljskog krila i ljubavi? Možda i najosjetljivija dob ljudskog života, period mladosti, kod njega je obilježen potpunom čestitošću. Nikada se nije odavao porocima i poštovao je svačije pravo do te mjere da ga je zalutala i u grijehu ogrezla Mekka nazvala El-Emin – Povjerljivi. Jedino njemu su bezuvjetno vjerovali i jedino njemu su na čuvanje ostavljali svoje najdragocjenije stvari, znajući da im tu ništa neće faliti.

Znamo li da su ga isti ti koji su mu toliko vjerovali, kada ih je počeo pozivati u istinu, uzeli za najvećeg neprijatelja i leđa mu okrenuli, te ga, na kraju, i protjerali iz Mekke? On se zbog toga nikada nije svetio. Naprotiv, uporno ih je pozivao i, konačno, kada se kao pobjednik vratio u Mekku i kada je imao mogućnost da ih kazni, on im je oprostio.
Znamo li da nikada nije težio raskoši i ovosvjetskim dobrima, a nudili su mu sve to: i imetak, i žene i vlast, samo da odustane od svoje misije? Naprotiv, živio je skromno.

Znamo li da nikada nije pravio nikakvu razliku među ljudima, osim po stepenu vjere? Jednaku pažnju je poklanjao i na isti način razgovarao sa siromasima i bogatašima, vladarima i običnim ljudima, velikanima i robovima, vjernicima i nevjernicima, sa poboznima i onima koji su grijesili, svi za njega su bili isti.
Znamo li da je izuzetno poštovao starije ljude i uvažavao i cijenio djecu? Znamo li da u ratovima u kojima je učestvovao, nikada nije dozvolio da se muče ili ubijaju žene, djeca i stariji ljudi? Prema zarobljenicima se odnosio na najljepši način a ratu je pristupio samo onda kada je bio napadnut.

Znamo li da se Muhammed a.s. nikada nije ljutio radi sebe? Ljutio se jeste ali samo onda kada je bio prekršen neki Allahov propis ili kada je bilo ugroženo pravo nekog čovjeka. Tako su mu poskakale žile na vratu i oblilo ga crvenilo od ljutnje kada je čuo da jedan Imam bihuzuri ljude tako što im odulji klanjanje namaza u džematu. Znamo li da je uvijek nastojao olakšati ljudima i obveseliti ih? Bio je pastir. Bio je trgovac. Bio je Imam. Bio je učitelj. Sve to je obavljao na najljepši mogući način pa je i u naraštajima koji dolaze nakon njega ostao upamćen kao najbolji i najmoralniji čovjek.

Haridz bin Zejid kaze: ”Resulullah je bio najstalozeniji covjek na sjelima. Nista mu nije izmicalo kontroli. Mnogo je sutio. Nije govorio bespotrebno. Suprostavio bi se onima koji ruzno govore. Nije se grlom smijao. Govor mu je bio razgovjetan i njegovi drugovi su se u njegovom drustvu tako ponasali iz ljubavi i postovanja prema njemu.”
Uglavnom, Resulullah a.s. je posjedovao sva ova svojstva zrelosti, izuzetne, posebne licnosti. Odgojio ga je Njegov Gospodar. Samo On ovako odgaja i On o njegovom odgoju kaze: ”Ti si zaista najljepse cudi” (El-Kalem, 4)

Ovo je bio razlog zbog kojeg su srca hrlila njemu. Ovo ga je omililo kod ljudi. Ovo ga je ucinilo vodjom kojeg su ljudi srcem voljeli i zbog kojega su od nepokornog naroda njegovog i njekanja njihovog dosli do stepena prihvatanja Allahove vjere u velikim skupinama. (Zapacecaceni dzennetski napitak, Safijjurrahman El-Mubarekfuri, prevod na bosanski jezik Subhija Hadzimejlic-Skenderovic, str.552-557)
Kao takav, on je milost i nama, ali samo onda ako ga budemo slijedili i njegovu životnu praksu kod sebe usavršavali. To nam i sam Kur’an poručuje:
قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ
– Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!
Zasto da ga slijedimo. Zato sto Poslanik je izmedju ostalog donosilac radosnih vijesti. Allahov Poslanik, je došao sa najvećom radosnornom viješću, a to je vjerovanje u Allaha, muštuluk oprosta, Allahovog zadovoljstva i milosti. Desetoricu je obradovao Džennetom, ućesnike Bedra je obradovao da im je Allah rekao:„Radite šta hoćete, već vam je oprošteno.“ (Buhari i Muslim od Alije) Donio je radosnu vijest o Džennetu koji je prostran koliko nebesa i Zemlja. Donio je radosnu vijest da će Allah prihvatiti tewbu onoga ko se pokaje, da će Allah oprostiti onome ko Mu se povrati. Donio je radosnu vijest da abdest otklanja grijehe i da je namaz, ramazan, džuma, hadž i umra otkup za grijehe koji se ućine izmedu njih, ako se budu izbjegavali veliki grijesi.

Onoga ko izgubi svoje dijete dvorcem u Džennetu, onoga koga pogodi bolest da mu ona briše grijehe, da onome kome Allah želi dobro On ga stavi na kušnju. Donio je radosnu vijest da onoga ko (u džamiji) ćeka namaz meleki donose salavat i mole za njega. Donio je radosnu vijest da onaj ko izgovori jedan tesbih biva mu zasađena palma u Džennetu. Onaj ko sto puta izgovori: Subhanallahi we bi hamdihi – Slavljen neka je Allah i Njemu hvala, bit će mu izbrisani grijesi, pa makar ih bilo poput morske pjene. Onaj ko ućini kakav grijeh, zatim uzme abdest, klanja dva rekata namaza i zamoli Allaha za oprost, Allah će mu oprostiti.

Donio je radosnu vijest da onoga koga zadesi bolest, tegoba, nesreća, briga tuga, pa ćak i ubod trna, Allah će mu to ućiniti otkupom za njegove grijehe. Došao je sa velićanstvenom knjigom i mudrom opomenom donoseći radosnu vijest vjernicima onima koji dobra djela ćine da im pripada divna nagrada i zabranio im oćaj.
„…ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 87.) Zabranio je obeshrabrenost i gubljnje nade: „Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.“ (El-Hidžr, 56.) Zabranio im je tugu: „I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“ (Ali-Imran, 139.)
Otvorio je vrata oprosta za pokajnike: „Reci: O, robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ (Ez-Zumer, 53.)
Nakon što je svoje izaslanike poslao u gradove kao daije rekao je: „Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ (Buhari i Muslim od Enesa ibn Malika)

Upozorio je od žestine i odbojnosti i rekao: „O, ljudi, među vama ima odbojnih, pa ko klanja ljudima neka skrati, jer među njima ima starih i mladih, bolesnih, onih koji imaju neku potrebu.“ (Buhari i Muslim od Ebu Mesuda) Kritikovao je one koji su pretjerali u vjeri!

Braco, pozivam vas na donošenje salavata na Allahovog Miljenika i najboljeg insana koji je ikad zemljom hodio, na našeg, ako Bog da, šefaadžiju, Muhammeda a.s.
Allahume salli ala sejjidina Muhammed ve ala ali sejjidina Muhammed.
Neka nam naš Poslanik a.s. bude uzor, milost i blagodat a nipošto iskušenje. O Allah, Ti podari našem Poslaniku najljepše mjesto u Džennetu, i visoke džennetske deredže i podari mu uzvišeno mjesto u Džennetu koje si mu obećao, jer Ti nikada ne iznevjeravaš svoje obećanje. Amin.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
08 Rebiu – l – ewel – 1440.H. / 16 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Gdje nestade snaga svjetla???

Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svjetla, i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, koji je pecat svim poslanicima, na njegovu casnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike.

Postovane dzematlije;
Muslimani svakodnevno ozivljavaju sjecanje na posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda a.s. preispitivaju svoj odnos prema njemu, njegovu sunnetu i svoj zivot pokusavaju uskladiti sa njegovim rijecima i djelima. Naravno, njegov časni život neiscrpna je tema jer je govoriti o pojedinim aspektima njegovog života isto što i rukama vaditi vodu iz nepreglednog mora. Već znamo da je bio izuzetno povjerljiv, te je i prije poslanstva, još u mladosti, dobio nadimak ”Povjerljivi”. Tu osobinu nastojao je razviti i kod svojih ashaba te je usaditi i u naše svakodnevno ponašanje. Stalno je upozoravao: ”Nema vjere onaj u koga čovjek ne može imati povjerenja!”

Nema nijednog ashaba a da za Muhammeda a.s. nije bio spreman i život dati. Jednog su na pogubljenju pitali da li bi volio da je na njegovom mjestu Muhammed a on je odvažno kazao da ne bi volio da Muhammeda a.s. trn ubode, radije bi umro. Jednoj sahabijki su poginuli svi najbliži članovi porodice a ona je preturajući leševe uporno tražila Muhammeda a.s. i kad ga je napokon ugledala živog, smirila se i na licu joj je zasijao osmijeh. Imamo li mi danas ovakvih prijatelja?

Muhammed a.s. bio je vrlo skroman i obazriv čovjek. Nerijetko bi drugome dao hranu koja je njemu pripremljena; u njegovoj kući se znalo desiti da se danima ne naloži vatra i ne napravi ništa za jelo, a često je, da bi sakrio glad, za stomak vezao kamen. Nase sofre su pune i neka su, nema nikakve prepreke da budu. Medjutim, pitanje je koliko su naše tepsije i sahani pristupačni drugima?

Muhammed a.s. učio je svoje ashabe da olakšavaju ljudima. ”Ko olakša svome bratu na dunjaluku, Allah će olakšati njemu na ahiretu. Ko sakrije sramotu svoga brata na ovome svijetu, Allah će sakriti njegovu sramotu na budućem svijetu. Allah pomaže svoga roba sve dok taj rob pomaže svoga brata u vjeri”, govorio je naš Poslanik.

Uljudno i sa poštovanjem se odnosio prema ljudima drugih vjera, sjedio bi i razgovarao sa djecom, savjetovao je i hrabrio omladinu te bio vrlo učtiv i ljubazan prema starijim osobama. ”Nije od nas onaj ko nije milostiv prema djeci i ko ne poštuje starije osobe”, govorio je.
Poslanik je učio ashabe da iznad svega najviše čuvaju i njeguju džemat pa im je stalno ponavljao: ”Allahova ruka – pomoć je sa onima koji paze džemat.

U ponedeljak, sa aksamskim vremenom nastupa Mevlud – dvanaesti Rebiu-l-evvel, rođendan Poslanikov. Kad nam o tom događaju majka Poslanikova govori, obavještava nas da je u trenutcima porođaja vidjela svjetlo koje je obasjalo sve do Šama dalekog. Četrdeset godina kasnije, a nakon perioda u kojem je Gospodar svjetova odgajao Poslanika, Poslanik je dobio obavezu da svjetlo vjere širi i od nevjerstva i iz tmine ljude spašava.

Nije mu bilo lahko, nailazio je na snažan otpor, pa ako hoćete i u vlastitoj familiji, amidze vlastite kao neprijatelje najvece je imao, u plemenu svom, ali ustrajnošću i odlučnošću uspio je i još za života svog vidio veliki rezultat svoje misije. Svoj posljednji, oproštajni, govor, održao je pred više od stotinu hiljada ashaba. Vidio je Poslanik i nešto što će mnogo godina poslije njega postati očito svim ljudima. Allah dž.š. mu je pokazao i Istok i Zapad, Zemlju mu je čitavu pokazao i vidio je da je svjetlo vjere, Islama svjetlo, stiglo u sve krajeve planete Zemlje.

Nas je on, s.a.v.s. obavijestio da nam ostavlja svjetlo koje sija noću kao i danju i da nikad ono neće na snazi izgubiti sve dok se mi budemo držali onoga što nam je donio i oporučio. Donio nam je i u emanet ostavio Allahovu Knjigu i svoj Sunnet.
Kad god su sljedbenici njegovi ajete Knjige živjeli i stazom Sunneta hodili, svjetlo je bilo jako i tmina je pred njim nestajala, povlačila se, iščezavala. Svjetlom vjere obasjan je čitav Arabijski poluotok, i Perzija i Vizantija, i Konstantinopolis i Andaluzija… Danas, baš onako kako je Poslasnik najavio na svim kontinentima, svugdje gdje ljudi žive, žive i oni koji ezan uče i sedždu čine.

Danas, kad obilježavamo rođendan Poslanikov treba primijetiti i glasno reći, da iako se ezan čuje na svim kontinentima ove kugle zemaljske, ipak, nema svjetlo tu snagu kojom bi te ljude koji ezan uče i sedždu čine učinilo sigurnim i dostojanstvenim. Zašto??? Zato što smo vjeru sveli na ezan i sedždu, na ders i tribinu, na manifestaciju i formu.

A Poslanik nas je učio da se bogobojaznošću štitimo od grijeha. Rekao nam je: „Klonite se harama, bit ćete najpobožniji ljudi“. Pobožnost se potvrđuje spremnošću da grijehu leđa okrenemo. Činjenica je dragi Poslaniče da danas sljedbenicima tvojim grijeh nije stran niti su od njega daleko. Nestalo je iskrenosti iako znamo da je laž grijeh. Nestalo je povjerenja iako znamo da je emanet, povjerljivost, ono što vjernika krasi. Nestalo je stida iako znamo da je stid dio vjere i da kad stida nema tad ni brane od grijeha nema.

Poslanik nam je naredio da budemo skromni, umjereni, od pohlepe i zavisti daleko. Rekao nam je: „Budi zadovoljan s onim što imaš, bit ćeš najbogatiji čovjek“. Pohlepa, za dunjalučkim dobrima trka, ugrožava samo biće našeg i svih muslimanskih društava. Bilo bi pravde i zadovoljstva da se po Tvojim naredbama rasporedjuje. Danas siromasan nema utjehu, nema zastitu, a bogati ne daju pravicno ili nikako obavezu tvoju – Zekat, a kamo li sadaku.
Danas, zavist je veca bolest kod brace muslimana od bilo koje epidemije dunjalucke. Umjesto da smo sretni da imamo jakih i imucnih brace muslimana u nasim zajednicama, mi cim neko odskoci gledamo da ga zaskocimo. I umjesto takav da svojim dobrim djelima leti tebi Gospodaru u nebeska prostranstva, mi gledamo da ga potusimo sto dublje u zemaljske dubine. Poslaniče, danas kad ti rođendan obilježavamo, a to činimo sa namjerom da se na tvoj sunnet i put Islama snažnije usmjerimo, neka znaš da svjetla koje si donio, koje je s rođenjem tvojim došlo, ima sve manje u društvu, jer u njemu nema ko zaštititi slabe, nema ko pomoći ugroženima, nema ko afirmisati pravdu. Zato se danas, tamo gdje si ti voljeni Poslaniče vidio svjetlo kad ti je i Istok i Zapad pokazani, vide samo svjetla kandilja, a tu žive poniženi i obespravljeni sljedbenici tvoji.

Poslanik nam je naredio da u okreženju vlastitom budemo prepoznati kao dobročinitelji. Rekao nam je: „Čini dobro komšiji, bit ćeš mu’min“. Mu’min biti, znači vjernik biti, a vjera se, kako iz ovog hadisa čitamo djelima očituje. „Tako mi Allaha ne vjeruje, ne vjeruje, tako mi Allaha ne vjeruje, onaj od čijeg jezika i ruku nije miran njegov komšija“./Muslim/. Komšiju ni mirisom iz lonca svog vjernik ne bihuzuri, ni hlad mu svojom voćkom ne pravi, ni gradnjom svoje kuće pogled mu ne zaklanja. Pita Poslanik, ko je taj ko će običnog, slabog i nemoćnog zaštititi?

Poslanik nam je naredio da ako hoćemo da kao muslimani budemo prepoznati od drugih i da u nama vide svjetlo istine, da vide ono svjetlo što ga Poslanik donese, tada treba da drugima želimo što i samima sebi. Rekao je: „Želi ljudima što sebi želiš, bit ćeš musliman“. Tvoji sljedbenici Poslaniče danas ovo znaju, puno više od ovoga znaju, ali njihova praksa, život njihov to ne svjedoči. Ima dersova i tribina, ima ezana, ima manifestacija i hvale se tvoji sljedbenici svojom vjerom, a nema niko od Ummeta tvog da ode našu braću iz Mijanmara prognanu, pomilovati po glavi i sigurnost im garantovati. Skorasnjih dana je Poslaniče tamo otisao papa Franjo da se za njih zauzima, a prvaci tvoga Ummeta će i dalje držati dersove i hvaliti ljepotu naše vjere i svi ćemo nastaviti živjeti poniženje.

Poslanik nam je naredio da budemo ozbiljni, da se ne opuštamo i da neprekidno bdijemo na granicama koje je Allah dž.š. postavio. To su granice ljudskosti, dostojanstva, rekao nam je: „Nemojte se previše smijati, jer prevelik smijeh umrtvljuje srce“. A tvoji sljedbenici su se Poslaniče upravo tome prepustili. Oni su čitav svoj život Dunjaluku podredili smetnuvši s uma da Dunjaluk nije ništa drugo osim igra i zabava, a da je Ahiret život stvarni.

Braćo, nije dovoljno samo nositi muslimansko ime i poticati iz muslimanske porodice kako bismo ostvarili istinski smisao svoga života. Nije dovoljno hvaliti se time kako smo muslimani i kako slijedimo vjeru Muhammeda a.s. a to u svakodnevnom životu gotovo ničim potvrđivati. Onaj ko radi tako, rizikuje da mu Muhammed a.s. ne bude milost nego iskušenje, o cemu smo govorili prosli put.
Zato, nastojmo naučiti što više o njemu i njegovom životu. Obavežimo svoju djecu da čitaju i uče o Muhammedu a.s. i nastojmo da sve ono što naučimo, primijenimo u praksi.
„Odgajajte svoju djecu da imaju sljedeća tri svojstva: da vole vašeg Poslanika, da vole njegovu porodicu i da znaju učiti Kur’an.”, stoji u jednom hadisu.

Gospodaru nas, podari blagoslov Tvoj Muhammedu a.s. i njegovoj casnoj porodici, kao sto si ga poklonio Ibrahimu a.s. i porodici Ibrahima a.s. Ti si hvaljen i slavljen. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
15 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 23 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Praštanje – Vrlina Muhammeda a.s.

Postovani dzemate;
Praštanjem zovemo odricanje prava na sankcioniranje osobe koja nam je namjerno, iz zlobe, učinila nešto nažao, iako smo u stanju uzvratiti joj. Praštanje je vrlina koja krasi izrazito odgojene ljude, pa je Uzvišeni Allah stoga Svome Poslaniku naredio da oprašta drugima: Praštanja se drži, traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-A‘raf, 199)
Kada je Poslanik a.s. upitao meleka Džibrila o značenju ovog ajeta, on mu reče: ”Sačekaj dok pitam Sveznajućeg i Najmudrijeg.” Potom se vratio i rekao mu:”Muhammede, Allah ti naređuje da spajaš rodbinske veze sa onima koji su je sa tobom prekinuli, da daješ onome ko je tebi uskratio i da oprostiš onome ko je tebi nepravdu učinio.”

Muhammed a.s. u potpunosti se povinovao naredbama Uzvišenog Allaha spomenutim u prethodnoj predaji, te je bio najbolji primjer kako se spaja rodbinska veza sa onima koji su tu vezu sa njim prekinuli, kako se daje i pomaže onima koji su njemu pomoć uskratili, i kako se oprašta onima koji su njemu nepravdu i nasilje učinili. Iz sljedećih primjera u to ćemo se i uvjeriti: Aiša r.a. kaže: ”Allahovom Poslaniku a.s. nikada nije bilo dato pravo da bira između dvije stvari, a da nije odabrao onu lakšu, ako se ne bi radilo o grijehu, a ako bi se radilo o grijehu, on bi bio najudaljeniji od njega. Allahov Poslanik a.s. nikada se nije srdio zbog sebe, već bi se srdio samo ukoliko bi Allahov propis bio oskrnavljen…”

Nakon što je onog jutra kada je oslobodio Meku ušao u Časni Hram, zatekao je Kurejšije kako pognutih glava sjede i čekaju kako će im presuditi. On ih upita: ”O Kurejšije, šta mislite kako ću prema vama postupiti?”, a oni odgovoriše: ”Lijepo, ti si brat plemeniti i sin brata plemenitog.” ”Idite, slobodni ste”, reče im on. Dakle, sve im je oprostio i pored činjenice da su prema njemu i njegovim ashabima učinili nebrojeno raznovrsnih zločina. Nikome se od prisutnih nije osvetio, niti je koga udario, niti je naredio da se neko od njih pogubi.
Jevrej Lebid b. A‘sam opsihirio je Poslanika a.s. nakon čega ga je Uzvišeni Allah o tome obavijestio. Poslanik a.s. ne samo da ovog jevreja nije ni na koji način kaznio, već nije zabilježeno ni da ga ja prekorio. Ovakav vid Poslanikovog s.a.v.s. ponašanja prema čovjeku koji mu je učinio nažao najbolji je primjer koji jasno ukazuje do koje je mjere bio spreman praštati drugima, pa neka su na njega najljepši salavat i najpotpuniji selam sve do Sudnjega dana!
U povratku sa Tebuka ka Medini jedna skupina munafika skovala je urotu protiv Poslanika a.s. želeći da ga ubiju. Poslanik je bio obaviješten o njihovim namjerama i saznao je za njihov mučki plan, ali im je oprostio, rekavši: ”Ne želim da ljudi pričaju kako Muhammed ubija svoje drugove.”

Došao mu je neki čovjek s namjerom da ga ubije, međutim, njegove namjere bijahu otkrivene. Ashabi rekoše Poslaniku a.s.: ”Ovaj je došao s namjerom da te ubije”, nakon čega se spomenuti čovjek od silnoga straha poče tresti, a Poslanik a.s. reče: ”Ne boj se, ne boj se! Čak da si me i htio ubiti, to ne bi mogao učiniti.” Ovako mu je rekao jer ga je Uzvišeni Allah obavijestio o tome da će ga On sačuvati od ljudi i da mu oni neće moći nauditi, pa mu je zbog toga i oprostio i pored činjenice da ga je ovaj htio ubiti. Allahov Poslanik a.s. ovog čovjeka ne samo da nije kaznio, već protiv njega ništa nije poduzeo. Neka su na Poslanika i na njegove drugove najljepši salavat i najpotpuniji selam!

Jedne prilike, ashabi su ga zamolili da prokune nevjernike i prouči dovu protiv njih. ”Nisam poslan da proklinjem, nego da budem milost”, rekao im je na to.
Poslanik a.s. nije ovo uradio samo u ovih par primjera ili samo sa Mekkelijama, već je to i uradio sa stanovnicima Taifa, Benu Sekifom, plemenom koje je živjelo u drugom najvećem gradu na Arapskom poluostrvu, plemenu u kojem je imao inace najvise rodjaka i rodbine.

Poslanik a.s. otišao im je desete godine po poslanstvu da ih pozove u islam. Zaputio se ka Taifu s velikom željom i nadom da će se njegovi stanovnici odazvati njegovom pozivu. Kada je stigao, planirao se sastati sa trojicom vrlo uglednih i poštovanih ljudi iz plemena Sekif, a radilo se o trojici rođene braće i ujedno Poslanikovim rodjacima. (Abdu-Jalejl b. ‘Amr b. Umejr, Mes‘ud b. Amr b. Umejr i Habib b. Amr b. Umjer).
Nakon pozivanja, evo šta su odgovorili: Prvi je rekao: ”Pocijepao ja Kabin ogrtač ako te je Allah poslao!”, drugi reče: ”Zar Allah baš nikoga drugog do tebe nije mogao da pošalje?”, a treći: „Tako mi Allaha, nikada neću sa tobom progovoriti“. Ako si ti uistinu Poslanik, pa ti si onda toliko opasan da ti ne smijem ni odgovoriti; a ako lažeš na Allaha, onda mi ni ne priliči da ti bilo šta odgovorim!!” (Ibn Hišam)

I zapamtimo ovo. Poslanik ima tada samo jednu molbu. Naime, zamolio ih je da ne sire to da su ga odbili, kako nebi doslo do ljudi u Mekki i kako same Kurejsije nebi rekli kako su ga njegovi vlastiti rodjaci odbili. Poslanik ih ovo moli jer su tada bile teske godine pozivanja u Islam. A trojca brace su mu dala obecanje.

Poslanik a.s. ustade i tužan ih napusti, ali i pored toga ostao je u gradu deset dana pozivajući narod u islam i nije ostavio nikog a da ga nije pozvao. Trojca brace su prekrsila obecanje. Desetog dana su mu prijeteći rekli: ”Izlazi iz našeg grada!” i na njega i na Zejda b. Harisa nahuškali maloumnike, ludake i robove koji ga počeše vrijeđati, psovati, galamiti i vikati, gađati ga kamenjem, pa okrvaviše njegovo nurli lice, a Zejdu r.a. okrvaviše glavu.

Nakon toga se vratio u Mekku. Sljedeći hadis opisuje šta se zbilo nakon Taifa i prije ulaska u
Mekku. Aiša r.a. pitala je Vjerovjesnika a.s.: ”Da li si doživio teži trenutak od onog na dan Bitke na Uhudu?” ”Svašta sam doživio od tvoga naroda – reče on – ali najteže što sam doživio bilo je ono u Taifu, kad sam se obratio svojim rodjacima, pa nisu prihvatili ono što sam htio. Otišao sam veoma potišten i nisam se osvijestio sve dok nisam došao u Karni Se‘alib.
Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi hlad. Pogledao sam ga bolje, a ono u njemu Džibril. Poziva me i reče: ‘Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka – koji je zadužen za brda da mu narediš što god hoćeš u vezi s njima.’ Potom me pozva melek brda, nazva mi selam, a zatim reče: ‘Muhammede, to je tako, pa šta želiš?’ zatim reče: ‘Ako hoćeš, ja ću nad njima sravnati ova dva brda.’ ‘Ne’, rekao je Vjerovjesnik a.s. ‘ja se nadam da će Allah dati da od njih postanu oni koji će samo Allahu ibadet činiti i neće Mu pripisivati sudruga.’” (Buharija)

Tada Poslanik u najtezim trenucima svoga zivota upucuje poznatu dovu svome Gospodaru, Allahu pa kaze: “Allahu moj, Tebi se žalim zbog svoje nemoći i slabosti, i prezira s kojim me ljudi susreću. Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, i Ti si Gospodar moj! Kome me prepuštaš? Onome ko će me mrko gledati? Ili si me neprijatelju prepustio? Ali, ako Ti nisi na mene srdit, za ostalo i ne marim. Tvoja milost je meni dovoljna. Molim te svjetlom Tvoga lica kojim si tmine rastjerao i kojim dunjaluk i ahiret u redu opstoje, ne spusti Svoju srdžbu i svoj gnjev na mene! Tebi se klanjam, dok zadovoljan ne budeš. I snaga i moć samo su u Tebe.”

Allahovom Poslaniku a.s. bilo je draže da osaburi na uvredama i povredama nego da ljudi budu uništeni kao mnogobošci. Da je tražio njihovo uništenje, ne bi bio ukoren, ali on, sallallahu alejhi ve sellem, iz milosti prema narodu, to nije prihvatio. Kasnije je od Poslanika a.s. traženo da dovi protiv plemena Sekif, na šta je on, sallallahu alejhi ve sellem, dovio: ”Allahu, uputi Sekif! (Tirmizi i Ahmed, za lanac prenosilaca Šuajb Arnaut rekao je da je jak, po uvjetima imama Muslima)

U ovim primjerima se oslikava ličnost i velicina Poslanika a.s. i manifestira značenje ajeta koji u prijevodu glasi: ”Ti si doista plemenite ćudi” (El-Kalem, 4)

Pogrešno prenose i rasuđuju oni koji žele Allahovog Poslanika a.s. da predstave u ružnom svjetlu. Poslanik a.s. poslan je da uspostavi lijepo ponašanje među ljudima, a kako će uspostavljati nešto ako on to sam ne posjeduje?! Njegovo lijepo ponašanje se pogotovo istaklo prema neprijateljima, a možemo zamisliti tek kakav je bio prema suprugama, porodici, prijateljima i ostalim muslimanima ako je ovako postupao sa neprijateljima.
Gospodaru nas, podari blagoslov Tvoj Muhammedu a.s. i njegovoj casnoj porodici, kao sto si ga poklonio Ibrahimu a.s. i porodici Ibrahima a.s. Ti si hvaljen i slavljen. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
22 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 30 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Ko je bio Muhammed a.s.

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar vjecni i Plemeniti.
Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Njegovog miljenika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odresi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,
U mjesecu smo Rebiu-l-ewwelu. Mjesecu kojeg tradicionalno, ne slavimo, vec dozivljavamo i obiljezavamo kao mjesec rodjenja Allahovog Poslanika Muhameda s.a.v.s. Ovo je dakle mjesec u kojem se tog Bozijeg roba i Njegovog Poslanika najcesce i najvise sjecamo.

Braco, nemam danas namjeru da govorim o tome, dakle o rodjenju, o historijskim datumima kada, sta i kako je rodjen Allahov Poslanik. Jer to su stvari koje se uce u Mektebu i predpostavljam da svi znamo te osnovne cinjenice o Bozijem Poslaniku. Dakle, nemam namjeru govoriti o Mevludu, o onome cime se sjecamo i obiljezavamo datum rodjenja Bozijeg Poslanika.
I oni koji me bolje poznaju, s kojima cesce razgovaram, znaju da sam i protiv jedne i druge te krajnosti kada je u pitanju Mevlud.

Protiv sam onih koji Mevlud obiljezavaju i dozivljavaju Bozijeg Poslanika samo kroz Mevlud i samo i iskljucivo u tom danu. Po njima rodjendan Poslanika nemoze proci bez Mevluda, a na istom tom Mevludu i nema ih. Nazalost, uvijek nas 10-15 bude na istom. Ne mogu ja ocekivati gore svoje fudbalere-omladinu na Mevludu, ali mogu vas iz prvih safova, vas hadzije, da vidim bar prisutne.
Protiv sam i onih koji tako gorljivo kazu da je Mevlud haram. Jer u tom Mevludu, o Bozijem Poslaniku, spjevu i poeziji, a u njegovu cast i slavu, nema braco nista sto je haram i sto je zabranjeno. U mojoj kuci se godisnje par puta ucio Mevlud, odrastao sam uz Mevlud. Cini mi se prije sam naucio Mevlud, nego Sufaru. I to je nasa tradicija, a narod bez tradicije izumire.
Vratit cu se tome kasnije, kroz jedan hadis Bozijeg Poslanika. Ali eto, posto je ovo mjesec Bozijeg Poslanika i dani u kojima ga se mnogo vise i mnogo cesce sjecamo, zelio sam danas ustvari da kazem nesto o jednoj drugoj, ali vaznoj stvari za nas.
Draga baco, mnogo puta sam cuo ljude, a cuo sam to bas i neki dan. I to mi je tad dalo motiv i podsjetilo me da danas govorim o tome.
Ja inace, cesto kroz cak i kratki razgovor sa vama dodjem na ideju ili temu o cemu bi mogao slijedeci petak da govorim. I tako kroz razgovor neko rece nesta kao konstataciju, pa Boziji Poslanik, a ovaj drugi rece, jest al on je bio Poslanik. To me je nagnalo da podjelim s vama danas ono sto sam pripremio.
Evo, jedna ogromna mana kod nas pojedinaca, jeste sto se Poslanika sjetimo samo jedan dan u godini, samo jedan dan, i to je primjetno i to se moze vidjeti i to je lahko primjetiti. Takvi ljudi cesto glorifikuju Bozijeg Poslanika, odnosno drugim rijecima, pravimo sveca od njega.
Dozivljavamo ga na nacin da je to bio Allahov Poslanik i da je daleko-daleko iznad nas, nedostizan. I toliko ga glorifikujemo, da na kraju ispada, da kada pricamo o njemu, da na kraju to nije bio covjek nikako.
Prigovarali su mu oni u dzahilijjetu – a to je vrijeme neznanja, oni koji nisu htjeli da mu povjeruju, zasto Gospodar svjetova, kako to stoji u Kuran i Kerimu, zasto nam nije poslao Meleka kao Bozijeg Poslanika.
Pa mogao je Gospodar svjetova da i to uradi, mogao je ljudima poslati Meleka umjesto Muhameda s.a.v.s. Ali sta bi bilo poslije braco. Odradio bi Melek tu misiju poslanstva, kako mu je Allah naredio, ali sta bi bilo poslije draga braco.
Kad god bi se sjetili tog Bozijeg Poslanika koji je bio Melek, pravdali bi smo svoje ne slijedjenje njega time sto ga nemozemo dostici jer je toboze bio Melek a nije bio covjek – insane kao i mi. I to je razlog zasto nam je Allah uvijek slao covjeka i zasto je poslao covjeka Muhameda a.s. Covjeka koji se smijao, koji je plakao, koji se radovao, koji je tugovao, koji se zalio, koji je bio bolestan kao i mi, koji je braco jednom rijecju bio covjek.

I ja se bojim, da smo tu ljudsku dimenziju Bozijeg Poslanika, toliko zapustili, da kad ga se sjetimo i spomenemo, mi uvijek kazemo na kraju, pravdajuci svoje ne slijedjenje toga, ali on je kaze bio Boziji Poslanik. Jeste, ali je bio covjek kao i mi. I ono sto ne volim, i sto je ruzno i sto me cini tuznim u krajnem slucaju jeste to sto ga se sjecamo samo u mjesecu Rebiu-l-ewwlu ili cak samo na dan njegova rodjenja, odredivsi mu nepravedno taj jedan dan u godini, kad ga se sjecamo, kad ga spominjemo, kad ga hvalimo, zanemarujuci ga ostalih tristo sezdeset i kusur dana u godini. On je Boziji Poslanik bio u svakom danu. Ako je i rodjen 12 Rebiu-l-ewwla, bio je Boziji Poslanik u svakom danu svog zivota. I nema ni jednog dana u nasem zivotu kad smijemo zanemariti tog Poslanika s.a.v.s.

Zasto, jer nema dana u kome nismo suprug svojim zenama, ko god je ozenjen ovdje, svaki dan si suprug svojoj zeni. Taj Poslanik je bio suprug. Svaki dan smo roditelji svojoj djeci. I on je bio roditelj svojoj djeci. Svaki dan smo komsije, sa kojima pricate i koje srecete. I on je bio komsija. Svaki dan smo prijatelji jedni drugima. I on je bio prijatelj.
Zanemarili smo ljudsku dimenziju Bozijeg Poslanika, obicnog covjeka, sa osjecajem za tugu i radost, sa osjecajem za zalost, sa osjecajem za bol, sa osjecajem empatije za drugim ljudima itd.
Hocu danas da vam ga priblizim kroz jednu izreku njehovog ashaba – druga. Da vam priblizim sta je bio taj Muhamed a.s. I koje je bio.
Kaze jedan od njegovih ashaba, molim vas upamtite ove njegove rijeci. Kaze: DZA LESTU NEBIJJE EKSERE MIN MI´ETIN MERRATI. Sjedio sam vise od stotinu puta sa Allahovim Poslanikom. DZA LESTU na arapskom jeziku znaci nije sjeo ono dvije minute, sta ima, kao si, Selam alejk, ja odoh dalje. To znaci ono kao kod nas, kad sjedite tri sata, pa pijete kafu, pa tefericite, Tako je kod njih prevod tog glagola.
Znaci druzio se vise od stotinu puta sa Bozijim Poslanikom, sjedio sa njim. Nije to malo braco za jednog ashaba. Vise od stotinu puta sjedio sa Bozijim Poslanikom.
Pa nam sad opisuje sta su radili. Sta mislite sta su radili s Bozijim Poslanikom. Kad su sjedili ashabi sa Poslaniko, sta su radili. Bog zna sta bi mi rekli. Ali odprilike mi imamo takvu predstavu o tom Poslaniku, kao da je on njima samo vazio, vazio, vazio, vazio, vazio o dzennetu i dzehenemu i nista drugo im nije pricao.
I kod nas je sto sam primjetio, a sto je onako pomalo zalosno, mi kad pricamo o vjeri, mi nasu lijepu vjeru, nas Islam svodimo samo na pricu o halalu i haramu, o dzennetu i dzehennemu, kao da je citav Islam samo halal i haram i dzennet i dzehennem. Mi pricamo samo o dzehennemu i buducem svijetu ponajvise, a neznamo ni dunjalukom hodati.
A nije bilo tako. Mozda bi neko rekao, samo su zikirili kad su sjedili zajedno. Nije ni to. Jer je on bio covjek. To hocu da danas ponesete odavde, da je bio covjek.
Pa kaze on: FE KANE ASHABUHU JETENASETU NESSIARE EV JETEZAKERUNE ESJA MINEL DZAHILLIJEH.
Kaze, sjedio sam vise od stotinu puta sa Bozijim Poslanikom, pa su kaze njegovi ashabi citirali poeziju – pjesme ili su se kaze sjecali nekih trenutaka iz dzahilijjeta, iz njihove proslosti. Zamislite, zamislite to braco. Vise od stotinu puta sjedio sa Bozijim Poslanikom gdje su svaki put, svaki put citirali poeziju – pjesme draga braco. Jer arapi su narod poezije. Najbolja poezija, i pjesme na djunaluku su nastale na arapskom jeziku. I oni se time ponose. Pa ti covjece kad slusas arapsku muziku, da ti suze same idu, kakav Saban Saulic. Ponosili su se u vrijeme Bozijeg Poslanika i ponose se i dan danas time. Zamislite ih, sjede svi zajedno sa Bozijim Poslanikom, ko sto kaze ovaj ashab, sjedio sam vise od stotinu puta sa Poslanikom, citirali smo kaze poeziju, pjesme na arapskom jeziku. Nisu zikirili braco. Ili su se kaze sjecali nekih trenutaka iz proslosti, pa su se tome smijali braco. Kao sto kaze Omer r.a. sjedili sa Bozijim Poslanikom, pa se sjetimo u dzahilijjetu, kaze kako smo sebi pravili Bogove od hurmi – kipove, od hurmi, jer je hurma onako mekana, moze se sa njom radit sta hoces, lijepi se lahko jedna za drugu, pravili kipove od hurmi, pa bi ih kaze nosili sa sobom na put, pa kaze kad nam bude nesta tesko mi dovimo tim hurmama, tim kipovima, trazimo da nam pomognu, a kaze kad ogladnimo, onda ih ono odjednom smazemo za rucak. Pa se oni u Islamu toga sjecaju, pa se smiju tome kakvi su bili…do koje mjere covjek moze da zaluta. I na kraju im to bilo smjesno braco. Bili ljudi. S Bozijim Poslanikom citirali poeziju. Taj covjek imena Muhamed s.a.v.s. bio je covjek.
Vidite ovo, sjedio sam sa Bozijim Poslanikom…najvaznija komponenta Bozijeg Poslanika je da se on s tim ljudima konstantno druzio, sjelio sa ashabima, brinuo njihove obicne ljudske brige…jer mi ga zamisljamo samo kao covjeka koji im je samo vazio, vazio do beskonacnosti. Nije bilo takao braco.

Kako kaze jedan od njegovih ashaba, kad bi klanjao sabah namaz, okrene se Poslanik prema dzematu, kao sto se Imam evo poslije namaza okrene prema dzematu. Pa ima i u tome neka simbolika koju je radio Poslanik. Okrene se, zavrsi sa zikrom pa kaze pita svoje ashabe, jel ima neko da je sinoc umro od nasih ljudi, pa da idemo da ga gasulimo, pa da mu klanjamo dzenazu. Pa mu oni kazu nije Poslanice. Pa ih on pita, ima li ko da je se sinoc mozda razbolio, pa da idemo da ga obidjemo danas. Pa kazu, nema Poslanice, svi su dobro elhamdulilah. Pa pita Poslanik, ima li neko od vas da je mozda nesta ruzno sanjao sinoc. Vidite kako, kakav je bio taj Poslanik. Jel neko umro, jel se neko razbolio, jel neko nesta ruzno sanjao, treba li nekome nesta od vas.
To je bio Muhamed a.s. Obican covjek. I da ga se sjetimo, kad ga se sjetimo kao obicnog covjeka, da ga ne glorifikujemo, da ne pravimo sveca od njega kao sto je Crkva od svojih ljudi napravila razne svece. Pa im dala jedan dan u godini i tada ih se sjecaju. On nama treba svaki dan, jer bez njega ne mozemo da zivimo. Ne mozes biti najbolji suprug, ako se ne ugledas na njega. A on je bio najbolji suprug. On je volio da se sali sa svojim suprugama, da se smije s njima. Kako kaze Aisa r.a. njegova supruga. Kaze, cesto se Poslanik utrkivao sa njom, trkali se po putu, pa joj kaze Poslanik pusti namjerno da ona pobjedi, da bude brza od njega, pa njoj bude drago. Pa mozete li vi zamisliti Bozijeg Poslanika koji se putem utrkuje sa svojom suprugom. Zamislite evo nas sada da neko vidi, evo ovdje kroz Bahnhofstrasse da se utrkujemo sa svojom suprugom, zamislite mene kao Imama da me vidite kako se trkam sa svojom hanumom, mislili bi ovaj pobudalio, rekli bi kako hodza moze ovako, kako smjesno rasudjivanje onih kojima razum je ogranicen, odmah bi rekli, ma nije ovaj za hodze. Eto kakak je bio Poslanik, utrkivao se sa svojom suprugom. Volio da se sali sa svojim ashabima. Poslanik se puno salio i bio je uvijek nasmijan covjek.
Kako kaze Dzerir r.a. Od kako sam primio Islam, tako mi Allaha, nikada me nije sreo Boziji Poslanik a da mi se nije nasmijao. Volio je da se sali s tim ljudima, da zivi s njima. Zato su ga voljeli. Voljeli su tu njegovu ljudsku dimenziju.

Dosla mu jedne prilike kaze jedna starica i kaze. Boziji Poslanice molim te moli svojom dovom Allaha da udjem u dzennet. Kaze joj Boziji Poslanik, ni jedna starica nece uci u dzennet. Pa se kaze zena okrenula i pocela da place i krenula da ide od njega. Pa kaze Poslanik ashabima zovnite je i recite joj da ni jedna zena koja udje u dzennet, nece uci kao starica. Allah ce svakog covjeka, svaku zenu uvesti u dzenet mladom i lijepom. Vidite, nasalio se sa njom, ali nije joj nista slagao. Nije to ono ko kod nas, nesta slazemo, pa na kraju kazemo, ma nije to, ja se samo salio. Nije Poslanik lagao ni u sali, ali jeste se salio onako kako je dozvoljeno. Evo kako se lijepo i divno nasalio sa ovom staricom.
I zato, ako zanemarimo tu njegovu ljudsku dimenziju, necemo ga moci zavoljeti braco, onako kao treba.
A to je problem onako s druge strane sto je rekao: Necete biti pravi vjernici dok vam ja ne budem drazi od samog sebe. Pa de evo posteno, jel ti drazi Boziji Poslanik od samog sebe, evo posteni da budemo, jel meni drazi Boziji Poslanik od mene samog, da Bog da.
Ali ako ga budemo upoznali kao covjeka u pravom svjetlu, siguran sam, zavolit cemo ga. Evo zamislite da ga vidimo utrkuje se sa svojom suprugom. Kako bi to bilo lijepo vidjeti. Nemozes a da ga ne zavolis nakon toga. Kako se sa ovom staricom lijepo i inteligentno nasalio. Nemozes, a da ga ne zavolis nakon toga. E takav je bio covjek, takav je bio otac, takav je bio suprug, takav je bio komsija Poslanik braco.

Poslanik je bio covjek. Covjek koji je plakao. Kad mu je preselio sin ibrahim. Poslanik je puno plakao, jer ga je to potreslo kao covjeka, koji je najubjedjeniji bio u buduci svijet, koji je isao da vidi dzennet i dzehennem, zamislite, ali je plakao jer je bio covjek, bilo mu zao svoga djeteta. Koji je zatrazio pred svoju smrt, da ga odvedu, da posjeti mezarje sehida jos jednom Uhuda, pa kada se kaze vracao kuci Poslanik je jako zaplakao. Pa ga pitaju Boziji Poslanice zasto places. Kaze placem za svojom bracom. Pa kazu mu, mi smo tvoja braca. A Poslanik kaze. Nije. Viste moji drugovi. A moja braca su oni koji ce doci poslije mene, koji me nisu vidjeli, a koji ce povjerovat u mene. Mi evo koji sjedimo ovdje, smo njegova braca elhamdulillah, mi smo ti za kojima je Poslanik plakao, svoje suze niz nurli lice lijo.
I zakljucujem, zamaptimo ga kao covjeka. Sa svim ljudskim osobinama, osjecajima radosti i tuge. I kad god ga se sjetimo, sjetimo ga se kao covjeka prije svega, ne kao sveca, ne kao supermena, ne kao nadcovjeka. Jer upravo ta njegova ljudska dimenzija je najljepsa pored Poslanstva, sto mu je Bog podario.

Gospodaru ucini da se ogledamo na naseg Poslanika, a Tvoga Miljenika. Amin, Amin. Amin.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
29 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 07 Decembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Mevlud je hvaljenom

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti.
Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Njegovog miljenika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrjesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Poslanik kaze: Meni pripada pet imena. Ja sam Muhamed – mnogo hvaljeni. Ja sam Ahmed – pohvaljeni. Ja sam Mahi – onaj pred kojim se brise kufr. Ja sam Hasir – oko kojeg ce se ljudi okupiti na danu prozivljenja. Ja sam Halim i Kerim – blagi i milostivi.
Poslanik takodjer kaze: Ja sam Muhamed, ja sam Ahmed, ja sam Mukafi – posljedni poslanik. Ja sam Poslanik Tewbe i Milosti.

Rebiu-l-ewwel je. Mevluda mjesec, jos danas. Mjesec i godina slona bijase, ona u kojoj je rodjen Poslanik covjecanstvu. Covjecanstvu poslan, ta osobina ga, u nizu drugih, cini izuzetnim, u odnosu na sve druge Poslanike. Kad on s.a.v.s. odredjuje cilj svoje Poslanicke misije, kaze da je to ODGOJ. Poslan sam da odgojim covjeka, da usavrsim MORAL kod ljudi, i zato sam poslan.
Iz Kurana znamo, da ga je Allah dz.s. poslao kao milost svijetovima. Da je dosao da nam rijec Boziju kazuje. Da nas ocisti. Knjizi mudrosti nauci. U Kuranu citamo, da je on covjek kojem se objavljuje, i kao takav uzor je ljudima do Dana Sudnjega.

Ono, s cime je on s.a.v.s. dosao, majka mu Amina je vidjela u obliku svjetla, koje je obasjalo krajeve daleke. Ono, s cime je on dosao Perzijski stanovnici su vidjeli, kad se vatra koju su obozavali, pred tim svjetlom ugasila. Kad je njihovo lazno bozanstvo iscezlo, krah dozivjelo.
Ono, s cime je dosao, i Kisrini savremenici i podanici, vidjeli su kad se dijelovi njegove palace srusise.
Nakon, dvadeset i tri godine njegove Poslanicke misije, Poslanik je na ahiret preselio. Ali ono sto je donio, ostalo je zauvijek. Ostalo je kao put, a sve druge pravce, sve druge puteve,

Poslanik je slikovito, stapom svojim, na pijesku prikazao, kao stranputicu.
Oni koji ga slijede, trebali bi biti mnogohvaljeni. Oni koji ga slijede, trebali bi zivotom svojim, biti takvi da pred njima iscezava kufr, nestaje licemjerstvo i biva protjeran grijeh.
Oni koji ga slijede, trebali bi znati, da je to sto je Pejgamber donio konacna rijec Bozija i da svako ko prema njoj uredi svoj zivot, zivjet ce srecno i biti na ahiretu spasen, jer je ta rijec, ta Objava koju je Poslanik donio FITRETELLAHILLETI FETERENNASE ALEJHA – prirodjena ljudskoj prirodi.

Danas, ovih dana kad Pejgamebrov rodjendan obiljezavamo, prilika je da se pitamo, da sebe kao zajednicu pitamo, sta to mi imamo, s cime se mozemo pohvaliti. Sta je to pri nama ima, radi cega bi nas drugi hvalili. Sta to mi imamo ponuditi drugima, svim ljudima na zemlji, jer Poslanik je dosao, ne samo tebi i meni, ne samo muslimanima, nego Poslanik je dosao covjecanstvu.
Mi ga, nismo upoznali. Mi ga nismo ocima vidjeli. Ali, to nas braco, upamtite, ne oslobadja obaveze da ga ne slijedimo jer smo u prilici svaku njegovu osobinu spoznati. U prilici smo o svakom koraku njegove Poslanicke misije citati.
Obavezni smo, to sto je on donio, zivjeti i drugima pokazati, jer Poslanik Muhamed a.s. je Poslanik covjecanstvu. Bicemo pitani jesmo li pokazali to svjetlo vjere, nacinom naseg zivota drugima. Bicemo odgovorni, ako nismo.

Obavezni smo zivjeti ono sto je Poslanik zivio. Obavezni smo to drugima pokazati, a jedini nacin da to pokazemo je vlastitim primjerom i djelom sto je najvaznije. Sta ja to pokazujem? To brate mora biti pitanje koje te progoni, opterecuje. Kako je obaveza zivjeti ga svojim zivotom, na svoj nacin, kroz svoj primjer, u svom vlastitom sebi i svojoj porodici i svome dvoristu. Isti stepen je, rekao bih obaveze, drugima ga kao takvog predstavljati, cistog, saburli, jednostavnog, blagog, milostivog, olaksavajuceg, ahlakli itd. itd.
Svjetlo koje majka mu Amina je vidjela kako obasjava krajeve daleke. Svjetlo pred kojim se ugasila vatra u Perziji i iscezla, pred tim svjetlom, bozanstva lazna, mora isijavati iz nas i mi kao muslimani trebamo biti drugima putokaz. Orijentir na putu i stalna im opomena da ne zablude stranputicom.

Hvale li te ljudi zbog tvoga postenja. Hvale li te ljudi zbog tvoje iskrenosti, zbog tvoje borbe za pravdu u drustvu. Zele li ljudi biti u drustvu s tobom jer si lijepe rijeci, jer si susretljiv i s osmjehom uvijek. ?
Jesam li ja, pitas ti sada sebe, jesam li ja sljedbenik hvaljenog i pohvaljenog Ahmeda – Muhameda. Dakako, u ovom mjesecu kada obiljezavamo Pejgamberov rodjendan, prilika je da se zajednica nasa, ummet Poslanikov pita, hvale li nas drugi zbog nase sloge i jedinstva, zbog nase, tako duboko u nas usadjene potrebe da pomazemo jedni drugima. Dive li nam se zbog urednosti nase, zbog zakona nasih i procedura koje postujemo.

Voljeni Poslanice, nas dragi Ahmede – Muhamede, nit nas hvale, nit nam se dive. Vec zbog dubokih podjela u nama, medju nama, zbog razdora koji nas unistavaju, zbog tako snaznih sukoba u redovima ummeta tvog Poslanice i sam pridjev Islamski je postao onaj kojeg mi izbjegavamo, jer kad se izrekne, on negativnu konotaciju ima. A rijec dzihad Poslanice, e ona danas kada se izgovori, svi ljudi osjecaju samo strah i nelagodu, htjeli mi to priznati ili ne, budimo iskreni i samokriticni jednom zauvijek. Danas u Siriji, sest vojski se i dan danas sukobljava, i sve su muslimanske, pita se jedan, nas veliki alim danasnji, na kojoj strani su mudzahidi i ko su u tom sukobu sehidi, s pravom se pita i pita nas. Zakljucio je, mudzahidi i sehidi su oni koji bjeze da nikog ne ubiju.
Dosao nam Pejgamberov rodjendan. On s.a.v.s. svake godine nam sa Rebiu-l-ewwelskim zracima dolazi. Dolazi nam Ahmed – Muhamed, hvaljeni i pohvaljeni. Zasto.???
LIU TEMMIME MEKARIMEL AHLAK – da odgojim covjeka, dolazim. Dolazi da od nas nacini ljude koji ce biti, po osobinama koje u sebi imaju, po nacinu zivota svoga, hvaljeni i pohvaljeni, koji ce biti istinski sljedbenici onoga puta kojeg je on stapom na pjesku odredio pravim i jedinim ispravni, a sve druge kraj njega nazvao stranputicom.
U mjesecu, u kojem evo obiljezavamo Poslaniku rodjendan, pitamo se jesmo li mi dostojni sljedbenici onog koji je rijecu svojom, korakom svojim, zivotom svojim, djelima svojim, brisao kufr, eliminisao licemjerstvo i progonio grijeh.
On to s.a.v.s. nije cinio braco silom. Mi smo jos u Mektebu ucili, da je on s.a.v.s. sa deset hiljada ashaba svojih bez oruzja usao u Mekku, Kabu od kufra i licemjerstva ocistio bez oruzja. Allah dz.s. mu kaze, da si ti bio osoran i grub prema njima, oni bi se od tebe razbjezali.

Ko ste vi, ko smo mi, koji danas pozivate putu, a ono sto cinite daleko je od tog puta kojim je hodio Poslanik. Ko ste vi, koji za sebe kazete da ste islamski, a svakoga dana ubijate djecu Pejgamberovu, djecu Pejgamberovog ummeta, i to tamo gdje ono svjetlo Amine mu majke pred ocima bijase, tadasnjeg Sa´ama a danasnje Sirije, pa i u Iraku i Afganistanu, danasnjem holokaustu, danasnjoj Srebrenici zvanog Jemena, diljem svijeta.
Kakva je to vasa borba protiv kufra, protiv licemjerstva i grijeha, kad to sto vi cinitie je djelo radi kojeg cete sigurno pitani biti. Bog Uzviseni kaze: Ko ubije covjeka namjerno (a posebno vjernika namjerno), kakve su to vojske. Ko ubije covjeka namjerno, njegovo mjesto je dzehennem, i u njemu ce, znate sta – HALIDINE FIHA – vjecno boraviti. Ja se nisam usudio da im presudim, niti bilo kome, neuzubillah, ali im ovo Bog Uzviseni porucuje.

Poslanice, svjetlo koje je majka tvoja vidjela, kad te je radjala, a ono Sa´am – Siriju, i te krajev daleke obasjalo, ne sija u zivotu sljedbenika tvojih danas.
To svjetlo, pred kojim se vatra bozanstva u Perziji ugasila i pred kojim su bozanstva lazna iscezla, danas je ustuknulo pred vatrom oruzja od kojega u svakome danu, i u onom danu tvog rodjenja, ginu neduzni sljedbenici tvoji, djeca, zene, starci Gine tvoj ummet koji bi trebao biti hvaljen i pohvaljen.

A ti si HASIR – onaj oko kojeg ce se ljudi okupiti, kad budu prozivljeni. Oni koji su vidjeli svjetlo koje si rodjenjem svojim u Rebiu-l-ewwelskom mjesecu donio pred oci majke ti Amine, i to svjetlo na dunjaluku slijedili, oni ce vidjeti svjetlo tvog Sefa´ata, kad iz mezara ustanu. Hocu li vidjeti to svjetlo, pitam se. Ili cu zbog grijeha, u kojima sam ogrezao, iz kabura se probuditi, Allahovom voljom ponovo ozivljen biti, lica potamljenog i biti zbunjen i dezorjentisan, kao poslije duboke anestezije.
Mi Poslanice, sljedbenici tvoji, kad abdestimo, u Mektebu smo to naucili, neki od nas, ucimo dove, jedna od njih kaze: Gospodaru daj mi knjigu djela moju u desnu ruku. To, da knjigu svoju djela primis u desnu ruku, moci ces samo ako si tu knjigu ispisao dobrim djelima svojim. A najbolje djelo je, ucio nas je Poslanik voljeni, Ahmed – Muhamed, ponasanje – ahlak. Rekao si nam Poslanice, VJERA JE AHLAK. Dosao si, da nas odgojis. Da taj odgoj, koracajuci zemljom tvojom, pokazemo svim ljudima, a nama se evo posebno ovdje prilika ukazala i pokazala, da pokazemo svim ljudima, jer ti si svima poslan. Mi smo, kao tvoja braca, za kojima si plakao i nakon posjete mezarlucima Uhudskim i placuci na smrtnoj tvojoj postelji, mi kao muslimani, mi kao sljedbenici tvoji Poslanice, mi smo obavezni tvoj zivot kroz nas pokazati drugima.
Ti si AKIB – posljedni. Poslije tebe Poslanika nema. Ljudi na zemlji samo znaju, od svih Poslanika, a bilo ih je stotinu dvadeset cetri hiljade, ljudi znaju samo kad je tvoj rodjendan. I znaju, to sto si ti donio, posljednje od Boga ljudima poslano. Nece, Allah dz.s. nece vise nikada ljudima govoriti na zemlji. Sve sto im je imao reci, preko tebe Ahmede – Muhamede rekao nam je, opomenuo si nas, da je to tako.

TEREKTU FIKUM MA ´INDE MESEKTUM BIHI WE ENTE ZILLU BA´DI EBEDEN – kad si nam rekao, ostavljm vam dvije stvari, kojih ako se budete drzali, necete nikad zalutati. Allahovu Knjigu – Kuran i moju praksu – Sunnet.
Rebiu-l-ewwel je. Ima smisla obiljeziti Pejgamberov rodjendan, samo ako ce on u nama potaknuti, u srcima nasim roditi zelju da se vratimo putu, a ostavimo stranputicu. Zelju da ucimo, naucimo i slijedimo Kuran i Poslanikov Sunnet. Ako u nama probudi zelju da se promjenimo. A prostora za promjenu ima, vjerujte mi. Jer je Muhamed a.s. poslanik TEWBE i MILOSTI.
I zato braco moja mila, pokajmo se Allahu iskreno. I odlucnim korakom krenimo u okrilje Bozije milosti, a ti si nas voljeni Ahmede – Muhamede poslan kao MILOST svjetovima

Pomozi nam Svevisnji Boze da vidimo svjetlo koje nam donese tvoj Miljenik Ahmed – Muhame. Amin.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
07 Rebiu -l- ahir – 1440.H. / 14 Decembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Pravda kao odlika Poslanika

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Prije nego sto kazem, ono sto zelim s vama podjeliti danas, zelim da vama i sebi postavim jedno pitanje. Ako bi neko od vas zatrazio da umjesto rijeci ISLAM, nase lijepe vjere, upotrijebite samo jednu rijec i da ga – ISLAM dakle, najljepse opisete, koju biste rijec umjesto ISLAMA upotrijebili.?

Draga braco, gledao sam neku vecer jedan video klip u kojem grupa psihologa, koji su proucavali covjeka, njegov mozak i njegovu psihu. Isti psiholozi su naukom i strukom, dakle argumentovano dosli do zakljucka da covjeku najvise, najupecativlje i najcesce i najduze ostaje stvar u njegovom pamcenju, ona koju je posljednju vidio. Ako recimo, gledate dnevnik ili vijesti, posljednja informacija, ostaje covjeku najduze u njegovom pamcenju. Naravno, oni koji se bave medijima, oni to i znaju i uvijek vijest koju zele da bude najupecativija, serviraju kao posljednju. Moze recimo da emisija od pola sahata, da ima pedeset pozitivnih situacija, ako onaj iz medija hoce da posljednja ostane losa, servirat ce je kao posljednju i time ce ostati najduze u nasem pamcenju.
Nakon sto sam to pogledao, to me nagnalo da razmislim. Ova nasa vjera ISLAM, koju nam je Allah dz.s. putem meleka Dzibrila dostavio Poslaniku, a on nam je zajedno sa svojim ashabima prenio i rasirio evo sve do nas danas, u Mauerkirchenu i ostat ce tako do Dana Sudnjega. Zapitao sam se braco, a evo pitam i vas sada, jeste li se ikada zapitali u svome zivotu, cime nam se to Uzviseni Gospodar posljedni put obratio.?
Objava Kurana je trajal dvadeset i tri godine u etapama, koji je posljedni Kuranski ajet, koji je Allah dostavio svome Poslaniku, i samim time i nama.
Braco, oni koji ne znaju, kada otvore Kuran, rekli bi da je posljednja objavljena sura KUL EUZU BI RABBI NNAS, jer je posljednja u Kuran i Kerimu. A ona je objavljenja dobrano nekad na pocetku same objave, Mekkanska je sura, dakle ni blizu toga da je objavljena posljednja.
Pa sam o tome razmisljao, sta je to sto je Allah dz.s. izabrao, a on covjeka poznaje bolje od svih ovih psihologa i Gospodar nas je takvim stvorio i u nas genetski kod ugradio, to da pamtimo tu posljednju informaciju. Pa sam se pitao, cime je to Gospodar Svjetova odlucio da zavrsi Kuran, svoju objavu i da nam to ostane najdublje i najduze u nasem pamcenju.
Draga braco, nekoliko je misljenja islamskih ucenjaka koji je posljedni ajet objavljen, ali onaj oko kojeg se slazu najglasovitiji tumaci Kurana, na celu sa Abdulahom ibn Abasom i najveca je vjerovatnoca da je upravo posljednji objavljeni ajet, 281 ajet sure El-Bekare, gdje Uzviseni kaze: WETTEKU JEVMEN TURDZEUNE FIHI ILELLAH. SUMME TUWEFFA KULLU NEFSIN MA KESEBET WE HUM LA JUZLEMUN – I bojte se Dana kada cete se Gospodaru svome vratiti i u kojem ce svakome od vas biti isplaceno ono sto je zasluzio i u kojem nikome od vas nece biti ucinjena nepravda.
Ako je ovo posljedni ajet kojem se Gospodar Svjetova obraca covjeku, spomenuo je u njemu tri stvari: Bojte se Sudnjega Dana, dobit cete u njemu vase place, za ono sto se ovdje radili i to je Dan u kojem nikome nece biti nanesena nepravda.
Od ove tri stvari posljednja koju je Gospodar Svjetova spomenuo WE HUM LA JUZLEMUN – nece vam biti ucinjena nepravda. Dakle, NEPRAVDA je POSLJEDNJA RIJEC kojom je Gospodar Svjetova zavrsio Kuran, koji ima vise od sest hiljada ajeta.
Kako kaze, Abdulah ibn Abas, poslije ovog ajeta Poslanik je zivio jos devet noci i preselio je u mjesecu Rebiu-l-ewwelu.
Draga braco, neki komentatori Kurana kazu da je posljedni objavljeni ajet EL JEVME EKMELTU LEKUM DINEKUM WE ETMEMTU ALEJKUM NIA´METI WE REDITUM LEKUMUL ISLAME DINA – I zadovoljan sam da vam ISLAM bude vjera.
Braco, evo mi smo skoro izasli iz mjeseca Rebiu-l-ewwela, u kojem mi Bosnjaci posebno obiljezavamo rodjenje Poslanika prigodnim programima, Mevludima itd.
Dozvolite mi da vas pitam i ovo, kao sto sam vas upitao za rijec ISLAM na pocetku. Ako bi ste njegov zivot morali opisati samo u jednoj rijeci, koja bi ga najvjerodostojnije oslikala, te 23 godine njegovog poslanstva, koju bi ste rijec upotrijebili.???
Draga braco, prvo sto je uradio kada je dosao, izjednacio je crnog Abesinskog roba BILALA sa arapskim plemicem i princom Osmanom ibn Afanom.
Zbog te stvari koju je napravio na samom pocetku, prisli su mu mnogi drugi i Islam je za njegovog zivota toliko ojacao i toliko prosirio, upravo zbog te stvari koju je na pocetku samom Poslanik ucinio.
Sta nam braco ta stvar simbolizira. Simbolizira PRAVDU. Ako biste njegov zivot morali opisati u jednoj rijeci, braco, to bi definitivno bila PRAVDA.
Ako biste u jednoj rijeci morali da opisete ISLAM, to je braco definitivno rijec PRAVDA.
Islam je mnogo toga, kao sto je bio i zivot Poslanika s.a.v.s. ali ono sto ih je obiljezila i nasu vjeru ISLAM i zivot naseg Poslanika, to je PRAVDA, draga braco.
Pravda koja je u Ummetu Poslanika s.a.v.s. gotovo nestala do kraja. Mi smo braco, jedni od najnepravedniji ljudi danas. Muslimanske zemlje su jedne od najnepravedniji drustava danas.
To sto smo od zivota Pejgambera napravili, sto smo njegovov zivot sveli na obiljezavanje njegovog rodjendana u mjesecu proslom, Rebiu-l-ewwelskom, to je prica sama za sebe.
Ali to sto smo izgubili PRAVDU, rijec koja oslikala zivot Poslanika do kraja, i rijec koja oslikava ovu nasu divnu vjeru na dunjaluku i to je prica za sebe, draga braco.
BISMILLAH: WE KEZALIKE DZEALNAKUM UMMETEN WESETAN LI TEKUNU SUHEDE ALENNASI WE JEKUNERRESULE ALEJKUM SEHIDA- Kaze Gospodar Svjetova obracajuci se meni i tebi – NACINILI SMO OD VAS ZAJEDNICU PRAVEDNIH LJUDI, DA BUDETE NA SUDNJEM DANU SVJEDOCI PROTIV DRUGIH NARODA – WE JEKUNERRESULE ALEJKUM SEHIDA – A DA POSLANIK BUDE PROTIV VAS SVJEDOK.
I na Sudnjem Danu ovaj Ummet ce biti prepoznat po PRAVDI. Svjedocicemo protiv drugih ljudi koji su bili nepravedni, zbog pravde kojom je Allah oslikao i odlikovao ovaj Ummet. Draga braco, po pravdi koju smo gotovo izgubili do kraja.
Vec dugo sam braco ovdje sa vama, izgubi se taj pravi tok informacija, ali naravno razgovaram cesto sa svojim prijateljima i poznanicima, i ono sto me pogadja kao i svakog od vas, je ono sto svi procitamo u medijima, da se u posljednje vrijeme enormno, broj nasih stanovnika u nasoj domovini smanjuje i da ljudi odlaze. Pa nekad pomislim da je u pitanju medijska propaganda i da se stanje u nasoj zemlji prikaze nepodnosljivo teskim. Ali me onda nazalost moji prijatelji razuvjere i kazu, zaista je to tako. Ljudi odlaze. Ali neka znate braco da nedostatak posla nije jedini razlog zbog kojeg idu. Znam odredjeni broj ljudi koji su u svojoj domovini zaradjivali vise mozda nego sto ce zaraditi negdje na zapadu, ali odose. Nije ih na to natjerao novac. Kada sam jednog od njih upitao, zbog cega ti ides. Kaze, zbog bolje buducnosti svoje djece.
Zato sto smo postali drustvo, i tamo gdje smo u vecini kao muslimani, gdje nas oni drugi ne ometaju, postali smo NEPRAVEDNO DRUSTVO, braco.
Umjesto rijeci ISLAM najbolje odgovara rijec PRAVDA. Umjesto zivota Muhameda a.s. najbolje odgovara rijec PRAVADA. Jer je Poslanik uspostavio tu PRAVDU zbog koje su ljudi prihvatili taj ISLAM.
Pa sam se zatim braco zapitao takodjer, koje su to posljednje rijeci, mimo Boziji, bile naseg Poslanika, koje je on izgovorio posljednje na ovom svijetu. Sa cime je on s.a.v.s. otisao sa ovog svijeta. Koja je njegova posljedna briga bila za ovaj Ummet kojeg ostavlja.
Onaj koji je s njim proveo najvise vremena, onaj koji je s njim bio najintimniji i njemu svakako jedan od najdrazi ljudi bio je Alija r.a. Kaze njegov amidza Abas ibn Abdul Mutalib kada su tog posljednjeg jutra usli njih dvojca kod Bozijeg Poslanika, pa izisli od njega, kaze Abbas ibn Abdul Mutalib, kaze Aliji. O Alija, ja znam koliko si bio blizak sa Poslanikom. Allah mi je kaze dao mogucnost da na licima Abdul Mutalibovih potomaka razaznam smrt i kaze tako mi Allaha, vidio sam smrt na licu Bozijeg Poslanika, i mislim da ce prije nego se ovaj dan zavrsi napustiti ovaj svijet i otici svome Gospodaru. Pa kaze, ako imas nesto o cemu bi volio da s njim porazgovaras, ovo je trenutak. Idi sada i razgovaraj jer sutra neces imati priliku.
Taj covjek, koji je posljednji s njim razgovarao Alija r.a. kaze, Allahov Poslanik s.a.v.s. sa ovog svijeta je otisao sa rijecima: „NAMAZ, NAMAZ. BOJTE SE ALLAHA I CUVAJTE ONE KOJI SU U VASEM VLASNISTVU”. To su braco posljednje rijeci koje je nas Poslanik izgovorio na ovom svijetu.
Namaz, Namaz, bojte se Allaha i cuvajte one koji su u vasem vlasnistvu. Evo, da uzmemo samo jednu od ovih, ovu koju je posljednju spomenuo, ovaj svijet je napustio sa rijecima: Cuvajte one koji su u vasem vlasnistvu. U nasem vlasnistvu su nase supruge, nasa djeca, radnici koji rade kod odredjenog poslodavca, itd.itd.
Posljednja Poslanikova oporuka bila je ta. Cuvajte one koji su u vasem vlasnistvu. Sta to znaci, braco. Htio je da nam kaze, BUDITE PRVEDNI. Bojte se Allaha i cuvajte one koji su u vasem vlasnistvu – znaci budite pravedni prema njima. To znaci, Boziji Poslanik je otisao sa ovog svijeta podsjetivsi nas posljedni put na PRAVDU. Da budemo pravedni. Jer je Allah njegov Ummet opisao kao zajednicu pravednih ljudi – Ummeten Wessetan.
Podsjetio nas je posljedni put na tu rijec, koliko je velika i koliko je znacajna ta PRAVDA. Allah dz.s. se posljedni put njemu direktno obratio i nece vise nikad nikome do Sudnjeg Dana – WE HUM LA JUZLEMUN – nece vam biti ucinjena nepravda, tj dobit cete PRAVDU. Pejgamber je PRAVDU posljednu spomenuo na ovom svijetu.
Gotovo da smo to izgubili braco. Po cemu ce taj Vrhovni Sud na buducem svijetu, koji nam je toliko puta spomenut i na koji smo toliko puta opomenuti, po cemu ce biti poznat. Po pravdi. Pravedan Sud. I to je ono sto nas mora krasiti na ovom svijetu. Ono sto smo gotovo izgubili. Da budemo pravedni kada sudimo ljudima i o ljudima. Ovako mi sudimo, TI I JA. Brat musliman stotinu puta uradi dobro djelo, i znamo i vidjeli smo ga i culi. Jedanput uradi lose. Mi kazemo: JESI GA VIDIO. Jesi vidio, kaze kakav je on covjek.
Braco, onaj ko sto puta kaze istinu, a jednom slaze, nije lAZOV braco. To je iskren covjek. Onaj ko stotinu puta pomogne drugom, jednom ne pomogne, nije od onih koji ne pomazu, nego od onih koji su dobrocinitelji. Onaj ko s nama stotinu puta bude ljubazan, jednom ne bude raspolozen, nije to TERS covjek. To je ljubazan covjek.
Upamtite, Allah nas je posljedni put pozvao na pravdu i njegovo Poslanik. Moramo biti pravedni kada donosimo sud o ljudima. Izgubili smo to.
Braco, bolje da taj sud i ne donosimo, ali kada moramo donijeti, kad smo pozvani, neka ono sto je dominantno kod covjeka prevlada. Nemojte da zbog jedne MAHANE zaboravimo stotinu dobrih stvari. To rade oni koji nisu pravedni.
Kaze Pejgamber kada je otisao na ISRA I MIRADZ, pokazan mu je dzennet i dzehennem, pa kaze Poslanik. U dzehennemu sam najvis vido ZENA, a u dzennetu najvise SIROMAHA. Pa ga pitaju, Boziji Poslanice, zbog cega najvise ZENA. Znate sta je reka: Muz joj kaze, uradi stotinu puta dobro, jednom pogrijesi, a ona kaze NISI NIKAD NI VALJO. To je nepravedno braco. Zbog te nepravde i zbog tog nepravednog suda o svojim muzevima, kaze Poslanik, video sam ih najvise u dzehennemu. I nas braco ce vidjeti, ako ne popravimo svoj sud po PRAVDI, pa da postanemo od pravednih ljudi. Allah je ovaj Ummet opisao kao PRAVEDAN.
LI TEKUNU SUHEDAE ALENAS – na Sudnjem Danu da budete svjedoci protiv drugih ljudi. WE JEKUNERRESULE ALEJKUM SEHIDA – a da Poslanik da bude svjedok protiv vas. Protiv koga. Protiv svakog onog iz njegovog Ummeta, koji ne bude pravedan na ovom svijetu.
Molimo Uzvisenog da nas ucini od onih Pravednih. Amin.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Rebiu -l- ahir – 1440.H. / 21 Decembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Najteza dijela na Mizan Tereziji

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,
Cesto su ashabi Bozijeg Poslanika pitali o mnogim stvarima. A ono sto ih je najvise interesovalo i sto su ga najcesce pitali bilo je naravno, kako da poprave svoj polozaj kod Allaha, kako da na Sudnji Dan donesu najvise dobrih djela, kako i na koji nacin i sta da rade kako bi njihova djela bila teza i teska na MIZAN TEREZIJI. Jer su ahiretu dali prednost u odnosu na dunjaluk, iako onaj dio, kako Allah kaze: WE LA TENSE NESIBEKE MINEDDUNJA – nemojte zaboraviti i svoj udio na ovom svjetu.

Upitase ga jedne prilike, Boziji Poslanice, sta ce to na Sudnjem Danu biti NAJTEZE. Od svih nasih dobrih djela sto donesemo, a spektar dobrih djela je sirok, od nasih obaveznih ibadeta, preko dobrovoljnih, preko nase sadake, preko nase pomoci ljudima i zivotinjama na ovom svijetu, sve se pise u ta dobra djela, pa kako kaze Poslani, i da kad sretnes svoga brata vedrog lica – nasmijan, bice ti upisano u dobra djela. Eto nema, nema dalje od toga braco. Kada sretnes covjeka nasmijan – vedrog lica, Allah ce ti izvagati na Sudnjem Danu i to. Dakle, sirok je taj spektar dobrih djela.
Ali njih, takvi kakvi su bili je interesovalo sta ce od toga biti najteze na Sudnjem Danu, pa da se tome najvise posvete. Nece sva djela imati istu tezinu. Imate samo jedno dobro djelo koje ce prevagnuti nad hiljadama drugih dobrih djela. Pa ih je to zanimalo. Sta ce to kod Allaha nateze da bude. Pa kaze Poslanik: MA MIN SEJIN FIL MIZANI ESKALU MIN HUSNIL HULUK – Nece kaze na Sudnjem Danu, na Mizan Tereziji, nista kod Allaha biti teze i vrijednije i vise nagradjeno od LIJEPOG PONASANJA.

Zamislite braco. Lijepo ponasanje na Sudnjem Danu, bit ce teze od namaza i od posta braco i od Hadzdza i od 70 puta obavljenog Hadzdza. Imate ljudi koji su i toliko puta bili na Hadzdzu. Prevagnut ce nad svima njima, na Mizan Tereziji LIJEPO PONASANJE.
Pa ga druge prilike pitaju, Boziji Poslanice koja ce to dobra djela najvise uvoditi u dzennet. Neko postavio drugacije pitanje, drugacije ga formulisao. Zanima ga s cime ce mu biti najlakse da udje u dzennet.
Koje ce to dobro djelo imati najvecu prednost prilikom ulaska u dzennet. Pa kaze Resulullah: EKSERU MA JUDHILUL DZENNETE TAKBELLAHI WE HUSNUL HULK – Kaze, najvise ce ljude u dzennet uvoditi BOGOBOJAZNOST I LIJEPO PONASANJE.
Opet, lijepo ponasanje. Kaze u prethodnom hadisu, bice najteze, kad stavi Allah na vagu, najteze ce biti lijepo ponasanje. Evo, druge prilike ga pitaju, pa kaze da ce to LIJEPO PONASANJE NAJVISE UVODITI LJUDE U DZENNET.

Opet nema NAMAZA, braco. Ni posta, ni zekata, ni hadzdza. Lijepo ponasanje ce biti najteze, kako kaze prvom prilikom i drugom lijepo ponasanje ce najvise uvoditi u dzennet.
Pa je Poslanik cesto puta braco dovio Allahu dz.s. Mnogo je svog zivota proveo u dovi. Nekad je neke dove izgovorio jedanput, neke je ponovio vise puta, a na nekima je ustrajavao, bio konstantan. Dvije dove u kojima je ustrajavao. Prva, ALLAHUMME KEMA AHSENTE HALKI FE HASSIL HULUKI – Gospodaru moj, onako kako si uljepso moj izgled, uljepsaj MOJE PONASANJE. Molio Poslanik konstantno Gospodara, da uljepsa njegovo ponasanje na ovom svijetu. Da bude sto ljepseg ponasanja. A druga, u kojoj se Poslanik utjecao Allahu kaze: ALLAHUMME DZEHHIBNI MUNKEHATIL AHLAK – Gospodaru moj, sacuvaj me – udalji me od ruznog ponasanja.

Sve ovo sto sam spomenuo i sto je najteze na Sudnjem Danu i najvise sto ce ljude uvesti u dzennet, Poslanik je molio Allaha da ga ukrasi tom osobinom. Molio ga da ga sacuva suprotnosti od toga. Sve oko lijepog ponasanja.

Pitaju ga jedne druge prilike, jer su oni voljeli njegovo drustvo, oni su svaki dan sjedili s njim, bili mu bliski, evo ko sto vi sjedite jedni do drugih ovdje u safovima, tako su oni sjedili s njim svaki dan, imali tu cast. Pa im onda na um padne ahiret i da se neki mozda nece tamo vise nikada vidjeti. Neka znate, bice clanova iste porodice koji se tamo nece vise vidjeti. Jer ce jedni u dzennet, a jedni u dzehennem. Bice i takvih slucajeva. Bice da dva brata se nece tamo vidjeti, rodjena brata vise nikada. I to ce biti. To je pravi gubitak i to je pravi rastanak. U nas kad neko umre, mi ga oplakujemo i smatramo to rastankom. To je samo privremeno I mi cemo za njim. Pravi rastanak ce biti kada svoga rodjenog brata vise nikada ne vidis na buducem svijetu. ALLAHA MOLIM DA NAS TOGA SACUVA.

Pa ga pitaju jedne prilike, jer su voljeli njegovo to drustvo. Boziji Poslanice, pogledaj kaze kako smo ti bliski ovdje na ovom svijetu, kako sjedimo blizu tebe, kako se druzimo, de nam kazi Boziji Poslanice, ko ce ti na Sudnjem Danu biti najblizi, ko ce biti u tvom drustvu. Ko ce na Sudnjem Danu imati tu cast da sjedi u tvom drustvu. Pa kaze Poslanik: Najblizi od vas na Sudnjem Danu bice mi kaze oni od vas koji budu imali LIJEPO PONASANJE.

Pa je kaze pokazao ovako, kao dva prsta, sastavljena. Oni koji budu imali lijepo ponasanje na ovom svjetu, bice najblize drustvo Poslaniku na buducem svijetu.
Pa ga jedne prilike pitase. Boziji Poslanice, a koga ti najvise VOLIS. Zamislite, da vas najvise voli Allah i Njegovo Poslanik.
Koga voli Poslanik, voli ga i Allah dz.s. Koga Allah voli, voli ga i Njegov Poslanik. To dvoje, neka znate, uvijek ide zajedno. Ljubav Allaha i Njegovog Poslanika uvijek idu zajedno. Mrznja Allaha i Poslanika idu zajedno, jer je to dvoje nerazdvojno braco.

Koga ti kaze najvise volis. Pa kaze Poslanik: Tako mi Onoga u cijoj je ruci je moja dusa, najvise od vas volim i na Sudnjem Danu ce mi biti najblizi oni koji imaju LIJEPO PONASANJE. Zamislite, to su najdrazi ljudi Bozijem Poslaniku. I mnogo ih je jos, kad bismo mi nabrajali Hadise Bozijeg Poslanika o lijepom ponasanju, ostali bismo do aksama. Ja izdvojih samo one najcesce, da nas podsjetim jos jednom na to, da ce to biti najteze na Mizan Tereziji, na vagi, te da ce ljudi najbrze uci u dzennet s lijepim ponasanjem.
I takve ljude najvise voli Boziji Poslanik. A zbog cega. Kazao sam to mnogo puta. Pitanja se moraju postavjati. Nevjerujem da ima vas ovdje mnogo koji niste culi za sve ove hadise, pa i po vise puta. Mi se danas njih podsjecamo, ali zbog cega je to tako. Zasto ce lijepo ponasanje biti teze od namaza na Sudnjem Danu. Nemoze a da te ne zainteresira odgovor na to pitanje. Zbog cega mu je dao prednost nad svim ostalim na ovom dunjaluku. BUISTU LIU TEMMIME MEKARIMEL AHLAK – kaze Poslanik, kad su ga upitali, sta je tvoja misija, zbog cega te dragi Bog poslao nama. I on samo u jednoj recenici, kaze: Allah me poslao da uljepsam – usavrsim vase ponasanje.

Poslao ga Allah da uljepsa nase ponasanje. Eto, to mu je bila misija. I samo je to htio da postigne. Sa svojom generacijom, je to uspio. S nama, manje vise, i zavisi od jednog do drugog i sve je to individualno braco.
E onda sam se, nakon ovih hadisa zapitao, dobro, a sta je to lijepo ponasanje, pa Poslanik toliko na tome insistira. Treba mi definicija lijepog ponasanja, jesam li od onih koji se lijepo ponasaju. Evo culi smo svasta o lijepom ponasanju, ali nismo culi STA je lijepo ponasanje. Znate, vecina nas sad ovdje razmislja, pa tu sam i ja, i ja sam u toj kategoriji. Pa klanjam, pa postim, pa bio na haddzu, pa hadzija tri puta. Nemoze hadzija da se lijepo ne ponasa, znate. Pa pomazem ljudima koliko stignem, pa evo u dzamiji sam na svakoj dzumi, pa cesto puta sergija, pa pomognem. Pa tu sam…nemam gdje drugo biti, tu sam ja. Jest, kad bi to bilo tako braco.

Kaze jedne prilike Poslanik Ebu Hurejri r.a. Kaze, o Ebu Hurejra, potrudi se da imas lijepo ponasanje. Naredjuje mu, potrudi se da imas lijepo ponasanje. Pa ga gleda onako Ebu Hurejre, pa kaze, a sta je to Boziji Poslanice. Znate, Ebu Hurejre je bio jedan od kako su ih zvali ASHABU SOFFA. Od stanovnika SOFFE. Covjek je zivio u dzamiji Bozijeg Poslanika. Jedan dio dzamije tada je bio za klanjanje, srednji dio im je bio da se igraju djeca, a zadnji dio dzamije im je bio da spavaju, da zive, da jedu ljudi koji nisu imali svoje kuce. Ebu Hurejre je bio jedan od njih. Zamislite, on je zivo u dzamiji Bozijeg Poslanika. Nije imao svoje kuce, zivio u toj dzamiji. Tu spavao, tu jeo, tu ibadetio. Ni jednog namaza u njoj nije ostavio. Bio jedan od najblizi i najdrazi ljudi Allahovom Poslaniku. Jedan od onih koji je upravo zbog toga nama i prenio najvise hadisa od Poslanika.

I nakon svega, jedne prilike mu Poslanik kaze: Potrudi se da imas lijepo ponasanje, Ebu Hurejre. Subhanellah, pa ko ga ima, ako ga nema Ebu Hurejre. Zivi u dzamiji Poslanika. Znate, vidite nas sada ovdje, da smo stalno tu, da provedemo deset dana ovdje, da ne izlazimo odavde, kako bi bili dobri mashaAllah. Jer nema, stas ovdje zgrijesiti, fino ti, lijepo ti, subhanaj, zikri, spominji Allaha, klanjaj, uci Kuran i kud ces, stas zgrijesit.
On tako zivio u dzamiji. Mi cemo sad izaci na ulicu, pa ce proci pored nas zena i zenaa, pa cemo pogledat, pa ces nesto drugo, pa cete neko kod kuce iznervirati. Lahko nam pogrijesiti, izazova milion. Ebu Hurejre gotovo da ih nije ni imao, lahko je njemu bilo, zivio u dzamiji.
I njemu se Poslanik obraca i kaze: O Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijepo ponasanje. Pa ko ga ima, ako ga on nema.? Al nije to tako lahko. Pa kaze Ebu Hurejre, Allahov Poslanice, a sta je to, sta je to lijepo ponasanje, poduci me, daj mi definiciju toga, pa da znam jesam li lijepog ponasanja.
E, sad cete vidjeti da nismo. Evo, ako smo u dosadasnjem dijelu hutbe sebe ubrajali, sada cete vidjeti da nismo lijepog ponasanja. Evo, ja nisam, priznam ja nisam od tih. Jer kad sam ovo procito, nema mene u tim kategorijama. Nekad ima, al Boga mi, vecinom cinimi se nema.
Valja, pa nebi ono bilo najteze na Sudnjem Danu, da je to lahko. Hej, vidite, koliko je tesko, vi koji radite, posebno u ovim zimskim danima. Gotovo da vas prodje dan na poslu. Kako je tesko izdvojiti pet minuta da klanjas svoj namaz. Al ovo je teze od toga. Zato ce biti i teze na Sudnjem Danu, jer je Gospodar Svjetova pravedan.

Pa mu kaze Poslanik: O Ebu Hurejre, tri stvari se ubrajaju u lijepo ponasanje. Prva je kaze, da odrzavas vezu sa onim koji ju je s tobom prekinuo. Da odrzavas vezu s onim ko je s tobom prekinuo. Sa svojim komsijom, prijateljem, bratom muslimanom, koji te izbjegava, koji se s tobom posvadjo, koji ti svasta ruzno rekao, koji nece da te obilazi, DA TI NJEGA OBILAZIS. Eh, haj sad da te vidim. I nije to ko kod nas, da ti odem jednom i odes drugi put, pa kazes, ma vala ja sam njemu dva puta isao, njega nema, on mene izbjegava, nesto, necu ja njemu vise ici. DA ODRZAVAS VEZU EBU HUREJRE S ONIM KO S TOBOM NECE NIKAKO. Eh to je lijepo ponasanje. Valja biti takav, valja biti takav braco.

Da ovo sada nije dzuma, da dzematlije imaju pravo govora, sad bi ja vas poredo i pitao, ko je takav. Ja nebih digo ruku. Kome odem dva puta, meni ga nema, i ja kontam, dodje Sejtan, izbjegava me, necu mu vise ici, bio sam mu dva puta, dosta je. NE. O Ebu Hurejre, da odrzavas vezu s onim ko tebi nece da dodje, pa jednom, pa dva puta, pa pedeset puta, pa do kraja zivota Ebu Hurejre da mu ides. Nemora ti nikada doci. To radis zbog Allaha i zbog Njegovog Poslanika i zbog svoje vjere i zbog svog obracuna na Sudnjem Danu, kad ti Allah uzme to, ti njemu otisao stotinu puta, on tebi ni jednom, pa Allah to uzme, pa to prevagne i uvedete u dzennet, ako Bog da.

Braco, a sve teza od teze, sto ih Poslanik nabraja. Kaze, drugo Ebu Hurejre, DA OPROSTIS ONOME KO TI JE NEPRAVDU UCINIO.
Da mu oprostis, ko te tesko uvrijedio, ko te ponizio, ko je ugrozio tvoje pravo, da mu oprostis. U nas uradi nesta, kaze VRATIT CU JA TO TEBI, PRVOM PRILIKOM. I ceka, dvadeset godina ceka da mu vrati ono sto mu je uradio, nije mu tesko, stalno mu to na umu. Kaze, Ebu Hurejre, da oprostis onome ko je tebi nepravdu ucinio, to je lijepo ponasanje. To ce te na Sudnjem Danu uvesti u dzennet i bice teze od tvog namaza Ebu Hurejre.

I trece, kaze Ebu Hurejre, DA DADNES ONOME KO TEBI USKRACUJE. Da dajes konstantno onome ko tebi uskracuje. Kad se kaze, da dajes, nemora biti samo novac.
Evo, da dajes osmjeh onome ko tebi nece da se nasmije, da pomognes onome ko tebi gleda da odmogne, kad god ima priliku da te zavali, zavali te, eh njemu da POMOGNES. Pomognes mu jednom on ti lose vrati. Pomognes mu drugi put, on jos gore. Pomognes mu treci put, on najgori. Al i dalje mu pomazes. Sve sto je on gori, da ti budes bolji. To ce te uvesti u dzennet i bice ti teze na Sudnjem Danu, od toga sto si deset puta bio na Hadzdzu.

To su braco, tri stvari koje se ubrajaju u lijepo ponasanje. Nista izvan toga. To je definicija lijepog ponasanja Bozijeg Poslanika.
Ove tri stvari ce biti nateze na Danu Suda i najvise ce uvoditi ljude u dzennet. Eh, valja to postic. DA ODRZAVAS VEZU S ONIM KO S TOBOM JE PREKIDA. DA OPROSTIS ONOME KO JE TEBI NEPRAVDU ICINIO. I DA EBU HUREJRE DAJES ONOME KO TEBI USKRACUJE.
POSLAN SAM KAZE, DA VAM USAVRSIM LJEPOTU TOGA TROJE. Kod te prve generacije je uspio. Kod nas neka ostane da se pitamo, jesmo li lijepog ili ruznog ponasanja.

Molim Allaha da uljepsa nase ponasanje, te da nam ono bude tesko na Sudnjeme Danu. Amin.

Svi mozemo i moramo biti bolji

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 21 Rebiu-l-ahir – 1440.H. / 28 Decembar 2018. g. – Hatib: Fahir Alimujkic

Postovane dzematlije,

“Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu, a zatim ćemo ga vratiti na najnižu razinu, a ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna.” (Et-Tin, 4-6)

Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka u najljepšem skladu, pa je naša dužnost da se trudimo da sve što radimo bude savršeno dobro. Nikada se ne smijemo zadovoljiti osrednošću i površnošću. Pogotovo to sebi ne smijemo dopustiti danas kada su muslimani zaostali u svim sferama života. Kao muslimani i vjernici u Allaha dž.š. moramo naći načina da se natjeramo da budemo bolji, ma šta radili. Ako učimo nešto napamet, moramo se potruditi da više i bolje memorišemo; ako studiramo, moramo bolje studirati; ako radimo, moramo još bolje raditi; ako obavljamo neke volonterske poslove, i to trebamo nastojati da bolje i više radimo. Natjerajmo se da budemo bolji u svemu što radimo, posebno vi mlađi, jer sada imate vremena i nemate puno odgovornosti. Da, imate puno učenja, puno zadaća, projekata, ispita, ali to nisu odgovornosti sa kojima ćete se suočiti kasnije u životu. Odgvornost će doći kada se oženite ili udate, kada dobijete djecu.

Sada imate slobodu kakvu nećete imati kasnije. Zato je sada pravo vrijeme da se natjerate da budete bolji i uspješniji u svemu. Ovo je prilika koja se ne smije propustiti i koja se nikada više neće ukazati. Kompjuter nije izmišljen radi video igrica, kockanja, klađenja, gledanja filmova itd. Nije to tvoja životna misija. Ti imaš daleko važnije i preče stvari da radiš za sebe, porodicu, zajednicu, državu i čovječanstvo. Uzvišeni Allah te nije stvorio da trošiš dragocjeno vrijeme na beskorisne i štetne stvari.

Od tebe se očekuje pozitivno i korisno djelovanje. Mi ne smijemo sjediti skrštenih ruku i čekati da nam nafaka dođe sama, da nam neko uvijek daje donacije, da nam se neko smiluje i investira bez ličnih interesa. Jer, u današnjem svijetu vladaju samo interesi i radi ostvarenja interesa koriste se sva raspoloživa sredstva.

Mi moramo razmišljati o tome čime nas je Allah dž.š. počastio i šta nam je podario, na tome Mu biti zahvalni i, prema svojim mogućnostima, djelovati i rezultate postizati. Naš glavni cilj je da djelujemo po Božijoj želji i Uputi a za opću dobrobit. Naravno, gdje se radi za dobro svih, ni mi sami nećemo biti lišeni toga dobra.

Naša je obaveza pokazati našem Stvoritelju da smo uradili sve što je u našoj moći. Dakle, kada učimo, radimo, klanjamo, ibadetimo, treniramo, moramo se truditi da budemo najbolji. I kada jedemo, ne jedimo beskorisnu hranu. U svemu nastojmo biti najbolji da bi se u nas drugi ugledali i poželjeli da budu kao mi. Musliman mora biti privlačan a ne odbojan za druge; neko kome će se drugi diviti a ne od njega strahovati i glavu okretati. Treba biti čistog tijela i duše, namirisan i pristojno obučen.

Budi kao buket miomirisnog cvijeća. Tako i tvoja kuća, dvorište, avlija, njiva, šuma, trgovina, kancelarija, fabrika. Neka je sva Zemlja čista poput mesdžida i prikladna za namaz. Neka liči na park u kojem uživaju ljudi, životinje, ptice, insekti i biljke.

Naša životna misija je da spoznamo Stvoritelja, da mu dragovoljno robujemo, da sve činimo radi Božijeg zadovoljstva i da život učinimo lijepim, ugodnim i smisaonim za sva bića. Današnja predominantno materijalistička civilizacija vidi uspjeh prvenstveno u materijalnim dobrima.

Prvo se gleda šta i koliko čovjek posjeduje. Materijom se uglavnom stiče prestiž i reputacija. Novac jeste važan u životu, ali ne smije biti glavna preokupacija. Dobro je da posjedujemo novac, ali novac nipošto ne smije posjedovati nas. Bogu treba robovati a ne novcu i dunjalučkim dobrima. Lijepo je što na svakoj američkoj novčanici piše: “In God We Trust” (Mi vjerujemo u Boga), ali je žalosno što je to samo puka fraza. Novac je, nažalost, postao božanstvo kojemu se mnogi klanjaju i zbog kojeg se čuda čine. Stoga je ova naša mala planeta Zemlja postala opasnim mjestom za milione ljudi. Henri Kisindžer reče: „Biti neprijatelj svjetskih moćnika je opasno, ali biti njihov prijatelj je kobno.” Pa, neki još kažu da nema života poslije smrti?!! Mora ga biti, jer ovdje nema pravde i nije Zemlja stvorena samo radi jedne male skupine ljudi.

To što se djevojka prije braka upustila u haram odnos, što nosi vanbračno dijete, što bi trebala biti sramota za porodicu, rodbinu i društvo, ne predstavlja više nikakvu neugodu. Riječ sramota je skoro iščezla, a Muhammed a.s. je rekao: “Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!”

Mnogi se hvališu biznisom, drugi poslom, treći titulama, četvrti nekretninama, peti autima, jer je to danas mjerilo prestiža. Još kad se zna kako se završavaju fakulteti, stječu akademske titule, nalaze poslovi, sređuju penzije i to sve dobro debelim kovertama! Subhanallah! I to je sve normalno!

U SAD je jedan kongresmen izbačen iz Kongresa zbog koverte u kojoj je primio “samo”1.000 dolara! A kod naše jedne nečasne profesorice na Medicinskom fakultetu nije moguće položiti ispit bez koverte.

I ona još sama priznaje studentima da joj pare nisu halal, riječima: “Djeco, ja bih obavila hadž, ali pare su mi haram!”

A Muhammed, a. s. je rekao: “I onaj koji prima i koji daje mito će unići u Džehennem!” Estagfirullah! Zadnja šansa im je da se pokaju i postanu bolji. Nedavno je i papa Franjo izjavio da Katolička crkva ne želi da joj doniraju “prljavi/haram novac”.

Možda ste slušali i čitali da je zbog prevare jedan iranski milijarder osuđen na smrt. Šta li će mu značiti milijarde kada ga pogube?! Vjerovatno bi on sada dao sve te milijarde a da ga poštede smrti. Šta li onima koji uzimaju mito znače koverte, ma koliko debele bile, ako onaj koji ih prima zaradi Džehennem?! E, pa, pored naučnih titula, zarađenih znojem, trudom, zalaganjem i učenjem, najvažnija titula u životu svakog čovjeka je poštenje, bogobojaznost, ljudskost, plemenitost i velikodušnost. Kada čovjek posjeduje ove titule, onda mu nikakve druge titule, funkcije ni novac neće činiti prestiž i umišljenu vrijednost. On tada neće ni pomisliti da se oholi i osili. Tada će on znati da sve što posjeduje je dar Božiji na kojem treba permanentno zahvaljivati Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova.

Gradimo i hvalimo se velikim kućama, koje su uglavnom poluprazne ili prazne. Često u njima nema mjesta ni za naše roditelje. Evo, čitam taze vijest da su se u Sarajevu muž i žena razveli u 74. godini života?! Stan su prodali i novac dali kćerima. Muž se negdje skrasio, a supruga je faktički ostala na ulici. Nadala se da bi je jedna od dviju kćeri mogla primiti, ali nisu, pa je ostala opcija da bude na ulici ili da se skrasi u džamiji dok se ne nađe neko rješenje. Žalosno, zar ne?! Možemo i moramo biti bolji.

Vjerovatno ste prije nekoliko dana čitali frapantnu storiju o pingvinu koji svake godine prepliva oko 8.000 km da bi došao do Brazilca koji mu je spasio život, a da bi sa njim proveo najmanje osam mjeseci. Vjerovatno ste gledali i začuđujuću ljubav lavova prema svojim odgajateljima. Bože, zaista možemo učiti od životinja i ptica.

Poslije vjerovanja u Boga Uzvišenoga, prva naša obligatna dužnost je da iskažemo dobročinstvo prema roditeljima. I tu mnogi zakazuju, roditelje zanemaruju i godinama ih ne posjećuju. Onomad sam čitao da je otac poručio djeci da im je majka umrla da bi došli na dzenazu. Dakle, roditelji su morali smrt inscenirati da bi djeca došla kući. Subhanallah! Allahu ekber!

A koliko su roditelji zanemareni, svjedoči i kazivanje jednog sveštenika koji je sakupljao novac za jednu iznemoglu, siromašnu i zapostavljenu majku. Prikupljeni novac je stavio u kovertu i držao na stolu. U njegov ured je ušao provalnik sa pištoljem u ruci i tražio novac. Sveštenik nije imao izbora do da mu da kovertu sa novcem koji je dugo prikupljao za jadnu, staru i zanemarenu majku. Pljačkaroš je uzeo novac i izašao. Kada je otvorio kovertu, s novcem je našao i cjeduljicu na kojoj se nalazilo ime njegove majke.

To ga je strašno pogodilo, pa se vratio svešteniku uplakan i novac vratio. Sveštenik mu je rekao da novac lično odnese svojoj majci. Učinio je to, pokajao se i postao jedan od najboljih vjernika. I ovo je dokaz da se može biti bolji kad se hoće.

Neki su toliko opsjednuti novcem da i kad umru ne žele da iza sebe ostave novac. Jedan čovjek, koji je stekao veliko bogatstvo škrtareći i čuvajući, prije smrti je tražio od supruge da sav njegov novac sahrani sa njim. Nije se okanio dok mu žena nije obećala da će mu želju ispuniti. Kada je oproštajna ceremonija bila završena i kada su počeli zatvarati sanduk, žena je ustala i rekla: „Samo momenat!“ U rukama je držala kutiju od cipela. Prišla je i stavila kutiju u sanduk. Zatim su kovčeg zatvorili i spustili u mezar/grob. „Nadam se da nisi poludjela i nisi stavila sav novac sa tom starom škrticom“, upitala ju je prijateljica. Žena je odgovorila: „Da, stavila sam novac tamo, kako sam i obećala. Kao vjernica, obećala sam da ću staviti novac zajedno sa njim u sanduk i ne mogu lagati.“ „Želiš da kažeš da si sve, do posljednje pare, poslala u grob?“ – iznenadila se prijateljica. „Naravno“, odgovorila je udovica, ”uzela sam sav njegov novac, stavila ga na svoj račun, a njemu sam ispisala ček na pun iznos, pa neka ga gore unovči kad stigne“. Tako to biva kad se više voli prolazni od vječnog života, i kada se obožava novac a ne Uzvišeni Bog.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali i čitali, popravi naše stanje nabolje, učini da sve što radimo bude u ime Tebe a za dobrobit svih ljudi i svih živih bića, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 05 Dzumade -l- ula – 1440.H. / 11 Januar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Je li nas Rebiu-l-ewwel mjenjao

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega. Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Pripadali smo narodu koji je zivio u zabludi i nevjerovanju. Obozavali smo kipove, cinili zabranjeno, kidali rodbinske veze, uznemiravali komsije, jaci od nas tlacio je slabijeg. Eto, tako smo zivjeli, sve dok nam Allah nije poslao Poslanika. On, Poslanik, Muhamed a.s. nas je poducio, da vjerujemo jednog Boga, od nas trazio da se od nevjerovanja odmaknemo. Naredio nam da govorimo samo istinu. Da budemo ljudi od rijeci i povjerenja. Od nas je trazio da postujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo sa komsijom. Naredio nam je da ne jedemo imetak siroceta, da prestanemo ciniti zabranjemo, da ne potvaramo i ne ogovaramo. Trazio je od nas da se pokoravamo samo jenom Bogu. I nikoga mu ravnim ne smatramo. Naredio nam je da klanjamo, postimo, od imetaka nasih da dijelimo. Ovako je Dafer ibn Talib r.a. Abesinskom caru Nedzasiji, objasnio razloge njihove Hidzre iz Mekke u Abesiniju.

Promjenu, koju su oni dozivjeli, o kojoj Dzafer ibn Talib govori, moze prouzrokovati braco samo vjera. Samo cvrsto ubjedjenje koje pokrece. Ibn Dzerir biljezi da je Gospodar mudrome Lukmanu naredio da zakolje ovcu i da mu iz nje izdvoji dva najbolja komada mesa. Lukman je dakako, naredbu poslusao i Gospodaru od zaklane ovce donio SRCE I JEZIK. Nakon izvjesnog vremena, Gospodar mu je opet naredio, da zakolje ovcu, ali da mu sad dva najgora komada mesa donese. Lukman je OPET DONIO SRCE I JEZIK. Naredio sam da mi doneses, od ovce zaklane, dva najbolja i dva najgora komada mesa i oba puta si ucinio isto, rece mu Gospodar. Lukman odgovori, Uistinu, nista BOLJE od njih nema kada su dobri i nista GORE od njih nema kada su losi.

Eto, tako smo mi zivjeli, veli Dzafer ibn Talib, sve dok nam Allah nije poslao Poslanika, koji je od nas trazio da vjerujemo jednog Boga.

Skoro je bio i prosao i svake godine nam dodje i prodje Rebiu-l-ewwel, mjesec Mevluda, mjesec u kojem je rodjen Allahov Miljenik, svjetovima Milost, Poslanik Muhamed a.s. A koji je nas poducio, Uistinu, u ljudskome tijelu ima jedan organ, koji ako je zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a ako je bolestan, bolesno je tijelo cijelo. Taj organ je, veli Poslanik SRCE.

SRCE koje je zdravo, je ono koje se ZIKROM smiruje. To je ono srce, kojem se, kad mu se ajeti citaju, IMAN povecava, ELA BI ZIKRILLAHI TATMEINNUL KULUB WE IZA TULIET ALEJHIM AJATUHU ZADET HUM IMANEN – a AJETI, draga braco nisu samo u Kuranu. AJETI su svuda oko nas. Obavezni smo, citajuci, posmatrajuci te ZNAKOVE i AJETE vjeru u SRCU snaziti, jer kad je SRCE zdravo, u tijelu nije SVINJETINA. Kad je u SRCU IMAN, tijelo je zdravo. Kad je u srcu IMAN, u DRUSTVU ili DZEMATU nije SMUTNJA. U drustvu nije NERED.

A mi smo, veli Dzafer ibn Talib, zivjeli, sve dok nam Poslanik nije dosao, tako da je jaci izmedju nas tlacio slabijeg. Nama je Rebiu-l-ewwel dosao. Vjerovati je da nas je promjenio. Da mi, nakon sto smo se na Poslanika podsjetili, na njegove vrline, na ono sto od nas trazi, da cemo mi, poslije Rebiu-l-ewwela biti drukciji, CITAJ BOLJI.

Od nas je Poslanik trazio da govorimo ISTINU. Osim SRCE, kad je izdvajao dva najbolja komada mesa, mudri LUKMAN je Gospodaru donio i JEZIK, vjernicki JEZIK. Jezik onoga ko Poslanika slijedi je zaposlen ZIKROM. To je jezik koji obiljezava, LIJEPA RIJEC, SAVJET upucen braci – covjeku. To nije jezik koji siri smutnju. To nije jezik koji ne govori istinu. Jer nije obiljezje MU´MINSKO, vec MUNAFICKO – IZA HADESE KEZEBE – KADA GOVORI LAZE. Od nas je Poslanik trazio da budemo od rijeci i da budemo ljudi od povjerenja. Svi mi, koji ovdje sjedimo, tvrdimo za sebe, da smo MU´MINI. Mi smo vjernici. Rijec MU´MIN oznacava covjeka od cijeg jezika i ruku su mirni drugi ljudi, koji je svemu sigurnost. MU´MIN je onaj, a necete biti veli Poslanik pravi vjernici sve dok od vaseg JEZIKA i ruku nebudu mirni drugi ljudi.

Kako smo mi to zivjeli, sve dok nam nije dosao Poslanik. Mi smo, veli Dzafer ibn Talib uznemiravali komsije. Ali, kad nam je dosao Poslanik, on nas je naucio, da komsija kod tebe moze imati JEDAN PA DO TRI HAKKA. Komsija ti moze biti Komsija, Rodzak, i Musliman. Pa kod tebe nalazi HAKK rodbinstva, HAKK MU´MINSTVA i Islamskog bratstva i Komsistva. Moze biti samo musliman i komsija, pa kod tebe nalazi dva prava svoja, braca ste po vjeri i komsija ti je. I moze biti komsija NE MUSLIMAN, on kod tebe, KOD TEBE MU´MINA, KOD TEBE MUSLIMANA, nalazi SIGURNOST, MIR, POUZDANOST, jer Poslanik Muhamed a.s. je govorio, hazreti Aisa nam to prenosi o komsiji i pravima njegovim toliko, pomislila sam veli da ce komsija komsiju nasljedzivati.

Svake godine nam dodje Rebiu-l-ewwel, da se podsjetimo na voljenog Poslanika, kako bismo porukama njegovim, uceci o zivotu Poslanikovom, mjenjali sebe, kako bismo mogli reci mi smo tako zivjeli, sve dok nam Allah nije poslao Poslanika.

Ali, kada je dosao Poslanik, on nas je naucio, da ne smijemo LAGATI, da vjernika obiljezava ISTINA. On nas je naucio, da moramo biti ljudi od rijeci. Vjernik kada obeca ISPUNI – IZA VEADE AHLEFE – Licemjer, kada obeca IZNEVJERI.

Poslanik, Muahamed a.s. je od nas trazio da postujemo i obilazimo rodbinu. Ovo pitanje je braco, krajnije ozbiljno, krajnije ozbiljno. Ta rodbinska veza, to rodbinstvo, da bi se istakla njegova vaznost, a prva linija naseg zajednistva je porodica, slijedeca je, slijedeca je RODBINSTVO. Tu mora vladati, SLOGA, ZAJDNISTVO, CVRSTO ZAJEDNISTVO, BLIZINA.

Da bi to naglasio, Allah dz.s. je, Poslanik nam veli tu rodbinsku vezu, vaznost njenu, na ARSU RAHMANU – na PRIJESTO SVOJ NAPISAO. Ona, ta rodbinska veza, odozgo zbori Gospodaru dovom se obraca POMOZI ONOME KO MENE CUVA. A USKRATI POMOC ONOME KO NE CUVA RODBINSKE VEZE, KO IH NE ODRZAVA.

Braco, mi danas, nemamo vremena, nemamo vremena. Ja sam, tim pitanjem opterecen, razmisljao ovako i vama hocu da razmisljate. Pitao sam se, kako je izgledao radni dan moje majke, a kako izgleda, necu reci moje, NASIH ZENA. Samo zamislite, te nase majke su morale ustati, odloziti vatru, samljeti kafu, staviti onu kahvu da provrije. Sad ustane, pritisne dugme na onaj bokalic, za minut provrije, zalije, sjedne i gotovo. Koliko je vremena ustedjeno. ? U kosaru ili u stalu neide nikako, a nase majke su isle. Pa dok razlije mlijeko, pa dok ga procijedi, itd. itd. Ta moja majka i vasa je imala vremena otici na konak svojoj sestri, svojoj tetki. Gdje je nama vrijeme. ? Mi nemamo vremena, jel tako. Kad si bio kod tetke, nemas vremena.

Gdje je, isto je, dan traje isto, dvadeset cetri sahata je trajao prije pedeset godina i danas. Ali, nama je nestalo, kako se to kaze BERICETA u vremenu. Jer smo mi sebi prioritet stavili samo i iskljucivo dunjaluk. A Allah dz.s. kaze, ko krene za dunjalukom, NATOVARIT CU NA NJEGA TAJ DUNJALUK. STURIT CE SE TRCECI ZA NJIM, A NISTA VISE NECE IMATI OD ONOGA STO SAM MU JA VEC ODREDIO. A ko krene za AHIRETOM, JA CU MU DATI DA PRED NJEGA IZLAZI DUNJALUK, SAM DA MU IDE – DOLAZI.

Trebamo se i moramo boriti za dunjaluk, ali OTIDJI I OBIDJI. Ma, mi neidemo ocu i materi, kakvoj tetki.

Kako smo to zivjeli do jucer.? Dzafer ibn Talib kaze, NAS JE POSLANIK PROMJENIO. Jeli nas Rebiu-l-ewwel ista, i jedne godine promjenio.? Poslanik je od nas trazio, veli da ne cinimo ZABRANJENO. Mi smo u dzahilijjetu radili najgore stvari. Bilo bi zanimljivo napraviti jednu analizu, poslije svakog Rebiu-l-ewwela. Da, na primjer vidimo, hoceli se u nasim kucama trositi manje zabranjenog. Jer je bio Rebiu-l-ewwel. Dosao nam Poslanik. Od nas zahtjeva, STA? Da napustimo ZABRANJENO. Bilo bi zanimljivo vidjeti, hoceli se nakon ovog Rebiu-l-ewwela, manje nasa braca i sestre po selima svadjati za medju, za ovo ili ono. Hoce li se pomiriti dvojca ljudi u selu. Jer je dosao Poslanik, da nas nauci da zivimo u slozi, da nas priblizi jedne drugima, da budemo braca.

Pred kraljem abesinskim, Nedzasijom, kaze Dzafer ibn Talim ,mi smo cinili zabranjeno. Ali, kad nam je dosao Poslanik, on je od nas trazio da to odmah ostavimo, i mi smo to ostavili, pozatvarale se sve kladionice u Mekki i javne kuce, jer dosao je Poslanik. Donio objavu, donio nam dunjalucku srecu, i ahiretski spas.

Mi braco, smo ispratili i vec zaboravili na Rebiu-lewwel, u kojem smo kao bajagi, kroz programa milion, predavanja, okruglih stolova, tribina, mevluda, ovih i onih veceri ilahija i kasida, iskazali, STA.?

Ljubav prema Poslaniku. Hej, ljubav prema Poslaniku, kojeg mi uopce ne cujemo, da nam ista zbori. Zasto.? Zato sto u nasem SRCU nema UBJEDJENJA. Nema vjere u srcu.

Donesi mi, dva najbolja komada mesa, veli Gospodar Lukmanu. I on donese SRCE i JEZIK. Donesi mi dva najgora komada mesa. On opet donese ISTO. U ovom prvom donesenom je VJERA – UBJEDJENJE BRACO. Ubjedjenje koje pokrece.

Budi li na Sabah namaz saht. Pa imate ljudi, on ga KLAPI i nastavi spavati. Jel ga probudio.? Neki ce reci, haj pa bar ga je navio. Na sabah braco budi SRCE – VJERA U SRCU, ne sahat. Sahat je sredstvo. Ima li vjere u srcu. Jesu li nasa SRCA najboolji organ u nama. Jesu li nasa tijela zdrava. Ako je srce zdravo, cijelo tijelo je zdravo. Ako je u srcu IMAN, u drustvu nije SMUTNJA.

U nasim drustvima je SMUTNJA, NERED, POTVORA I LAZ. Poslanik, od nas trazio je, da ne jedemo imetak siroceta, da ne prisvajamo tudje. Trazio je od nas da ne ogovaramo i ne potvaramo. Sta ono Lukman donese sa sobom jos od zaklane ovce. Donese JEZIK. Poslanik kaze Muaz ibn Dzebelu, Ja nisam vidio da je vise ljudi otislo u dzehennem od onih koji su to zasluzili SVOJIM JEZIKOM. Ja nisam vidio da je vise ljudi zasluzilo dzehennem osim JEZIKOM, JEZIKOM.

I trazio je Poslanik od nas da KLANJAMO, da POSTIMO i OD IMETAKA DIJELIMO. Bilo bi zanimljivo vidjeti, hoce li u raznim mjestima, u dzamiji ovoj nasoj sutra biti jedan vise, jer je bio Rebiu-l-ewwel. A do dolaska Poslanika mi nismo klanjali. Ali, kad je dosao Poslanik, veli Dzafer ibn Talib, on nas je PROMJENIO. Je li nas Rebiu-l-ewwel ISTA PROMJENIO.?

Molim Allaha da ocisti nasa SRCA i sacuva nas JEZIK od ruzna govora. Amin.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 12 Dzumade -l- ula – 1440.H. / 18 Januar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Allah se odazvao nevjerniku koji ga je greskom pozvao i tebi ce, ali jesi li spreman

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Kada razgovarate s ljudima, a posebno u nasoj domovini iz koje dolazimo, a posebno opet sa mladim ljudima, vidimo da je najveci broj ljudi razocaranih u zivot, razocarani u svakodnevnicu, razocarani u zivotnu situaciju, razocarani u stanje u kojem se nalaze, itd.itd.

Cuo sam jedne prilike, od svog jednog profesora u medresi, i ostala mi je urezana ta recenica i nosim je sa sobom kroz zivot u sjecanju, kada nam je jedne prilike kazao: Mi kaze djeco, tada se obraca nama, ucenicima medrese, mi kaze vjerujemo u Boga, ali kaze ne vjerujemo Bogu.

I to je recenica braco, koja ovako na prvi pogled zvuci grubo. Teska jedna kvalifikacija, da kazes dakle covjeku, nevjerujes BOGU. Ali vjerovati u Boga, vjerovati u Allaha i vjerovati Bogu ili vjerovati Allahu, nije ista stvar na ovome svijetu draga braco.

Vecina ljudi, dakle upitajte svakog muslimana, onaj ko se tako deklarise, muslimanom – vjernikom, vjerujes li u Boga, VJERUJEM. Ali ga mnogo zivotnih situacija, u mnogim zivotnim ispitima, na mnogim zivotnim zadacam i zadacima na ovome svijetu, svako od nas draga braco, barem jednom u zivotu, pokaze da ne vjeruje Bogu, odnosno Allahu dz.s.

Draga braco, razgovarajuci sa ljudima, koji su u zivotne situacije, u zivot, u stanje u kojem se nalazimo razocarani, vidimo da je veliki broj ljudi, koji, a nekad smo i sami takvi, koji mastaju da preko noci, dodju do svoga cilja, onog zivotnog, onog kojeg su sanjali i onog kojeg su zeljeli u zivotu na ovom svijetu postici. I vidjet cete u svome okruzenju, a mnogo puta smo i sami takvi, vidjet cete da ljudi danas, a posebno je to izrazeno kod nas muslimana, jer zivimo u takvom vremenu i takvom stanju, da mnogi medju nama, a cast uvijek kazemo izuzecima, mnogi medju nama vise energije, vremena, truda, odricanja, dadnu na putu da do svoga cilja dodju kopajuci, trazeci neku stelu, trazeci neku zaobilaznicu, trazeci neko poznanstvo, ganjajuci ove ili one kontakte, nego sto su vremena i truda i energije i odricanja odvojili da se za tu ulogu, koju sanjaju i koju zele, na adekvatan nacin u zivotu na ovom svijetu PRIPREME.

Draga braco, Kuran nas uci jednoj vaznoj lekciji, a mnogo puta to kazem, citajte kazivanja o Bozijim vjerovjesnicima u Kuranu, a posebno najljepse kazivanje, kako ga Allah naziva, NAHNU NEKUSSU ALEJKE AHSENEL KASASI – Mi cemo ti kazati, kaze Gospodar svjetova, najljepse kazivanje.

Najljepsa Kuranska prica o Jusufu a.s. ali i o svim drugim i ostalim Bozijim Poslanicima i Vjerovjesnicima uce nas jednoj vaznoj lekciji o zivotu na ovome svijetu, draga braco, svako ce od nas na ovome svijetu dobiti priliku u svome zivotu. Upamtite, svako ce od nas u zivotu na ovome svijetu dobiti priliku, za ono sto trazi i ono sto zeli da bude, cemu tezi. Jer je to zajednicka poruka kazivanja o svim vjerovjesnicima. Nema sumnje da ces dobiti PRILIKU u zivotu na ovome svijetu. Svako od nas ce je dobiti. Ali je pitanje, koje je od toga vaznije, hocemo li za tu priliku koju dobijemo i kad nam je Allah dadne, a nekom prije a nekom poslije, hocemo li za tu priliku i taj zadatak, hocemo li biti spremni, da ga na adekvatan nacin obavimo kao vjernici, zajedno sa emanetom, kako to trazi Allah i Njegov Poslanik.

Prosao kaze, jedne prilike Musa a.s. pored covjeka koji je obozavao kipove, stoji pred svojim kipom i doziva tog kipa i trazi pomoc od njega. Doziva svog kipa i govori O Semed, O Semed. Semed se zvao taj njegov kip. Doziva ga i trazi pomoc od njega za nesto, nevjernik dakle, obozavalac kipova. I u jednom trenutku jezik mu preleti, dakle napravi gresku u izgovoru, doziva svog kipa o Semed, o Semed, pa mu u jednom trenutku jezik preleti i on kaze O SAMED. A SAMED je.. KULHUWALLAHU EHAD – ALLAH HUSSAMED. – Allah je SAMED, draga braco. Allah je UTOCISCE SVEMU U ZIVOTU NA OVOME SVIJETU.

Jezik mu preleti u jednom trenutku i on kaze O SAMED – i kaze Allah u tom trenutku, covjeku nevjerniku, koji doziva kipa i obozava ga, ne vjeruje u Allaha. Allah se, zato sto je pogrijesio i dozvao Allaha, Allah mu se odaziva i kaze mu O MOJ ROBE RECI STA HOCES OD MENE.

Pa Musa koji je mogao da razgovara sa Allahom dz.s., da cuje Njegov glas, kako to Allah za njega u Kuran i Kerimu kaze. Doziva Allaha dz.s. i kaze Gospodaru moj, pa ovaj covjek je pogrijesio. Nije uopste htio tebe da dozove, doziva svog kipa, pa mu kaze Allah dz.s. O Musa, jel ti kaze znas nekoga drugog koji je Utociscte svemu u zivotu na ovome svijetu. Jel znas nekog drugog ko je SAMED u zivotu na ovome svijetu.?

Hocu da kazem draga braco, Allah se odazvao nevjerniku, koji ga greskom dozvao, pogrijesio, nije ga ni htio dozvati, i daje mu priliku da trazi od Njega, a da se ne odazove tebi i meni, vjerniku u zivotu na ovome svijetu – muslimanu, kakvom takvom, odazvat ce se. Ti i ja ces svoju priliku dobiti za ono sto budes trazio u zivotu na ovome svijetu. Nemoj u to sumnjati. Kuran kroz kazivanja o vjerovjesnicima nas uci da ne sumnjamo da cemo dobiti tu priliku. Pitanje je samo draga braco, hocemo li za nju biti spremni onoga trenutka kad ona dodje.

A za nju se braco valja spremati, valja se pripremati u zivotu na ovome svijetu. SAN niko nece ostvariti preko noci, ali ce vrijeme za njega doci.

Kao sto je doslo vrijeme za Jusufov a.s. SAN, kojeg je sanjao kao mali djecak. Da mu se klanjaju, da mu sedzdu cine Sunce, Mjesec i jedanest Zvijezde.

Pa je proslo vise od cetrdeset godina od bacanja u bunar, pokusaja ubistva, robovanja, zatvora, tamnice, svega i svacega u zivotu na ovome svijetu, da bi se nakon vise od cetrdeset godina njemu to Sunce, Mjesec i jedanest Zvijezda, u liku njgovog oca Jakuba a.s. majke i njegovo jedanestero brace poklonuli i ucinili mu naklon.

Ali ne treba da smetnemo sa uma jednu vaznu stvar u svemu tome. Allah je bio Vladar i odlucivao je o tome onoga dana kada su ga braca bacila u bunar. Allah je odlucivao i onoga dana kada je karavana zalutala u pustinji, trazeci vodu, pa u tom bunaru pronasli Jusufa a.s. Allah je odlucivao i onoga dana kada su ga vodonose prodali vladaru – namjesniku Egipta, koji je bio sef financija i robni rezervi, Allah je i tog dana odlucivao. Allah je odlucivao i onog dana kada je kraljev konobar dosao u zatvor nevin, ali se tu upoznao sa Jusufom a.s. Allah je odlucivao i onoga dana kada je kralj usnio svoj san, pa mu je zatrebao Jusuf a.s. Allah je odlucivao i onoga dana kada ga je citav Egipat i arapski svijet trebao da ih Jusuf a.s. spasi od suse i gladi. Allah je vladar u svakom momentu nasega zivota na ovome svijetu, draga braco i to nesmijemo zaboraviti.

Prilika ce doci. Trebalo je da prodje mnogo godina, da ona vladareva zena, nakon tamnice i svih zli jezika kaze: Ja sam njega ENE LA WENTUHU AN NEFSIHI – Ja sam njega na grijeh navela.

Trebalo je da prodje vise od cetrdeset godina raznih tegoba i iskusenja, da njegova braca tek na kraju kazu: Allaha nam, On te uzdigao iznad svih nas. To je ona nasa narodna „Vrijeme lijeci sve – odnosno Vrijeme uci nas.“ Treba pustiti vremenu da pokaze i dokaze onom ko te napao, ko ti zavidio, ko te ogovarao, ko te tlacio, da mu ono pokaze i dokaze, koliki je mazlum on sam bio.

Trebalo je da prodje vise od cetrdeset godina, kako to Allah u istoimenoj suri kaze: da mu se oni poklone i da mu oni sedzdu ucine. WALLAHU GALIBUN ALA EMRIH – Allah je neovisan o onome sto radi. Radi Allah dz.s. ono sto hoce.

Priliku ce svakom od nas dati, ali je problem braco sto danas najveci broj onih koji dobiju priliku, nisu spremni da joj odgovore i da je urade po emanetu Kurana i Poslanika a.s. po onome kako ce Allah biti zadovoljan.

E zato braco, sto mi muslimani posebno, pa i mi bosnjaci medju njima, mi zivimo vrijeme u kojem su rodbinske veze vaznije od znanja, zivimo vrijeme u kojem je partiska knjizica vaznija od strucne spreme, zato sto zivimo vrijeme u kome imati stelu je vaznije od toga da se trudis, naucis nesto i da budes spreman.

Zato braco danas, imamo kolone neodgovornih i ne dorasli ljekara, imamo kolone neodgovornih i ne doraslih politicara, imamo kolone neodgovornih i ne dorasli vjerskih sluzbenika, opcinskih cinovnika i inih drugih kojima je emanet koji im je povjeren, ne opravdavaju, jer se za misiju, koju im je Allah dao, a tom prilikom ih iskusao, kao sto ce svakog od nas, upamtite ono sto budete trazili dobit ce te. Pitanje je samo, hocete li biti spremni za to braco.

Na um padne mi Ebu Bekr r.a. Onoga dana kada je umro Resulullah a.s. Nisu ga cestito ni ogasulili, ni cestito dzenazu klanjali, ni cestito ispratili, vec isplivali na povrsinu MUNAFICI. Pojavili se lazni Poslanici. Plemena se pocela odvajati.

To je najteze vrijeme koje su zivjeli muslimani. Ni jedna im misija sa Poslanikom nije bila toliko teska. Ko da ga naslijedi, koga da postave. Ebu Bekr ne zeli da bude taj koji ce stati na celo muslimana, ali su ga izabrali, a on je bio spreman da odgovori. Ni jedan od ashaba u tom trenutku, nije bio spreman da odgovori takvoj teskoj zadaci, ali jeste onaj koji joj je najmanje tezio da je dobije, Ebu Bekr r.a.

Svacija ce prilika braco doci. Dragi Bog se odazvao nevjerniku, koji ga greskom doziva. Odazvat ce se i nama. Ali ako ne budemo spremni da joj odgovorimo, da taj emanet uradimo onako kako Allah i Njegov Poslanik traze od nas, tesko nama, a molim Allaha da od nas udalji priliku koju trazimo, a koju necemo dostojno izvrsiti.

Molim Allaha da nas sacuva Munafika i odvoji i izdvoji ih iz nase sredine i dzemata i zajednice. Molim Allaha da okrenemo svakim danom, pa evo i novom godinom novi list, i da se pokajemo i okrenemo Allahu, da pocnemo ispocetka, da se uzdamo u Allaha, da ne gubimu nadu u Njegovo Milost i oprost. Amin ja rabbel alemin.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 19 Dzumade -l- ula – 1440.H. / 25 Januar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega. Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Uzvišeni Allah je objavio: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista su grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!” (El-Hudžurat 12) “One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19)

Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Musliman je muslimanu brat. Neće mu nepravdu nanijeti, niti ga ostaviti na cjedilu. Ko ispuni neku potrebu svoga brata, Allah će ostvariti njegovu potrebu. Ko od vjernika kakvu nedaću otkloni na dunjaluku, Allah će od njega otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimana (u njegovim postupcima), Allah će ga pokriti na Sudnjem danu.” (Buhari i Muslim)

“Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu dž.š. neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.” (Hassan Al-Basri)

Draga braćo, svjedoci smo jedne teške devijacije koja se uvukla u naše safove. Od tragaoca za dobrim, za lijepim, mi postajemo tragaoci za lošim, za zlim. Ne otvaramo oči da vidimo lijepo i da se lijepim nadahnemo nego ružnim, ne koristimo sluh da čujemo dobro, nego čeznemo da čujemo loše, kad čujemo iole da na loše liči trčimo da to prenesemo pa i preuveličamo, ne čekajući potvrdu ni da li je istina.

Muslimani vjernici vrlo često lahko zagrizu te šejtanske zalogaje i žvaću ih, gutaju, tumačeći to činom vjere. Pri tom zaboravljamo da intencija vjere nije propagirati i širiti loše, nego dobre, nije čast vjernika u pretresanju drugog da bi našao loše nego traženje i podupiranje dobra.

Hatib ibn Belt’a r.a. je pred oslobođenje Mekke, poslao pismo mušricima Mekke, da se muslimani spremaju osloboditi Mekku. Ovo je bio jedan vid izdaje i otkrivanja neprijatelju vojne tajne.

Kad su pronašli pismo i nakon što je Hatib objasnio zbog čega je to uradio, Omer, Omer koji je inace bio poznat kao ostar, ono djeluje na pravu, ali isto tako jedan od najpravedniji ljudi i halifa reče: “Dozvoli mi Poslaniče da mu glavu odsječem, postao je munafik!”

Danas nažalost, pojedinci ovako reaguju na prvu, neki ubijaju zaista, a neki vrijeđaju i ponižavaju neistomišljenike, ne gledajući pozadinu problema, kao što je Poslanik a.s. uradio u ovom slučaju, kad je Omeru rekao:

“Ne, Omere, on je vjernik, učesnik bitke na Bedru, a šta ti znaš, možda je Allah njima oprostio.” Nakon ovih riječi prenosi se da je Omer r.a. zaplakao.

Draga braćo, svi smo mi slabi, svi smo mi griješni, pronaći grešku i grijeh kod nekog nije nikakvo čudo, a mi se uglavnom, kao čudimo. Kad se čudimo tome postavlja se pitanje od čega polazi naše čuđenje? Da nije od pretpostavke mozda da smo mi bezgriješni? To bi bilo logično, bezgriješan čovjek, pa vidio nečiji grijeh, pa mu ono kao čudno. Nije čudno da je bezgriješnom čudno vidjet grijeh, al hajmo se zapitat jesmo li bezgriješni?

U našem vremenu više i ne treba dokaz. Ne tražimo dokaz, ne tražimo potvrdu i uzimamo sebi za pravo da na osnovu sumnje propitujemo, sudimo, zašto ne priznati, vrlo često se i osladimo.

Prenosi se i često spominje događaj sa Isa a.s. i njegovim drugovima kada su prošli kraj leša psa, pa drugovi rekoše kako leš zaudara, a Isa a.s. primjeti kako ima bijele zube i kako je samo bio poslušan svome gospodaru dok je bio živ. Ne da ih Isa a.s. uči da gledaju lijepo gdje god mogu nego ih podsjeća da nijedna stvar nije zapela u trenutku. Ima svoje jučer i u tom jučer ima svoju vrijendost. Hatib ibn Belt’a jeste napsiao pismo Mekelijama da će ih muslimani napasti, jeste odao vojnu tajnu, al je Hatib bio i u redovima čvrste bedranske vojske i Poslanik ne želi da ga zbog jedne greške kažnjava, Poslanik a.s. podsjeća ashabe na njegovu vrijednost.

Zar ne bi trebali u svakom čovjeku koji je pogriješio vidjeti sebe, koji smo to isto učinili, samo možda u nekoj drugoj situaciji, prigodi ili predmetu. Bog zna što se u u našim srcima sada nalazi i događa. Bog zna sve naše priče, našu prošlost. Bog zna i našu budućnost. Možda onaj koga sada sudimo, sutra bude ispred nas, jer uvideći svoju pogrešku, pokaje se i započne živjeti novi život. Problem je što mi sebi dajemo pravo da sudimo drugima koristeći se pri tom mišlju da će oni naši grijesi koje nam je Bog sakrio, vazda biti sakriveni. Zaboravljamo li da je Bog i pravedan. Razmišljamo li nekad dok sudimo drugima bi li voljeli da tako isto, Bog sutra nama sudi na Sudnjem danu.

Zamislimo na trenutak razgovor na Sudnjem Danu: „Robe moj zgriješio si, ideš u Džehennem? Ali, Bože, radio sam i dobra djela. Jesi, radio je i Haso i Suljo, ali ti ih nisi spominjao po tim dobrim djelima, nego po grijehu kojeg sam im ja dao da se otkrije kako bi ih očistio od grijeha. Kad sudimo, pogotovo kad sudimo “u ime Boga” trebamo paziti šta time prizivamo.

Činjenica je da musliman danas kod svoga brata vidi uglavnom mahane, greške i propuste, dok njegova dobra djela ne vidi makar ih bilo poput morske pjene!

Nije li od Sunneta da svoga brata nekada i pohvalimo i istaknemo njegova dobra djela ili zasluge u radu za islam? U tome slijediti praksu Poslanika a.s. Ta praksa je bila da se pohvale zaslužni muslimani i da se istakne njihova vrijednost.

O onome ko istražuje propuste muslimana, kleveta ih i o njima širi ružne informacije Poslanik a.s. kaže: “O skupino koji svojim jezicima očitujete a iman još nije ušao u vaša srca! Ne ogovarajte muslimane, ne istražujte njihove propuste, jer onaj ko istražuje njihove propuste, Allah će tragati za njegovim propustima. A za čijim propustom Allah bude tragao, izložit će ga sramoti u vlastitoj kući.” (Imam Ahmed i Ebu-Davud.)

Razmišljajući o ovoj temi, prisjetih se jednog događaja iz vremena Isa a.s. “Jednom dok je Isa poucavao svoje drugove, velika grupa ljudi mu dovedose neku ženu zatečenu u preljubi. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samoj preljubi. U Zakonu nam je Mojsije – Musa naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To rekose samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isa a.s. se sage pa poce prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isa a.s. sam – i žena koja stajaše u sredini. Isa se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko.” Reče joj Isa a.s.: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”

U ovom slučaju Isaa a.s. nije im bio cilj iskorijeniti zlo iz svoje sredine, nego iskušati samog Isaa a.s. da bi ga mogli optužiti. Misli su: Mojsijev Zakon naređuje da se onaj tko je počinio preljub kamenuje. Usprotivi li se Isa Zakonu eto prigode da ga optuže pred židovskim Velikim vijećem. A rekne li im neka ženu odmah kamenuju, eto prigode da ga optuže pred rimskom vlašću koja je Židovima tada zabranjivala izvršavanje smrtne kazne.

I danas je tako, pozivamo se na Boga, al hajmo biti iskreni, koliko zaista to činimo iskreno u ime Boga, a koliko ustvari radi šejtanskih vesvesa? Koliko smo istinski uložili truda da steknemo znanje da bi mogli ustvari suditi drugima?“

Umjesto da se koristimo dobrima jednih drugih, mi se štetimo lošim. Umjesto da u životu koristimo ono što imamo, naša preokupacija postane ono što nemamo. I tako umjesto zahvalnosti na onome što nam je darovano i zbog žudnje za onim što nam je uskraćeno, postanemo ljubomorni na ljude oko sebe što na kraju preraste u zavidnost i zluradost. A zar ljubomora i zavidnost nisu prigovor neuzubillah Bogu i neslaganje s Božijom odredbom i Njegovim planom po kojem raspoređuje Svoje darove, bogastvo, funkcije, titule itd.

Svaka blagodat može biti i iskušenje, a iskušenje blagodat. Ono što razumijevamo kao blagodat, ako nas zavara i udalji od pokornosti Allahu – postane najopasnije iskušenje. A opet iskušenje koje nas nauči saburu i približi nas Allahu je, u biti, prava blagodat.

Razmislimo, draga braćo, i sjetimo se da idemo “Onom koji zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.” (Kur’an, 40:19).

Uzvišeni Allah rekao je: “Zatim smo Knjigu ostavili u naslijeđe Našim robovima koje smo Mi odabrali. Od njih ima onih koji sami sebi čine nasilje! Ima ih koji su umjereni u svojim ibadetima, a ima i onih koji se, Allahovom dozvolom, natječu u dobru!” (Fatir, 32)

U svome govoru na Arefatu na Oprosnom hadžu Poslanik a.s. upozorava na kaznu onome ko oskrnavi dostojanstvo čovjeka: “Čovjek je veličanstveno djelo Allahovo, i teško onome ko oskrnavi čast i dostojanstvo Allahovog djela.”

Kaže Abdullah ibnul Amr ibn As, a bilježi ibn Madže: “Vidio sam Poslanika a.s. kako tavafi oko Kabe i govori: `Kako si samo lijepa i kako je lijep tvoj miris. Kako si veličanstvena i kako je veliko tvoje mjesto kod Allaha. Tako mi Uzvišenog Allaha, čast mu’mina je kod Allaha veća od tvoje časti, o Kabo i njegov imetak i njegova krv, i da se o njemu ne misli nego samo dobro. Tako mi Allaha rušenje Kabe kamen po kamen je manji grijeh kod Allaha, nego da se uvrijedi čast mu’mina ili da se prolije njegova krv.”

Pomislimo sada na trenutak kako Muhammed a.s. kaže da je čast vjernika veća od časti Kabe prema kojoj lica svoja okrecemo, svakodnevno.

Molim Allaha da nas uputi i osnaži na putu dobra, da se radujemo dobru brata svoga i da nas sacuva zlobe, zavidnosti i zluradosti. Amin!

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 26 Dzumade -l- ula – 1440.H. / 01 Februar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Naš je život počeo davno, u ezelu. Bili smo duša, nije bilo tijela. Allah dž.š. nas je uobličio i u nas ruha Svoga udahnuo. Evo nas na Dunjaluku. Ovdje smo sa zadaćom i ciljem jasnim. Dunjaluk nipošto nije i ne smije biti shvaćen kao prilika da se proživi i u igri i zabavi provede. Od našeg opredjeljenja ovdje, od našeg izbora i načina života, zavisi sav naš život budući, a taj je život vječnost.

Allah dž.š. je dobra dunjalučka rasporedio po znanju i mudrosti Svojoj. Sve što nam je dao, dao je da bi nas iskušao, kako ćemo s podarenim postupati, kako ćemo se prema tome ophoditi i hoćemo li se za Ahiret pripremati? On Uzvišeni od nas traži zadovoljstvo u dunjalučkim dobrima. Ima ljudi koji mnogo blaga imaju ali ne i zadovoljstvo. Ima ljudi koji i ne znaju šta sve od dobara dunjalučkih posjeduju ali nisu sretni. Vjera je ka sreći put. Kad čovjek u Boga i odredbu Njegovu vjeruje, Dunjalukom hodi zadovoljan. „Ko osvane tužan zbog Dunjaluka, osvanuo je srdit na Allaha“, tako nas opominje ova predaja.

Dunjalučka dobra sva imaju cijenu, ona se prodaju i kupuju, iz ruke u ruku prelaze. Ona nastaju i nestaju. I mi na Dunjaluku živimo kratko i ne smijemo dozvoliti da nas njegove ljepote obuzmu pa da zbog toga što nam nešto od njegovih ljepota nije dostupno, osvanemo tužni, odnosno na Allaha ljuti što je drugima dao, a nama nije. Ahiret je život stvarni, tako uči Objava.

Život dunjalučki je uspona i padova pun. Život dunjalučki je i srećom i nesrećom ispunjen. Na njemu je za čovjeka i tuga i radost. Ne proživi niko ovaj svijet a da kad tad ne posrne i pane. Ne proživi niko ovaj svijet a da je uvijek sretan, niko ne proživi a da ga tuga ne pogodi.

Vjernik i sreću i nesreću, i tugu i radost prihvata i zna se s njima nositi. Poslanik kaže da je vjerniku u svakoj od ovih situacija dobro. Kada ga zadesi sreća zahvaljuje a i nesreća kad ga pogodi, zahvalan je, jer zna da je i jedno i drugo odredba Svemogućeg. Vjernik ne kuka, ne pada u očaj i duhom ne klone kada ga nesreća i tuga pogode. „Ko se žali na nedaću koja ga je zadesila, tuži se na svog Gospodara“, tako opominje ova predaja. Šta te je zadesilo, nije te moglo zaobići, a šta te zaobišlo, nije te moglo zadesiti.

Eto to, vjernik zna i uvijek spremno dočekuje svako stanje i zahvaljuje se Bogu Svevišnjem utječući Mu se od stanja stanovnika vatre.

Da je Allah htio mogao je ljudima opskrbu dati, bez njihova truda i zalaganja. Kud bi čovjek s toliko vremena slobodnog da je Dunjaluk tako uređen pa da se raditi ne mora? Allah dž.š. je čovjeka stvorio da može raditi i naredio mu je da radi. Taj rad po Božijoj naredbi, čovjeku je farz, a Uzvišeni je postavio i pravila, kako da čovjek ispravno stiče. „Ko ne vodi računa odakle mu dolazi opskrba, ne vodi računa ni na koja će ga vrata Allah uvesti u Džehennem“, opominje nas ova predaja.

Kome je sve jedno, da li je to što jede, oblači i u čemu stanuje, stekao na halal ili haram način i ko ne bdije nad svojom opskrbom brinući se da bude halal, bit će Svevišnjem Bogu sve jedno na koja će ga vrata džehennemska u patnju uvesti.

Nema na svijetu ovom bezgriješna čovjeka. Ni griješne Allah dž.š. ne ostavlja bez prilike. I njima On pruža šansu i obećava da će sve grijehe oprostiti osim nevjerovanja. Uslov je iskreno pokajanje. On Uzvišeni voli onoga koji se kaje i traži oprost za grijehe svoje. Poslanik je i do stotinu puta dnevno istigfar činio. Zna Allah dž.š. da ćeš pogriješiti, da ćeš se za strašću svojom povesti, da će te šejtan obmanuti. Ali sve dok te grijeh steže u prsima, nisi izgubljen. Sve dok te grijeh rastuži i dok te tjera savjest da se nad grijehom počinjenim zamisliš, nisi izgubljen. „Ko čini grijeh smijući se, ući će u Džehennem plačući“, tako opominje ova predaja.

Ima ljudi koji su u grijehu ogrezli, koje savjest ne progoni. Oni se s vjerom i tewbom ismijavaju i susretu s Gospodarom ne nadaju. O njima je riječ u ovoj predaji. Oni griješe javno, veseli i opušteni kad griješe. Oni ne vjeruju u proživljenje niti se plaše dana konačnoga suda. Oni ne vjeruju da smo bili duša bez tijela, i da ćemo biti tijelo bez duše. Oni ne vjeruju da će opet biti tijelo i duša skupa i tako proživljeni da ćemo u vječnost ukoračiti.

Čovjek je tijelo i duša. Duši treba mir. Nalazi ga u vjeri. Tijelu treba zadovoljstvo. Tom zadovoljstvu stremi strast, to tijelo naše ima prohtjev. Zna Allah za prohtjev taj, On ga je i usadio u tijelo naše a potom je odredio kako da tom prohtjevu udovoljimo. Od roba Svog, On traži da strast i prohtjev razumom, vjerom kontrolira i u granicama dozvoljenog zadovoljava. „Kome je prohtjev najveća briga, Allah će mu iz srca izvaditi strah od onog svijeta“, tako opominje ova predaja.

Ima ljudi koji čitav dunjalučki život prožive nastojeći prohtjevu svom udovoljiti. Ima ljudi koji čitav dunjalučki život provedu u traganju za užitka još. Oni ne nalaze užitak u djelu dobrom. Za njih nije užitak odricanje niti iftarska radost. Za njih nije užitak usrećiti siromaha. Nije za njih užitak biti roditeljima dobar, ne uživaju oni kad vide dijete na sedždi. Ko dopusti da ga dunjalučkom stazom prohtjev vodi, ko dopusti da mu strast gospodari, on će na Ahiretu prestrašen biti. Boj se, o čovječe, Ahireta ovdje, pa ćeš kada ga nastaniš biti siguran, živjet ćeš u miru.

Predaja nas opominje: „Ko osvane tužan zbog Dunjaluka, osvanuo je ljut na Allaha. Ko se žali za nedaću, tuži se na Gospodara. Ko ne vodi računa o tome gdje i kako zarađuje, bit će sve jedno na koja će vrata u Džehennem ući. Ko čini grijeh smijući se, u Džehennem će ući plačući. Kome je prohtjev najveća briga, iz srca će mu nestati strah od Ahireta“.

Protivnike Poslanika predhodnih, Allah dž.š. je kažnjavao i uništavao. To se dogodilo Nuhovom narodu, Adu, Semudu, Lutovu narodu, faraonu, Hamanu, Karunu i mnogima drugim. Uzvišeni o tome kaže: “I sve smo prema grijesima njihovim kaznili, na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.“ (Ankebut 40)

Muhammedov ummet Allah dž.š. je odlikovao. Da je htio, Allah je mogao zaustaviti i Poslanikove i naše neprijatelje, mogao je na njih nebo strovaliti ili ih u zemlju utjerati i tako i Poslanika i vjernike borbe poštediti. Allah dš.š. je htio da ovaj Ummet, koji emanet posljednje Objave nosi, zemljom hodi u skladu sa uobičajenim zakonitostima, da se trudi i pati, trpi i podnosi, odriče i žrtvuje, iseljava i bori, pobjeđuje i kuša poraz i da u redovima njegovim bude svjedoka Istine – šehida.

Allah dš.š. je odredio da ovaj svijet počiva na dvojnosti, da dobro bude izmiješano sa zlom, slast sa boli, da čovjeku u ljepoti uziva i borama ogleda, da biva i zdrav i bolestan, da se smjenjuje i svjetlo i tama, noć i dan. U duhovnom svijetu postoje meleki i šejtani, među ljudima dobri i loši, čovjek kuša i nadahnuće meleka i šejtanska došaptavanja. Allah dž.š. vjernike na iskušenje stavlja. On Uzvišeni oružje i pomagače i vjernicima i nevjernicima daje da bi se jasno očitovalo, ko slijedi Njegovu riječ i Poslanika, a ko šejtana i njegovu družinu. Allah Uzvišeni kaže: „Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve“./Furkan,20./

„Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih“./Muhammed,4./

Musliman ima misiju. Zadaća mu je i cilj da promoviše istinu i pravdu, da širi dobro i uputu i da posvuda bude dobrota a Allahova riječ bude uzdignuta. Riječ Božija je tu da bi nam bila oružje u borbi protiv unutarnjih slabosti, protiv zabludjelosti uma, nemoralnog ponasanja, društvene potlačenosti, osione vlasti i nepravdi koje ljudi i narodi čine jedni drugima.

Riječ Božija je slabima snaga. Uzvikuje im, nađite snage u sebi, ne klonite, od borbe ne odustajte! Zar je bilo izgleda da muslimani pobijede na Bedru? Zar je bilo za očekivati da samo osam godina nakon hidžre Mekka bude slobodna.? Trud i borba, žrtva i želja za uspjehom, bivaju nagrađeni.

Nađi snage u sebi, o brate mu’mine, i ne priznaji poraz, ne prihvataj bezizlazje. Ko to od nas nije naišao na teškoće, na prepreke ali ako si uporan i znaš šta hoćeš, uspjet ćeš.

Riječ Božija poniženima dovikuje, podignite glave! Zar se ne sjećate da Bilal r.a. bijaše na vreli pijesak svezan i kamenom pritisnut ali ostade ponosan. Razna i teška iskušenja prolazili su vjernici, prolaze ih sad i čekaju nas u budućnosti, ali uvijek treba imati na umu da ni trn vjernika na putu ustrajavanja u dobru ne ubode a da za to ne slijedi nagrada.

Ovom Ummetu Muhammedovu a.s. Allah dž.š. je ostavio u obavezu da se sam bori, da sam, trudom i žrtvom ostvaruje uspjehe i korača u pobjede. Može Allah uništiti neprijatelje naše, odstraniti prepreke, skloniti s puta, kojim nam je ići, sve što nas usporava, ali On želi da vidi ko je od nas borac a ko nije. Hoće da vidi ko se trudi, a ko ne. Hoće Uzvišeni da razdijeli marljive od lijenih.

Ono što on s.a.v.s. od Allaha dž.š. donosi, uspavanima uzvikuje, probudite se! Ne sanjajte o boljem sutra bez truda i borbe. Ne sanjajte o blagostanju bez odricanja i žrtve. Ne sanjajte, o omladino, o budućnosti boljoj bez kvalitetnog obrazovanja, bez usvojenih moralnih normi, ne sanjajte o čudu jer se ono neće desiti. Ovom Ummetu je Allah dž.š. odredio i u obavezu stavio da sam i svojim životom dokazuju istinitost Objave. Neće neprijateljima našim doći ni snažni vjetar, ni zaglušujući krik, neće ih niko prevrnuti pa da ono što je gore postane skršeno. Na javi, stvari funkcionišu tako da su samo jaki poštovani i sigurni. Velikan naš, Muhammed Ikbal kaže: „Slabost ne izaziva divljenje, snaga pobuđuje poštovanje“.

Riječ Božija data nam je kao snaga kojom trebamo osnažiti sebe i tako onemogućiti neprijatelja da nas ugrozi. Oholima, ta riječ objavljena poručuje, siđite sa prijestolja oholosti, škrtima, dijelite iz Allahovog imetka, ne vašeg, strankama i političkim djelatnicima poručuje: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite da pravično sudite“./Nisa,58./ Onima koji se diče svojim porijeklom poručuje: „Koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo“./Muslim/. A svim ljudima poruka je: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“./Hudžurat,13./.

Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage riječi Tvoje i pomozi nam da je u naš život, u svakodnevnicu našu unesemo. Uzvišeni Bože, pomozi nas da vjernički, ponosno, Tebi robujući, Dunjalukom hodimo. Amin!

Tekovine Hidzre kao Istine

Vjerniku je milost na oba svijeta

Gdje su ti vjernici – Koga Allah voli?

Nije vjera ibadet samo – Allah zna

Džema’at je naša snaga – Vjernik za džennetom žudi

Tewbom, grijehe pretvori u dobra djela

Cudesna Moc Istigfara

Ne daj Sejtanu da ti pridje

Upoznajmo Poslanika Milosti – Neka nam Poslanik a.s. bude milost a ne iskušenje

Gdje nestade snaga svjetla???

Praštanje – Vrlina Muhammeda a.s.

Ko je bio Muhammed a.s.

Mevlud je hvaljenom

Pravda kao odlika Poslanika

Najteza dijela na Mizan Tereziji

Svi mozemo i moramo biti bolji

Je li nas Rebiu-l-ewwel mjenjao

Allah se odazvao nevjerniku koji ga je greskom pozvao i tebi ce, ali jesi li spreman

Sud o drugima

Ka razumjevanju dunjaluka

Alce para colorear

Zorro para colorear

Vimeo 10.6.2 by Vimeo.com, Inc.

Latest Images

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

HANGAD

MAKAKAALAM

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.